www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 04 Travanj 2020
 
 
PRVI KRINI PUT GROBITIMA I STRATITIMA PORATNIH STRADANJA II SVJETSKOG RATA
etvrtak, 01 Travanj 2010
Prvi krini put grobištima i stratištima poratnih stradanja Drugog svjetskog rata Varadinske i Meimurske upanije

 Na podruju Meimurske i Varadinske upanije nalazi se više desetaka grobišta i stratišta Drugog svjetskog rata i poraa koja su tek posljednjih godina obiljeena odgovarajuim spomen znakom, naješe kriem te su tako izašla iz zaborava i višedesetljetnog prešuivanja kojim su bila obavijena od poratnih likvidacija sve do današnjih dana, a zahvaljujui naporima brojnih pojedinaca i udruga danas se s dunim poštovanjem odnosimo i prema ostalim rtvama jugo-komunistikog poretka koji je 45 godina vladao Hrvatskom. Tako je u spomen na prešuene rtve ukovca kod Ludbrega postavljen kri i spomen obiljeje u kojem su uklesana imena prešuenih hrvatskih rtava odvedenih i poubijanih od partizana za vrijeme Drugog svjetskog rata kao i poratnog razdoblja, a u spomen na poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu kao i na rtve poratnog jugo-komunistikog terora  u Vratišincu je 2008. godine postavljeno spomen obiljeje s imenima likvidiranih.

Kako bi se i u Korizmi podsjetile na te hrvatske muenike Društvo za obiljeavanje grobišta organiziralo je „Prvi krini put grobištima i stratištima Varadinske i Meimurske upanije“, a molitvom kod spomen obiljeja prisjetili su se poginulih i stradalih hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i prešuenih rtava ubijenih od komunistikih vlasti. Krini put u spomen na poginule hrvatske branitelje i rtve partizansko-komunistikih likvidacija zapoeo je u 14 sati ispred asnikog doma u akovcu, a na dalje putovanje krenulo se autobusom koji je vozio i sponzorirao Branko Jambrovi.  

 


14,00 - sati  - akovec – Spomen zid poginulim braniteljima Domovinskog rata iz Meimurja
1. postaja: Isusa osuuju na smrt.
Poetak krinoga puta i 1. postaja bila je kod Spomen ploe poginulim hrvatskim braniteljima Meimurja stradalim u Domovinskom ratu, a tu je uvodnu molitvu predvodio fra Stanko Belobrajdi, gvardijan Franjevakog samostana iz akovca.

Na spomen zidu nalaze se popis s 74 imena stradali branitelja, a uz ime i prezime upisan je i datum roenja, kao i datum i mjesto pogibije ili nestanka.  U naslovu spomen ploe piše “U ast i slavu smrtno stradalim i nestalim hrvatskim braniteljima Domovinskog  5. 08. 1990. – 30. 6. 1996.“, a ispod je upisano Navik on ivi ki zgine pošteno. Ukoliko ih mi zaboravimo tko e ih se sjeati? Tko e braniti krst asni i slobodu zlatnu? Kreemo dalje. Rijetki prolaznici promatraju što se zbiva. No mi idemo dalje, prema Starom gradu – akovec, gdje dolazimo u predvieno vrijeme.

14,15 sati – Stari grad Zrinskih – akovec
2. postaja: Isus prima na se kri
3. postaja: Isus pada prvi put pod kriem
Masivne zidine grada bude strahopoštovanje i prema povijesti i obitelji Zrinskih koja je dvorac i bedeme oko grada podigla. Tu u Zrinskom gradu, na mjestu gdje se za vrijeme Drugog svjetskog rata i prvih poratnih godina nakon njegova završetka, u doba dok je Meimurje bilo pod okupacijom Maara kao i u razdoblju jugo-komunistike diktature, zatvarani i mueni stanovnici akovca i Meimurja i ostali koje su progonili pobornici totalitarnih sustava, a molitvu druge i tree postaje krinoga puta i ostalih gdje nam se nisu mogli pridruiti sveenici, predvodili su Barbara Turk i Josip Kolari.  U pjesmi su se pridruili ostali sudionici predvoeni enama, Nadom Novak, Marijanom Kolari i Kristinom Posavec i ostalima. Kri svijee i zastavu nosili su lanovi udruge Hrvatski domobran iz Meimurja, Martin Hunjadi (zastava), te braa, Mario Marciuš koji je nosio svijeu i Saša koji je nosio kri.Tu su se prisutni sjetili i rtava jugo-komunistikog poretka koji su u utvrdi Zrinskih bili mueni i mjesta odakle su brojni odvedeni na oblinje stratište na Ksajpi kod Šenkovca ili su „proslijeeni“ u druge zatvore i logore.

