www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 09 Srpanj 2020
 
 
SJEANJE NA RTVE PARTIZANSKOG TERORA GROBITA LESKOVEC I POGINULE BRANITELJE DOMOVINSKOG RATA
etvrtak, 22 Listopad 2009
U nedjelju 27. rujna u upi Svibovec odrana je dvostruka sveanost u kojoj je u prvom dijelu odana poast rtvama partizansko-komunistikog terora, a u drugom dijelu vl Juraj Kopjar blagoslovio je spomenik poginulim hrvatskim braniteljima upe Sveta tri kralja kojih je u Domovinskom ratu poginulo jedanaest, od stotinjak koji su sudjelovali u obrani Domovine. Tako je na grobištu Kruška nedaleko Leskovca odrano sjeanje na 66 obljetnicu prvog masovnog partizanskog ubojstva u Varadinskoj upaniji, a nakon toga kod dvorane Osnovne škole u upi Svibovec blagoslovljen spomenik poginulim hrvatskim braniteljima, bivšim acima i vjernicima upe 

Sjeanje na rtve partizanskog terora grobišta Leskovec i poginule branitelje Domovinskog rata upe Svibovec 

 Lijep, prekrasan jesenji dan koji se u nedjelju 27. rujna nadvio nad Kalnikom i njegovim pitomim breuljcima koji se s jedne strane spuštaju prema dolini rijeke Bednje, a s druge strane, prema jugu dopiru do ponosnog grada Krievci. Sjeverna strana kalnikog gorja, moda bi pravilnije bilo rei uzvisine preteno pokrivaju šumoviti predjeli, a takav je skoro cijeli Kalnik, koji odiše svjeinom u kojoj svaki pronalazi ljepotu i istou prirode. U toj prirodnoj ljepoti, oko tri kilometara od rijeke Bednje, i nešto manje od naselja Leskovec koji se prua uz cestu koja Varadinske Toplice i Svibovec povezuju s dravskim pojasom gornje Podravine u kojoj se sve ljepše razvija Ludbreg, kojeg prozvaše i centar svijeta, nalazi se mjesto na kojem je u toku Drugog svjetskog rata izvršena prva masovna likvidacija zarobljenika na podruju Varadinske upanije. Tu u grabovoj šumi na najokrutniji nain poubijani je preko sedamdeset zarobljenika koji su prethodno mueni i na najokrutniji nain poniavani.  

Potkraj rujna 1943. godine partizanske snage napale su Varadinske Toplice i u akciji koja je završila 29. rujna zarobili 88 feldandara i 59 konjanika, zapisano je u knjizi XXXII divizija. Još se dodaje u spomenutom dijelu da je kod napada partizansko-komunistike vojske na strani branitelja bilo i 30 mrtvih dok je napada imao tri mrtva i 21 ranjenika.


Za grobište u šumi iznad Leskovca znalo je okolno stanovništvo, a brojni su morali sudjelovati u kopanju graba za rtve koje su tu ubijane. Desetljeima se o tome šutjelo. Pa i kad je ve komunizam sišao s pozornice i kad je došlo do osamostaljenja Hrvatske koja se umjesto razvoja i svekolikog napretka morala ponovo boriti za samu opstojnost drave i naroda. U barbarskom napadu jugo-vojske i etnikih formacija na Hrvatsku maksimalna energija usmjerena je na obranu Domovine i fizike opstojnosti Hrvata, tako da je unato Hrvatske samostalnosti, obiljeavanje masovnih stratišta iz Drugog svjetskog rata i poraa bilo stavljeno u drugi plan, a obiljeavanje grobišta u Leskovcu realizirano je tek nakon šezdeset godina, 2003. godine. Tom je prilikom misu zadušnicu sluio varadinski biskup Marko Culej, a misnom slavlju prisustvovalo je oko dvije tisue ljudi iz okolice i susjednih podruja, kao i brojni hodoasnici.


