UKOP POSMRTNIH OSTATAKA 53. ŽRTVE DAKSE - PETAR VULIÆ

Subota, 26 Lipanj 2010

JUGOKOMUNISTIÈKI ZLOÈINI NA DAKSI SIMBOL SU STRADANJA JUŽNE HRVATSKE Msgr. Mirko Maslaæ, delegat msgr. dr. Želimira Puljiæa Apostolskog upravitelja Dubrovaèke biskupije, nakon što je blagoslovio zajednièku grobnicu na mjestu najveæe jame na Daksi, predvodio je i sprovodne obrede U subotu, dne 19. lipnja A.D. 2010. s poèetkom u 11 sati pokraj spomen-križa i spomen-obilježjâ na otoèiæu Daksi kraj starodrevnog nam Dubrovnika, u nazoènosti èlanova obitelji umorenih, prijatelja i poštovatelja, te mnogobrojnih hodoèasnika i velikog broja èlanova dvadesetak Udruga proisteklih iz II. svjetskog i, naravno, Domovinskog rata, na posve dostojanstven naèin pokopani su zemni ostatci nevinih hrvatskih (a èijih bi drugo, op. p.) žrtava umorenih u listopadu 1944. od strane predstavnika bezbožnog i totalitarnog jugokomunistièkog režima – diènih nam "osloboditelja" (èitaj – odmetnutih partizanskih bandi). Njihov jedini grijeh (mislim na Žrtve!) bijaše taj što su ljubili svog Boga, svoju Državu i svoj hrvatski Narod. Na Daksi su tog zlokobnog listopada 1944. (o èemu je dosta veæ pisano na dugo i široko!) pobijeni ugledni dubrovaèki intelektualci, sveæenici, državni dužnostnici i obièni graðani. Naravno, svi su redom bili - Hrvati! »Bilo kako bilo, ubit ih se mora!« – napisao je tada u Dubrovniku (25. listopada 1944.) u svom glasovitom pismu, tj. izvještaju višoj partijskoj instanciji - tada svemoguæi Ante Jurjeviæ-Baja: Hrvat po roðenju, a jugoboljševik po životu, koji je kao takav i umro: »…Što se tièe narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 meðu njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i ne može ih se otkrit, a sad æe bit i teže obzirom na saveznike koji æe ih štiti jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande podruèja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba æe uèinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni…« Zajednièku grobnicu na mjestu najveæe jame na Daksi blagoslovio je msgr. Mirko Maslaæ, delegat apostolskog upravitelja Dubrovaèke biskupije - zadarskog nadbiskupa Želimira Puljiæa, koji je uz nazoènost 30-ak sveæenika i redovnika predvodio i sprovodne obrede. »Neki ovdje strijeljani su identificirani, neki nisu, ali svi pred Bogom imaju identitet i bit æe nagraðeni. A i zloèinci koji su to napravili bit æe pred Bogom identificirani i pozvani na odgovornost.« – rekao je izmeðu ostaloga msgr. Maslaæ, naglasivši kako nikada dosad (u cijelo vrijeme trajanja svoga sveæeništva, ali i inaèe) nije nazoèio ukopu tako velikog broja pokojnika. Msgr. Maslaæ je posebno naglasio kako su ovi naši pokojnici umirali s molitvom na usnama, potaknuvši sve okupljene, da po odlasku s Dakse, ne otiðu s mržnjom u srcu. Nakon msgr. Maslaæa ispred otvorene grobnice za ovdje umorene žrtve pravoslavne vjeroispovijesti pomolio se je Goran Spajiæ, paroh dubrovaèki. Gospar Mato Raèeviæ, predsjednik Udruge "Daksa 1944./45", okupljenom hrvatskom Božjem puku je opisao kalvarijski put Udruge, koji je trebalo prijeæi da bi se napokon moglo doæi do civiliziranog ukopa nevino umorenih - pokojnih nam oèeva i braæe. Od 53 osobe, ekshumirane u listopadu prošle godine, utvrðen je toèan identitet za samo njih 18, a traženje,tj. utvrðivanje identiteta za još neka preostala tijela još uvijek je u tijeku. Raèeviæev govor nad Grobnom jamom »Poštovana rodbino pokojnika, dragi prijatelji i poštovatelji uspomene