O rtvama stradalim u poratnim danima Drugog svjetskog rata i odvedenim iz grada Zrinjskih 1945. godine, izjavu je 1992. godine dao Komisiji za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, Josip Munci iz akovca. U izjavi se kae „Nakon što su u proljee 1945. godine ruske i bugarske vojne vlasti predale vlast komunistima, ovi su zvjerski poubijali navedene zatvorenike u akovcu: Leksi Mavrek, Ignac Mekovec, Bela Majeršak, Franjo Gerener, N. Cimerman, Ignac Antonovi, N. Men, Florijan Jankovi, Karlo Dering, Mirko Videc, Ivan Škvorc, Oto Peornik, Juraj Juranij, August Šmalc, njegova supruga ena N. ro. Maari, Mihajlo Murkezi – Soi, N. Balaša, N. Makovec, Stjepan Ungar - novinar,  ga. Flisar, Stjepan Jambrovi, Roa Eugen, Franjo Bence, Ladislav Salaj, Dragutin Vlozajn mlai, Mirko Kolari i N. Balint. „

U izjavi Josip Munci navodi i neke akovane koji su stradali izvan akovca, a izjavu zakljuuje: Sva navedena imena iz ove izjave temelje se na mojem saznanju, koje sam stekao kao zatvorenik u 1945. g. u starom gradu Zrinjskih, te kao osuenik u Staroj Gradišci, gdje sam robovao sa još dvadesetak akovana. Pušten sam kui u sijenju 1948. godine.

Nakon molitve kreemo prema parkiralištu, kod grada Zrinjskih, koji je danas Muzej, ulazimo u autobus i polazimo prema grobištu Ksajpa u Šenkovcu.

14,30 - Spomen kri na grobištu „Ksajpa“ u Šenkovcu
4. postaja: Isus susree svoju svetu Majku. 
Grobište je smješteno oko 3 kilometra od prethodne postaje. Izlazimo iz autobusa i upuujemo se preko kanala do spomen kria. Na alost brv koja je tu napravljena ve nekoliko puta ostala je bez rukohvata tako da dio sudionika ostaje na zapadnoj obali, a mlai i hrabriji prelazimo kanal i dolazimo do mjesta koje oznaava surovost poratnog komunistikog sustava i u ovom lijepom kraju Hrvatske. U poratnim progonima tu su izmeu ostalih ubijeni i Josip Vuruši, Josip Trstenjak i Roko Okreša, a kao „inventar“, odnosno nastavno pomagalo iz predmeta biologija i danas se u vitrinama Tree osnovne škole u akovcu uva prostrijeljena lubanja jedne od rtava.

Tu kod spomen kria rtvama poratnih likvidacija kojeg je Društvo za obiljeavanje grobišta postavilo 3. srpnja 2003. godine, u spomen na stradale i ubijene slijedi molitva. Zatim odlazimo prema Varadinu, središtu poratnih likvidacija na ovim prostorima.

15,10 sati  – grobište Dravska šuma Varadin, najvee grobište Varadinske biskupije, poslije Macelj najvee grobište u Hrvatskoj.
5. postaja: Šimun Cirenac pomae Isusu nositi kri
6. postaja: Veronika prua Isusu rubac
Tu nas je priekao Neven Blaon, akon na slubi u upi Svetog Fabijana i Sebastijana, a molitvi i pjesmi pridruili su se Melanija Boduli i Janja Breški, te lanovi Društva Stanko Lazar i Franjo rep, koji su nam se kao lanovi Katedralnog zbora prikljuili tek na Dravi jer su sudjelovali na sveanoj misi u jedanaest sati.

Prvo palimo svijeu, dostojanstveno, kao i na poetku. Tko je ovim jadnicima pokopanim uz rijeku 1945. godine pruio rubac. Tko im je pomogao nositi kri. I tako, dok molimo nekako mi sjeanja naviru na sve poteškoe koje smo prolazilo da bi se ovo grobište dostojanstveno obiljeilo, a sjetio sam se u mislima i na onih etiristo kojima su grobovi u poratnim danima Drugog svjetskog rata na najljepšem groblju u Varadinu preorani. Sreom nisu knjige ukopa uništene.

