www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 20 Listopad 2020
 
 
U KOTORIBI, U MEIMURJU, NA DAN DRAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE - FRANJO TALAN
Srijeda, 30 Lipanj 2010
Sjeanje na poginule i stradale upljane i rtve grobišta Leš 

U petak, 25. lipnja 2010. godine, na Dan dravnosti Republike Hrvatske odrana je u Kotoribi, u istoimenoj upi i opini donjeg Meimurja sjeanje na rtve grobišta Leš, a komemoracija je zapoela misom koju je za Domovinu, za poginule i stradale u ratnim sukobima, kao i za rtve ubijene u predratnim i poratnim progonima i likvidacijama vlasti u Kotoribi sluio vl Marinko Prstec.

Poginuli, ubijeni i nestali itelji upe Kotoriba
 Misa zadušnica sluena je u upnoj crkvi Sedam alosti blaene djevice Marije i Svetog Kria Misi, a nakon mise, Snjeana Filipaši proitala je imena kotoripskih rtava. Gospoi Snjeani andari su ubili djeda Josipa Škodu, ovjek je zakasnio na „brod“, odnosno skelu koja je preko Mure povezivala Maarsku i Hrvatsku, zagazio je u vodu Mure i pješke došao na obalu u Meimurje. Srpski andari svezali su ga i nemilosrdno ubili, a u maarskoj vojsci za vrijeme rata 1941-45, stradao je i ujak, Marko Škoda, koji se nije vratio iz rata.

Dakle
Poginuli nakon prvog svjetskog rata su Škoda Josip (Kuharov, ubijen od srpskih graniara 1933.) i Vojvoda Martin (Harev). Poginuli tijekom drugog svjetskog rata i poraa:
imešija Stjepan, Dobranjski Franjo, Doleni Andrija, Doleni, Ljudevit, Doleni Matija, Dr. Katarina Vojvoda, Fundak Antun, (Furmegov), Habuš Rudi, Horvati Vinko, Keak Antun, Klepec Valent, Krek Viktor, Legin Emerik, Legin Mirko (Špoljarov), Ludaš Ladislav (Gregurec), Marka Andrija (Zrutina), Marka Nikola, Matoš Ignac, Matotek Filip, Matotek Nikola, Matulic Josip, Mikulan Matija, Na Vjekoslav, Radmani uro, Rajher Zlatko, Sabol uro, Sabol Karlo (Miškicev), Sabol Ladislav (Štefinov), Saboli Stjepan, Siladi Ivan, Siladi Ljudevit, Sovi Dragutin, Spahija Vinko, Srša Aleksandar, Stojko Pišta, Škoda Ljudevit, Škoda Marko (Kuharov), Škoda Matija, Špoljari Ivan, Štefko Ivan (Lesnarov), Vrai uro, Vrai Vinko, Vugrini Mirko, Vugrini Nikola, a u Domovinskom ratu poginuo je Maretko Boidar. Nakon toga je Ozana Matoš uenica Osnovne škole Kotoriba, obuena u kotoripsku narodnu nošnju recitirala stihove pjesme Mlada Hrvatica, autora ure Klaria.

Odavanju poasti rtvama Kotoribe i grobišta Leš došli predstavnici Udruga  

Komemoraciji i misi zadušnici prisustvovala je i rodbina stradalih, a tu su bila i izaslanstva brojnih udruga, od organizatora Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava i Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, lanova udruge Hrvatski domobran ogranak Varadinske Toplice i akovec, predstavnici Matice Hrvatske ogranak akovec, bio predsjednik prof. dr. Stjepan Hranjec, motoristi lanovi Moto kluba Veterani akovec, predstavnici Hrvatskog rtvoslovnog društva, Graanske inicijative Krug za trg, Hrvatskog informativnog centra i mnogi drugi. Pod misom je uz pratnju na orguljama Damira Kadije, orguljaša upe i kod spomen kria pjevao zbor upe Kotoriba. Na poetku izvedena je Lijepa naša, a Pjesmom Boe uvaj Hrvatsku kod kria završeno je sjeanje na stradale.

