www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 28 Sijeanj 2020
 
 
IVAN JOHN PRCELA - PEDESETA OBLJETNICA MOJEGA IVOTNOGA DJELA
Subota, 26 Lipanj 2010
Dovršeno u Clevelandu na Svetkovinu Uzašaša Kristova 2010. i odrano u Makarskoj 25. lipnja 2010.      

Hrvati i Hrvatice ovoga dinoga skupa,

 Usred 50. godišnjice postavljanja temelja mojemu ivotnome djelu OPERATION SLAUGHTERHOUSE-HRVATSKI HOLOKAUST posebnim zadovoljstvom pozdravljam dr. Ivu Duevia, Ivana Luia i sve Vas okupljene na ovoj Javnoj tribini u uvijek mi dragoj Makarskoj. Školske godine 1944-1945 upravo ovdje na Visokoj franjevakoj bogosloviji u listopadu 1944., ulaskom jugo-partizana u Makarsku, doivio sam najtuniji dan svojega ivota. Partizansko “osloboenje” i uspostavljanje hrvatoderne Jugoslavije odmah su urodili muenikom smru fra Dominika Šulente, don Nike Delia i drugih Makarskih muenika. Njima e se kasnije u punome zamahu POTHVATA KLAONICA od 1945. godine pridruiti i drugi lanovi Visoke franjevake bogoslovije. Ti su: ueni profesor Bonaventura Radoni i sveeniki kandidati fra Zdravko Simi, fra Rudolf Vui, fra Augustin Glavaš i fra Josip Erceg. Tada se kriva vijest proširila, da sam i ja u nedjelju 10. lipnja 1945. bio ubijen od krvolonih jugo-partizana. Meutim, na taj dan je zapoelo moje dvotjedno skrivanje u Kapucinskome samostanu na Monte San Giusto u Trstu, dok su fratri u svetištu udotvorne Gospe Sinjske odravali pogrebne obrede za ubijenoga fra R. Vuia i za mene ivuega, ondašnjeg fra Matu Prcelu.

Tek spomenuta moja gorka iskustva i poratni pokolji po Istri, osobito oni u Bazovici kod Trsta, blizu kojih kao vojnik JA bas tada sam bio, meni su duboko u srce usadili štovanje Predbleiburških, Bleiburških, Mariborskih, Makarskih, Splitskih i mnogobrojnih legija drugih hrvatskih muenika. O Mariborskim pokoljima iz prve ruke sam doznao 3. rujna 1945. u talijanskome gradu Bologni od fra Vendelina Vasilja. Fra Vendelin je malo kasnije za dr. K. Draganovia u Rimu vlastoruno opisao sve ono sto je on, skrivajui se kod franjevaca u Mariboru, puna ETIRI mjeseca pomno pratio. To njegovo svjedoenje 4. svibnja 1946. je bilo objavljeno u dnevniku “Chicago Tribune.” Dr. Ante uvalo taj je znaajan lanak prošle godine objavio na internetskom portalu Hrvatskog svjetskog kongresa. Potpuno isti detalji kao Dok. LI nalaze se i u mojemu ivotnome djelu.

Iskaz fra V. Vasilja, Dok. LV u HH iz pera hrvatskog asnika-pitomca Lovre Jurja Globana, iskazi preivjelih hrvatskih rtava i nekih partizana nepobitno nam govore, da su nekoliko kilometara dugi protutenkovski rovovi oko Maribora najmasovnije grobište poubijanih hrvatskih branitelja.  Oni su po nalogu hrvatodera Tita i pod njegovim budnim okom svojim smrtnim ostacima te rovove napunili DA JUGOSLAVIJA MOE IVJETI i da se krvavi maršal moe kanibalski iivljavati.

Bas je u ovome mjesecu ravnih PEDESET godina da su hrvatskim Bleiburško-Mariborskim muenicima, na zaprepaštenje jugoslavenskog ambasadora u Washingtonu i konzula u Pittsburghu, odane dune poasti u Amerikome kongresu i to je nadugo zabiljeeno cak i u CONGRESSIONAL RECORDU od 2. lipnja 1960. Zahvaljujui mojemu neumornome zauzimanju, i u kasnijim godinama u mjesecu svibnju te su poasti obnavljane. Na proslavi 20. godišnjice Jugokomunistike Revolucije u Uzicama sam je Tito protiv tih priznanja nervozno grmio i nas organizatore takvih pothvata nazvao “ustaškim zloincima.”
Titovo bulanjenje iz Srbije i rovarenje njegovih brojnih agenata mene su nadahnjivale još veim zarom pa sam vjernost prema svome poklanome narastaju javno ispovijedao svojim govorima, pismima, brošurama, knjigama i mnoštvom lanaka. U tuini sam primao priznanja cak i od najviših politikih tijela, doim Hrvatski Sabor i Sabornici moje ljubljene Hrvatske kao zaliveni šute o POLUSTOLJETNIM mojim akcijama. Najgore je to, sto oni Tita, najveega krvnika hrvatskog naroda u zvijezde kuju, njegov hrvatoderni antifašizam promiu, spomenike mu podiu i njih brino uvaju.

