www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 07 Travanj 2020
 
 
ZLOINI U ZRINU I BEZOBRAZNA UTNJA
Petak, 22 Sijeanj 2010
Utorak, 19. sijenja 2010.
Zloini u Zrinu i bezobrazna šutnja (1) 

 Prošle godine u rujnu, na misi zadušnici u Zrinu, predsjednik komisije Justitia et pax biskup Vlado Koši postavio je otvoreno pitanje odgovornima u današnjoj hrvatskoj dravi: kako je mogue da nitko od protjeranih Zrinjana do danas nije ostvario pravo na povrat oito nepravedno oduzete imovine!? Pitanje su prešutjeli svi dnevni hrvatski mediji, pitanje zloina u Zrinu prešuuje hrvatska vlast i odgovorna ministarstva. O istini se i dalje bezobrazno šuti, kako nekad u Titovom komunizmu tako i danas u fiktivno slobodnoj Hrvatskoj, jer lani antifašisti stalno manipuliraju istinom. No u meuvremenu se otkriva strašna podvala. Zbog ultimatuma Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) u svezi odravanja vladajue koalicije na vlasti, hrvatska je Vlada pristala da iz rezervnih fondova izdvoji preko milijun kuna za obnovu spomenika u Srbu. Spomenik bi trebao svjedoiti poetak antifašistikog pokreta Srba u Srbu, a u stvari je povijesna krivotvorina i predstavlja obiljeavanje etnike pobune sa svim pogubnim posljedicama po hrvatski narod od 1941. - 1945. [1]





 Povijest hrvatskog naselja Zrina see daleko u prošlost. Utvrda Zrin spominje se ve u 13. stoljeu kada su njome vladali Babonii. Mjesto Zrin, na junim obroncima Zrinske gore, spominje se u popisu upa 1334.g., kao i postojanje franjevakog samostana. Od 1347. godine Zrin je u posjedu velikaške obitelji Šubi, koji su se po gradu nazvani Zrinski. Najvjerojatnije 1508. godine roen je Nikola Šubi u gradu-utvrdi koji je tada bio središnje boravište knezova Zrinskih. Moe se pretpostaviti i nadnevak roenja, u prosincu na dan sv. Nikole, jer se neko novoroenom djetetu ime davalo po danu roenja iz katolikog kalendara. Nikola je od rane mladosti ratovao protiv Turaka te se 1529. u 21. godini istaknuo u obrani Bea.

Prošao je kroz mnogobrojne okršaje i postao je slavan kad je s 400 Hrvata godine 1542. spasio Peštu od sigurne propasti. Tadašnji suvremenici u Europi naveliko su slavili junaštvo Nikole Zrinskog, govorei da je poslan od samog Boga. Kad je turski sultan Sulejman I. s više od 100.000 vojnika i 300 topova krenuo u šesti vojni pohod na Be, Nikola Zrinski zatraio od svojih 2.500 ratnika, preteito Hrvata, obeanje o poslušnosti i vjernosti do smrti. Prije velike i sudbonosne bitke kod Sigeta 7. rujna 1566. prisegnuo je rijeima: Ja, Nikola knez Zrinski, obeavam najprije Bogu velikomu, zatim njegovu velianstvu, našemu sjajnomu vladaru i našoj ubogoj domovini i vama vitezovima da vas nikada neu ostaviti, nego da u s vama ivjeti i umrijeti, dobro i zlo podnijeti. Tako mi Bog pomogao! Svojom hrabrošu i vjernošu Nikola Šubi Zrinski i njegovi vojnici zadivili su tadašnji cijeli kršanski svijet.

Poslije junake smrti Nikole Zrinskog pod Sigetom, grad Zrin i dalje ostaje u posjedu Zrinskih. No ne za dugo, Turci su Zrin osvojili 20. listopada 1577. godine. U slijedeim stoljeima grad je nekoliko puta uništavan i obnavljan. U mjestu podno utvrde izgraena je 1711. upna crkva Našaša Svetog Kria, dok je od ranije na starom groblju postojala nekadašnja franjevaka crkva Sv. Marije Magdalene iz 14. stoljea. Mjesto Zrin konano je od Turaka osloboen 1718. godine. Danas od te mone utvrde ostale su samo ruševine. No one još uvijek govore o iznimnoj snazi i znaaju srednjovjekovne utvrde u kojoj su se raali i stolovali hrvatski knezovi Šubii Zrinski te kroz više naraštaja nesebino branili Hrvatsku. Te povijesne injenice detaljno i kronološki opisuje Zrinski zbornik za povijest i obnovu hrvatskog Pounja. [2]