Nakon mise sudionici komemoracije uputili su se do spomen kria koji je postavljen uz prugu, nedaleko jama grobišta Leš, lanjske godine 12. srpnja, a blagoslov spomen obiljeja i misu tom je prigodom sluio vl Ljuban Škraba, kotoripski upnik koji se sada nalazi na lijeenju. Oblano vrijeme nagoviještalo je kišu, a brojni komarci nisu omeli okupljene u molitvi i odavanju poasti rtvama, kao ni kiša koja je poela padati.

Kod spomen kria vijenac su poloili lanovi Društva, a svijee su zapalila izaslanstva udruga i obitelji stradalih. Tu je u ime organizatora prisutne pozdravio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, a sjeanju na rtve Kotoribe prisustvovali su i preivjeli sudionici krinog puta iz Kotoribe Mijo Golubi (97) i nešto mlai Franjo Na (84). O stradanjima itelja Sjeverne Hrvatske iz Varadinske i Meimurske upanije govorio je Franjo Talan, koji je rekao:        

Sjeanje na rtve Kotoribe i Meimurja u dvadesetom stoljeu
Poštovani prijatelji prvo Vam svima estitam Dan dravnosti Republike Hrvatske, ujedno Vam zahvaljujem  što ste svoje slobodno vrijeme izdvojili kako bismo zajedno odali poast rtvama grobišta Leš u Kotoribi kao i svima poginulim od raznih totalitarnih sistema prošlih stoljea. Pozdravljam i ovdje prisutne sudionike krinog puta Miju Golubia i Franju Naa, a pozdrave Vam izruujem i od prof. dr. Zvonimira Šeparovia, predsjednika Hrvatskog rtvoslovnog društva, Društva koje je od 18 do 20 lipnja odralo Peti hrvatski rtvoslovni kongres na kojem je jedna od tema bila Grobišta i stratišta Meimurske i Varadinske upanije, a tu je izmeu šezdesetak jama i graba i ovo stratište. Danas nam je prvenstveno elja sjetiti se poginulih stanovnika Kotoribe i Meimurja stradalih od ruke vlastodraca, kao i poginulih i ubijenih u Prvom svjetskom ratu, kao i civila iz upe stradalih od maarske vojske 1918. godine, kojih je bilo više od stotinu u Meimurju.
(dr. Juraj Kolari – Povijest Kotoribe strana 98). 
Ovih dana sjetili smo se i ubijenih Hrvata u Beogradskom parlamentu, ubijenih 20. lipnja 1928. godine. Tad su, podsjeam ubijeni Jura Basariek i Pavao Radi, a smrtno je ranjen Stjepan Radi. U pucnjavi na hrvatske zastupnike ranjen je i Ivan Pernar i Ivan Grana, a teror srpskih andara sljedeih godina obrušio se i na hrvatske seljake Meimurja pa se tako stariji stanovnici Kotoribe još sjeaju tih progona. O zlodjelima koja su od vlasti injena hrvatskom seljaštvu vjernike nije mogao zaštititi ni zagrebaki nadbiskup Antun Bauer, a za ubojstvo oca obitelji Varga Poglavarstvo opine Donja Dubrava zatrailo je od sina Ivana Varge plaanje pet metaka kojima su andari ubili oca.Platenim nalogom kojeg je Poglavarstvo opine izdalo 3. srpnja 1934. godine Ivan Varga, iz Donje Dubrave 465, poziva se da u roku od 8 dana dugovinu na ime utrošenih pet pušanih metaka prilikom ubistva vašeg oca, u iznosu od 13 D. 15 p. kod blagajne opine D. Dubrava pod prijetnjom ovrhe podmirite.  Jesu li rtve Kotoribe iz tog razdoblja takoer morale podmiriti troškove terora vlasti vjerojatno e istraiti povjesniari u Meimurju i Hrvatskoj koji poneki rade kao da još uvijek postoji Berlinski zid. 

U Katolikoj crkvi Hrvata ubijena su 4 biskupa, sveenici. ..