Naši monici u Zagrebu ignoriraju i niz mojih zapaenih i objavljenih predavanja koja sam u našemu glavnome gradu odrao od 2003. pa sve do pred nekoliko dana i ove 2010. godine. Teme su mi bile: “Neizmjernost Hrvatskog holokausta,” “NDH rtva onda i danas,” “Moje ivotno djelo HRVATSKI HOLOKAUST,” “Predbleiburški pokolji hrvatskog naroda,” i pred nekoliko dana “Sveenici u knjizi HRVATSKI HOLOKAUST.” Naši politiki monici ignoriraju i povijesno istraivanje dr. Zorana Boia, iako on neoborivim dokumentima doprinosi utvrivanju zapovjednog lanca i sastava izvršitelja pokolja JEDNE ŠESTINE cjelokupnog hrvatskog stanovništva u svibnju i lipnju 1945. godine.

Boieva studija potvruje solidnu dokumentaciju HH o Mariborskim, Koevskim, Celjskim, Maceljskim, Šošikim, Varadinskim, Bjelovarskim, Zagrebakim, Sisakim, Poeškim, Osjekim, Kovinskim i dugome nizu drugih poratnih pokolja hrvatskog naroda. Boieva analiza potvruje i strahote mnogih “marševa smrti” koji su u mojoj knjizi opisani.  Njegov detaljan lanak potvruje i moju procjenu od 600.000 poratnih hrvatskih rtava. Iznad svega, dr. Boi potvruje istinitost tvrdnji HH, da je Zagreb s okolicom u drugoj polovici godine 1945. postao golemo groblje poubijanog hrvatskog stanovništva.

Po SAD-u i Kanadi cesto sam promicao svoje ivotno djelo. U vezi njega u Zagrebu sam, zahvaljujui moralnoj podršci dr. Zvonimira Šeparovia, od 2003. do pred nekoliko dana odrao pet dokumentarno obraenih predavanja. Hvala dr. Ivi Dueviu i gosp. Ivanu Luiu, evo danas na ovoj Javnoj tribini pred Vas iznosim najbitnije injenice polustoljetnog rada na promicanju mojega ivotnoga djela. Ova tema u mojem srcu je sazrijevala punih sedam desetljea. U ovome velikome pothvatu, koji pred pedesetak godina dr. Josip Bombelles nazva pravim pokretom, imao sam takoer mnogo, mnogo gorkih dana. Najgori dani bili su mi oni u svibnju godine 1970., kada sam na 25. godišnjici Bleiburške tragedije u Clevelandu sa samoga vrha Odbora za istraivanje Bleiburške tragedije dobio nalog da SMJESTA ZAUSTAVIM TISKANJE KNJIGE JER ONA VRIJEDJA ZAPADNE SAVEZNIKE!

Ta zapovijed Rudolpha Ericha prouzrokovana je bila jednim pismom ing. Karla Mirtha koje je on pisao 2. svibnja 1970. i to uputio ing. Josipu V. Bosiljeviu. U pismu se tereti J. I. Prcelu da se on “nekritiki laa posla za koji nije dorastao” i on “nema prava da na neodgovoran nacin kompromitira i upropasti dokumente (o Bleiburgu).” Mirth Prcelino pisanje smatra “neodgovornom i kontraproduktivnom propagandom” i od njega zahtjeva “neka ne objavljuje dokumente kojima on nije autor.” U tome pismu  iz manuskripta knjige OPERATION SLAUGHTERHOUSE na engleskom je citirano osam redaka, kojima je Mirth ostao zaprepašten! To zaprepaštenje potaklo je R. Ericha da mi dadne gore istaknuti nalog.  Meutim, mene je sam Bog tolikom odvanošu nadahnuo, da sam  pred još dva Ivana (Deba i ori) pred osnovnom školom hrvatske crkve Sv. Pavla Erichu na licu mjesta OTKAZAO POSLUŠNOST. Osim toga, na sebe sam preuzeo svu odgovornost za sadraj knjige pa je ona nekoliko tjedana poslije te autoritativne zapovijedi ugledala svijetlo dana. Knjiga je još i danas aktualna i u domovinskome izdanju ona još ivi kao HRVATSKI HOLOKAUST.

