www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 26 Sijeanj 2020
 
 
UKOP POSMRTNIH OSTATAKA 53. RTVE DAKSE - PETAR VULI
Subota, 26 Lipanj 2010
JUGOKOMUNISTIKI ZLOINI NA DAKSI
SIMBOL SU STRADANJA JUNE HRVATSKE

 Msgr. Mirko Masla, delegat msgr. dr. elimira Puljia Apostolskog upravitelja Dubrovake biskupije, nakon što je blagoslovio zajedniku grobnicu na mjestu najvee jame na Daksi, predvodio je i sprovodne obrede

U subotu, dne 19. lipnja A.D. 2010. s poetkom u 11 sati pokraj spomen-kria i spomen-obiljejâ na otoiu Daksi kraj starodrevnog nam Dubrovnika, u nazonosti lanova obitelji umorenih, prijatelja i poštovatelja, te mnogobrojnih hodoasnika i velikog broja lanova dvadesetak Udruga proisteklih iz II. svjetskog i, naravno, Domovinskog rata, na posve dostojanstven nain pokopani su zemni ostatci nevinih hrvatskih (a ijih bi drugo, op. p.) rtava umorenih u listopadu 1944. od strane predstavnika bezbonog i totalitarnog jugokomunistikog reima – dinih nam "osloboditelja" (itaj – odmetnutih partizanskih bandi).

Njihov jedini grijeh (mislim na rtve!) bijaše taj što su ljubili svog Boga, svoju Dravu i svoj hrvatski Narod.

Na Daksi su tog zlokobnog listopada 1944. (o emu je dosta ve pisano na dugo i široko!) pobijeni ugledni dubrovaki intelektualci, sveenici, dravni dunostnici i obini graani. Naravno, svi su redom bili - Hrvati!

 »Bilo kako bilo, ubit ih se mora!« – napisao je tada u Dubrovniku (25. listopada 1944.) u svom glasovitom pismu, tj. izvještaju višoj partijskoj instanciji - tada svemogui Ante Jurjevi-Baja: Hrvat po roenju, a jugoboljševik po ivotu, koji je kao takav i umro: »…Što se tie narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 meu njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i ne moe ih se otkrit, a sad e bit i tee obzirom na saveznike koji e ih štiti jedino tu moe iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande podruja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba e uinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni…«

Zajedniku grobnicu na mjestu najvee jame na Daksi blagoslovio je msgr. Mirko Masla, delegat apostolskog upravitelja Dubrovake biskupije - zadarskog nadbiskupa elimira Puljia, koji je uz nazonost 30-ak sveenika i redovnika predvodio i sprovodne obrede.
»Neki ovdje strijeljani su identificirani, neki nisu, ali svi pred Bogom imaju identitet i bit e nagraeni. A i zloinci koji su to napravili bit e pred Bogom identificirani i pozvani na odgovornost.« – rekao je izmeu ostaloga msgr. Masla, naglasivši kako nikada dosad (u cijelo vrijeme trajanja svoga sveeništva, ali i inae) nije nazoio ukopu tako velikog broja pokojnika.

Msgr. Masla je posebno naglasio kako su ovi naši pokojnici umirali s molitvom na usnama, potaknuvši sve okupljene, da po odlasku s Dakse, ne otiu s mrnjom u srcu.

 Nakon msgr. Maslaa ispred otvorene grobnice za ovdje umorene rtve pravoslavne vjeroispovijesti pomolio se je Goran Spaji, paroh dubrovaki.

Gospar Mato Raevi, predsjednik Udruge "Daksa 1944./45", okupljenom hrvatskom Bojem puku je opisao kalvarijski put Udruge, koji je trebalo prijei da bi se napokon moglo doi do civiliziranog ukopa nevino umorenih - pokojnih nam oeva i brae. Od 53 osobe, ekshumirane u listopadu prošle godine, utvren je toan identitet za samo njih 18, a traenje,tj. utvrivanje identiteta za još neka preostala tijela još uvijek je u tijeku.

Raeviev govor nad Grobnom jamom

»Poštovana rodbino pokojnika, dragi prijatelji i poštovatelji uspomene na pokojnike.

