www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 20 Rujan 2020
 
 
GENOCID NIJE PRIA
etvrtak, 24 Lipanj 2010
etvrtak, 24. lipnja 2010.
 Genocid nije pria

Dva je genocida doivio hrvatski narod u dvadesetom stoljeu, po svršetku Drugoga svjetskog rata i u vrijeme srpske i crnogorske agresije na Hrvatsku poetkom devedesetih godina. Ni za jedan genocid krivci nisu kanjeni. Za masakr nad Hrvatima 1945. nije kanjen ni jedan jedini pojedinac. Za etnocid 1991. do 1995. ad hoc meunarodni sud za ratne zloine poinjene u bivšoj Jugoslaviji kaznio je nekoliko nierangiranih srbijanskih oficira, nešto se etnika našlo pred srbijanskim i hrvatskim sudovima, i to je sve.

Stvorena je tako visoka i stalna kultura nekanjavanja zloina nad Hrvatima. Njih se izjednaava s Armencima i Kurdima, koje je takoer dopušteno masovno ubijati.

Zadnjih je dana sva strahota te visoke kulture i opet doivjela potvrdu svoje trajnosti, bešutnosti, licemjerstva i sklonosti bezonom krivotvorenju povijesti. Josipoviev posjet Bleiburgu mogao je biti prvi korak, ali izjave koje je dao bacaju u prah sve dobre nade naivnih. Izjava da je sada "ta pria završena što se tie politike" besmislena je, netona i uvrjedljiva. Prije svega, genocid nije pria , nego uasan masovni zloin nad zarobljenim vojnicima i civilima. Rabljenjem rijei "pria" relativizira se i minorizira jedna velika tragedija, štoviše prenosi se u podruje fikcije, davnih i koprenom vremena zastrtih zbivanja upitnoga zbiljskog izvora. Drugo: odavanje poasti nevinim rtvama, kako je Josipovieva bleiburška predstava intonirana, i opet se vrijeaju rtve poglavito zato jer nije imenovan krvnik.

Ni jednom rijei Josipovi nije spomenuo da se radi o rtvama komunistikih zloina, ni jednom rijei rijei nije spomenuo partizanske krvnike, odnosno tada ve organiziranu jugoslavensku vojsku iji su predstavnici zapovjedili i podinjeni izravno izvršili genocidni zloin. Nije spomenuo Tita, nije spomenuo da su komunisti i prije Bleiburga, te zatim i za cijelo vrijeme jugokomunistike vladavine ubijali Hrvate. Spomenuo je znai samo "nevine rtve". Ako se ondje našao neki mlai strani izvjestitelj bez temeljnih poznavanja povijesnih injenica, nikako nije mogao razumjeti što se u stvari dogodilo u svibnju 1945. Je li Josipovi spomenuo Britance koji su svjesno predali Hrvate u ruke ubojica? Nije ni to. Je li barem spomenuo britanske dokumente po kojima je na Bleiburgu bilo 750.000 Hrvata, od toga pola milijuna civila? Nije. Tako se, na krajnje infantilan i licemjeran nain pokušava zataškati bit bleiburške tragedije.

Na taj se nain ta "pria" glede politike ne moe i ne smije završiti, niti je završena. Radi se o prekovoljnoj i prozirnoj gesti , indiferentnoj predstavi koja je potaknuta rezolucijom Vijea Europe, ali je u izvedbi trebala pokazati da je odigrana u svrhu zaštite komunistikih zloinaca. Ta krvava rana i dalje e biti uzrokom podjela u hrvatskom društvu, s tim što podjela nije simetrina – na jednoj je strani velika veina hrvatskoga naroda, na drugoj manjinska skupina koja terorizira veinu i povijesni falsifikat podie na razinu slubene dravne politike, eskuplirajui najvei mogui zloin, dakle genocid. U istom stilu Josipovi namjerava riješiti pitanje genocida iz devedesetih.