Stariji se vjerojatno sjeaju tih dogaaja kao i maltretiranja vjernika i Katolike crkve u Hrvatskoj koji kao da su nagovijestili progone i ubojstva koja su uslijedila. Od rata i progona totalitarnih sustava u Katolikoj crkvi ubijena su 4 biskupa i preko šesto sveenika (506), bogoslova, sjemeništaraca i asnih sestara, navedeno je u Hrvatskom martirologiju don Ante Bakovia objavljenom pred dvije godine, a broj još nije konaan nadopunjuje se.

Katoliki sveenici u Meimurju za vrijeme rata ostali su uz narod i oduprli su se maarizaciji štitei stanovništvo. Inae Maari su za vrijeme rata htjeli Meimurje izdvojiti iz Zagrebake biskupije. O tom vremenu upnik  Franjo Baolg, piše:  19. studenog 1944. u 4 sata ujutro bio sam uhapšen, pod jakom andarskom pratnjom odveden u Kotoribu na stanicu i vlakom odvezen u sabirni logor u Nagykanizsu. Istim vlakom odvezeni su vl. Janko Breznik upnik u D. Dubravi i vl. Dragutin Feletar, kapelan u Sv. Mariji na Muri. Bijaše to sabirni logor u koji su svaki dan dopremali kroz tjedan dana . Osim nas sveeni­ka, bilo je tu njihove inteligencije do najvišeg vrha. Svi mi bijasmo odreeni za njemaki logor Dachau, kako je to doznao moj pokojni otac od njihova povjerljiva ovjeka u gradu.  Drugog prosinca u noi svi smo pozvani na "zborno mjesto" gdje su nam podije­ljene "otpusnice iz logora" s rijeima: "Neka svatko ide kui kako zna i to brzo, jer se fronta pribliava!"
(Spomenice rtvama ljubavi Zagrebake nadbiskupije- izdanje Nadbiskupski duhovni stol – uredio i pripremio dr. Stjepan Koul svjedoenje vl. Franje Baloga strana 559 do 565 strane), a nakon rata iz Vratišinca je odveden i „nestao“ upnik Hinko Kroder.

Minimum dostojanstva koje smo prema pokojniku duni iskazati je pravo na grob

U poratnim progonima, na montiranom procesu osuen je i nadbiskup Stepinac, a u to doba i mnogi sveenici završili su svoj ivot, mnoge su komunisti osudili i zatvorili.
Poslije rata iz Vratišinca je odveden upnik Hinko Kroder, nije se vratio, nestao je, odveden je u akovec i Varadin, gdje mu se gubi trag. Na odranom rtvoslovnom kongresu predstavljena je knjiga KPD Stara Gradiška, dr. Augusta Frania iz Dubrovnika koji  navodi preko 230 sveenika koji su bili u tom logoru, neki i u više navrata, a neki su tamo i ubijeni i umrli. Koliko ih je bilo u Lepoglavi, Zenici, Mitrovici u Sloveniji… i ostalim zavorima u Jugoslaviji? Smatra se da je  u to doba ubijen svaki etvrti sveenik, a svaki drugi je završio u zatvoru ili logoru. Iz susjedne dvije upanije preko trideset, izmeu ostalog iz Meimurja su robijali Bubani Karlo, Gazivoda Dragutin, Igrec Josip, Josip Jambrovi, Mato Krznar, Valent Malek, Alojzije Vojvoda, a vjerujem da se brojni sjeaju vl Josipa Lukše roenog u Kotoribi kao i kotoripskog upnika Alojza Slavieka. Zbog ljubavi prema Domovini proganjani su i brojni vjernici, a zbog totalitarnog sustava koji je gušio slobode i sputavao ekonomski razvoj mnogi su otišli u inozemstvo gdje su i dalje bili praeni i proganjani i od Partije i Udbe.
Smatramo da svaki ovjek ima pravo na ivot, a minimum dostojanstva koje smo kao društvo prema pokojniku duni iskazati i poštivati je i pravo na grob. U Hrvatskoj je evidentirano preko devetsto lokacija gdje se nalaze posmrtni ostaci stradalih rtava ratnog i poratnog razdoblja Drugog svjetskog rata. elja nam je dostojno ih pokopati i posljednje poivalište spomen kriem oznaiti.