Okupili smo se danas na ovom mjestu jer smatramo da nam je ljudska i kršanska dunost odati poast rtvama jednog totalitarnog i autoritarnog jugokomunistikog reima; rtvama koje su izgubile ivot u masovnom zloinu poinjenom na ovom mjestu.

Udruga Daksa 1944/1945, i osobe okupljene oko nje, ve 20 godina brine  da se potvrde informacije o razmjerima zloina iz listopada 1944., da se sazna istina o broju ubijenih, nainu kako su ubijeni i zakopani, te da se pokušaju identificirati ostatci rtava, kao i da se civilizirano i kršanski pokopaju.

Na inicijativu ove Udruge, i u povodu kaznene prijave što ju je Udruga Daksa 1944/1945 podnijela u studenome 2007. protiv više nepoznatih poinitelja zloina poinjenih 25., 26. i 27. listopada 1944. na ovom mjestu, Istrani centar upanijskog suda u Dubrovniku, naloio je ekshumaciju posmrtnih ostataka ubijenih, kao i njihovu identifikaciju.

 Zahvaljujui velikom trudu i strunosti dubrovakih i splitskih patologa, nakon što su iz nekoliko grobnih mjesta na ovom otoku ekshumirani posmrtni ostatci brojnih ljudskih tijela, utvreno je da se radi o 53 muške osobe izmeu 20 i 65 godina starosti s prostrijelnim ranama, u pravilu na zatiljku glave, koje upuuju, zajedno s drugim odgovarajuim nalazima, na egzekuciju pištoljem "vjerojatno kleeih osoba".

Daljnjom obradom putem DNK metode identificirani su posmrtni ostatci za 18 ubijenih; za nekoliko njih je postupak još u tijeku, a mogue je da se i za neke druge (preostale) pokuša s identifikacijom, jer postoje potrebni pripravci za taj postupak.

Duni smo vam kazati kako je ekshumacija, sakupljanje i slaganje kostiju bio mukotrpan i teak zadatak ak i za same strunjake, pa naalost moramo istaknuti da je zbog poloaja tijela (kako su pokojnici ubijani i pobacani u jame) bilo teško sastaviti sve kosti tijela pokojnika. Sa sigurnošu se moe samo tvrditi da su identificirane lubanje jednog broja pokojnika, pa je to i bio razlog da ih danas sve skupa na ovakav nain pokopamo.

O nalazima i identifikaciji posmrtnih ostataka osoba i pronaenih predmeta pozvane su strune osobe i ustanove objaviti svoje nalaze i mišljenja i tako temeljitije obavijestiti javnost o brojnim pojedinostima zloina na Daksi.

Udruga je eljela na ovom mjestu izgraditi skromnu kosturnicu, naš arhitekt je ve izradio i projekt, ali se vlasnici otoka sa time nisu sloili. Hvala im što su nam dopustili i ovakav pokop. Zahvaljujui nainu na koji smo sauvali posmrtne ostatke ostavljamo otvorenom mogunost da se u budunosti moda otkriju još neke istine.

Usprkos svim neugodnostima s kojima smo se susretali sve do posljednjeg trenutka, danas pokapamo, pretpostavljamo, djelomino ili u cjelini, posmrtne ostatke svih koji su kritinih nadnevaka u listopadu 1944. ubijeni na ovom mjestu, bez suenja i izreene im presude za nekakva kaznena djela, jer su tu zajedno pošli u smrt, leali zakopani 65 godina i jer je Daksa po dolasku jugokomunistike vlasti postala simbolom stradanja na hrvatskom jugu, a predstavlja i poetak našeg - hrvatskog Krinog puta koji je (u)slijedio.

Poivali u miru!«

Nakon Raevieva govora (uz sve vidno ganute nazonike) pristupilo se pokopu zemnih ostataka 53-oje hrvatskih muenika Dakse, koji su u drvenim škrinjicama – malenim kapsilima, na koje bijahu postavljene pozlaene ploice s urezanim imenima i prezimenima umorenih, ili pak s brojem i oznakom N.N., po(s)loeni su jedan uz drugog u zajednikoj im grobnici.

»Sve je crna zemja!« – zna mudro rei naš narod.