Kako nam se upravo tu pokvario autobus iskoristili smo vrijeme, do dolaska novog autobusa,  te su prisutni upoznati s tragedijom poratnih likvidacija na obalama rijeke Drave kod Varadina. Spomen kri je 19. lipnja 2004. godine blagoslovio mons. Marko Culej, prvi varadinski biskup, a tom je prilikom ovo najvee stratište susjedne dvije upanije posjetili više stotina hodoasnika iz brojnih mjesta Hrvatske i Slovenije, i Austrije. Kod spomen kria vijence je poloilo više izaslanstava, pa i predstavnici Gimnazije Varadin. Naime u poratnim likvidacijama ubijeno je nekoliko varadinskih profesora, izmeu njih i prof. Franjo Galinec, koji je jedno vrijeme bio ravnatelj Gimnazije, a u ivotopisu se navodi da je radio i na Uiteljskoj školi u akovcu. Tu na obalama Drave je poratna komunistika vlast poubijala više stotina zarobljenika, a osim profesora na dravskim su obalama likvidirani i sveenici i brojni civili. Zamolba gradu za podizanje spomen kria upuena je 1998. godine, a kri je podignut zahvaljujui pomoi i donaciji dobroinitelja. Iz Varadina je, iz zarobljenikog logora Varteks nestao Dragutin Hercigonja, a da bi se prikupila sredstva za podizanje spomen kria puno se ukljuila sestra mu Terezija Hercigonja, koja je za pomo zamolila i lanovi Hrvatsko-kanadskog kluba Zagorje iz Toronta.

Spomen kri postavljen je u znak sjeanja na prešuene rtve Varadina koje su tu poubijane nakon dolaska partizana. Spomen kri podsjea i na više stotina, neki pretpostavljaju da je bilo i više tisua zarobljenika koji su komunistike vlasti na obalama Drave kod Varadina likvidirale, a rtve su do stratišta dovoene iz zarobljenikih logora, stadion „Tivara“, današnje Slobode, zarobljenikog logora za Nijemce koji je bio sjeverozapadno od grada, kao i brojnih podruma u kojima su smještene rtve, zatvora u Milikoj, muilišta OZN-e, bile su tri u gradu Varadinu,  kao i ranjenih hrvatskih vojnika koji su se nalazili u Gradskoj bolnici, u Priuvnoj vojnoj bolnici u Jalkovcu, kao i onima koji su bili  smješteni u vojnoj bolnici u Optujskoj. Koliko je ljudi, zarobljenika bilo zatvoreno u podrumu Gimnazije u Varadinu, a koliko u zgradi Franjevakog konvikta, danas Druga osnovna škola Varadin, vjerojatno se nikad nee doznati. Koliko je ljudi na likvidacije dovezeno iz obiteljskog doma, a koliko iz vojarne kraj eljeznike stanice, danas studentski dom, teško je dokuiti u lepezi zla koja se nadvila tih dana nad Varadin. Spomen kri na grobištu Dravska šuma Varadin postavljen je i u znak sjeanja na brojne Hrvate baene u gornjem toku rijeke u Dravu, a ija tijela su nošena rijekom Dravom doplutala iz Slovenije i zaustavljala se uz obale. Kako su tijela rtava bila meusobno vezana icom, znalo je doi do ispreplitanja pojedine grupe likvidiranih, tako da su razliite formacije plutajuih leševa ostavljale dojam kao kad zrakom lete jata ptica rekao je jedan od svjedoka.

Na alost na rijeci Dravi, i kad se došlo do posmrtnih ostataka rtava to se i dalje obavijalo velom tajne i nadalje prešuivalo, a podruje uz Dravu bilo je kasnije pretvoreno u smetište. Na priobalni pojas rijeke Drave je sedamdesetih godina navezeno preko 2 metra zemlje i raznog materijala posvjedoio je Ivan Turk, koji je kao mlad radnik tih godina radio na izgradnji hidrocentrale Svibovec. Pokoj vjeni i onima koji su završili u valovima hirovite rijeke, kao i onima koji su ubijeni i likvidirani u iskopanim rovovima, a i onima koji su iz grada Varadina na likvidacije odvoeni na neko od brojnih poratnih stratišta, pa i one koji su odvoeni u Hrašan.

