www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 15 Kolovoz 2020
 
 
JADOVNO I ARANOVA JAMA: O RTVAMA BEZ PIJETETA
Petak, 24 Srpanj 2009
Piše: dr. Sreko BOIEVI

Politiki zatvorenik 208/209, srpanj/kolovoz 2009.


Sredinom lipnja ove godine, u popodnevnim smo satima imali priliku uti i vidjeti - prvo, na Novoj TV, a zatim i u veernjem Dnevniku prvog programa HTV-a, izlaganje "predsjednika-graanina" Stjepana Mesia pred otvorom Šaranove jame u blizini Jadovna na Velebitu. Moram priznati, kad sam to sve uo i vidio, bio sam zaista neugodno iznenaen! Prvo, što mi se tog trenutka nametnulo kao pitanje, bilo je: kako i zašto je od oko stotinu i više meni znanih jama-grobnica diljem krša Hrvatske, odabrana sada baš ova na Velebitu, zašto su bili prisutni samo oni koje smo vidjeli, a ne i neki drugi, i zašto su ponovno iznesene poluistine i netonosti o još jednoj nedovoljno istraenoj ljudskoj tragediji i uinjenim zloinima u ovom dijelu Hrvatske?

Kada sam prije nekoliko desetljea prvi put dolazio do Šaranove jame, cesta je bila makadamska. Sada je naš predsjednik dolazio od Trnovca u Likom polju asfaltiranom cestom i, pješaei nešto više od dvadesetak metara od ceste, došao je do ograenog otvora ove jame. Je li bio i u samom Jadovnu, na mjestu gdje je nekad bio ustaški logor, nisam vidio iz TV-priloga

Svakako me zanima, je li mu netko od savjetnika ili "organizatora" prikazanog "happeninga" kazao, da su tim nekad makadamskim putem, samo etiri godina kasnije, 1945., do jame dolazili i kamioni iz Gospia, koje su vozili partizanski borci? Prema onome što sam uo - oito nisu! Dakle, nisu u jami samo rtve ustaša, nego i rtve partizana! Dok su godine 1941. egzekutori bili ustaše, godine 1945. to su bili partizani ili njegovi «antifašisti» s trorogom kapom, na kojoj je bila crvena petokraka zvijezda!

Koliko sam razumio, predsjednik je uz jamu sada bio radi dogaaja iz 1941. godine te se zgraao nad dogaanjem iz tog doba… Partizanske rtve nije spominjao. Nazoni povjesniar dr. Ivo Goldstein je, vjerujem, sigurno bio u prigodi (još jednom) proitati podatke iz literature skopane s logorom Jadovno. Da je to uinio, tada bi i njegov komentar bio sadrajniji i toniji nego što je bio predsjednikov. Vjerujem da nije zaboravio ni svoju izjavu iz 1990., da je na Jadovnu završio i ivot njegova djeda, uz niz drugih idova. Saborski zastupnik Milorad Pupovac mogao se je takoer zainteresirati za injenice, koja su poznate pripadnicima srpske manjine u Liko-senjskoj upaniji, pa bi bio blie istini o dogaajima u Gospiu i one kasnije, 1945. godine! Ne znam na koje se speleologe pozivala splitska etnologinja dr. Vesna ulinovi-Konstantinovi, kad je ustvrdila da je debljina kostiju ubaenih rtava ak 5 metara, a ne ona koju je još 1962. utvrdio speleolog Tihomir Pajali u "Našim planinama”: 1,5 metara.

Vjerujem da je netko od organizatora ovog "druenja", ako mu je bilo do istine, mogao angairati jednog od suvremenih speleologa, da "izvidi" stanje na samome dnu jame i da vidi s koliko su sada smea prekrivene kosti nevinih rtava u ovoj jami-grobnici? U reportai o Jadovnu kamera nije prikazala ni kako danas izgleda to mjesto ustaškog logora iz 1941. godine i postoji li tamo ploa kao spomen na ljudske rtve?

itajui napisani tekst, predsjednik Mesi je iznio zauujuu konstataciju, da se ovdje dogodio prvi holokaust u Europi. To, na alost, nije jedina njegova neprimjerena izjava, a sigurno nije ni zadnja kojom e usreit svoj narod. Nakon što su prikazani kadrovi i puštene izjave spomenutih uzvanika, uslijedio je na prvi pogled neoekivani prizor razdraganih povika i pjevanja s bocama i ašama rakije i vina, u rukama skupine razdraganih plesaa, odnosno prikaz pravoga "derneka".