Po završetku ovog pretunog kršanskog obreda predstavnici mnogobrojnih udruga iz Dubrovnika, Makarske, Splita i inih mjesta diljem Lijepe naše, uz obitelji hrvatskih muenika, poloili su vijence i cvijee uz velebni kameni kri kraj spomen-obiljejâ.

Valja zapisati kako su meu pokopanima bili i znameniti nam isusovac  o. Petar Perica te sveenik ovdašnji don Mato Kalafatovi Mili. Prema nekim iskazima i glasovitoj presudi "U ime naroda Jugoslavije", izme' još uvijek neidentificiranih zemnih ostataka naših muenika na Daksi, pet je sveenika i redovnika.

Udruga Daksa 1944/1945 je ispoštovala volju obitelji dviju rtava, iji zemni ostatci nisu pokopani sa spomenutima, jer e ih njihova svojta pokopati na drugom mjestu – u obiteljskim grobnicama.

Svoje posljednje poivalište na Daksi (uz trideset i pet bezimenih,tj. neidentificiranih osoba) našli: Stijepo Barbieri, Ante Breškovi, Baldo Crnjak, Ivo Kneevi, Jure Mati, Maximilijan Miloševi, Antun Mostari, Niko Obradovi, Ivo Peko, Baldo Pokovi, Mato Raevi, Vido Regjo, Ante Tasovac, Martin Tomi i
Marijan Voki.

Ganutljivo je po završetku sprovodnih obreda bilo uti poboni hrvatski puk, koji je spontano i velianstveno otpjevao dvije predivne pjesme o. Petra Perice (zbog kojih je valjda i strijeljan!):
»Do nebesa nek se ori« i »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata«.

Dok su se orili zvuci ovih dviju hrvatskih duhovnih himni jedan me gospodin (zaboravih mu ime i prezime!) zamolio da mu snimim polovicu ljudske lubanje (izvadivši mi ju iz plastine vreice), koju je jedan kosac dan prije (ureujui okoliš) kosom posve sluajno presjekao po pola.

O, Mati moja Hrvatska! O, Mati moja (pre)alosna!

Njegovo gradonaelniko visoanstvo dr. Andro Vlahuši

Kako na komemoraciji,tj. na ukopu posmrtnih ostataka hrvatskih muenika na Daksi nije sudjelovao nitko od „odlinika“ Grada Dubrovnika, potpisnik ovih redaka je 21. lipnja 2010. u 13:36 uputio e-mail dubrovakom gradonaelniku Dr. Andri Vlahušiu – bojniku ( Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript ) u kojem se kae:

»Poštovani g. Vlahušiu,

U nastavku Vam dostavljam (na uvid) lanak skinut s internetskog portala "Dubrovakog lista". U komentar auktora M.B. se ne bih htio miješati, ali Vas ovim putom lijepo molim da mi se do srijede ujutro (e-mailom) oitujete u svezi Vaše subotnje (nerazumne) izonosti na ukopu 53-oje hrvatskih muenika na Daksi. Vi ste, koliko znam - po zvanju lijenik, pa bi kao humanist po vokaciji trebali znati cijeniti ljudski ivot, a naroito rtve onih koji su poloili svoje ivote da biste Vi danas neometano mogli vršiti gradonaelniku slubu u znamenitom nam hrvatskom gradu Dubrovniku, a Daksa je, koliko znam (a valjda je to i Vama poznato), pod Vašom "izvršnom" vlašu. Sve što napišete bit e (bez ikakvog kraenja) objavljeno u Hrvatskom Fokusu, a poslije i na inim hrvatskim portalima. 

U oekivanju Vašeg cijenjenog odgovora unaprijed Vam se zahvaljujem i srdano Vas pozdravljam.

S poštovanjem
5arVuli«

Unato svojoj arkoj elji odgovor od dr. Vlahušia nisam uspio dobiti. Moda je imenovani u meuvremenu (kao neko Hašekov »Dobri vojnik Švejk«, pokorno javljam, u meuvremenu zaboravio itati i pisati) što, dakako, prepuštam njegovoj savjesti. 

MB-ov iskreni i naalost istiniti Vlahušiu priloeni lanak (koji je ostao bez ikakva odjeka od strane, dakako, prozvanog) valja proitati i upamtiti glasi:

Pitanje asti!

