www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 11 Srpanj 2020
 
 
HODOAE HRVATA AUSTRIJE U BLEIBURG, 03.10.2009.
Nedjelja, 04 Listopad 2009

p. Zlatko Špehar - SVETA MISA U 12 SATI

Vjerni hrvatski narode!

Vjeran je hrvatski narod svome Bogu od asa prvog krštenog Hrvata. Opran krsnom vodom od svojih kumira i bogova, krenuo je ist od grijeha putem Krista raspetoga.  Rijeju svetog evanelja hranjen punio se duhom evaneoske ljubavi koja mu je sve više otkrivala lice Oca po Sinu u Duhu Svetom. Zajedništvo boanske ljubavi osvijetlilo mu je put i raspršivalo mrak neznanja iz kojeg ga je krsna voda povela prema svijetloj spoznaji vjenoga ivota. Ostati vjeran kroz svih etrnaest stoljea usprkos razmeu povijesti i vihora zla koja su se svako toliko sruila na njega, vjernik  Hrvat ne odustaje od uporne ljubavi u tenji za istinom koju je jedinom u svakom djeliu svoga posveenog ivota prepoznavao u Kristu raspetome. Muka i smrt nisu mu bili nepoznati. Svakodnevno se s njima susretao oi u oi u nepravdama koje su se na njemu lomile i priljubljivale uz zemlju – njegovu od Boga mu darovanu zemlju, koju Hrvat molitvom na
usnama zalijeva suzama i tako ju ini plodnom za još hrabriju nadu i snagu za još veu navezanost na Onoga koji ga moe spasiti od vjene smrti: suobliio se svaki puta u svojoj muci, i osobnoj i narodnoj, s Kristom, ne odbijajui kale gorki iz kojega su ga prisiljavali piti mnogobrojni samozvani monici ne bi li iskapljujui njihovo zlo do dna isušili korijene ovom hrvatskom Bogom bogatom narodu.

ovjek odan zlu i nasilju ne razumije kako se njegov otrov zla nije smru iskalio nad njegovom rtvom. Zaboravio je kako suzama krvavim natapan kale njihova zla prestaje biti otrovan: u sukobu dobra i zla nikada zlo nije odnijelo pobjedu. Vjernik Hrvat je to prepoznao u Kristovu kriu na kojemu se odvijala borba izmeu vjenosti i zemljane smrti. Prividnost nestanka ivoga Isusa iza kamenih vrata groba dala je kratki dah veselju nasilnom ovjeku: Bog Otac uskrišava Sina Isusa po nedjeljivoj i jedinstvenoj ljubavi izmeu sebe i Sina koja se oitovala u ivotodarnoj snazi Duha Svetoga.



U tome Duhu, kojega je Hrvat primio na krštenju po Crkvi katolikoj, svjedoio stoljeima vjernim ispovijedanjem Trojednoga Boga, kojemu je dopustio da ga proima u punini slobodne odluke za dobro i opraštanje; u tom Duhu se ispunja Mudrošu bojom i svjesno vjeruje da su „duše pravednika u ruci Bojoj i da ih se ne dotie muka nikakva“. Stoga se s ponosom spominje i pamti sve one koji su za Boga, ovjeka i dom – tim tropletom u kojemu se u jedno stapaju Bogoljublje-ovjekoljublje i domoljublje, dali svoje ivote. Vjerni Hrvat je vjeran Bogu i svome rodu. On ljubi svoj dom, svoju domovinu i štiti je svojim ivotom kojega zna darivati i u krvi. Svetost muenika se upravo ita u ovoj trostrukoj ljubavi prema Bogu, ovjeku i domovini. Zato ih se mi danas ovdje, na ovom mjestu svetom za sav hrvatski narod, za svakog iskrenog ovjeka istine i pravde, spominjemo i njihovu rtvu sjedinjujemo s onom Kristovom na ovom oltaru. Kristovu nekrvnu rtvu na oltaru nazivamo Euharistijom, a to znai zovemo ju prinosom ljubavi Bogu pa Sinu za spas svijeta. Muenika krv, na ovom bleiburškom polju  pobijenih hrvatskih razoruanih vojnika, djece, ena, starica i staraca danas e se opet vinuti s ljubavlju Bogu Ocu u znak naše neodjeljive i snane vjere, kojom i mi danas potvrujemo neotuivost Hrvata vjernika od Boga i Njegova Zakona ljubavi.