Nisam mogao povjerovati, da se to dogaa uz jednu otvorenu grobnicu nad ostatcima rtava davno uinjenog zloina!

Zar nitko od nazonih tzv. antifašisti ili samih organizatora uz ovo "visoko" dravno izaslanstvo nije osjetio potrebu za nunim poštovanjem ili pijetetom prema umrlima, nunost dostojanstva na tome grobnom mjestu? Da sam uo zbor ili orkestar s nekom alobnom arijom i vidio zapaljene svijee, uz vijence i naklon u poast umrlima, shvatio bih da je to pravi i ispravan nain na koji se sa zloinom ophodi ovjek dvadesetprvog stoljea, koji iskreno ne priziva mrnju i osvetu, jer zaista eli da se slini zloini ne dogode više nikada nigdje, a napose ne na našim hrvatskim prostorima. Objašnjenje za ovo "dogaanje naroda" ve idui dan je ponudio don ivko Kusti u kolumni jednoga dnevnog lista, komentirajui kad se zbio prvi holokaust u nas. Bila je to pouka graaninu-predsjedniku i svima ostalima, u nepreglednome moru lai koje se svaki dan valja s jedne i s druge strane, kako se komu prohtije ili zatreba...

Što su i gdje su Šaranova
jama i Jadovno?

Ako objašnjenje potraite u Hrvatskoj enciklopediji ili u Hrvatskome enciklopedijskom rjeniku odnosno u Hrvatskome obiteljskom leksikonu, nema ga ili je pogrješno.
U staroj enciklopediji (1990.) za Jadovno se navodi kako je u Jadovnu i u oblinjim jamama našlo smrt oko 35.000 ljudi, preteno ena i djece. U Liberovu rjeniku za Jadovno piše: prvi ustaški koncentracijski logor za masovno uništavanje zatoenika. Hrvatska enciklopedija navodi podatak pod pojmom koncentracijski logori: logor u Gospiu (lipanj - kolovoz 1941.), logoraši su slani u Jadovno i u druge logore na Velebitu. Šaranova jama nigdje nije spomenuta! Ostaje dvojba, je li Jadovno samo logor ili jedna velebitska jama?

Šaranova jama
je jedna od više desetaka jama ili bezdanki na ovome dijelu prostranoga planinskog masiva Velebita. Poznata je još od 1936. stanovnicima koji su u ovom dijelu planine boravili stalno ili povremeno na ispaši ili su radili na sjei šume. Od 1941. poznatija je kao mjesto na kome su svoj ivot završavale brojne rtve - "protivnici" tada proglašene Nezavisne Drave Hrvatske. Jama i njezino ime navedeni su u gospikim novinama Lika sloga iz 1936., kada je u nju pao mladi Jakov Bubaš. Ime je dobila po nadimku obitelji – Šaranovi. Njezina dubina iznosi 42 m, što su utvrdili seljaci koji su se uetima spustili u nju po tijelo poginuloga.

U svojoj knjizi Jame (kao) grobnice koristim profile ove jame koje je objavio speleolog Tihomira Pajalia 1962. u planinarskom asopisu "Naše planine". Otvor jame je dimenzija 1,5 puta 4 metra, a nalazi se na nadmorskoj visini od 890 m. Petnaest metara dublje širina se poveava na 10 m, dok se pri dnu suava na 4 x 6 metara. Uz ljudske kosti naene na dnu, speleolog Pajali navodi da su ve tada bile prekrivene slojem tucanika, koji je ovamo baen vjerojatno prilikom gradnje kamene ograde ovoga memorijalnog spomenika. Debljina nanosa kostiju iznosila je, po njemu, 1,35 m. Je li debljina sloja ljudskih kostiju bila i vea, za sada je nepoznato, ali oito nije, jer je jama bila isto toliko duboka 1936. kada je iz nje izvaen onaj mladi.