 Na mjestu gdje su muki ubijeni prije 66 godina, u subotu ujutro pokopani su posmrtni ostatci 53 rtve. Koliko god desetljea prošlo u trenutku polaganja vijenaca i paljenja svijea na Daksi, rodbini, prijateljima i štovateljima, kao da se vrijeme zaustavilo. Trenutak pun emocija, suzne oi i spontana pjesma „Rajske djevo kraljice Hrvata“, autora iji su posmrtni ostatci pronaeni meu muki ubijenima, dirnula je sve okupljene.

io Obuljen, Dubravka Šuica, Antun Kisi, Ivan Prce (predsjednik upanijske skupštine), te predstavnici brojnih dubrovakih udruga bili su meu okupljenima. Svi su došli odati poast nevinim rtvama.

No, uz izuzetak nekoliko gradskih vijenika, elnih ljudi Grada Dubrovnika nije bilo na pokopu posmrtnih ostataka na Daksi u subotu ujutro! Da, naravno, postoji cijeli niz rijei kojima bi se dao opisati ovaj izostanak. Vjerojatno, kako to obino ide, ima se i prigodno opravdanje, ako se u ovoj prigodi moe uope izostanak „prigodno“ opravdati.
Mogli bi isto tako poeti priu o politici, biraima i poreznim obveznicima, dunosti, obvezama, no i asti gradske vlasti da njihovi predstavnici prisustvuju ovoj ceremoniji.
Mogli bi puno toga (opravdano) navesti no samo nekoliko reenica jedne gospoe iji je najblii lan obitelji pogubljen prije više od šest desetljea - „Plakala sam cijelim putem dok smo urili iz Zagreba, bojala sam se da emo zakasniti. To bi mi bilo grozno, ne bi to sebi nikad oprostila“. Familije, prijatelji, štovatelji… došli su iz Splita, iz Zagreba, nije im bilo daleko ni teško, a nekima je i 15-ak minuta brodom do Dakse i oigledno bilo predaleko. Svaki  daljnji komentar je zaista suvišan. (
http://dulist.hr/content/view/9659/65).

Misa zadušnica za stradalnike na Daksi

Naveer u 19.00 sati u prepunoj dubrovakoj katedrali prikazana je sv. Misa zadušnica za stradalnike na Daksi. Sveto misno slavlje predvodio je msgr. Mirko  Masla, generalni vikar (delegata msgr. dr. elimira Puljia Apostolskog upravitelja Dubrovake biskupije), a koncelebranti bijahu: p. Stjepan Nosi, gvardijan samostana Male brae u Dubrovniku, fra Mario Šiki, iz Kotora, dugogodišnji provincijal Provincije sv. Jeronima i bivši gvardijan dubrovakog samostana Male brae, zatim don Stanko Lasi, katedralni upnik, fra Rafael Romi, dr. don Petar Pali, biskupski vikar za pastoral, don Marin Lui, biskupijski tajnik, fra Vito Smoljan, don Mario Karatovi, o. Pero Nikoli, i o. Marko Bobaš.

Donosimo u cijelosti Maslaevu propovijed:


1. itanje: Tu 3, 17-26

»Draga subrao sveenici,
draga brao i sestre!

Nakon dostojanstvenog pokopa posmrtnih ostataka naših muenika s Dakse, okupili smo se u našoj dubrovakoj katedrali kako bismo, slavei ovu Kristovu nekrvnu rtvu, uputili svoje molitve Gospodinu za vjeni pokoj njihovih duša. Slavimo ovu euharistiju i kao zahvalu Bogu za njihov ivot, za njihovu mueniku smrt, koja bi trebala svima nama biti poticaj za neprestano zauzimanje za istinu i za pobjedu dobra.