na pokojnike. Okupili smo se danas na ovom mjestu jer smatramo da nam je ljudska i kršæanska dužnost odati poèast žrtvama jednog totalitarnog i autoritarnog jugokomunistièkog režima; žrtvama koje su izgubile život u masovnom zloèinu poèinjenom na ovom mjestu. Udruga Daksa 1944/1945, i osobe okupljene oko nje, veæ 20 godina brine  da se potvrde informacije o razmjerima zloèina iz listopada 1944., da se sazna istina o broju ubijenih, naèinu kako su ubijeni i zakopani, te da se pokušaju identificirati ostatci žrtava, kao i da se civilizirano i kršæanski pokopaju. Na inicijativu ove Udruge, i u povodu kaznene prijave što ju je Udruga Daksa 1944/1945 podnijela u studenome 2007. protiv više nepoznatih poèinitelja zloèina poèinjenih 25., 26. i 27. listopada 1944. na ovom mjestu, Istražni centar Županijskog suda u Dubrovniku, naložio je ekshumaciju posmrtnih ostataka ubijenih, kao i njihovu identifikaciju. Zahvaljujuæi velikom trudu i struènosti dubrovaèkih i splitskih patologa, nakon što su iz nekoliko grobnih mjesta na ovom otoku ekshumirani posmrtni ostatci brojnih ljudskih tijela, utvrðeno je da se radi o 53 muške osobe izmeðu 20 i 65 godina starosti s prostrijelnim ranama, u pravilu na zatiljku glave, koje upuæuju, zajedno s drugim odgovarajuæim nalazima, na egzekuciju pištoljem "vjerojatno kleèeæih osoba". Daljnjom obradom putem DNK metode identificirani su posmrtni ostatci za 18 ubijenih; za nekoliko njih je postupak još u tijeku, a moguæe je da se i za neke druge (preostale) pokuša s identifikacijom, jer postoje potrebni pripravci za taj postupak. Dužni smo vam kazati kako je ekshumacija, sakupljanje i slaganje kostiju bio mukotrpan i težak zadatak èak i za same struènjake, pa nažalost moramo istaknuti da je zbog položaja tijela (kako su pokojnici ubijani i pobacani u jame) bilo teško sastaviti sve kosti tijela pokojnika. Sa sigurnošæu se može samo tvrditi da su identificirane lubanje jednog broja pokojnika, pa je to i bio razlog da ih danas sve skupa na ovakav naèin pokopamo. O nalazima i identifikaciji posmrtnih ostataka osoba i pronaðenih predmeta pozvane su struène osobe i ustanove objaviti svoje nalaze i mišljenja i tako temeljitije obavijestiti javnost o brojnim pojedinostima zloèina na Daksi. Udruga je željela na ovom mjestu izgraditi skromnu kosturnicu, naš arhitekt je veæ izradio i projekt, ali se vlasnici otoka sa time nisu složili. Hvala im što su nam dopustili i ovakav pokop. Zahvaljujuæi naèinu na koji smo saèuvali posmrtne ostatke ostavljamo otvorenom moguænost da se u buduænosti možda otkriju još neke istine. Usprkos svim neugodnostima s kojima smo se susretali sve do posljednjeg trenutka, danas pokapamo, pretpostavljamo, djelomièno ili u cjelini, posmrtne ostatke svih koji su kritiènih nadnevaka u listopadu 1944. ubijeni na ovom mjestu, bez suðenja i izreèene im presude za nekakva kaznena djela, jer su tu zajedno pošli u smrt, ležali zakopani 65 godina i jer je Daksa po dolasku jugokomunistièke vlasti postala simbolom stradanja na hrvatskom jugu, a predstavlja i poèetak našeg - hrvatskog Križnog puta koji je (u)slijedio. Poèivali u miru!« Nakon Raèeviæeva govora (uz sve vidno ganute nazoènike) pristupilo se pokopu zemnih ostataka 53-oje hrvatskih muèenika Dakse, koji su u drvenim škrinjicama – malenim kapsilima, na koje bijahu postavljene pozlaæene ploèice s urezanim imenima i prezimenima umorenih, ili pak s brojem i oznakom N.N., po(s)loženi su jedan uz drugog u zajednièkoj im grobnici. »Sve je crna zemja!