www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 02 Travanj 2020
 
 
MOLIMO ZA DOMOVINU I ZAHVALJUJEMO ZA SVAKU OITOVANU RTVU
Petak, 11 Prosinac 2009
10.12.2009 | 18:47 | IKA D - 117827/12

Molimo za Domovinu i zahvaljujemo za svaku oitovanu rtvu
 Homilija zagrebakog nadbiskupa kardinala Josipa Bozania na misi u prigodi 10. obljetnice smrti prvog predsjednika RH dr. Franje Tumana Zagreb, katedrala, 10. prosinca 2009. Dovoljno je pitati se: radi ega ovjek eli biti nositelj odgovorne dunosti u dravi; je li u ivotu platio osobnom rtvom svoja uvjerenja; je li ih zanijekao, brzo mijenjao pred prijetnjom gubitka svojih komocija, što je spreman uloiti za istinu i dobro drugoga. Bez obzira na slojevitost ivota dr. Franje Tumana, on je sebe uloio za slobodu drugoga ovjeka i pokazao iznimnu ljubav prema hrvatskomu narodu, ne nijeui slobodu drugima.

Liturgijska itanja: Iz 41,13-20; Mt 11,11-15.
1. Teško da je naviještena rije proroka Izaije veeras u našoj prvostolnici prošla mimo bilo koga od nas, da je ostala nezapaenom i da nas nije dirnula. Ponuena nam je, poziva nas da je, kao klju itanja, stavimo na teško itljive stranice našega vremena. Ako tako postupimo, uoit emo obiljeja koja nisu nova. Oduvijek je postojala tenja ovjeka za pronalaenjem izvora svoje sree, za gašenjem ei na nain koji pobuuje još veu e. U svim tim pokušajima pronalazila su se opravdanja pod raznovrsnim nazivima. Ponekad su se u povijesti nametale umjetno stvorene ei, promicale su se potrebe, kako bi se prodavala vlastita roba, ideologija i ovisnost o moi, naješe praena širenjem straha. Koliko li smo puta samo uli da smo premaleni, bespomoni; da se uzalud nadati da je mogue nešto promijeniti. I zbog toga naše vjerniko srce radosno doekuje rijei proroke utjehe: Ne boj se, crviu! Ne boj se, liinko!
Ispod površine svake ljudske gladi i ei postoji dublja e koja zahtijeva našu hrabrost da je traimo, e za vjenošu u našoj nestalnosti; postoji glad za hranom od koje se ne gladuje.

2. Naša se današnja molitva oslanja na Boju rije, koja poziva da se ne bojimo. Kao što je strah, ta posljedica grijeha, najvea konica za dobro u našemu osobnom ivotu, jednako je i s biem naroda. Neutemeljenost našemu strahu razotkrivena je Bojim jamstvom da je on uvijek s nama. Ta nas istina prati od samih poetaka Biblije, od Mojsija i proroka do Evanelja i Otkrivenja. U toj predivnoj utjesi ivimo hod prema Boiu: u sigurnosti da Gospodin nastavlja dolaziti, biti nam pomo, da bismo i mi eljeli i mogli ostati s njim. Upravo to: 'biti s njim', 'ostati s njim' jest kršanski ivot u vjeri, nadi i ljubavi.
U više navrata prorok Izaija naviješta Gospodina kao Otkupitelja svoga naroda, onoga koji nije samo osloboditelj, zaštitnik, tješitelj i odvjetnik, nego onoga koji nam je najblii; onoga koji na sebe preuzima našu povijest i po ljubavi joj vraa vrijednost, vraajui i svakomu od nas dostojanstvo Bojega djeteta. "On sebe dade za nas da nas otkupi od svakoga bezakonja i oisti sebi Narod izabrani koji revnuje oko dobrih djela" (Tit 2,14), piše sveti Pavao. Narod je to koji je Bojim Duhom oišen od sebinosti i straha. Samo takav je kadar donositi plodove dobra.
ivjeti došaše znai uzeti ozbiljno Boju rije: "Ne boj se!", vjerovati u njegovu monu ljubav i njemu povjeriti svaki strah i nemir. ovjek, i onda kada na sebe stavlja oklop lanih sigurnosti, nosi svijest o vlastitoj slabosti i nestalnosti. Ne elei prihvatiti istinsku sigurnost dopušta da njime ovlada strah. Odatle proizlazi krug tenja za posjedovanjem, za nepravdom i nasiljem. Iz straha se ovjek skriva pred Bogom, stavlja maske, širi nepovjerenje i smišlja naine iskrivljavanja istine. Onaj tko ne eli svijet zagaditi strahom i laima uje ohrabrujuu Boju rije: "Ne boj se, ja ti pomaem".
Kad bismo barem imali više pouzdanja u tu rije, ozbiljnije ju unijeli u svoje ivote. No, mi smo skloniji od Boga traiti opravdanja za njegove postupke, pa ak i buniti se što se stvari ne odvijaju prema našim oekivanjima i mjerilima. U napasti smo da traimo lijek svojim nemirima, ne raunajui na Boga.