Odavanju poasti poubijanim zarobljenim braniteljima prisustvovala i rodbina

Tradicionalno se na komemoraciji i spomenu na prešuene hrvatske rtve likvidirane u prvom masovnom ubojstvu na podruju Varadinske upanije okupe brojni hodoasnici, a ove godine okupljanje sudionika uslijedilo je ve ujutro u 9 i 30, na raskrsnici koja iz središta Leskovca i puta prema grobištu vodi u brdovite potkalnike i kalnike predjele. Ove godine organizator se pobrinuo i na svakom raskršu postavio putokaznu oznaku, a na nekoliko mjesta na pomo putnicima –hodoasnicima bili su i pripadnici prometne policije. Osim mještana Leskovca i vjernika upe Sveta tri kralja Svibovec, lanova društva Hrvatski domobran s podruja svih naselja grada Varadinske Toplice komemoraciji i sjeanju ne rtve partizanskih likvidacija prisustvovali su i brojni hodoasnici koji su doputovali iz Rijeke, Valpova, Orahovice, Petrinje i Sv. Ivana Zeline, kao i lanove Društva za obiljeavanje grobišta iz Meimurja i Varadinske upanije, lanove Udruga iz Domovinskog rata, rodbinu poubijanih zarobljenika, meu kojima je ivotom stradao i Josipa Jerec iz Nove Vesi, a svijeu ujaku i roaku došli su zapaliti Marija uras i Vjekoslava Jovan sa sinovima Krunoslavom i Stjepanom.

Sama komemoracija zapoela je hrvatskom himnom koju je predvodio zbor sastavljen od lanova Kulturno umjetnikog društva Varadinske Toplice i zbora upe Sveta tri kralja Svibovec kojim je dirigirao orguljaš Antun Pokos, a nakon toga prisutni su se uz zvuke mirozova kojeg je na trubi svirao prof Tomislav Ratkovi sjetili i svih ostalih rtava poginulih i stradalih u Drugom svjetskom ratu i porau kao i poginulih hrvatskih branitelja. Pjesmu „Kolona smrti“, autorice Sofije Bešeni krasnoslovila je Esma Golubi, a kompletan program profesionalno je vodila Ruica Perec koja je u ime organizatora, udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice, Društva za obiljeavanje grobišta i grada domaina i pokrovitelja V. Toplica pozdravila prisutne i zahvalila im na dolasku.

Govor Franje Bešenia, predsjednika udruge Hrvatski domobran V. Toplica

Prigodnim rijeima prvi se okupljenima obratio Franjo Bešeni, predsjednik toplike podrunice Hrvatski domobran, koji je rekao: - Nalazimo se na mjestu gdje je na dan sv. Mihovila, 29. Rujna 1943.godine izvršen najtei ratni zloin u ovom dijelu Hrvatske. U višesatnom napadu partizanskih jedinica na ratnu posadu Varadinskih Toplica nisu uspjele slomiti otpor branitelja pa su  zapalile zgradu uz prethodni prekid dovoda vode. Obrana više nije bila mogua. Pripadnici posade morali su poloiti oruje i pali u zarobljeništvo. Umjesto postupka sa zarobljenicima u skladu sa meunarodnim ratnim pravom, osamdesetak zarobljenika svueno je,vezano icom i uz maltretiranje preko podrunih naselja sprovedeno do ovog mjesta. Tu su nad iskopanim jamama, bez suenja i dokazane krivnje, poubijani, a budui da se nije niti pokušalo dokazati krivnju, smatramo ih nevinim rtvama.

Zloin je još tei, ako se imaju u vidu mnoge izjave mještana da pripadnici ove ratne posade, kao ogranieno sposobni, nisu vodili nikakve ratne operacije ve su imali zadatak, u ovom relativno manje zahvaenom ratnom djelovanju, odravati red i mir. Iako rtve ovog grobišta nisu do danas identificirane, zna se da ih je bilo iz naše okolice ali i iz svih dijelova naše Domovine pa i iz Bosne i Hercegovine, jer su ranijih godina na komemoracije dolazili pojedinci iz obitelji ubijenih koji su saznali za mjesto zloina.

alosno je i za hrvatski narod kobno, da još i danas ima jugokomunistikih nostalgiara koji odobravaju najveu tragediju hrvatskog naroda u njegovoj povijesti pa i odaju poast izvršiocima i organizatorima zloina. Prošle godine, upravo u vrijeme odravanja komemoracije rtvama na ovom grobištu, u Varadinske Toplice dopremljena je nepoznata grupa moebitno preivjelih izvršioca zloina i njihovih sljedbenika. Na samom mjestu zaetka ovog zloina. Gdje je bila zgrada ratne posade i od kuda je pošla kolona smrti, proslavili su ovaj dogaaj i njihovu pobjedu.