« – zna mudro reæi naš narod. Po završetku ovog pretužnog kršæanskog obreda predstavnici mnogobrojnih udruga iz Dubrovnika, Makarske, Splita i inih mjesta diljem Lijepe naše, uz obitelji hrvatskih muèenika, položili su vijence i cvijeæe uz velebni kameni križ kraj spomen-obilježjâ. Valja zapisati kako su meðu pokopanima bili i znameniti nam isusovac  o. Petar Perica te sveæenik ovdašnji don Mato Kalafatoviæ Miliæ. Prema nekim iskazima i glasovitoj presudi "U ime naroda Jugoslavije", izmeð' još uvijek neidentificiranih zemnih ostataka naših muèenika na Daksi, pet je sveæenika i redovnika. Udruga Daksa 1944/1945 je ispoštovala volju obitelji dviju žrtava, èiji zemni ostatci nisu pokopani sa spomenutima, jer æe ih njihova svojta pokopati na drugom mjestu – u obiteljskim grobnicama. Svoje posljednje poèivalište na Daksi (uz trideset i pet bezimenih,tj. neidentificiranih osoba) našli: Stijepo Barbieri, Ante Breškoviæ, Baldo Crnjak, Ivo Kneževiæ, Jure Matiæ, Maximilijan Miloševiæ, Antun Mostarèiæ, Niko Obradoviæ, Ivo Peko, Baldo Pokoviæ, Mato Raèeviæ, Vido Regjo, Ante Tasovac, Martin Tomiæ i Marijan Vokiæ. Ganutljivo je po završetku sprovodnih obreda bilo èuti pobožni hrvatski puk, koji je spontano i velièanstveno otpjevao dvije predivne pjesme o. Petra Perice (zbog kojih je valjda i strijeljan!): »Do nebesa nek se ori« i »Rajska Djevo, Kraljice Hrvata«. Dok su se orili zvuci ovih dviju hrvatskih duhovnih himni jedan me gospodin (zaboravih mu ime i prezime!) zamolio da mu snimim polovicu ljudske lubanje (izvadivši mi ju iz plastiène vreæice), koju je jedan kosac dan prije (ureðujuæi okoliš) kosom posve sluèajno presjekao po pola. O, Mati moja Hrvatska! O, Mati moja (pre)Žalosna! Njegovo gradonaèelnièko visoèanstvo dr. Andro Vlahušiæ Kako na komemoraciji,tj. na ukopu posmrtnih ostataka hrvatskih muèenika na Daksi nije sudjelovao nitko od „odliènika“ Grada Dubrovnika, potpisnik ovih redaka je 21. lipnja 2010. u 13:36 uputio e-mail dubrovaèkom gradonaèelniku Dr. Andri Vlahušiæu – bojniku ( Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript ) u kojem se kaže: »Poštovani g. Vlahušiæu, U nastavku Vam dostavljam (na uvid) èlanak skinut s internetskog portala "Dubrovaèkog lista". U komentar auktora M.B. se ne bih htio miješati, ali Vas ovim putom lijepo molim da mi se do srijede ujutro (e-mailom) oèitujete u svezi Vaše subotnje (nerazumne) izoènosti na ukopu 53-oje hrvatskih muèenika na Daksi. Vi ste, koliko znam - po zvanju lijeènik, pa bi kao humanist po vokaciji trebali znati cijeniti ljudski život, a naroèito žrtve onih koji su položili svoje živote da biste Vi danas neometano mogli vršiti gradonaèelnièku službu u znamenitom nam hrvatskom gradu Dubrovniku, a Daksa je, koliko znam (a valjda je to i Vama poznato), pod Vašom "izvršnom" vlašæu. Sve što napišete bit æe (bez ikakvog kraæenja) objavljeno u Hrvatskom Fokusu, a poslije i na inim hrvatskim portalima.  U oèekivanju Vašeg cijenjenog odgovora unaprijed Vam se zahvaljujem i srdaèno Vas pozdravljam. S poštovanjem 5arVuliæ« Unatoè svojoj žarkoj želji odgovor od dr. Vlahušiæa nisam uspio dobiti. Možda je imenovani u meðuvremenu (kao nekoæ Hašekov »Dobri vojnik Švejk«, pokorno javljam, u meðuvremenu zaboravio èitati i pisati) što, dakako, prepuštam njegovoj savjesti.  