3. Brao i sestre, puno je ljudi i dogaaja po kojima nam Bog daje upoznati dolazak svoga Sina i svoju prisutnost u našemu ivotu; puno je toga što itamo u liku pretee, Ivana Krstitelja, koji je osjeao i upozoravao na prisutnost Mesije; koji ga je posvjedoio rijeju, ivljenjem i svojom smru za pravednost. A sve to iz vjernosti poslanju koje mu je Bog povjerio.
Boja rije: Ne boj se! u njemu je preivjela dvojbe i kušnje, navale zla i širenje neistina. Ivan Krstitelj otkriva da je istinska veliina malenost i poniznost; da prava mo lei u odricanju tenje za moi, u nesebinosti i sluenju, u stavljanju Boga ispred svih ljudskih opravdanja i mudrosti.
Isus istie Ivana Krstitelja kao proroka koji je vezan uz Stari zavjet, ali ujedno je simbol svih svjedoka prošlih vremena koji su budili pitanja, bili osporavani ne odriui se slobode i istine kao Bojih darova. Onda, kao i danas, istina koja ima izvorište u Bogu, koja razobliuje dvolinost monih ovoga svijeta, nije olako prihvaena. Nastoji se staviti je u redovitost, ukrotiti njenu snagu, prebrisati joj znaenje, prešutjeti vanost i prikazati je kao opasnost za budunost ljudske sree. Na tragu Pretee, o tome svjedoe i danas kršani i ljudi koji iskrenim srcem trae i slijede istinu i koji prozivaju nepravdu i gušenje slobode koja dolazi od Boga. O tome govore desetine milijuna kršana ubijenih samo u dvadesetome stoljeu, koje se tako olako naziva naprednim stoljeem.
Brao i sestre, naša nas povijest s Bogom ui da, ako smo kršani, ne emo moi izbjei progonstva, nekad manja, nekad vea; dohvatit e nas poneki bi poruge, prozivanje, nekorektnost i blaenja od onih koji svoju istinu mogu glasnije viknuti, jer imaju dovoljno novca i moi, jer siju strah i ljude ucjenjuju. Razumljivo je da i nas danas proroka i evaneoska rije pita: koliko nas košta pripadnost Evanelju; koliku smo cijenu spremni platiti za pošteno ivljenje i svjedoenje istine; koliko smo trpjeli ili trpimo zbog ljubavi prema istini?

4. Danas, na desetu obljetnicu smrti predsjednika samostalne hrvatske drave, dr. Franje Tumana, u sabranosti i molitvi dublje promišljamo o svojoj nedavnoj povijesti. Osjeamo da se u njezinu predstavljanju programatski dogaaju iskrivljavanja i da se ne prestaju skladati melodije po notama onih koji misle da se istina moe zaustaviti po diktatu novih silnika.
Mi ponizno promatramo nama darovan hod u vremenu, a kršanska odgovornost prema istini nas obvezuje da ne previdimo dobro. To je dio našega prorokoga poslanja danas. Moemo odvagivati pojedine postupke i odluke politike naravi u svjetlu vjere; moemo imati razliita mišljenja o njima, ali ne smijemo zanijekati dobro.