Ve sredinom prošloga mjeseca posredstvom Mirka Bilia u Njemakoj poslao sam dr. Dueviu i gosp. Ivanu Luiu po jednu kopiju Mirthova pisma, da vide istinitost mojega predavanja. Isti dokument sam poslao i nekim hrvatskim povjesniarima i pošiljku popratio svojim komentarom o “Meštrovi-Mirth-Bosiljevievoj kuhinji” protiv mojemu ivotnome djelu. itav manuskript spomenute knjige bio je u rukama dr. Mate Meštrovia, jer sam oekivao da e mi on kao sveuilišni profesor pomoi svojim profesionalnim savjetima. Umjesto tih savjeta, stiglo mi je u ruke Mirthovo pismo rušilake naravi. Šaljui to pismo jednome dobro poznatom hrvatskom povjesniaru gore u Zagrebu, u svojemu popratnom komentaru sam naglasio, da taj dokument ne šaljem dr. Draenu iviu, premda je on bio moj suurednik knjige HRVATSKI HOLOKAUST, koja je u Zagrebu izišla godine 2001.
 U pitanju Bleiburške tragedije dr. Zivic se danas više slae s dr. M. Meštroviem nego sa mnom. Ovo se moe ustvrditi i o nekim drugim našim povjesniarima, osobito o onima koji na simpozijima i u pisanju knjiga usko surauju s Meštroviem. Njih ne smeta, što on iskaze preivjelih oevidaca u HH smatra “rekla-kazala” dokumentima i što on, kao i Milovan ilas, svodi broj Bleiburško-Mariborskih rtava na DVADESET do TRIDESET TISUA! Ne smeta ih ni to, što Meštrovi desetljeima istie, da je dr. Ante Paveli VEI KRIVAC za Bleiburšku tragediju nego ak Josip Broz Tito i Englezi!

Kad su mi, susretljivošu dr. Josipa Bombellesa, pred pola stoljea u ruke dospjele kopije iskaza o poratnim “marševima smrti” i ubijalištima mojega naraštaja, svoju sam magistralnu diplomu stavio na slubu našega muenikog hrvatskog naroda.  Svom dinaminošu sam se dao na prevaanje na engleski tih uvelike vanih dokumenata te sam preko novina i preko Senatora i Zastupnika u Kongresu poeo ovu uzvišenu stvar promicati u amerikoj javnosti.  Iako sam, prema rijeima K. Mirtha, NEDORASTAO I NEPOZVAN za tako veliki pothvat, molitvom u srcu i na usnama i perom u neumornoj ruci od onda pa sve do ovoga asa svim zarom promiem slavu mnogih legija naših velikih muenika.

Ustupkom dokumenata iz svoje pismohrane, Draganovi mi je najviše pomogao da knjiga OPERATION SLAUGHTERHOUSE bude postavljena na vrste temelje odmah u poetku 60-tih godina prošloga stoljea. Draganovievi dokumenti i neki iz moje vlastite pismohrane, koje sam ja osobno na Studia Croatica u Buenos Aires postom slao i jednom neke od njih u clevelandskoj zranoj luci Ivanu Rojnici ak i osobno uruio, mnogo su doprinijeli dokumentarnosti knjige LA TRAGEDIA DE BLEIBURG, koja bi objelodanjena na koncu godine 1963. U gore citiranom pismu K. Mirtha ni spomena nema o tim injenicama! Moje ivotno djelo OPERATION SLAUGHTERHOUSE, radi mnogih poteškoa unutar i izvan Odbora za istraivanje Bleiburške tragedije, opisanih u knjizi HH, izišla je tek godine 1970., ali golemi dio njezina sadraja ve je godinama prije na engleski jezik preveden bio. Ovo je i sam prof. Vinko Nikoli sredinom šezdesetih godina u mojemu stanu svojim oima vidio. Zato je za mene neobina novost bila PRVI PUT u knjizi LA TRAGEDIA DE BLEIBURG citati, da postoje TRI Odbora za istraivanje BleiburŠke tragedije – u Rimu, Buenos Airesu i Clevelandu, premda je ve pune tri godine po hrvatskim novinama bio poznat samo Odbor u Clevelandu.  U svijetlu ovih injenica, tvrdnja pisaca oko Studia Croatica, da je njihova knjiga majka svih drugih knjiga o Bleiburškoj tragediji, POTPUNO JE NEISTINITA! Uostalom, hrvatska javnost znade, da je prvi dio dugoga svjedoanstva satnika Josipa Heimovia bio objelodanjen u mojemu prijevodu ve godine 1961. itava Heimovieva knjiga, isto u mojemu prijevodu i naslovljena IN TITO’S DEATH MARCHES AND EXTERMINATION CAMPS, izišla je u nakladi Carlton Pressa u New Yorku u ljetu 1962. godine – godinu i pol dana prije nego je revija Studia Croatica objavila svoju knjigu!