Mediji su se u cijeloj stvari drali iznimno neutralno, prenosili a vrlo malo komentirali. No bilo je upravo tragino uti najavu voditeljice HTV-a koja je ( u svezi s Mesievom reakcijom) rekla da je "i on osudio rtve". Još jedan susret s novinarskim idiotizmom koji se tolerira na javnoj televiziji.
Mesieve presude

Mesi nije "osudio rtve", kako se zatim vidjelo iz priloga, rekao je da je "za osudu zloina", što je dobro, ali je onda nastavio da je "protiv odavanja poasti pripadnicima kvislinških snaga na Bleiburgu. Rekao je to u Tuhobiu, a govorio je kao poasni predsjednik Saveza antifašistikih boraca, kojih dakle još ima a meu njima moda i zloinaca, što treba ispitati. Bez obzira što se radi o djeci ratnicima, nalik na suvremenu afriku situaciju, pa i tu ljudsku dimenziju valja uzeti u obzir prilikom presuda. Te hrvatske djece ratnika, odnosno vrlo mladih ljudi, Hrvata, bilo je i meu egzekutorima u Teznom, na Koevskom Rogu i još stotinama i stotinama mjesta, a naredbodavci tih zaluenih, podivljalih i ideološki zajapurenih a u biti potpuno nezrelih mladia (i djevojaka) bili su stariji uglavnom srpski kadrovi u vodstvu jugoslavenske vojske, KNOJ-u i OZNI. Potonji su vjerojatno uivali gledajui kako mladi Hrvati ubijaju mlade Hrvate sa suprotne strane u ratu, a cijelu je dobro organiziranu, hladnokrvnu i temeljitu genocidnu brutalnu kampanju nadzirao maršal Tito koji je, po novijih istraivanjima, uvijek bio blizu brojnih stratišta.

Mesi, koji se nikada nije odlikovao inteligencijom, pa nije uio ni na svojim oitim pogreškama, ponavlja sada da "antifašizam nije isto što i komunizam, a zloini kojih je bilo na strani pobjednika ne smiju se zamagljivati ideološkim predznakom."

Nešto je slino govorio i kao predsjednik RH. Tada sam o tome nešto pisao, da se vidi koliko je ovjek stupidan . On se , naime, proglasio antifašistom. On kae da zloini nisu imali ideološki predznak, dakle nisu ih poinili komunisti. Onda tko ih je poinio, jer su oito poinjeni, što i sam kae? Ako je u partizanima bilo komunista i onih drugih, dakle antifašista, pa ako komunisti nisu poinili zloine, preostaje jedino zakljuiti da su ih poinili antifašisti.

Eto, takav je mozak deset godina bio predsjednik RH.

Sada je predsjednik boraca, antifašista koji nisu dakle bili komunisti. Ti njegovi antifašisti, anonimna skupina fosilnih ostataka, odvaila se poi u Tezno, gdje su kosti gotovo dvadeset tisua Hrvata. U Bleiburg nisu išli. Zašto ? Da se ne slave kvislinzi, ree njihov šef, legendarni partizanski borac Stipe Mesi. Iz izjave neke enske moglo se saznati da nisu išli i zato jer na Bleiburgu nije bilo zloina, nitko nije ubijen, bilo je samo nekoliko samoubojstava.

Istine radi, na samom Bleiburgu poubijano je podosta ljudi, ali ni izdaleko toliko koliko na Krinim putovima. No, u emu je trik koji izvode "antifašisti"? Oni znaju da Bleiburg nije samo Bleiburg, nego je opa imenica za sve Krine putove, imenica koja je postala suznanicom za genocid nad hrvatskim narodom. Birajui Tezno umjesto Bleiburga, "lukavo" izbjegavaju priznati svu ogromnu tragediju u koju su pošli hrvatski vojnici i civili, njih 750.000 dakle, birajui mjesto gdje je ubijeno "samo" 18.000 Hrvata izbjegli su odati poast stotinama tisua koje su pobijene na tisuu mjesta, te ta mjesta ni najgorljiviji i najtuniji potomci koji obilaze mjesta hrvatskih stradanja – ne mogu u cijelosti posjetiti.