Sjeamo se dobro, a neki bi nam htjeli izbrisati to sjeanje te se posebno trude u mlade usaditi neku novu simpatinost slike govorei o razdoblju komunizma u našoj Domovini. Da tomu nije tako dovoljno svjedoi spomen na vrijeme poetka demokratskih promjena kada je istina iz šapta tamnica i straha komunistikog totalitarizma prelazila u javni govor. Dovoljno je sjetiti se drhtaja slobode nakon desetljea tjeskobe. I u tome se ozraju ne moe previdjeti pokojni Predsjednik.
Ne vrjednujui ga ovdje kao ovjeka u svim njegovim dimenzijama ljudskosti, obveza nam je podsjetiti na vrijednosti iz kojih je, njegovom velikom zaslugom, ivjelo oduševljenje nakon sloma komunistikih okova.
itati taj dio naše povijesti u svjetlu Boje rijei ne e nas kao vjernike odvesti u površne povijesne prosudbe, nego do onoga na emu se treba temeljiti radost ljudi koji ele dobro drugim ljudima i svome narodu.

5. Predsjednik Tuman u svome ivotopisu ima raznih stranica. Sve njih povjeravamo Bogu, duboko svjesni da je Bog jedini pravedni sudac ljudskoga srca. Ipak, na tim stranicama ostali su ivjeti plodovi koji govore o pomacima, traenjima, propitivanju vlastitih uvjerenja i stavova… Duni smo zaustaviti se posebno na onima na kojima nedvojbeno progovara rtva i nesebinost, zauzetost za istinu, ulaganje sebe i odricanje od svojih komotnosti za slobodu drugih. To je bilo prepoznato od hrvatskih ljudi u vremenu kada zgrada, izgraena na komunistikim laima, nije mogla opstati u starome obliku.
Samo rtva i nesebinost vjerodostojno izgovara istinu. Pokojni Predsjednik mogao je ostati u svome miru; mogao je – kako su to mnogi i uinili, meu kojima i oni koji su mu postali najveim neprijateljima – izdaleka promatrati što e se dogoditi, a zatim prikljuiti se komotnijemu putu. On je znao da se nalazi na mjestu s kojega se njegov glas moe uti daleko; bio je svjestan snage neistina i dimenzija zla koje je koristilo sredstva straha i nasilja. Mogao je prihvatiti lagodnost, ali je pred spoznajom istine odgovorio rtvom.
To je prvi vaan oslonac koji vrijedi i danas: svatko tko eli biti prepoznat kao nositelj odgovornosti u društvu, mora biti prepoznat kao ovjek koji ulae sebe, koji nema svojih interesa do te mjere da drugi pod njima trpe. Dovoljno je pitati se: radi ega ovjek eli biti nositelj odgovorne dunosti u dravi; je li u ivotu platio osobnom rtvom svoja uvjerenja; je li ih zanijekao, brzo mijenjao pred prijetnjom gubitka svojih komocija, što je spreman uloiti za istinu i dobro drugoga. Bez obzira na slojevitost ivota dr. Franje Tumana, on je sebe uloio za slobodu drugoga ovjeka i pokazao iznimnu ljubav prema hrvatskomu narodu, ne nijeui slobodu drugima.