16,00 sati –Grobište Gornji Hrašan – spomen kri postavljen u subotu 4. kolovoza 2001. godine,     
7. postaja: Isus pada drugi put pod kriem
8. postaja:
Isus tješi jeruzalemske ene
Kod spomen kria molitvi nam se prikljuio i vl Stjepan Markuši, upnik iz Macinca i pedesetak upljana, a pjesmom je trenutak uzveliao i upski zbor predvoen orguljašicom Ivanom Krznar. Hvala im. Na ovoj postaji svima nam je u sjeanju ostalo potresno svjedoenje o stradanjima na krinom putu koje je iz knjige „Sve za Hrvatsku, pa i ivot“, autora Vilima ehulia proitao upnik. Oko 16, 25 sati oprostili smo se od svojih domaina, ušli u autobus i krenuli prema Štrigovi, a putem su nam Josip Kolari i Franjo Talan iznijeli tijek ekshumacije dijela grobišta Gornji Hrašan koja je obavljena od 8 do 12 lipnja 2009. godine. U nasipu dugom nekoliko kilometara još je poznato nekoliko lokacija gdje su ubijane rtve.

16,50 sati – grobište Repova šuma kod Štrigove – grobište Udbinih likvidacija u kojima je potkraj oujka 1947. godine poubijano tridesetak civila iz naselja i okolice.
9. postaja: Isus pada trei put pod kriem
Spomen kri i grobište blagoslovili su i molitvu predvodili, 25. oujka 2001. godine, sveenici  Leonrad Logoar, upnik iz Štrigove i vl Josip Pavlek vojni kapelan iz Varadina (na alost danas u Varadinu, na Hrvatsku vojsku, baš i nema puno spomena, a „racionalizacijom“ iz Varadina je nestalo Hrvatske vojske, ali ostala su sjeanja na one koji su ivot za Domovinu dali, pokoj vjeni daruj im Gospodine, op ft) Danas nam se u molitvi pridruila obitelj Mirka Dujha, kojoj su pred 63 godine Udbaši odveli oca, muili i ubili te zakopali u grabu u kojoj lei tridesetak ostalih rtava posljednje masovne komunistike likvidacije na ovim prostorima.  Komemoracija e se ove godine odrati na Uskrsni ponedjeljak, 5. travnja, s poetkom u 18 sati.  Na alost ove godine nee meu nama biti Ana Duh, supruga ubijenoga koja je svih ovih godina dolazila na muev grob, a Bog ju je eto poetkom oujka pozvao k sebi.

17,25 sati – Vratišinec – Spomen obiljeje hrvatskim braniteljima Domovinskog rata i rtvama upe Vratišinec ubijenima u poratnim likvidacija komunistike vlasti nakon Drugog svjetskog rata
10. postaja – Isusa svlae
Posveena je hrvatskim braniteljima.

11. postaja – Isusa pribijaju na kri

Posveena je ubijenima iz upe Vratišinec likvidiranima od komunistike vlasti.
Nakon molitve dostojanstveno smo se kao i na prethodnim postajama prisjetili rtava. Poivale u miru Bojem, amen. Podsjeamo tu je 8. listopada 2008. godine biskup Josip Mrzljak sluio misu zadušnicu za sve rtve totalitarnih ideologija, a posebno smo se prisjetili likvidiranih upljana koje je poratna jugo-komunistika vlast poubijala nakon  što su bugarske i ruske snage potjerale Nijemce. Tada je o stradanjima u Meimurju tijekom Drugog svjetskog rata i poraa govorio Josip Kolari, a u ime udruge Franjo Talan pozdravio je prisutne dok je Barbara Turk, proitala imena ubijenih u poratnom razdoblju, a nazonima su se obratili prof. dr. Zvonimir Bartoli, predsjednik Matice hrvatske akovec i  prof. dr. Zvonimir Šeparovi, predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva. Uz biskupa bili su prisutni  mons. Leonard Logoar, štrigovski upnik, vl Vjekoslav Pavlovi iz upe Stupnik i bivši upnik upe Vratišinec, pre. Josip Horvat, kao i domai upnik vl Pavao Mesari koji je u ime upe dobrodošlicu poelio biskupu i ostalim hodoasnicima. Kod spomen obiljeja poloeni su vijenci i zapaljene svijee, a izmeu ostalih sjeanju na stradale prisustvovali su, iz udruge Hrvatski domobran, lanovi iz Koprivnice, Slatine i Dubrovnika, iz braniteljskih udruga vijenac su poloili lanovi udruge iz Petrijanca kao i lanovi udruge HOS-a iz akovca dok je u ime Udovica poginulih hrvatskih branitelja Dubrovnika prisustvovala Marija Obad. Tu su bili i predstavnici Hrvatskog društva politikih zatvorenika, Matice hrvatske akovec, i izaslanstvo Matice hrvatske iz Bjelovara, koje je predvodio predsjednik Zdravko Ivkovi, hvala im na svemu što ine za iznošenje istine o prešuenim hrvatskim rtvama na podruju Bjelovarsko-bilogorske upanije, tu su i lanovi Brae hrvatskog zmaja, a u ime organizatora vijenac su poloili Barbara Turk, Stjepan Jovan i Zvonko Tuksar. Vijenac kod spomenika poloilo je izaslanstvo dubrovake udruge Daksa 1944/45, koje je predvodio predsjednik Mate Raevi, a poast rtvama odali su i lanovi Hrvatskog rtvoslovnog društva, udruge Macelj, lanovi Hrvatskog katolikog lijenikog društva Bjelovar, kojeg je zastupao dr. Dragutin Sudar. Vijenac u ime Hrvatskog društva politikih zatvorenika poloili su Alfred Obrani, predsjednik  HDPZ-a i Ljubomir Brdar iz Varadina, a tu su bili i ostali. 