I ove godine organiziraju se posjete Kumrovcu i odavanje poasti organizatorima i izvršiocima zloina najvee tragedije od Bleiburga, krinih putova i stotine tisue ubijenih i progonjenih Hrvata poslije drugog svjetskog rata samo zato što nisu prihvaali ponovnu Jugoslaviju i komunistiku diktaturu.

Da bi se slobodan svijet zavarao, svi ovi zloini izvršavani su pod lanim imenom "antifašizma". Ponosni smo, što je veliki broj, danas ovdje prisutnih, lanstvo udruge Hrvatski domobran jer ona njeguje povijesnu ulogu hrvatskog domobranstva kao hrvatske domovinske vojske, posebno od njegovog zvaninog ustrojavanja po Hrvatskom saboru 1868. godine pod hrvatskim zapovjedništvom, kao simbola prava hrvatskog naroda na svoju vlastitu dravu. Hrvatsko domobranstvo kao takovo od tada djeluje, a posebno smo ponosni i u proteklom Domovinskom ratu iza kojeg se ne vuku nikakvi zloini.

Kao vjernici duboko suosjeamo sa svim ratnim i poratnim rtvama i poginulim u Domovinskom ratu, posebno onima koji su ubijani bez suenja i dokazane krivnje. U ime domaina - ogranka udruge Hrvatski domobran; zahvaljujem na odazivu na ovaj skup svim uesnicima a posebno lanstvu udruge koji su doputovali iz udaljenih krajeva naše domovine. Velika hvala i predstavnicima našega grada, suorganizatora ovog skupa, veleasnom upniku podrune upne crkve Svibovec gospodinu uri Kopjaru koji e nam sluiti svetu misu i blagosloviti ovo zdanje podignuto da bi se mogla sluiti misa i u sluaju lošeg vremena. Velika hvala donatorima koji su pomogli u podizanju objekta, izvoaima programa na današnjem skupu, predstavnicima drugih udruga i organizacija.  

Komunizam je nanosio najvee zlo vlastitom narodu

Nazonima se u ime pokrovitelja i suorganizatora, grada Varadinske Toplice, obratio Dragutin Kranjec, gradonaelnik koji je osvrnuo na stradanja, a tom prilikom je rekao:  Kao i prethodnih godina odravamo ovaj Komemorativni skup u spomen rtvama komunistikog zloina kada je u jesen 1945. godine likvidirana grupa od 88 ljudi bez da im je utvrena krivnja. Ovim inom prekršena je enevska konvencija o postupanju s ratnim zarobljenicima, a mnogi od zatrpanih u ovoj jami bili su itelji iz našeg kraja. Stoga svaki zloin pa i ovaj komunistiki treba osuditi, dolazi li on s bilo koje strane, u ime bilo koje politike ili ideologije. Danas su neki dravni dunosnici skloni prešuivati komunistike zloine, prelaziti preko njih i naalost do danas za ta komunistika divljanja nitko nije odgovarao. Komunizam je nanosio najvee zlo vlastitom narodu. Knjiga francuskih povjesniara izašla 1977. godine pod naslovom «Crna knjiga komunizma», govori da je rtava komunistikog terora u svijetu bilo etiri puta više od rtava II. svjetskog rata. – rekao je gradonaelnik Kranjesc i nastavio: - Stoga povijest treba poznavati kako se ne bi u budunosti ponavljale iste greške, pa ako se kae da je povijest uiteljica ivota, zašto ne uiti od uiteljice. – te je na kraju dodao - Poštovane dame i gospodo, stoga odajmo poast leskovakim rtvama ratnog zloina u našem kraju. Ovom prigodom elio bih se zahvaliti svim sponzorima koji su financijski ili graevinskim materijalom i uloenim radom primjereno uredili ovo ljudsko stratište. Dozvolite mi da ih pojedinano nabrojim, to su: Graevinsko poduzee Zagorje Varadin, Trgonom, Kaming, šumarija Ludbreg, stolarija i pilana Ratkovi, Drvoprerada Mario Kataleni, tvrtka TTI te Stjepan Huzjak, Bruno Hajduk, i Ivica Dijanuš iz urilovca. Svima njima svesrdno jedno veliko hvala.