Kad bi bila tona tvrdnja da su u nju ubacivane one navedene desetine tisua zatoenika iz logora Jadovno, tada bi debljina koštanih ostataka trebala biti vea. Jesu li rtve bacane i u još neke druge okolne jame – kako se spominje (jama u Grginu brijegu, jama ispod Metle, jama uz cestu za Kalonjevu Ruju, Vodena jama, jama u Docima i dr.) – koje kasnije spominju i drugi speleolozi koji su ovdje vršili istraivanja, zasad nije poznato ni utvreno! Takoer treba imati na umu da se manji otvori i onih jama koje su vrlo duboke, mogu naknadno zatvoriti i nekim veim kamenim blokom, uslijed ega jame ostaju nepoznate.

Dakako, ovdje nitko nije spaljivao ubijene ljude ni 1941., a niti 1945. godine. Brojke navedene u raznim napisima, a zapisane i na spomen-tabli Šaranove jame – moraju, dakle, ostati i dalje predmetom istraivanja. U Šaranovoj jami nisu bili ni patolozi, a niti forenziari - kao u Jazovci – pa se ni jedan broj ne moe smatrati utvrenim i tonim.

Jadovno
je malo planinsko selo na omanjoj zaravni sjeveroistonog dijela uzdignutog masiva Velebita, koji iznad Likoga polja svojim vrhovima dosee visine preko tisuu metara. Iznad šumske ceste što prolazi uz samo selo sa zapadne strane uzdiu se kameniti vrhunci Sklopina (1272 m) i Metla (1288 m), te Jadievac i Vršeljak (takoer preko 1200 m), dok se s istone strane nalazi Plan Bogia, te Rošin vrh (1045 m), pa Ljuti vrh (1125 m) s izduenim Buimskim bilom (1219 m). Ta šumska cesta dalje vodi u podruje gustih šuma Sunerca i Klemente sve do Štirovae s brojnim odvojcima i napuštenim stovarištima posjeenih stabala. Šumsko prostranstvo tajni! Tu se nalazi i nekoliko desetaka kuica, staja i ostava (s 51 stanovnikom 1971. godine) razvuenih na maloj visoravni (nadmorske visine od 805 do 890 m). Ovdje je, prema Ani Tomljenovi (Smiljan i okolica, 2003.) poetkom 1960-tih godina ivjelo 16 obitelji. Godine 1963. mjesni je sveenik u njemu izgradio kapelicu posveenu Sv. Mariji Pomonici. Na nekoliko seoskih livada danas se vratilo par obitelji i ovdje se ponovno ivi. To planinsko selo postalo je odjednom "poznato" 1941. godine po velikom i strahovitom zloinu. Kad je u mjesecu travnju te godine proglašena Nezavisna Drava Hrvatska, ustaše su na šumskom proplanku ai Dolca veliine 70x90 m (preko 5 km sjeverozapadno od samog zaseoka Jadovno!) izmeu uzvisina Grgin brijeg i Crne Grede podigli logor za protivnike novog reima.

Na satelitskom Atlasu Hrvatske, kao i na topografskim kartama M 1:100.000 naziru se omanji proplanci u velebitskoj šumi. Sad se pitam, zašto je izabrano to mjesto, a ne neko drugo? Je li to predloio netko od tadašnji likih ustaša ili netko tko je dugo vremena radio u velebitskim šumama, ostaje tajna! Kako navodi spomenuta A. Tomljenovi, oito je tono i "neosporno je da su u opem ludilu ljeti 1941. godine ustaše u njemu na stravian nain likvidirale mnoštvo ljudi. Prema navodima dr. ure Zatezala, nekadašnjeg direktora Historijskog arhiva u Karlovcu, rtve su bile iz sjeverne Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Srijema". Jadovno je kao logor, prema njemu, postojalo od 11. travnja do 15. kolovoza 1941., za koje vrijeme je u njemu, tvrdi Zatezalo, ubijeno 62.000 ljudi. Nije poznato zašto taj broj kod istog autora varira izmeu 30 do 100.000. Nakon toga je logor prebaen na otok Pag.