18,05 sati – Drimurec – kod obnovljene kapele
12 postaja: Isus umire na kriu
Molitvi i sjeanju na stradale pridruilo se dvadesetak mještana, a sa suzama u oima ispratila nas je Katarina Mezga  r. Mati (86), kojoj su stradali braa Ivan i Aleksa Mati, a tu se našla i trogodišnja Julijana Mati, koja je u društvu roditelja i djeda Stjepana Horvata, kao najmlaa sudionica jedne od postaja Prvog krinog puta grobištima i stratištima Varadinske u Meimurske upanije, prisustvovala molitvi i za pra-pradjeda Antuna Horvata, koji je bio za vrijeme rata predsjednik sela „birof“ zbog toga je odveden prvo u Prelog, pa u akovec gdje mu se gubi trag. Prisutnima se obratio Josip Kolari, a zaslunima za obnovu kapelice zahvalio je Stjepan Horvat, dok je Franjo Talan govorio o poratnim stradanjima u Hrvatskoj kao i o Hrvatskom rtvoslovnom društvu, kojeg je osnovao prof. dr. Zvonimir Šeparovi pod ijim vodstvom e se ove godine odrati Peti hrvatski rtvoslovni kongres. U obraenju je naglašeno da je Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava na podruju Varadinske i Meimurske upanije postavilo desetak spomen krieva i obiljeja, a stradanja i progoni stanovništva dogaali su se i u predratno doba, za stare Jugoslavije. Pa su tako osim poznatog ubojstva Hrvata u Parlamentu u Beogradu 1928. godine, kada su ubijena i od ranjavanja umrli Stjepan Radi i hrvatski zastupnici, progonu i likvidacijama bili izloeni i ostali.  Proitan je i posljednji dio teksta, autor  – Vladimir Pavlini, iz lanka „Previše povijesti za tako malen prostor“ objavljen u obiteljskoj reviji Kana, izdaje Kršanska sadašnjost iz Zagreba, broj za oujak 2010. godine, strana 18 i 19. Radi se o progonima Hrvata od srpskih andara tridesetih godina, a sramotno ponašanje ondašnje vlasti prema obespravljenom stanovništvu pokazuje plateni nalog opine Donja Dubrava, kojim od djece ubijenog trae plaanje metaka kojima su andari ubili oca „Tekst rauna broj 1959/1934 glasi: Plateni nalog: G. Vraga Ivan, iz Donje Dubrave, kbr. 465, pozivate se da u roku od 8 dana dugovinu na ime utrošenih pet pušanih metaka prilikom ubistva vašeg oca, u iznosu od 13 D. i 15 p. kod blagajne opine D. Dubrava pod prijetnjom ovrhe podmirite. Poglavarstvo opine. U Donjoj Dubravi dne 3. 7. 1934.“ Što je Hrvatima donijelo ujedinjenje 1918 godine, kako su ivjeli potomci ubijenoga, a što nas oekuje u budunosti? Neka su od pitanja koja mi naviru u misli. No, nije na nama da sudimo, a sramotno je i šutjeti, što nam ostaje?. Ostaje da za rtve molimo, da na njih podsjetimo i u spomen na njih spomen obiljeja postavimo. Poivali u miru.
Opraštamo se od naših domaina  oko pola sedam sati na veer i kreemo prema posljednjoj toki našeg današnjeg putovanja, prema Kotoribi. Putem u autobusu proitao sam rtve stradale u Kotoribi, a koje je prikupio naš lan Zlatko Pišpek, na emu mu se zahvaljujem.

