www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 27 Rujan 2020
 
 
PREDSTAVLJENA KNJIGA BRITANIJA I BLEIBURKA TRAGEDIJA
Petak, 25 Rujan 2009

Zagreb, 24.rujna 2009.

Damir Borovak: fotografije i tekst

Danas je u prepunoj dvorani Hrvatske matice iseljenika predstavljeno hrvatsko izdanje knjiga Suzanne Brooks-Pinevi Britanija i Bleiburka tragedija. Pozdravno pismo autorice Suzanne Brooks-Pinevi proitala je Maja Runje iz Udruge Krug za trg.

 

 

 










 






 





Knjigu su predstavili prof. dr. Zvonimir Šeparovi, predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva, Tom Beram, predsjednik Hrvatskog meudruštvenog odbora odbora za NSW iz Australije, Stjepan Brajdi, preivjeli sudionik Bleiburške tragedije, sudionik Krinog puta, osuenik na smrt i robijaš iz jugokomunistikih kazamata te prof. dr. Miroslav Tuman. Na završetku predstavljanja zaslunim se pojedincima zahvalio urednik knjige Tomislav Nürnberger. Predstavljanje su pratili izvjestitelji i kamere HRT-a i OTV-a.


PROMOCIJA knjige ‘BRITANIJA I BLEIBURKA TRAGEDIJA’

Pismo auktorice

Suzanne Brooks-Pinevi
 

            Svima prisutnima – dobar dan -  i hvala što ste došli.

Za mene je ovo jako vaan dogaaj, pa kako si moete i zamisliti, veliko mi je razoaranje što ne mogu biti prisutna. Lansiranje ove knjige je kulminacija mnogo godina napornog rada nekoliko osoba – od prevaanja moje originalne knjige na engleski jezik, koja je izdana 1998. u Novom Zelandu, do prikupljanju sredstava za izdavanje knjige.
 Britanija i Bleiburka Tragedija nije napisana kako bi se kritizirala Hrvatska, niti je bila namijenjena zapisivanju hrvatske povijesti prošloga stoljea. Pa tako onima koje sam ula rei “ma ja to sve znam“ – dopustite da vam kaem kako: OVA KNJIGA NIJE POVIJESNA KNJIGA. Ona nije knjiga o Bleiburgu. Ona nije knjiga o Hrvatskom Oslobodilakom ratu. Ne, ova knjiga je nešto sasvim drugo; ona je potpuno jedinstvena – vrlo umjetnika, strastvena, informativna, primjetljiva.

Knjiga je logina analiza traumatskih faktora koji su imali snaan utjecaj na Hrvatsku u 20. stoljeu. Ona je nepristran uvid i pogled na uzroke i posljedice. Sve u svemu, ova knjiga nudi smjernice za opstanak Hrvatske – na temelju pouke koje smo nauili iz prošlosti.

Prvo da vam kaem kako nisam namjeravala napisati ovu knjigu. Nisam jednog dana odluila pisati o traginoj povijesti Hrvatske. Tako se to nije dogodilo. Uostalom, ja nisam spisateljica, ve slikarica – bila sam zaokupljena slikanjem sretnih pejzaa i hrvatski problemi nisu bili dio mog svijeta. Ali sve se to iznenada promijenilo kada je poela agresija na Hrvatsku poetkom 90ih godina. Bila sam jako pogoena agresijom, jer je Hrvatska domovina mog dragog supruga – mog Gašpara.    Ali, ja nosim hrvatsko ime Pinevi mog Gašpara i preko njega sam upoznala i zavoljela njegovu domovinu Hrvatsku i tako je Hrvatska postala vaan dio mog ivota. Napad na Hrvatsku me je tako pogodio da sam svoje osjeaje o ratu stavila na platno uljenom bojom – ta etiri povijestna platna se sada nalaze Hrvatskome Veleposlanstvu u Australiji. To su slike mojih osjeaja – nastale tijekom tog vremena, iz dubine moje duše, odraavajui sve snane osjeaje nastale iz te agresije – osjeaje oaja, strahote, boli srca, alosti, gnjeva i na kraju svakako, pobjednikog trijumfa. Sve je to uhvaeno na slikama – sa svakom sam slikom plakala – plakala sam zbog ena i djece, zbog hrvatskih vojnika, zbog majci tih vojnika, i zbog razaranja predivnih djela arhitekture – bilo je to nekoliko jako emocionalnih godina. 