Speleolog T. Pajali u svom lanku o Šaranovoj jami spominje spomen-plou na rubu jame, koju su podigle ene iz podbilogorskog mjesta Grubišno Polje, kao spomen na ubijenih 1.146 svojih sumještana koji su, po njihovu mišljenju, ubaeni u ovu jamu. Taj broj, usporeen s dubinom jame i naenim ostatcima kostiju, za mene nije logiki prihvatljiv ni uvjerljiv.

Velebitski Jasenovac


Prema onome što je navodio . Zatezalo, Jadovno kao logor i Šaranova jama kao zasad jedini nam poznati lokaliteti na Velebitu, bili bi pravi liki Jasenovac. Poznato je, dakako, na koji se nain i s kojom svrhom ("genocidnost hrvatskog naroda") manipuliralo brojem jasenovakih rtava. Kao što znamo, Josip Broz Tito je krajem 1945. prijavio Reparacijskoj komisiji, da je u jasenovakom logoru pobijeno 500 – 600 tisua ljudi. Tek pola stoljea kasnije drugi su istraivai došli do bitno drugaijih podataka, dok se danas naješe citiraju podatci Vladimira erjavia i eljka Krušelja, prema kojima se broj rtava kree od 61.000 do 85.000, u što su uraunati idovi, Hrvati, Srbi, Romi i drugi. Slian sluaj zbio se je i s Jazovkom kod Sošica. Vjesnikovi su novinari "lansirali" vijest da je u njoj pobijeno oko (i preko!) 40.000 civila, vojnika i ranjenika, dok stvarno pronaenih 447 osoba vjerojatno još za mnoge ne predstavlja veliki zloin?!

Kad sam 1990./91. pripremao svoju knjigu Jame (kao) grobnice, itajui napise dr. . Zatezala, obratio sam mu se s molbom da mi navede barem preostalih 19 jama oko Jadovna, kao i naznaene 102 jame kosturnice za koje je on znao na teritoriju NDH. Odgovor nisam dobio. Nisam dobio niti kakve podatke kad sam došao u Karlovac! Za Jadovno sam mogao koristiti samo njegov napis objavljen u novinskim lancima: "Rije je o velikom logoru, pravoj 'tvornici smrti' u kojem je do reokupacije Like od Talijana, ubijeno priblino 62.000 ljudi. Istraivanje pokazuje, da se u Jadovnom ubijalo, ma koliko to grozno zvualo, kao na 'tvornikoj vrpci'. Tih nekoliko mjeseci ljudi su svakodnevno u Gospi dovoeni u stonim vagonima ponajviše iz sjeverne Hrvatske, zatim razvaani po okolnim logorima te ubijani i bacani u jednu od 19 logorskih jama. Moda ima i više jama, no ne postoji jama Jadovno o kojoj govori Stjepan Sulimanac, novi saborski zastupnik. Postoji logor Jadovno i mnogo okolnih jama, neke ak na Pagu, u Baškim Oštarijama. Od svih 19 jama speleološki je istraena Šaranova jama, u koju je na osnovu matematikih prorauna baeno 9.000 do 11.000 ljudi. Stoga se protivim Sulimanevom prijedlogu da se jama kraj sela Jadovno zabetonira. Nitko povijest ne moe zabetonirati, ona se ne moe zabetonirati...

Mogao sam shvatiti pok. Sulimanca i njegov prijedlog: iako je malo znao o jamama, on je elio da se one zaštite od daljnjeg zatrpavanja otpadom i budu oznaene kao spomenici. Kada sam Zatezala pitao što on misli pod "matematikim proraunom", shvatio sam da on nikad nije bio ni u jednoj jami, da nema pojma o izgledu podzemnih prostora, a da je "raunica" samo proizvod njegove fikcije koja se mijenjala prema oito osobnoj potrebi. A to je sigurno pogrješan put za dolazak do prave istine.