Dakle u toku Drugog svjetskog rata iz Kotoribe je nestalo i stradalo 22 ljudi, a to su: - Ladislav Sabol -Bana Jelaia (Štefinov), Marko Škoda - Donji kraj (Kuharov), Ladislav Ludaš - Glavna (Gregurec), Vinko Horvati - Donji kraj, uro Vrai – Meimurska ulica, Vinko Vrai – Meimurska, Nikola Vugrini - M. Gupca, Mirko Vugrini ulica M. Gupca, Mirko Legin -  Glavna (Špoljarov), Vinko Spahija – Stepineva, Andrija Marka - Pavleka Miškine 12, Matija Doleni - Donji kraj, Matija Mikulan - Donji kraj, Valent Klepec – Radieva, Ivan Lesnar - Radieva (Štefko), Antun Keak - M. Gupca (Bata), Kranjec iz Duge ulice, Ivan Špoljari, Stjepan Markna Stjepan - Duga ulica, gospodin Vugrini (Karlov otac), Emil Rebok Emil (Stjepanov) i Ladislav Sabol Ladislav - Bana Jelaia (poginuo od maarske vojske)

Stradali i ubijeni od maltretiranja srpskih andara 1933. godine. Ubijeni su Josip Škoda (Kuharov), Andrija Doleni Verga) i Martin Vojvoda.

Poginuli u Hrvatskoj vojsci, 1941. - 1945. i na krinom putu, stradali su: Franjo Dobranjski  - Stepineva ulica, Rudi Habuš, Ignac Matoš Ignac - Meimurska (Janki), Nikola Matotek - Donji kraj (Poštar), Dragutin Sovi iz ulice Matije Gupca i Karlo Sabol Karlo (Miškica, ubijen u Varadinu poslije rata. Ubijeni nakon 1945. godine Antun Fundak Antun - M. Gupca (Furmegov), Stojko, Stjepana Pišta, Ljudevit Siladi ulica S. Radia,  Stjepan imešija, Glavna (ugostitelj, ubijen 1947. kod rampe), Vjekoslav Na Vjekoslav - Glavna ulica, mesar, ubijen 1947. kod kino sale. Zatim slijede uro Radmani iz Duge ulice, Matija Škoda (ubijen u Zagrebu), Ljudevit Škoda (ubijen u logoru Ribnjak, Veliki Poganec, Podravina), Dr. Katica Vojvoda, osuena na smrt u kolovozu 1945. u Glini, uro Sabol (ubijen od Bugara 1945.) i Ljudevit Doleni. Na grobištu Leš nasuprot eljeznikog kolodvora u stanici stradali su Šandor Srša kod Drave u Varadinu, Filip Matotek iz Duge ulice, Zlatko Rajher iz Radieve i Josip Matulic iz  Stepineve ulice, završio na grobištu leš kod Kotoribe, a koliko je tu ubijeno zarobljenih njemakih vojnika koji su radili na izgradnji mosta i ostalih kojima su presudili pojedinci, sve u izgradnji boljeg i humanijeg svijeta. 

19,05 sati Kotoriba – grobište Leš
13 postaja Isusa skidaju s kria
14 postaja Isusa polau u grob.
Nakon muke dolazi Uskrsnue. Kod postavljanje spomen kria, podsjeamo, isti je doniralo Kulturno umjetniko društvo Petrijanec, a bojanje raspela i natpisa izvedeno je u suradnji s majstorom Krunoslavom Jovanom iz Nove Vesi, upa Petrijanec. Spomen kri je 12. srpnja 2009. godine blagoslovio vl Ljuban Štefan, upnik iz Kotoribe,, a misi je tog datuma prisustvovalo više stotina upljana i hodoasnika.
Pa evo neka ostane zapisano da je na Cvjetnu nedjelju, 28. oujka 2010. godine tridesetak sudionika posjetilo lokacije stradanja i spomen sjeanja na Prvom krinog puta grobištima Varadinske i Meimurske  upanije, a istom je prisustvovao i Dragutin Šafari iz Velenja, hvala mu kao i ostalim sudionicima koji su nas priekali i zajedno s nama molili na pojedinim postajama. Takoer zahvalu upuujemo i šoferu koji je sponzorirao vrijeme i besplatno nas vozio više od stotinu i pedeset kilometara u vremenu od 14 do 21 sat kad smo se vratili svojim kuama.

Zapisao: Franjo Talan,
Fotografije snimili:  Franjo Talan i Dragutin Šafari


 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!