Koncem 2001. godine, Zvonimir Despot ovo iznašanje injenica o postanku i razvitku mojega ivotnoga djela u “Veernjem listu” je nazvao emigrantskim prepucavanjem. Meutim, istina ovako stoji – ja se nisam bavio prepucavanjem ni kad sam odavle iz Makarske bio mobiliziran u JA i kad sam u njoj protiv svoje volje pod konac Drugoga svjetskog rata sluio. Od kada sam godine 1957. stupio u redove Ujedinjenih Amerikih Hrvata pa sve do danas IZ DNA SVOJE DUšE MRZIO SAM I MRZIM EMIGRANTSKO PREPUCAVANJE. Meutim, kao hrvatski pisac i intelektualac od sebe sam sve velikodušno, neprekidno i portvovno davao, da u svjetsku i hrvatsku javnost prodre povijesna istina o mojemu POKLANOME NARAŠTAJU.
 Meu Draganovievim dokumentima ne nalazimo “Povlaenje HV prema Austriji” iz pera generala-viteza Vjekoslava Luburia, jer on ga je napisao iskljuivo za Odbor za istraivanje Bleiburške tragedije, kojemu sam od osnutka 1960. ja uvijek bio na elu.  Tu sam analizu generala Luburia, skupa s drugim dokumentima, poslao na Studia Croatica. Oni su je izostavili, doim dr. Guldescu i ja smo vrsto vjerovali, da bez tih najsjajnije napisanih stranica o svršetku Hrvatske Vojske i NDH dokumentacija o Bleiburškoj tragediji ostaje bez solidnih temelja.  Ing. Mirth u svojemu pismu od 2. svibnja 1970. rezonira skroz drukije pa on preporuuje da se knjiga LA TRAGEDIA DE BLEIBURG prevede na engleski i zahtjeva da se poduzmu svi mogui koraci da se zaustavi tiskanje mojega ivotnog djela.  Uz pomo Boju, ja sam SAM SAMCAT tu rabotu svojom neposlušnošu R. Erichu UCINKOVITO zaustavio.

Ni u knjizi na španjolskom ni u mojoj u dva izdanja na engleskom i  tri izdanja na hrvatskom nema nikakve dokumentacije o jugo-partizanskome logoru smrti u Jasenovcu kao sto nema ni rijeci o groblju Lovrinac kod Splita, NAJORGANIZIRANIJEMU UBIJALISTU na teritoriju R. Hrvatske.  Ja sam na svojim nastupima u Zagrebu ipak isticao ta preuasna stratišta. Njih se mora otkopati i forenziki njihov sadraj prouiti, da se jasno i glasno tim i drugim ubijalištima dokaze, kako je prokleti jugo-partizanski antifašizam poderao velike mase Hrvata i Hrvatica.

Masa objavljenih dokumenata, ukljuivši i one unutar knjige HH, nepobitno nam govore o dugome nizu poratnih pokolja u JEDANAEST zagrebakih bolnica, u logorima smrti grada Zagreba i u njegovoj okolici.   Nigdje ipak ni spomena nema, osim u knjizi HH, o Sesvetskom masovnom ubijalištu, iako Sesvetska duga i gusta suma, upravo onako kako to Kruno Vuievi zorno i detaljno opisuje, krije jedno od najmasovnijih stratišta zagrebake okolice. Hrvatskim monicima lako bi bilo tu i druge zagrebake masovne grobnice otkopati, ali njih malo ili nimalo brigaju ti mnogobrojni hrvatski muenici jer im je vise stalo do velianja Hrvatodera Maršala!

Za sirenje povijesne istine o Bleiburškoj tragediji mojim nezaustavljivim arom, koncem prošloga stoljea za suurednika na knjizi HH sam si uzeo vrlo mladoga dr. Draena ivia, ali pri drugome hrvatskome izdanju istoga djela on i ja smo se POTPUNO RAZIŠLI. Upravo zato, kao 88-godišnjak danas, U IME BOIJE I MNOGIH LEGIJA naših muenika, apeliram na mlade Hrvate i Hrvatice od pera da u svojim istraivanjima nikada ne zaborave na moj POKLANI hrvatski narastaj jer je moj narastaj na Oltar Hrvatske dao ŠEST STOTINA TISUA velikih muenika. Njih apsolutno nikada ne smijemo zaboraviti. NJIHOVA MUENICKA KRV SJEME JE NOVIH BRANITELJA VJENE HRVATSKE. U to ime, neka je vjena slava njima i svim drugim poubijanim i poginulim hrvatskim braniteljima!

J. Ivan Prcela
Urednik-autor djela OPERATION SLAUGHTERHOUSE i HRVATSKOG HOLOKAUSTA
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!