www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 26 Veljaa 2020
 
 
DOGODILO SE NA DANANJI DAN 29. i 30. lipnja 1945.
Srijeda, 01 Srpanj 2009
Damir Borovak

SMRTNE PRESUDE
HRVATSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI 

Vrijeme poslije Drugog svjetskog rata bilo vrijeme nemilosrdnih masovnih odmazdi i ubijanja. U lipnju 1945. sude vojni sudovi po brzom i kratkom postupku, a smrtne se kazne provode odmah po presudi. Vjesnik od 30. lipnja 1945. na str. 2 objavljuje lanak o suenju u Zagrebu, pod naslovom »Inspiratore i izvršioce neuvenih ratnih zloina nad našim narodom i njihove pomagae stigla je zasluena kazna«.   U lanku se navodi da je prethodnog dana 29. lipnja »Vojni sud komande grada Zagreba donio presudu« (...) koja je i »izvršena nakon odobrenja po vojnom sudu II. armije«.

Navedeni popis osuenika raznovrstan je po vjerskoj konfesiji i crkvenoj hijerarhiji, po nacionalnosti i obrazloenju presude. Prvi na tom popisu nalazi se Miroslav Filipovi - Majstorovi, bivši redovnik koji je izašao iz franjevakog reda te se pridruio ustašama i neko vrijeme bio upravitelj logora u Jasenovcu. On je po svom priznanju poinio zloine a kao prvooptueni oito je trebao doprinijeti teini tog suenja. U istom postupku sueno i katolikim sveenicima Ivanu Guberini, upniku iz Šibenika, Kerubinu Šegviu, profesoru i katolikom sveeniku iz Splita, Radoslavu Glavašu, franjevcu, naelniku odjela bogoslovije, Stjepanu Kramaru, profesoru i kateheti uiteljske škole te Ivanu Timko, grkokatolikom upniku sv. irila i Metoda u Zagrebu, kojima su pripisane ideološke optube. Istom presudom presueno je i biskupu Evangelistike crkve u Zagrebu Filipu Poppu, te zagrebakom muftiji Ismetu Muftiu. Svi navedeni osueni su na smrt vješanjem i strijeljanjem. No nisu bili jedini.
 ini se kako su presude partizanskog vojnog suda bile poglavito usmjerene prema sveenicima Hrvatske pravoslavne crkve (HPC), koja je osnovana u Zagrebu 3. travnja 1942.g. Po toj presudi na smrt su sueni arhiepiskop Maksimov Germogen, episkop Spiridon Mifka, a zatim pravoslavni sveenici Hrvatske pravoslavne crkve u Zagrebu, Serafim Kupevski, Dimitrij Mrihin, Aleksej Borisov, Joco Cvijanovi i predsjednik upravnog odbora pravoslavne crkvene opine u Zagrebu Petar Lazi.

Koliko je presuda bila okrutna govori injenica da je arhiepiskop HPC Maksimov Germogen bio strijeljan u 85. godini ivota.
 

Lojzo Butorac; Sisak - Fokus, 27.03.2009.

Osude sadre obrazloenja, no ona su ideološke naravi, bez posebnih dokaza, a s koliko su apsurda pisane moe posluiti navod dokaza zbog kojeg je strijeljan sveenik Dimitrij Mrihin. eljelo se naime prikazati suradnja svih neprijatelja partizanskih pokreta i tzv. »narodnih neprijatelja«, na što ukazuje i nacionalni sastav osuenih. U toj presudi osuenici su raznih vjera i nacionalnosti – Hrvati, Srbi, Rusi, Makedonaci, Nijemci... Optuba sveenika Dimitrija Mrihina tereti ga kao organizatora Hrvatske pravoslavne crkve, ali i da je »specijalni izaslanik grupe izdajnika, (koji je) bio povezan s etnicima izdajnika Drae Mihailovia i u tom svojstvu sluio ciljevima reakcije Hrvatska pravoslavna crkva. Zbog poznatih ratnih okolnosti teško je zamisliti da bi sveenik Hrvatske pravoslavne crkve iz Zagreba, kao »Germogenov ovjek« mogao suraivati i »drati propovijedi« etnicima u Bosni te tako preivjeti do kraja rata!?Tim presudama detaljno se bavi knjiga Petra Poara: Hrvatska pravoslavna crkva (Naklada Pavii, Zagreb 1996.). Autor knjige završio je Pravni fakultet u Zagrebu, bio profesionalni novinar i glavni urednik više poznatih glasila, a u bogatoj karijeri napisao više istraivakih knjiga novije hrvatske povijesti. Poar argumentirano ukazuje na svu neloginost tadašnjih smrtnih presuda Vojnog suda komande grada Zagreba od 29. lipnja 1945.g. te pojašnjava razloge zbog kojih je do nje i došlo.  
Lojzo Butorac; Sisak - Fokus, 27.03.2009.

Nedavno je o toj temi pisao i Lojzo Butorac iz Siska pod naslovom Treba li nam Hrvatska pravoslavna crkva? (Fokus, 27. oujka 2009.). Opisujui svoj boravak u Irigu u Srijemu za vrijeme Drugog svjetskog rata Butorac piše da su tamao tada u potpunoj slozi ivjela tri naroda – Hrvati, Srbi i Nijemci. Iz osobnih spoznaja proivljenog navodi da su »komunistike vlasti bile protiv toga da se Hrvati i Srbi zbliavaju kroz svoje vjerske organizacije«. Butorac navodi da su zato, im su 1945. partizani preuzeli vlast, najstroe kanjavali sve one koji su djelovali kroz Hrvatsku pravoslavnu crkvu na dobrobit srpskog naroda u Hrvatskoj.
I ove godine na Miroševcu kod epitafa strijeljanih sveenika Hrvatske pravoslavne crkve opijelo je drao o. Kirko Velinski sveenik Makedonske pravoslavne crkve u Zagrebu u nazonosti rodbine i prijatelja

Oni koji umiru nasilnom smru za Kristov nauk i vjeru su muenici. Bez obzira kojoj kršanskoj crkvi pripadali. Zato se sveenika Hrvatske pravoslavne crkve treba prisjetiti o obljetnici njihove smrti 29. i 30. lipnju 1945. Za grob im se ne zna, kao ni mnogima koji su nasilno umirali u tim strašnim vremenima partizanskih ideoloških osveta i prijekih sudova. Optueni nisu imali mogunost, ni obrane ni priziva, a ni civilizacijskog prava na dostojan pokop i grob. Zahvaljujui rodbini postoji samo epitaf na zagrebakom groblju Miroševac, njima nekolicini u spomen. Na tom mjestu, u dane njihovog pogubljenja, opijelo im slui sveenik autokefalne Makedonske pravoslavne crkve iz Zagreba, u nazonosti rodbine i malobrojnih koji prihvaaju tragediju svake nevine rtve. Uz prisjeanje, ostaje trajna potreba za potpunom istinom o povijesnom dogaaju likvidacije sveenika a time i likvidacije Hrvatske pravoslavne crkve, ali ne onom boljševistiko-ideološkom.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!