Za vrijeme slikanja postalo mi je oito da je Hrvatskoj bila injena golema nepravda. To me je potaklo na detaljno i duboko istraivanje – uzelo je mjesece, godine, razgovarati s ljudima:preivjelima iz Drugog Svjetskog rata i vojnicima ovog novog Hrvatskog Oslobodilakog rata – kao i prouavanje knjiga iz raznih izvora. I zato sam bila primorana naslikati dvije slike ‘Bleiburg’ – podlu izdaju Hrvatske Drave i njene nepobijeene vojske.   

Nuno je razumjeti da su slike došle prve – jer su slike koje daju vrijednost rijeima. Tek POSLIJE, nakon što sam ih naslikala, osjeala sam se obaveznom rijeima opisati puno dublje znaenje slika, kako bi osobe ‘Zapadnog svijeta’ razumjele stvarnu pozadinu sukoba – ako to razumijete, onda znate kako je nastala ova knjiga. Prvo je to trebala biti samo brošura, ali kako je moje istraivanje napredovalo, bilo je jasno da e morati biti knjiga, jer je tada bilo toliko toga što sam morala rei. Nakon što je knjiga objavljena ja sam nastavila pisati, tjerana uasom, je sam vidjela, kao što sam predvidjela u knjizi, da lešinari rata trgaju meso s mlade Hrvatske Drave. Zato sam napisala Drugi Dodatak za hrvatsko izdanje knjige – to je saetak tekstova publiciranih tijekom 1998.-2008. u australsko-hrvatskim medijima. 

Od vremena završetka Hrvatskog Oslobodilakog rata Hrvatska je drastino nazadovala i sada balansira nad provalijom. Ne mislim da je potrebno rei da danas u Hrvatskoj ima stvari koje zahtijevaju hitnu akciju. Ne u dodavati što je ve reeno u knjizi – ostavit u to vama da proitate –ali korupcija i samo sebi dovoljna administracija su na vrhu popisa. Iznad svega, Hrvatska treba, mora, ostati SAMOSTALNA, u nikakvoj uniji s bilo kime. To je bilo ono u emu je Predsjednik Tuman bio nepokolebljiv. Bio je u pravu.

Napisala sam knjigu Britanija i Bleiburka Tragedija samo s jednom svrhom – da promoviram ideju prosperitetne, slobodne i suverene nacije, u kojoj je Narod ponosan na dugu borbu kroz prošla stoljea, da bi osigurao nezavisnu dravu Hrvatsku. 

Ovom prilikom se zahvaljujem svima koji su sudjelovali u ovom poduhvatu:Stjepanu Brajdiu i astnicima Kluba 242 na njihovoj vjeri u moju knjigu, Dr. Zvonimiru Šeparoviu na njegovom doprinosu publiciranju knjige, mnogim sponzorima u Americi, Novom Zelandu, Kanadi – i posebno Australiji, Jadranki Lui, mr. sc. Slavici Bogovi, dipl. ing., uri Cecelji eli i gospodinu Sertiu na delikatnom grafikom radu, lektoru Branimiru Peteneru, te osobama iz Grafikog Zavoda Hrvatske. Ali iznad svega, moje najvee zahvale moraju ii Tomislavu Beramu i Tomislavu Nürnbergeru na njihovoj predanosti i ustrajnosti – bez kojih hrvatskog izdanja ne bi nikada bilo – i posebno Tomislavu Nürnbergeru, ija je vjera u uspjeli završetak knjige bila neusporediva. Hvala vam svima.

Suzanne Brooks-Pincevic
8. rujna 2009. 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!