MB-ov iskreni i nažalost istiniti Vlahušiæu priloženi èlanak (koji je ostao bez ikakva odjeka od strane, dakako, prozvanog) valja proèitati i upamtiti glasi: Pitanje èasti! Na mjestu gdje su muèki ubijeni prije 66 godina, u subotu ujutro pokopani su posmrtni ostatci 53 žrtve. Koliko god desetljeæa prošlo u trenutku polaganja vijenaca i paljenja svijeæa na Daksi, rodbini, prijateljima i štovateljima, kao da se vrijeme zaustavilo. Trenutak pun emocija, suzne oèi i spontana pjesma „Rajske djevo kraljice Hrvata“, autora èiji su posmrtni ostatci pronaðeni meðu muèki ubijenima, dirnula je sve okupljene. Èiæo Obuljen, Dubravka Šuica, Antun Kisiæ, Ivan Prce (predsjednik Županijske skupštine), te predstavnici brojnih dubrovaèkih udruga bili su meðu okupljenima. Svi su došli odati poèast nevinim žrtvama. No, uz izuzetak nekoliko gradskih vijeænika, èelnih ljudi Grada Dubrovnika nije bilo na pokopu posmrtnih ostataka na Daksi u subotu ujutro! Da, naravno, postoji cijeli niz rijeèi kojima bi se dao opisati ovaj izostanak. Vjerojatno, kako to obièno ide, ima se i prigodno opravdanje, ako se u ovoj prigodi može uopæe izostanak „prigodno“ opravdati. Mogli bi isto tako poèeti prièu o politici, biraèima i poreznim obveznicima, dužnosti, obvezama, no i èasti gradske vlasti da njihovi predstavnici prisustvuju ovoj ceremoniji. Mogli bi puno toga (opravdano) navesti no samo nekoliko reèenica jedne gospoðe èiji je najbliži èlan obitelji pogubljen prije više od šest desetljeæa - „Plakala sam cijelim putem dok smo žurili iz Zagreba, bojala sam se da æemo zakasniti. To bi mi bilo grozno, ne bi to sebi nikad oprostila“. Familije, prijatelji, štovatelji… došli su iz Splita, iz Zagreba, nije im bilo daleko ni teško, a nekima je i 15-ak minuta brodom do Dakse i oèigledno bilo predaleko. Svaki  daljnji komentar je zaista suvišan. (http://dulist.hr/content/view/9659/65). Misa zadušnica za stradalnike na Daksi Naveèer u 19.00 sati u prepunoj dubrovaèkoj katedrali prikazana je sv. Misa zadušnica za stradalnike na Daksi. Sveto misno slavlje predvodio je msgr. Mirko  Maslaæ, generalni vikar (delegata msgr. dr. Želimira Puljiæa Apostolskog upravitelja Dubrovaèke biskupije), a koncelebranti bijahu: p. Stjepan Nosiæ, gvardijan samostana Male braæe u Dubrovniku, fra Mario Šikiæ, iz Kotora, dugogodišnji provincijal Provincije sv. Jeronima i bivši gvardijan dubrovaèkog samostana Male braæe, zatim don Stanko Lasiæ, katedralni župnik, fra Rafael Romiæ, dr. don Petar Paliæ, biskupski vikar za pastoral, don Marin Luèiæ, biskupijski tajnik, fra Vito Smoljan, don Mario Karatoviæ, o. Pero Nikoliæ, i o. Marko Bobaš. Donosimo u cijelosti Maslaæevu propovijed: 1. Èitanje: Tuž 3, 17-26 »Draga subraæo sveæenici, draga braæo i sestre! Nakon dostojanstvenog pokopa posmrtnih ostataka naših muèenika s Dakse, okupili smo se u našoj dubrovaèkoj katedrali kako bismo, slaveæi ovu Kristovu nekrvnu žrtvu, uputili svoje molitve Gospodinu za vjeèni pokoj njihovih duša. Slavimo ovu euharistiju i kao zahvalu Bogu za njihov život, za njihovu muèenièku smrt, koja bi trebala svima nama biti poticaj za neprestano zauzimanje za istinu i za pobjedu dobra. 1. „Duši je mojoj oduzet mir!