Mnoge injenice o Jadovnu i o Šaranovoj jami "zamrsio" je i sam komunistiki politiar Jakov Blaevi godine 1990., kada se nakon "otkria" Jazovke upustio u polemiku s novinarima, rugajui se njihovu "planinarenju” po dnu ove jame. On tada poruuje, da "stoji na usluzi", nudei "ive ljude koji e ih provesti u Lici do više jama 'bezdanki"… Tada mu jedan od njegovih Liana odgovara: «...Uzmognite snage i vratite se meu nas Liane novom istinom… Zar istina nema i drugaijih? O tim istinama vi ste nam uz liku janjetinu znali priati i o onim pravim istinama, zašto javno ne progovorite… Za komunizam se više nemate razloga zauzimati, kad je propao svuda u Europi. Zašto Jadovnom optereujete hrvatski narod… Koliko li je još nonih kamiona otišlo preko Trnovca na Jadovno tijekom 1945. godine? Zar vas starost ne podsjeti da je Jadovno grobnica kršana koje pobiše i ustaše i partizani? Zašto praunuke optereujete strahom od Jadovnog? Zašto povijesno istinito ne vrednujete zloine svih koji su zloine inili? Zašto hrvatski narod mora biti inferioran samo zbog vaše izlizane 'crvene niti'? Zašto Hrvati ne mogu ivjeti svjetla obraza u svojoj suverenoj Hrvatskoj? Ili makar mi koji smo se raali poslije pluralnih zloina?…" (A. Stilinovi, 24. srpnja 1990.)

Nakon ovoga, udim se da graanin-predsjednik nije u svome napisanom govoru (uz pomo svojih savjetnika!) uz spomen holokausta koristio i taj Hrvatima dobro poznati pojam, odnosno zloin? Moda bi tako mnogim (ne)dobronamjernim povjesniarima dao "ideju", da na taj nain promatraju "injenice brojeva" iz naših jama-grobnica ili bi one koji savjesno istrauju i ispituju, pribliio pravoj brojci i pravoj istini! Ve su brojna desetljea protekla od tih tunih dogaanja, a naša istinska (ne)mogunost dosega istine propuštena je jedino našom nebrigom.

Kutija sardina i jama

Nakon moga više od polustoljetnog druenja i promatranja podzemnih jamskih šupljina u kršu, vjerujem da sam stekao iskustvo u procjenjivanju njihova izgleda i nastanka. Na alost, i druenje s umrlima ili rtvama ubaenima u njih, pouilo me je što se sve dogaa s njihovim tijelima, bilo da se radi o jednom ili stotinama njih.

Ako sada usporedim dubinu i veliinu jame Jazovke i broj naenih tijela u njoj, te šupljinu Šaranove jame i onoga što je u njoj naeno, te što je u njoj – kako po objavljenim zapisima kau – završilo, tada vidim da ipak nešto nije u redu i da to ipak ne odgovara postojeim predodbama! Radi objašnjenja posluio bih se jednom trivijalnom usporedbom. Zamislite si, a sigurno ste i u svojoj ruci imali otvorenu konzervu s ribicama ili staklenu bocu s krastavcima. Vidjeli ste kako su oni posloeni u njima. Svjesni smo da je to slagala ljudska ruka - kao što je i ona, koja je u jame bacala (ne)osuene ljude.

Bio sam na dnu jame Balinke iznad Plaškoga, koja je duboka preko 250 m. Dakle, radi se o dubini veoj od dvije visine zagrebake katedrale. K tomu je širina i duljina donje dvorane ispod jamske vertikale ak vea od visine jedne katedrale! U njoj smo 1966. s britanskim speleolozima traili ostatke nekoliko partizanskih heroja, koje su u nju bacili etnici iz okolice. Vjerujte mi, u ovu bi "jametinu" sigurno stale sve do sada naene rtve u jamama hrvatskog krša, ali zbog pada u tu veliku dubinu rijetko koja bi lubanja bila naena cijela, a to vrijedi i za ostale kosti.