1. „Duši je mojoj oduzet mir!“ Ova tvrdnja iz današnjeg prvog itanja Boje Rijei odraavala je nutarnji osjeaj svih onih, koji su sredinom listopada 1944. godine privoeni, saslušavani, zatvarani i na kraju, bez sudskog procesa, pogubljeni. Kao ugledni graani, kao sveenici, kao redovnici, kao obiteljski ljudi, kao uzorni mladii – svi su se oni suoili sa stvarnošu ideologije, koja je htjela društvo bez Boga, društvo bez moralnih naela, društvo utemeljno na prividima istine, na lanoj jednakosti, na umjetnim parolama, iz kojih se bratstvo pretvorilo u okrutni ples smrti i iza ega ostade krv nevinih, što vapi u nebo, a iza jedinstva toliki narušeni meusobni odnosi, tolike razorene obitelji, porušeni gradovi i mjesta.

U društvu i ivotu gdje za Boga nema mjesta, gdje nema poštivanja moralnih naela i vrjednota, nesavršeni ovjek postaje apsolutno mjerilo, a njegovi ini i postupci, pa makar oni bili i zli, jedina istina, za koje je uvijek mogue pronai opravdanje.

2. „Dobrota Gospodnja nije nestala, milosre njegovo nije presušilo!“ Od te kobne listopadske noi 1944. godine mnogi su se u dubini duše tješili upravo ovim rijeima Boga pravednoga. Grobni muk i šutnju o toj tragediji koja je obavijala naš Grad i ivote naše, koja je prekrivala i samu Daksu, prekidali su jedino valovi koji su milovali Daksu i ustrajne vjernike molitve tolikih pobonika da e Gospodin svoju dobrotu iskazati i nad nama. A Boja dobrota se prema ovjeku najoitije pokazala ponajprije u utjelovljenju Isusa Krista, Sina Bojega i Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda. Boja dobrota se, nadalje, oitovala u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuu, koji su zalog i jamac i našeg uskrsnua. Boja dobrota se oituje u pobjedi ivota nad smru, pobjedi svjetla nad tamom, pobjedi istine nad laju, pobjedi pravde nad nepravdom. Tome smo svi svjedoci. Kolikogod bila duboka jama i teška zemlja, u koju se istinu eli zakopati i kojom ju se eli prekriti, ipak zrake Sunca pravde, koje Krist Gospodin, obasjavaju svaki trenutak našega ivota i naše povijesti.

Vjerujemo i molimo da je duboko pouzdanje u Boga naše brae i sestara, koji su stradali na Daksi, urodilo njihovim spasenjem, koje im je Gospodin darovao.

3. Draga brao i sestre!
Današnjim pokopom, molitvom i ovom euharistijom elimo odati poast i poštovanje ne samo rtvama koje su stradale na Daksi, nego i svim rtvama na svim krinim putovima našega hrvatskoga naroda.
Pripovijeda se da je p. Marijan Blai, ugledni franjevac i jedan od ubijenih na Daksi, prije nego su strijeljani odrao svoju najsnaniju i najdublju propovijed „ad cives ragusinos morituros“ – za umirue graane Dubrovnika.

ivotna svjedoanstva i muenika smrt svih ovih nevino pobijenih na Daksi ostaje svima nama, ivuim graanima Dubrovnika, primjer, poticaj i opomena. Primjer ustrajnosti i vjernosti svojim idealima, poticaj u nastojanju svjedokog ivljenja svoje pripadnosti Katolikoj Crkvi i hrvatskom narodu i opomena da u svom ivotu, bilo osobnom, bilo društvenom ne smijemo zaboraviti Boga i njegove zakone i zapovijedi.

U svojoj poznatoj pjesmi „Do nebesa nek se ori“ p. Petar Perica, takoer jedan od stradalnika na Daksi, ispjevao je i stihove: „Isukrste, Srcu tvom, s nama naš se kune dom, dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst asni biju boj.“

Boj se za krst asni ne bije orujem. Boj se za krst asni bije ivotom, iskrenim vjernikim ivljenjem evaneoskih vrednota, te nastojanjem oko dobra, istine, pravednosti, estitosti i poštenja. To su i ideali, za koje su svi muenici na Daksi ivjeli i radi kojih su dali svoje ivote.

Neka nam Blaena Djevica Marija, „Rajska Djeva, Kraljica Hrvata, naša Majka, naša zora zlata“ bude zagovornicom u našem odgovornom kršanskom ivotu, a njezin Sin Isus Krist neka svima pokojnima daruje u svojem kraljevstvu mjesto osvjeenja, svjetlosti i mira. Amen.«

Petar VULI
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!