Godine 2008. navršila se 500. obljetnica roenja hrabrog hrvatskog mua, bana i vojskovoe Nikole Šubia Zrinskog. Na sramotu hrvatske vlasti ta je znaajna obljetnica jadno prešuena, iako bi povijesna sjeanja na junaka i vojskovou poput Nikole Šubia Zrinskog trebala biti u središtu pozornosti hrvatske vlasti i javnosti, a svakako i europske. Obrana Hrvatske od turskih osvajaa, pod cijenu junakog ivota i asne smrti, nezaboravni su povijesni dogaaji, a grad po kojem Zrinski nose ime i iz kojeg su branili Hrvatsku i Europu, trebao bi biti u središtu hrvatske i europske pozornosti. Naalost, taj su spomendan u Zrinu hrvatska vlast i politika bezobrazno zanemarili, a hrvatski mediji ve uobiajeno prešutjeli. Hrvatskoj vladi trebalo bi biti poznato da Nikolu Šubia Zrinskog izuzetno poštuju i cijene ak u dalekom Japanu [3]. U Tokiju je 2006. japanski muški zbor od tisuu pjevaa, pred 10.000 ljudi pjevao »U boj, u boj«, zbog primjera asne i samurajske smrti. To je bio rekord zbornog pjevanja u svijetu.

U maarskom je gradu Sigetu, sve je pak podreeno i ureeno u znak sjeanja na Zrinskog, na njegovu asnu i slavnu obranu Europe od osmanlijskih osvajaa. U Sigetu je pretprošle godine sveano obiljeena 500. obljetnica roenja i povijesna uloga Nikole Šubia Zrinskog. A na sramotu hrvatske vlasti, na utvrdi Zrinskih ni hrvatski barjak se nije vijorio! Dapae, pri ulazu u grad lani je goste doekivao odbaeni i podrapani hrvatski stijeg, dok se u utvrdi pod hrpom kamenja nazirao odbaen jarbol na kojem se neko barjak vijorio. Poniavajue za posjetitelje i kanjivo za poinitelje, no tko su ti koji bi na Markovom trgu ili Pantovaku u Zagrebu o tome razmišljali?

Je li mogue da hrvatske vlasti, politiari i dunosnici izbjegavaju Zrin zbog jednog drugog sramnog dogaaja o kojem lani antifašisti šute i prikrivaju strašnu istinu? Hrvatski publicist i pravnik Darko Sagrak još je 2003. [4] u Vjesniku upozorio na tunu obljetnicu uništenja Zrina iz vremena Drugog svjetskog rata. Pod naslovom Grad koji ivi u sjeanjima svojih stanovnika i njihovih potomaka napisao je: Zrin, uz Borievce, Udbinu, Španovicu i još neka manja mjesta, predstavlja klimaks partizanske odmazde. Djelo je to mranih sila srbokomunistikog nasilja, od kojeg nisu bili imuni ni partizanski odredi. Partizanska historiografija mudro zaobilazi i prešuuje istinu o tim (i mnogim drugim) stratištima hrvatskog civilnog stanovništva u NDH. (...) Nadnevak 9. rujna 1943. obiljeava kraj opstojnosti jamano jednog od najslavnijih srednjovjekovnih gradova središnje Hrvatske.

Toga dana partizanske snage sruile su se na Zrin, grad po kojem su hrvatske velmoe Šubii dobili predikat Zrinski. Partizanska vojska s brojnim snagama napala je toga dana mirno stanovništvo Zrina, grada u kojem uope nije bilo vojnih snaga regularne vojske. (...) Od 650 stanovnika Zrina, koliko je taj gradi brojio prije poetka Drugoga svjetskog rata, ubijeno je od 1941. do rujna 1943. pedesetak osoba. Ako tome pribrojimo stradale 9. i 10. rujna 1943., taj se broj penje na oko tristo stanovnika. Dodajmo još i poubijane na krinom putu, a tih prema iskazima preivjelih ima 67 - doi emo do stravinog broja od gotovo polovice broja stanovnika. No tu se samo simboliki radilo o partizanskoj vojsci, ve se radilo o etnikom pohodu onih koji su spremno promijenili kokarde za petokrake. [5] Zainteresirani koji ele više doznati o rtvama suludog i krvavog divljanja, mogu popis svih rtava Zrina poimence nai u knjizi Hrvatska Kostajnica i Zrin [6].