Potrebno je obiljeiti i ostala grobišta i stratišta i …

O ratnim i poratnim stradanjima progovorio je i predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava, koje je pred šest godina zajedno s toplikom udrugom Hrvatski domobran, organiziralo prvo sjeanje na stradale leskovake rtve, a koncelebriranu misu zadušnicu predvodio je tada pokojni varadinski biskup Marko Culej. I od te godine  komemoracija se odrava svake godine, uz prisustvo svekolikog svijeta iz raznih dijelova Hrvatske i inozemstva. U svom govoru Franjo Talan, predsjedn ik Društva je rekao: - Poštovani prijatelji, uvari uspomene na prešuene hrvatske rtve najsrdanije Vas pozdravljam u ovoj šumi gdje je krvnika ruka nemilosrdno poubijala zarobljene vojnike koji su zarobljeni u prethodnoj bitci za Varadinske Toplice. Zahvaljujem Vam na uvanju dostojanstvenog odnosa prema ovjeku kojeg smo duni poštivati za ivota, a i nakon smrti. Kao minimum dostojanstva koje ovjek zasluuje je pravo na grob kojeg mu u civiliziranom društvo nitko nema pravo uskratiti. Zahvalan sam i gradu  V.  Toplice i gradonaelniku Dragutinu Kranjecu i lanovima udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice, na elu s predsjednikom Franjom Bešeniem koji s posebnom ljubavlju vode brigu o ouvanju i prenošenju uspomenu  na prešuivane hrvatske rtve ovog podruju, a zahvaljujem i gospodinu upniku vl. Juraju Kopjaru koji e i ove godine sluiti misu za poubijane koji se desetljeima ni spomenuti nisu smjele. – rekao je Talan i zatim napomenuo - Ove godine izvršena  je dijelom ekshumacija grobišta Gornji Hrašan u Meimurju, tu je na duini od petsto metara u lipnju mjesecu ekshumirano više desetaka ljudskih rtava. Kako je nasip u koji su nakon rata pokapane rtve dugaak nekoliko kilometara, a poznato su i druge lokacije stradanja iste emo nastojati istraiti i dostojno pokopati. Ove godine postavili smo spomen kri na grobištu u Kotoribi, u Meimurju, a u planu je obiljeiti i grobište u Kuanu Ludbreškome, koje je nastalo nekoliko dana poslije ovog stratišta, nakon zauzimanja Ludbrega od strana partizanske vojske.  Poznato je da je kod zauzimanja V. Toplica, 29. rujna 1943 godine zarobljeno preko osamdeset branitelja. Partizani su veinu doveli do ovog mjesta i tu ih poubijali. Godinama me muilo pitanje gdje su završili ostali zarobljenici, jesu li preivjeli. Pred nekoliko godina dio istine saznao sam za posjeta naselju Hrastovec gdje je poubijana grupa koja se htjela spasiti, a grob rtava pokopanih na visini od 318 metara, meu goricama iznad naselja ureuje obitelj Novak. Desetak zarobljenika, rtava, partizanskih likvidacije ubijeno je iznad urilovca u dvije jaruge, kasnije su prebaene na groblje u Kapelu, nekad je grob oznaavao kri, a danas ga više nema. Vjerujem da emo imati snage ponovo ga postaviti na posljednje poivalište.

Osnovati muzej hrvatskih stradanja dvadesetog stoljea

Vrijeme je da se o tim i svim ostalim rtvama progovori na dostojanstven nain i da se osnuje Muzej hrvatskih stradanja koji e obuhvaati sve rtve stradale i poubijane u borbi za samostalnu Hrvatsku. Od rtava poginulih u prvom svjetskom ratu, do proganjanih i stradalih u meuratnom razdoblju, kao i o rtvama poginulim u ratnom i poratnom razdoblju Drugog svjetskog rata, a tu je svakako potrebno ukljuiti i rtve, stradale i poginule u Domovinskom ratu. –naglasio je predsjednik Društva i nastavio - Naravno to bez pomoi društva i Drave nee ii za koju vjerujemo da e se ukljuiti i pomoi sva naša istraivanja i nastojanja uvanja uspomene na prešuene hrvatske rtve. Hoemo li to doekati i ostvariti mi ili e to ostvariti budue generacije to toliko i nije vano, ali je vano stradanja zabiljeiti kako bi se ista mogla, u vremenima koja budu podesnija za iznošenje istine i prava na postojanje rtve humanija, ekshumirati i dostojno pokopati kako to dolikuje civiliziranim ljudima i europskim normama ponašanja.Na nama je da uinimo koliko moemo. Ve pojavljivanjem na ovom mjestu uinili smo puno, a vjerujem da imamo  snage uiniti i korak dalje i o stradanjima rije dvije zapisati. Ujedno koristim priliku te Vas pozivam na komemoraciju koja e se 8. listopada odrati u Vratišincu gdje je lanjske godine spomen obiljeje blagoslovio i misu predvodio mons. Josip Mrzljak, varadinski biskup. 