6. Proroku rije o dokidanju straha toliko smo puta tijekom rata protiv Hrvatske slušali kao utjehu. Bilo je trenutaka sumnje u kojoj je malenost, siušnost pred zemaljskim gospodarima dovodila do malodušja. Kada se inilo da nas ništa ne moe izbaviti od potpunoga uništenja, postojali su ljudi koji su sauvali glas proroka i Evanelja te ponavljali: ne bojte se! Sjeam se rijei blagopokojnoga kardinala Franje Kuharia koji je puno puta ponavljao da je pravo udo što smo opstali. I politiki i vojno i gospodarski, sve je govorilo protiv obrane prava naroda i pravednih tenji napaenih ljudi za vlastitom dravom, ali su neprijatelji bili odneseni vihorom koji su sijali. Predsjednik Tuman nosio je u sebi tu dragocjenu klicu otklona od straha.
Osim toga, bilo je to vrijeme prijelaza; ono vrijeme koje je kasnije dobilo ime 'tranzicija'. Takva su vremena s obiljejima neega što prestaje i s obiljejima praga, a ona trae ljude brzih i vrstih odluka, spremnosti na posljedice koje je teško predvidjeti, biranje suradnika uz rizik da e neki od njih, naalost, lako okrenuti lea. To je vrijeme i ljudi koji se ulaguju; koji ele stvoriti dojmove za nove pogodnosti; ljudi koji znaju preinaivati ivotopise, mijenjati partije; ljudi koji preko noi od progonitelja i provoditelja totalitaristike ideologije postaju ovjekoljubivi borci za ljudska prava.
U takvome smo vremenu ivjeli i s pokojnim Predsjednikom, a i on sam je u sebi osjetio njegovu teinu, svjestan da ljudi starog totalitarnog i zloinakog sustava mogu donijeti nove plodove samo duhovnim obratom. Meutim, to je iznimno teško, jer se otvorio prostor raznih zloporaba, do nemoralnog stjecanja materijalnih dobara. Te zloporabe nisu prezale da se na tuoj rtvi gradi još vea nepravda. Posljedice osjeamo do danas, jer se melodija komunistike ideologije nastavila svirati, ali drugim instrumentima.

7. Bez obzira na sve to, ili, bolje: baš zahvaljujui svemu tome, nosimo pouzdanje da se od uloenih vrijednosti moe ivjeti budunost. Zato molimo za Domovinu i zahvaljujemo za svaku oitovanu rtvu, kako stradalnika rata, s posebnom ljubavlju prema braniteljima-dragovoljcima koji su ista srca branili tue ivote, tako i drugih ljudi: politiara, sveenika, umjetnika, kulturnih djelatnika, medicinskoga osoblja, vojnika i policajaca, koji su uz nemale rtve, uloenoga znanja i vremena, prenijeli nadu našemu vremenu.
I danas, kada osjeamo da se taj polog rtve s raznih strana eli razgraditi i da se diu zidovi nove tjeskobe i straha, ostaje nam proroka zadaa i odgovornost. Nije svejedno tko i na koji nain obnaša svoje dunosti u narodu. Ako se obescijeni nesebinost, ako se promie neisplativost ulaganja svoga ivota u dobro drugih, nismo dostojni svojih predaka. Kao vjernici znamo da konani sud ne daje povijest, nego Bog, gospodar naše povijesti i vjene sree, onaj koji pustinju pretvara u cvjetnjak, a sušnu zemlju u izvore. Njega molimo milost za sve naše pokojne.
Zahvalni štovatelji pokojnog predsjednika dr. Franje Tumana nadahnjuju danas molitvu Crkve da mu Bog, bogat milosrem i najpravedniji sudac svakoga ivota udijeli vjeni dar svjetlosti u Bojoj svjetlosti.
Za hrvatski narod i domovinu Hrvatsku zajedno sa slugom Bojim Ivanom Pavlom II. molimo Boji blagoslov: "Dragi hrvatski pue, neka te Bog blagoslovi. Djevica Marija, Odvjetnica Hrvatske, Najvjernija Majka, neka bdije nad tvojom sadašnjošu i tvojom budunošu! Njoj povjeravam svaki tvoj naum slobode, mira i napretka u solidarnosti, svaku tvoju nadu i svako tvoje zalaganje za ljudske i vjerske vrijednosti.
Neka Bog blagoslovi Hrvatsku" (Ivan Pavao II., Govor u zranoj luci u Splitu, 4. listopada 1998.). Amen.

Po zavrsetku mise pjevala se Lijepa naša i Boe uvaj Hrvatsku  
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!