U postojei nacrt Šaranove jame pokušao sam prema naznaenom mjerilu i veliini te širini prosjenog ovjeka "poredati" ili posloiti ljudska tijela kao što su – neka mi se oprosti na usporedbi - sloene sardine i krastavci! Iako je to u surovoj stvarnosti neizvedivo, ali radi priblinog odnosa odreene mogunosti i sada znanih injenica, rezultat je bio sljedei: posloena po vertikali, u nju bi stalo priblino 1.800 - 2.000 ljudskih tijela. Ako bismo ih "naslagali" po horizontali, bacajui od otvora s uvjerenjem da e oni tako leati i u jami, tada bi "stalo" od 1300 do 1500 ubijenih ljudi, sve uz uvaavanje postojeih proširenja i suenja u jami. Oscilacija od ove procjene moe biti od 50 do 100 osoba. Moram, na alost, upozoriti i na postojei poseban nain raspadanja ljudskog tijela kad ono nije zakopano u zemlji, što bi svakako "usporavalo" navodno ubijanje "na tvornikoj vrpci”.


Ovaj mogui broj za Šaranovu jamu svakako se razlikuje od onoga koji se poesto navodi, a isto se svakako moe rei i za mnoge druge jame-grobnice u našem kršu. Kada se kosti nakon desetljea i "staloe" na dnu, na njih se s bokova ili stropa u jami prirodnim putem mogu obrušiti kameni blokovi te ih dodatno smrviti ili razbiti. rtve koje su bacane u nekad aktivan Tui ponor u Graakom polju (dubok preko stotinu metara) moda bi se"nakupile" na prvoj stepenici tridesetak metara ispod razine otvora, ali bi ih prva poplava u polju odnijela u još veu dubinu, pa bi gornji dio jame bio ponovno "slobodan" za sljedeu skupinu tijela.

Opisujui do sada naše jame-grobnice i upozoravajui na pretjeran, senzacionalistiki prikaz otkria rtava jame Jazovke, uvijek sam se zalagao za nuan pijetet ili suosjeanje u boli za onima koji su stradali na tako neljudski nain. Zalagao sam se da se uz pomo speleologa i strunjaka patologa i forenziara ispitaju i ostale dobro znane, ali i one premalo znane jame-grobnice, i da se obiljee potrebnim znamenjem. Svi oni koji se nalaze na njihovu dnu, na to mjesto su došli tuom voljom, a jesu li su za nešto bili krivi, pitanje je na koje bi se takoer mogao dobiti odgovor. Iako mi je u pogledu Jazovke nakon mnogo godina konano uspjelo doi do odgovora o stvarnom broju rtava na njenom dnu, to nisam uspio i za ostale jame koje sam spomenuo u svojoj knjizi, a meu njima je bila i Šaranova. Po mome sudu, zagonetka Šaranove jame i Jadovna mogla je - da je netko elio i omoguio - takoer biti razriješena. Na alost, rtve e i nakon sadašnjega dnevnopolitikog uprizorenja vrlo brzo biti prekrivene ponovnim zaboravom! Naješi razlog koji se navodi, jest pomirenje nekada zavaenih neprijatelja, odnosno njihovih sinova i unuka. Moda ima i onih koji misle i drugaije, ali su danas u manjini. Svakako treba misliti na sretniju budunost. No u mojim poodmaklim godinama, iskustvo mi govori, da onaj narod koji ne poznaje niti poštuje svoju prošlost i na nju nije i ponosan, vrlo teško pronalazi siguran i ispravan put u svoju budunost. A kao znanstvenik uvijek sam se u toku svog rada i javne djelatnosti pridravao ove Einsteinove misli: «Ne inite nikada ništa protivno savjesti, ak ako drava to od vas trai.»
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!