Poloeni vijenci i zapaljene svijee

Veoma dirljivim rijeima nazonima se obratio i Mato Haluen, lan uduge Hrvatski domobran i vijenik skupštine Varadinske upanije, a nakon toga prišlo se paljenju svijea i polaganju vijenaca koje su poloili: Izaslanstvo Grada Varadinske Toplice koje su sainjavali zamjenica gradonaelnika Dragica Ratkovi,  Franjo Prstec, predsjednika Gradskog vijea i gradonaelnik Dragutin Kranjec, a vijenec su poloili i lanovi Hrvatsko socijalno liberalne stranke Varadinske Toplice, Udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, lanovi udruge Hrvatski domobran iz V.  Toplica, Rijeke, Valpova i Orahovice, a u spomen na rtve vijenac su poloili i lanovi Društva za obiljeavanje grobišta u kojem su bili i predstavnici obitelji stradalih, Zlatko Pišpek iz Kotoribe, Stjepan Gluhak, Josip Kolari i Stjepan Jovan.

Prije mise zadušnice vl Juraj Kopjar, sviboveki upnik blagoslovio je sjenicu koja e sluiti kao zaštita od vremenskih nepogoda i kiše  tako da e se obred moi obaviti i za lošeg vremena. Pozdravljajui okupljene vl. Kopjar je zahvalio pokojnom Valentu Dvekaru koji je svake godine zasijecao drvee i oznaavao mjesto gdje su poubijani zarobljeni vojnici. U propovijedi, govorei o sablaznima u prošlim i sadašnjim vremenima je rekao: -    Drage sestre i brao! Tako esto slušamo kako se rije radikalan upotrebljava u medijima, pa se govori o radikalnim potezima, koracima, djelima itd. A što pak znai ta rije radikalan ? Znai nešto odluno, vano ili veliko i ma kako to imalo veliku cijenu. U današnjem evanelju itamo tako o radikalnom Isusu, kojeg kao takvog teško prepoznajemo, i kojeg kao takvog teško moemo ili još više elimo prepoznati ili razumjeti. I više je nego radikalan - zahtjevan kad trai odsjean]e ruke ili noge. No mislim da nam nije teško shvatiti što znai to odsjean]e naših udova , samo ako elimo shvatiti. Jer ako ti ruka slui za injenje grijeha (krau ubojstva ) što onda sumnjati u ovo i o emu Isus govori, i što nam je to tako teško shvatiti. Ta ruka noga ili oko za Isusa su svakako predmet i izvor sablazni koje po njima mogu doi. I zato je Isus tim više radikalniji kada govori da tko sablazni jedno dijete, bolje bi mu bilo da s mlinskim kamenom potone u morske dubine. Na drugom pak mjestu dodaje - jao si ga onome po kome sablazan dolazi. Isuse kako govoriš jao onome po kome sablazan dolazi kad u evanelju piše - i sablanjavahu se o njega, dakle i po tebi. Da Isuse moramo biti zaista do kraja drski pa vjerujemo da je i po tebi došla sablazan.

Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju

Znamo dobro tko se to tada i danas sablanjava o tebe- rekao je vl Juraj Kopjar u uvodnom dijelu homilije i nastavio - Sestre i brao, okupili smo se danas ovdje na ovom mjestu strave i uasa, mjestu velikoga radikalizma ljudskoga (barem su tako mislili neki da pokazuju kako su radikalni) okupili smo se da bi ovo mjesto pretvorili u mjesto molitve. No netko bi mogao danas predbaciti zar elimo Isusovim opomenama plašiti ljude. Ne to ne eli ni Isus ali ozbiljno upozorava na opasnost sablazni o kojoj mi previše ne vodimo rauna.