Što je s Krašiem?

Teletekstom najavljena, u središnjem Dnevniku HTV (opet eljuska) nije bila spomenuta (koliko sam mogao vidjeti) obljetnica tragedije u Krašiu 1943. i potom 1945. (Jazovka). Naime, 1943. u Kraši su upali partizani i poubijali pedesetak i više mještana rodnoga grada bl. Alojzija Stepinca, koji je u to vrijeme bio zagrebaki nadbiskup. Ubijali su ih vatrenim i hladnim orujem, lopatama i krampovima. Neki od ubojica poznavali us teren, pa im se dvije godine poslije inilo pogodnim da hrvatske vojnike i civile pobacaju u Jazovku.

Znai, mjesto dvostrukoga masovnog zloina, a komemoracija je odrana u organizaciji udruge iz akova, koja se prisjea i svojih rtava – akovana koje su partizani ubili na samom svršetku rata.

Zašto nije bilo izvješa u Dnevniku HTV-a? Da se ne naruši slavlje antifašista, da se barem zataška kako su inili masovne zloine i tijekom rata, dvije godine nakon što su otišli u šumu i to ne na vlastitu inicijativu nego po nalogu Moskve koja je do tada bila u idilinim odnosima s Nijemcima jer su zajedno jeli poljski kola.

Ne znam jesu još ivi svjedoci koji su vidjeli kako partizanka krampom ubija dva neaka biskupa Šimraka u Krašiu. O tome sam svojedobno pisao (dok su svjedoci bili ivi i moglo se nešto poduzeti), reena partizanka bila je sve vrijeme jugokomunistike vladavine istaknuta funkcionarka, a zatim mirno ivjela u samostalnoj Hrvatskoj. Nakon moga napisa izjavila je u novinama da laem i na tomu je ostalo. Nitko se nije raspitivao (policija, dravno odvjetništvo) jesam li ja to doista kao prononsirani laov i literat sklon fikcijama – izmislio. Poslije je dama umrla, ali iva je još jedna koja bi mogla ispriati ponešto o Koevskom rogu. Ali nitko ju ne pita. Aktualna politika prema takvima je: ajmo se praviti blesavi, ekajmo da svi poumiru i onda je pria gotova, politika tu nema više što rei, priu prepuštamo povjesniarima. To što zloin ne zastaruje, ne odnosi se na komuniste.

Kada bi doista moglo biti više-manje gotovo?

Kada bi bila prihvaena zamisao Hrvatskoga kulturnog vijea o Deklaraciji koju bi donio Hrvatski sabor i u kojoj bi (saeto) bilo reeno: "Dvadeseto stoljee je najtraginije razdoblje u hrvatskoj povijesti. Hrvatska i Hrvati doivjeli su dva totalitarna reima i jedan krvavi graanski rat. Izmeu totalitarnih reima i ideologija nema razlike – oba su zloinaka, i komunistiki i fašistiki (nacistiki). Ni jedan zloin nema opravdanja. rtvama treba odati poast i ako je mogue osigurati im dostojanstven grob, a zloince treba kazniti bez obzira na protek vremena, jer zloin genocida nema zastare." Naravno, ovaj je saetak preprian vrlo površno, ali se na tome tekstu radi ve dulje vremena i bit e pouzdana podloga za saborsku odluku.

Jedino na taj nain "pria" bi u politikom smislu bila više-manje dovršena. Sve ostalo je infantilno eskiviranje prije svega "antifašistikoga" genocida nad Hrvatima po svršetku Drugoga svjetskog rata, a koje eskiviranje je – kako rekoh –postalo slubenim stilom vlasti u RH.

Hrvoje Hitrec
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!