Dok se „oima bezbonim ini da oni umiru i njihov odlazak s ovoga svijeta kao nesrea“, mi vjerujemo da su oni u miru. Sjekli su nas u povijesti i muki ubijali po bleiburškijm, slovenskim, hrvatskim, i istonjakim sve do onih makedonskih putova, šuma i polja. Iskaljivali su tada svoj sotonski bijes nad svezanim ljudima. Tragove vlastitog zloina zauvijek su htjeli zatrti koevskim rovovima, jazovkama, hudim i tolikim znanim i neznanim jamama, grobnicama po kanalima i šumama. U svome zlikovakom pohodu tobonjeg osloboditeljskog ina, ubijali su nevinoga. U svakom nevinom ovjeku ubijan je Krist. Da „Krist jednom uskrišen više ne umire“, nisu mogli u mrnji na sve što je hrvatsko i katoliko, dravotvorno i domoljubno svojim pomuenim umom dokuiti. Zato i danas, nakon strahota proivljenih u nedavnoj srpskoj agresiji na Hrvatski narod i Hrvatsku dravu, ti isti ne mogu sakriti svoje zloine ve se i nadalje nastavljaju hvaliti sa svojim zlodjelima iskaljenim nad golorukim i izmuenim ovjekom Hrvatom, kojemu je sudbinu sramnim potpisom izmeu jedne i druge zdravice engleski oficir odredio. I danas se ne libe u Hrvatskoj zvati narodnim herojima!? Štoviše, potpomognuti samim vrhom vlasti odaju poast zloincima i slave ustanak – pokolj nad hodoasnicima i njihovim upnikom. I dok se nijedna zemlja u Europi ne hvali zloinima poinjenim pod imenom antifašizma, u Hrvatskoj se uporno, potpomognuto prodanim medijima, na sva usta hvali taj mrani dio povijesti za sav hrvatski narod. Kada im se iz naroda nitko nije suprotstavio, okrenuli su svoju neutaivu mrnju na Crkvu, po kojoj hrvatski narod ve  14. stoljea odolijeva naletima zloga i uva svoju vjernost Nebu neraskinutim krsnim savezom.

 Zato na ovome mjestu smatram potrebnim ponoviti rijei kardinala Bozania koje je izgovorio 13. Svibnja 2007. godine na ovom, za sve Hrvate diljem svijeta, svetom mjestu:
8. Na ovome mjestu, kao biskup Crkve u hrvatskom narodu, ne smijem šutjeti. Štoviše, valja mi postavljati pitanja koja si postavlja svaki estit ovjek prosvijetljen istinom: Kako to da šezdeset godina nakon stravinoga zloina, bez obzira na to sto jos uvijek postoji dovoljan broj svjedoka i prikupljenih svjedoanstava, te bez obzira na to što je iz mnoštva šinjenica vidljivo o emu se radilo, nitko nije odgovarao? Kako to da su još uvijek nepoznata imena nalogodavaca i izvršitelja tih djela? Kako to da se još uvijek ne moe, barem na naelnoj ako ve ne i na konkretnoj razini, uti jasna osuda svega što vapi zbog gaenja boanskih i ljudskih prava, a uinjeno je protiv hrvatskoga naroda? Zar mislimo da je mogue graditi zdravo hrvatsko i bilo koje društvo sa sviješu da se naraštaje naše djece i mladih hranilo i danas hrani neistinama? Kako to da nije napravljen popis rtava i da nisu obiljeena mjesta masovnih grobnica u kojima do danas neidentificirane lee kosti poznatih i nepoznatih ljudi?
Grozna je pomisao da su tolike godine zajedno s nama ivjeli i ive ubojice; da su protkali sve pore svakodnevice te moda ni njihovi najblii ne znaju istinu o njima i da su se prikazivali u najljepšem svjetlu boraca za slobodu. Molimo za njih, da im Bog dadne snagu obraenja, priznanja i prihvaanja slobode u istini. Ali kao vjernici, kao dravljani suverene i nezavisne Hrvatske s pravom oekujemo da dravne institucije uine ono što su zakonom dune uiniti: da istrae ove zloine i obznane krivce za njih. Oekujemo da e se mjerodavne institucije drave Hrvatske jasnije oitovati o komunistikome reimu i nedjelima koja je planirao i sustavno provodio te na temelju istine promicati one vrijednosti koje nisu sukladne s komunistikim krivotvorinama, kako u povijesnome tako i u svjetonazornome smislu. Oekujemo da e hrvatske vlasti i u vidu deklarirane proeuropske orijentacije poduzeti sve da se kod nas provede rezolucija Skupštine Europskog parlamenta broj: 1481, od 25. sijenja 2006., o meunarodnoj osudi zloina totalitarnih komunistikih reima.