Rekoh sestre i brao danas smo ovdje okupljeni radi neijeg radikalizma, ali koji je bio toliko radikalan daje pomeo 80 ljudskih ivota i to na najokrutniji nain i radi kojih smo danas ovdje da molimo i za rtve i zloince, iako bi bilo uope razumljivo da bi se sveta misa sluila u crkvi a onda i ovo razmišljanje ili propovijed bilo bi sasvim drugaije. Iz tih razloga i ja moram upozoriti na opasnost koja se prikriva poput «zmijskih nogu» jer se tako pokušava prikriti i istina o ovom zloinu istina koja je bila zataškavana 45 godina, ali mnogima nam je poznata ona poslovica - Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju . Drskosti li ljudske sestre i brao kad nam netko stalno pokušava reci da je to bio antifašizam. Nije to radi mene sestre i brao i radi vas starijih jer vi jako dobro znate kako se to zove, nego radi ovih malenih i mladih koji bi mogli uti i upiti krivu istinu o tome i pomisliti kako je to bilo nešto dobro dok su se takvi ljudi „maknuli“. Bila bi to takoer strašna sablazan ako tako nauimo one koji ne znaju pravu istinu.

Prikazivanjem samo jedne istine truju se srca mladih

uli smo što govori Isus stoje bolje onome koji sablazni dijete, i kako je onome po kome sablazan dolazi. Pa kad ve govorimo o sablazni onda u vas podsjetit na jedan ne tako davni lanak u novinama, iako ve sada nije popularno itati novine, jer sada ne pišu o upniku, ali taj lanak strašno truje crnim radikalizmom, rekao bih sotonskom, paklenskom mrnjom mlada srca hrvatske mladei i djece, jer pljuje po svim u tom lanku, ne samo o lošim stvarima nego i po blagodatima koja uiva i sam lankopisac, zajedno sa svima nama. Pljuje tako po pokojnom predsjedniku, jer valjda je kriv nešto, zato što je omoguio da se otkrije i ova jama, ovo stratište, valjda je i kriv što se zna i druga strana istine, ali ono što je puno strašnije što se obrušio i na branitelje koji su obranili i njegov ivot i njegovu domovinu i imovinu. Pokojni predsjednik je ponudio pomirenje svih frakcija nastalih u drugom svjetskom ratu i porau, neki su to velikodušno i brzo zgrabili sretni da im se više ne govori o njihovim zloinima. Ali oni sada mogu i dalje ii govorei da su sada branitelji krivci jednako tako kao i oni prije. No nikako ne eli pljunuti opet na ono što su uinili njegovi istomišljenici. Pa poujmo samo dva pasusa iz spomenutog lanka, bude nam sve jasno, ako ih nismo proitali :       - Ako mislite da je utemeljitelj te partije, pokojni Franjo Tuman, bio najvei sin našeg naroda, koji se isticao mudrošu, tolerancijom, oštro osuivao svaki kriminal, zloin, i strpljivo podnosio svaku kritiku, upišite 150 bodova. Ako, pak, mislite da je bio intelektualno ogranieni, namrgoeni starac koji se gadio Srba i Muslimana, a svojim blinjima poklanjao tvornice i mercedese, upišite minus 350 bodova.  Ako mislite da je hrvatska vojska izrasla iz valova zlatnog, slavonskog ita, da je sto posto nevina i da nikad nije ratovala u Bosni, upišite 120 bodova. Ako, pak, mislite da je u njoj bilo gadova koji su palili tue kue, klali srpsku starad, i nabijali tue ene na „kolac“, upišite minus 200 bodova. – rekao je upnik Kopjar citirajui dio lanka iz novina i dodao - Sestre i brao otkuda izvire i kakav je ovo radikalizam? Izvire iz srca zadojenog mrnjom i na svoj vlastiti narod i na svoje branitelje. To je ono što sablanjava i truje mlade naraštaje, što truje njihova srca, a Isus ozbiljno veli jao onome po kome sablazan dolazi. Nitko normalan ne brani ono što je nevaljalo, ali kako vidimo prikazivanjem samo jedne istine truju se srca mladih, a da bi se to uspjelo potrebno je popljuvati ako treba i oca i majku, branitelje koji su prolijevali krv da bi mi uivali slobodu, a ak i samoga Isusa jer on govori da ne moemo biti na sablazan drugome. I zar nije sablazan ubojstvo ovjeka l ili 80,  a šutimo, ubojstvo neroenog djeteta jednog ili 45000 po statistikama, zar nije sablazan psovka Boga mnogo puta u danu i to pred djecom.  A mi šutimo. Nije li sablazan ne dolazak na svetu misu ime trujemo djecu pokazujui loš primjer, nije li sablazan kraa tue imovine ili tue muke kraom poljoprivrednih proizvoda, uskraivanje pravedne radnikove plae i još mnogo, mnogo toga više – naglasio je vl Kopjar i pozvao okupljene rijeima - Zato stanimo svatko pred svoj grijeh kojim sablanjavamo i trujemo druge, a šutimo i elimo da i sveenik šuti i ne govori. Zato se danas dobro zamislimo, pogledajmo istini u oi i nai emo materijala i za sebe da osudimo i svoja djela i propuste tj. ono što smo loše uinili kao i ono što nismo uinili da se zlo i grijeh više ne širi. Amen. Pod misom je pjevao zbor upe kojem se pridruiše lanovi KUD-a iz Varadinskih Toplica i sudionici misnom slavlja, a pjevae je na orguljama pratio orguljaš i voditelj upskog zbora Antun Pokos.