“ Ova tvrdnja iz današnjeg prvog èitanja Božje Rijeèi odražavala je nutarnji osjeæaj svih onih, koji su sredinom listopada 1944. godine privoðeni, saslušavani, zatvarani i na kraju, bez sudskog procesa, pogubljeni. Kao ugledni graðani, kao sveæenici, kao redovnici, kao obiteljski ljudi, kao uzorni mladiæi – svi su se oni suoèili sa stvarnošæu ideologije, koja je htjela društvo bez Boga, društvo bez moralnih naèela, društvo utemeljno na prividima istine, na lažnoj jednakosti, na umjetnim parolama, iz kojih se bratstvo pretvorilo u okrutni ples smrti i iza èega ostade krv nevinih, što vapi u nebo, a iza jedinstva toliki narušeni meðusobni odnosi, tolike razorene obitelji, porušeni gradovi i mjesta. U društvu i životu gdje za Boga nema mjesta, gdje nema poštivanja moralnih naèela i vrjednota, nesavršeni èovjek postaje apsolutno mjerilo, a njegovi èini i postupci, pa makar oni bili i zli, jedina istina, za koje je uvijek moguæe pronaæi opravdanje. 2. „Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrðe njegovo nije presušilo!“ Od te kobne listopadske noæi 1944. godine mnogi su se u dubini duše tješili upravo ovim rijeèima Boga pravednoga. Grobni muk i šutnju o toj tragediji koja je obavijala naš Grad i živote naše, koja je prekrivala i samu Daksu, prekidali su jedino valovi koji su milovali Daksu i ustrajne vjernièke molitve tolikih pobožnika da æe Gospodin svoju dobrotu iskazati i nad nama. A Božja dobrota se prema èovjeku najoèitije pokazala ponajprije u utjelovljenju Isusa Krista, Sina Božjega i Spasitelja i Otkupitelja ljudskog roda. Božja dobrota se, nadalje, oèitovala u Isusovoj muci, smrti i uskrsnuæu, koji su zalog i jamac i našeg uskrsnuæa. Božja dobrota se oèituje u pobjedi života nad smræu, pobjedi svjetla nad tamom, pobjedi istine nad lažju, pobjedi pravde nad nepravdom. Tome smo svi svjedoci. Kolikogod bila duboka jama i teška zemlja, u koju se istinu želi zakopati i kojom ju se želi prekriti, ipak zrake Sunca pravde, koje Krist Gospodin, obasjavaju svaki trenutak našega života i naše povijesti. Vjerujemo i molimo da je duboko pouzdanje u Boga naše braæe i sestara, koji su stradali na Daksi, urodilo njihovim spasenjem, koje im je Gospodin darovao. 3. Draga braæo i sestre! Današnjim pokopom, molitvom i ovom euharistijom želimo odati poèast i poštovanje ne samo žrtvama koje su stradale na Daksi, nego i svim žrtvama na svim križnim putovima našega hrvatskoga naroda. Pripovijeda se da je p. Marijan Blažiæ, ugledni franjevac i jedan od ubijenih na Daksi, prije nego su strijeljani održao svoju najsnažniju i najdublju propovijed „ad cives ragusinos morituros“ – za umiruæe graðane Dubrovnika. Životna svjedoèanstva i muèenièka smrt svih ovih nevino pobijenih na Daksi ostaje svima nama, živuæim graðanima Dubrovnika, primjer, poticaj i opomena. Primjer ustrajnosti i vjernosti svojim idealima, poticaj u nastojanju svjedoèkog življenja svoje pripadnosti Katolièkoj Crkvi i hrvatskom narodu i opomena da u svom životu, bilo osobnom, bilo društvenom ne smijemo zaboraviti Boga i njegove zakone i zapovijedi. U svojoj poznatoj pjesmi „Do nebesa nek se ori“ p. Petar Perica, takoðer jedan od stradalnika na Daksi, ispjevao je i stihove: „Isukrste, Srcu tvom, s nama naš se kune dom, dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst èasni bijuæ boj.“ Boj se za krst èasni ne bije oružjem. Boj se za krst èasni bije životom, iskrenim vjernièkim življenjem evanðeoskih vrednota, te nastojanjem oko dobra, istine, pravednosti, èestitosti i poštenja. To su i ideali, za koje su svi muèenici na Daksi živjeli i radi kojih su dali svoje živote. Neka nam Blažena Djevica Marija, „Rajska Djeva, Kraljica Hrvata, naša Majka, naša zora zlata“ bude zagovornicom u našem odgovornom kršæanskom životu, a njezin Sin Isus Krist neka svima pokojnima daruje u svojem kraljevstvu mjesto osvježenja, svjetlosti i mira. Amen.« Petar VULIÆ

 

« Prethodna		Sljedeæa »