Oni koji ele doznati kako su istrijebljene cijele Zrinske obitelji mogu nai detaljni opis muenja i smrti svakog Zrinjana u knjizi Zrinski zbornik za povijest i obnovu hrvatskog Pounja [7] sa zastrašujuim detaljima o nainu ubijanja staraca, ena i djece. Nakon pokolja i silovanja nastala je tipina sveopa vlaška pljaka i otimaina po kuama i gospodarskim zgradama. Naposljetku cijeli gradi Zrin je zapaljen, gorio je neprekidno dva dana, a zatim su zgarišta sravnjena sa zemljom. O tom strašnom zloinu vape malobrojni preivjeli i raseljeni Zrinjani, te njihovi potomci. A zloina kao da nije bilo dosta 1943., pa su nastavljeni još i poslije 1945. Oni Zrinjani koji su udom uspjeli preivjeti paljenje Zrina, pa zatim preivjeti Krini put, sueni su još i kasnije. Tako su Mato Feketi, Mato Marakovi i Joso Kristi u lipnju 1946. osueni na smrt vješanjem i streljanjem. [8] No, nisu bili jedini, ukupno je 28 Zrinjana izgubilo ivot poslije „antifašistikog osloboenja“. [9]

Danas u Zrinu ne ivi više ni jedan jedini Hrvat! Svi su istrijebljeni ili protjerani bez prava na povratak. A Zrin je bio opinsko središte, postojala je osnovna škola, razvijala se trgovina i obrt. U školu su osim djece iz Zrina dolazila i djeca iz okolnih sela Rogulje, Lotine, Zrinjska Draga. Ta su sela pripadala opinskoj upravi u Zrinu, kao i Zrinski Brani [10]. Zrin je bio mjesto mukotrpnog rada, ali i blagostanja. Zato je i napadnut i opljakan od vlaško-partizanskih hordi. Preivjeli mještani danas su ve vrlo rijetki, stari i raseljeni na raznim stranama svijeta, a veina ih je našla svoj dom u selu Drenje.

Ve trea generacija Zrinjana u zbjegu njeguje uspomene na rodno mjesto svojih predaka. Odgovornost za šutnju o tom pokolju, pljaki i pogromu lei na hrvatskim politiarima, ali još više na medijima koji tom dogaaju u slobodnoj Hrvatskoj ne posveuju nikakvu pozornost. Da se istine iz Drugog svjetskog rata prešuuju i lano tumae ve je dobro poznato – iako je to ljudima s razumom i poštenjem nepojmljivo! Potomci zrinskih slobodnjaka, ratnika i teaka, dolaze svake godine u rujnu obiljeiti tunu obljetnicu. Tada stariji trae u šikari zarasle temelje kua i pokazuju mlaima gdje su neko bila njihova obiteljska ognjišta. Fotografije dokazuju kako je Zrin bio gusto naseljeno mjesto u kojem je maka mogla skakati s krova na krov. Danas je tu pustoš s nekoliko srpskih kua, naalost nepravdom niknulih na stoljetnim temeljima hrvatskih kua.


[1] Ante Beljo: etnika pobuna i zloin 27. srpnja 1941. (Krug za trg, HIC, prosinac 2009.), str. 66
[2] Zrinski zbornik za povijest i obnovu hrvatskog Pounja, Društvo prijatelja Zrina, Hrvatska Kostajnica 1997.
[3] Damir Borovak emisija "Vjera u sjeni politike" (Radio Marija, 28. rujna 2008.); HKV-portal, 31. kolovoza 2009. http://hakave.org
[4] Vjesnik. 9. rujna 2009., str. 15
[5] Isto kao 1, str.60
[6] Hrvatska Kostajnica i Zrin, Društvo prijatelja Zrina, Zagreb 1992., str. 273 - 277
[7] Isto kao 2, str. 276 - 292
[8] Isto kao 2, str. 41-42
[9] Isto kao 2, str. 292[10] Isto kao 6, str. 64
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!