Podignut spomenik jedanaestorici poginulih branitelja upe Svibovec
Nakon komemoracije na grobištu u šumi iznad Leskovca odran je kod novosagraene sportske dvorane sveanost blagoslova novopostavljenog spomenika braniteljima kojim u sredini dominira kri, a upisana imena poginulih branitelja podsjeat e ake i nastavnike škole na bivše uenike koji su u napadu jugokomunistike JNA, zapravo srpske vojske i etnika, kao i raznih paravojnih postrojbi i pobunjenih srpskih jedinica, stali u obranu tek proglašene slobode i hrvatske samostalnosti.

Kod dvorane i spomenika braniteljima himnu je izveo zbor škole, a pjesmu Hrvatska autora Drage Ivaniševia recitirao je Ivan Šarec, dok su  pjesmu „Ciklame, krvave ciklame“  autora Dragutina Domjania u obliku recitala izvele Samanta Filipovi, Melani Belavi, Nikolina Gluhak, Ana Novai i Ivana Pokos koja je samostalno recitirala pjesmu „O, dušo moja“. U sklopu programa zbor škole otpjevao je pjesmu  Dobro jutro, Vukovare divni, Domovini i ljubavi  i pjesmu Moja domovina. Pjevaki zbor vodila je i uvjebala Ana Pokos, a recitatorski dio programa pripremila je jelena POkos dok je za voenje programa bila zaduena Mirna Perec,  studentica Uiteljskog fakulteta iz akovca.

Iz upe Svibovec u obranu Hrvatske krenulo više od stotinu branitelja

 Sama sveanost blagoslova spomenika poginulim hrvatskim braniteljima, upljanima upe i nekadašnjim polaznicima Osnovne škole Svibovec odrana je na platou ispred  dvorane, a istoj je prisustvovao Marin Vui, izaslanika upana Predraga Štromara, i više stotina vjernika i uenika škole, kao i sudionika leskovaka komemoracije. Prigodnim govorom nazonima se obratio Anelko Horvat, predsjednik Udruge branitelja iz Jalševca, koji je rekao – Poštovani roditelji, djeca, ostali lanovi obitelji poginulih branitelja, suborci i prijatelji. U ime središnjeg odbora naše udruge pozdravljam Vas, i zahvaljujem što ste se odazvali na sveanost postavljanja spomen-obiljeja u ast poginulim braniteljima Domovinskog rata. Iz naselja koja pokriva naša udruga preko sto branitelja krenulo je u obranu Domovine od jeseni 1991.godine. Naalost, jedanaest heroja nikad se nije vratilo svojim obiteljima, poloili su svoje mlade ivote na oltar Domovine. ivjeli su i radili u našem, zagorskom kraju, mnogi od njih do rata nisu ni putovali dalje od Zagreba, ali ipak su svoje ivote dali za slobodnu Hrvatsku, ginui na prostorima od Dubrovnika, Petrinje, sve do Vukovara.