Crkva, ako to ne ine dravne institucije, ne smije previdjeti istinu i zatvoriti se u šutnju. Crkva po boanskoj Istini nema pravo na šutnju kada se radi o nasilju i zloinu nad ovještvom, ve ga osuuje kao djelo pakla kojemu su se pomuenih pameti toliki dali u slubu etrdesetih godina prošlog stoljea, a danas nastavljaju to svoje druenje s paklom opravdavati osvetom nad „neprijateljem“ smatrajui pod neprijateljem kako onda tako i danas cijeli hrvatski narod.

Zato je hodoašenjem bleiburškim muenicima, upravo na ovome mjestu, asno podii ivi spomen nevinim rtvama kao i svima onima koji su se zauzeli da se prokae stravina širina  poinjenog zloina nad njima i da se na vidljiv nain oznai ovo mjesto muke. Na prvom mjestu spominjem Poasni bleiburški vod. S njime su pod cijenu vlastitog ivota ovo mjesto pohodili i na njemu molili hrvatski sveenici od kojih elimo spomenuti jedno ime: vl. Vilim Cecelja.
Crkva katolika nije Crkva Kristova ako ne crpi svoju snagu iz Kria Kristova.

To je svojim ivotom svjedoio vl. Vilim uz desetke hrvatskih sveenika koji su po cijelom svijetu okupljali hrvatsko raspršeno stado protjerano iz svojih domova. Jer kada bi se Crkva odrekla Kria Kristova u zamjenu za dobra ovoga svijeta ili radi politike moi, odrekla bi se sama svoga temelja Krista – Stijene na kojoj je sagraena. Hrvatski narod se odredio u povijesti po Crkvi za Krista. Zato ga se ne moe odrei niti u duši a niti se moe odrei i izvanjskih znakova svoje vjere: Kria Kristova. Svaki puta kada je Kri Kristov postao nekim liberalnim slobodoumnim i bezbonikim ideologijama kamenom spoticanja, kada su ga uklanjali, razbijali, palili ili rušili topovima i gaali puškama, Njegova snaga se izlijevala u vjerniki kamen stanac na kojemu su se sve takve ideologije razbile i otišle u sramotni poraz zaboravom.

Kri je svojina vjernika predanih Bogu po Duhu Svetom u kojemu se vjernika sloboda pretvara u putove mira i oslobaanja od elje za osvetom i uzvraanjem u mrnji. Stoga onima koji su za svoga suputnika uzeli zloga nikako ne odgovara sitno gorušiino zrno vjere hrvatskog ovjeka, pa se boje u svoj svojoj tzv. demokratskoj misli i napretku i jednoga ovjeka Hrvata i njegove pjesme koja rijeju izrie a melodijom ljubi dar ivota kojim Hrvat posveuje svoju Domovinu i izrie spomen na svoje muenike. 

Muka je to koja nam se i danas namee, kojom se Hrvatima vjernima Bogu po katolikoj Crkvi utjeruje strah, otima osnovno za ivot, grabi zemlja i ruje more. I takvima poruku izrie pjesma: „Mislili su, da nas nee više biti“, ali se vukovarski bijeli kri izdie sve više i svemu ovjeanstvu poruku šalje: Ni krbavska, ni bleiburška polja, ni porušeni Vukovar, ni partizanska kola staradi ne moe uništiti vrstu katoliku vjeru u Hrvata, niti snanu volju Hrvata za svojom dravom, oteti mu ljubljenu zemlju, oduzeti mu more, uništiti strahom u njemu vjeru u sadašnjicu, utrnuti u njemu nadu uskrsle budunosti. Zato pozivamo i potiemo i danas sve vas hodoasnike Hrvate Austrije, sav hrvatski narod rijeima sv. Pavla: „Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti i potpašite noge svoje spremnošu za evanelje mira“ (Ef 6, 14-15), pa nam nikakvo zlo ovoga svijeta nee oteti ono što smo po svetom krstu u baštinu primili, i krvlju tolikih ivota natopili i obranili.
Tome svjedoimo i mi danas u sjeni ovoga kria, pred kojim našim istinoljubljem i nenasilnim mirom vjeru u Trojednoga Boga ispovijedamo, opraštajui svima koji su nam zlo nanijeli ili to još uvijek bezonom upornošu ine. Samo tako Hrvat moe zadrati trajni spomen na sve rtve koje su dale svoje ivote „Za krst asni i slobodu zlatnu! Amen.
p. Zlatko Špehar



 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!