Neshvatljivo je i sramotno da nema ni jedne politike opcije ni ustanove koja nije u proteklih 14 godina obeavala odati dunu poast ovim herojima, barem postavljanjem spomen ploe. ak su se i kod otvaranja sportske dvorane u vrijednosti preko osam i pol milijuna kuna svi uzvanici pozivali na poginule branitelje i njihov doprinos u Domovinskom ratu, a nisu se kod toga sjetili da im postave barem skromnu spomen- plou. Recite, da li bi bilo pretjerano da ta nova dvorana nosi ime po tim herojima?

Nas branitelje to je posebno pogodilo i ponajviše zbog toga smo osnovali udrugu u petom mjesecu ove godine, sa zadatkom da se ne dozvoli da vrijednosti i rtve Domovinskog rata padnu u zaborav. U sedmom mjesecu pokrenuli smo humanitarno- memorijalni malonogometni turnir od kojeg je sav prihod bio namijenjen izgradnji ovog spomen obiljeja. Danas smo veoma ponosni što smo uz pomo sponzora i dobrih ljudi ostvarili taj cilj. Neki e rei da je ovo spomen obiljeje skromno, no upravo time ono podsjea sve nas da su poginuli branitelji bili skromni, ponosni, pravi domai deki, odgojeni da iznad svega vole Domovinu Hrvatsku, da se i dok je najtee uzdaju u Boga. Nadamo se da e mnoge generacije djece koja e pohaati ovu školu ponekad zastati pokraj spomen- ploe, i u mislima odati poast i zahvalu svima onima koji su im omoguili da ive u slobodnoj Hrvatskoj, bez straha da se trebaju stidjeti svojeg ponosa na te hrabre ljude, I na kraju, još jednom se zahvaljujem dobrim ljudima i ponosnim sponzorima koji su nam u ovim teškim gospodarskim trenucima pomogli da realiziramo ovaj projekt.- završio je predsjednik udruge branitelja koja pokriva upu Svibovec koja broji tri tisue stanovnika i vjernika upe

Okupljenom mnoštvu kod školske dvorane obratio se i gradonaelnik Dragutin Kranjec koji je tu naglasio: - Danas otvaramo spomen obiljeje jedanaestorici poginulih branitelja Domovinskog rata sviboveke upe koji su u našu budunost utkali ono što je najdragocjenije, a to je ljudski ivot. To je naš dug prema ovim hrabrim ljudima, ali i obveza da ostanu u našim sjeanjima na krvave dane rata nametnutog Hrvatskoj. – rekao je gradonaelnik i na kraju izlaganja dodao - Molim sve nazone da se s dunim pijetetom prisjetimo naših branitelja koji nisu više meu nama, ali i onih koji nose teške posljedice ratnih dana. Hvala im za sve što su uinili za naša budua pokoljenja.

Vl Kopjar blagoslovio spomenik braniteljima upe Svibovec

Spomenik kod dvorane Osnovne škole Svibovec blagoslovio je vl Juraj Kopjar, sviboveki upnik, koji je tu predvodio i molitvu za branitelje, a kod spomenika desetak izaslanstva poloilo je vijence i zapalilo svijee. U spomen na poginule hrvatske branitelje podignut je spomenik kojim u sredini dominira kri, kao simbol vjere i svibovekih branitelja.
U vrhu spomenika uklesan je hrvatski grb, a ispod je upisano „Poginuli branitelji Domovinskog rata upe Sveta tri kralja“ Zatim slijede podaci o hrvatskim braniteljima, tako piše; Slavko Belavi (1957-1991), Antun Benkovi (1968-1991), Darko Filipovi (1975-1995), Mladen Filipovi (1965-1995), Stjepan Horvat (1971-1991), Mladen Kuina (1968-1992), eljko Laušin (1975-1995), Ivan Pokos (1968-1993), Stjepan Pokos (1964-1994), Ivan Posavec (1969-1991) i Zvonimir Simon (1969-1995).
Sam spomenik postavljen je ispred novosagraene športske dvorane Osnovne škole Svibovec, okruen je cvijeem, a na postolju s lijeve strane nalazi kip Majke boje. 


Nakon komemoracije zapisao Franjo Talan
Fotografije snimio Bla Talan
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!