Na alost rtve poratnog razdoblja nisu bile posljednje koje su stradale u dvadesetom stoljeu. U agresiji na Hrvatsku brojni su poginuli i stradali u Domovinskom ratu, iz Meimrja je poginuo i nestao 71 branitelj (HKK 2002), a s dunim poštovanjem sjeamo se i pokojnog Boidara Maretko. Danas na Dan dravnosti RH sjeamo se i rtava brojnih grobišta i stratišta potkraj prošlog stoljea, od Ovare i Škabrnje do Voina, a s dunim poštovanjem sjeamo se i ubijenih u Srebrenici. Pokoj vjeni svima njima. 

Pokoj vjeni rtvama totalitarnih progona pokopanim na ovom mjestu, a svima vama zahvala na sudjelovanju u odavanju poasti stradalima kojom svjedoimo naše opredjeljenje u ouvanju minimuma dostojanstva kojeg smo prema pokojnicima duni iskazati i koje nas ubraja u ljude vrijedne poštovanja i europskog opredjeljenja. Bila im laka zemlja Hrvatska u kojoj im kosti poivaju. Poivali u miru. Amen


Hrvatski narod bio je rtva dvaju totalitarizama

Nakon toga prisutnima se obratio Ante Beljo, ravnatelj Hrvatskog informativnog centra iz Zagreba, a u svom izlaganju je rekao: Dragi prijatelji dame i gospodo. Ne znam što se više moe napraviti na Dan dravnosti nego se podsjetiti onih koji su kroz stoljea davali svoje ivote za ono što mi danas imamo, bez obzira da li Dan dravnosti bio 30. svibnja ili današnji dan, ali ovo je hrvatska drava i ovo je demokratska drava u kojoj po prvi puta u tisuu godina naše povijesti imamo mogunost kreirati sami svoj ivot, ivot svoje djece i ivot buduih pokoljenja i time zahvaliti svima onima na rtvi koji su doprinijeli da Hrvatska danas bude slobodna, a mnogi ovdje poivaju u ovoj masovnoj grobnici.
Hrvatska je u zadnjemu stoljeu bila rtva u sedamdeset godina dviju Jugoslavija koje su hrvatski narod skupo koštale, i danas se moramo suprotstaviti svakoj ideji neke tree ili etvrte Jugoslavije jer to bi znailo smrt za hrvatsku dravu, a i za hrvatski narod. Hrvatski narod bio je rtva dvaju totalitarizama u prošlom stoljeu, to je komunizma i fašizma i nacizma. I mi smo moda za primjer u Europi koji svima moemo rei, itavoj Europi i itavome Svijetu, kako totalitarizam svake vrste i svakoga predznaka je samo zlo i ne smijemo dozvoliti da bilo tko u našoj današnjoj Hrvatskoj bilo kakvo, tree ili etvrto zlo odobrava. Hvala Vam. 

Iz knjige o Tobiji

U završnom dijelu prisutni su poslušali rije Boju, a prvo proitano itanje knjige o Tobiji: koje kae: Kad sam kao suanj došao u Ninivu, sva moja braa, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska, a ja sam otklanjao da ih jedem. Misli sam i srce upravljao Bogu svome. Dijelio sam obilno milostinju svojoj brai: hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa baena izvan zidina Ninive, brino bih ga ukopao. Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlaenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nareenju kraljevu traili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu nai. Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tui da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me trae kako bi me pogubili, uplašen se udaljih. Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do ene Ane i sina Tobije. Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. Kad je jednog sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga koji je bio zadavljen i baen na trgu. Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da e ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace." No Tobija potom napisa molitvu i radosno ree. Blagoslovljen Bog koji ivi uvijeke i njegovo kraljevstvo…


A zatim je proitano i Evanelja po Mateju
„Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio, pristupiše k njemu uenici nasamo govorei: "Reci nam kada e to biti i koji e biti znak tvojega Dolaska i svršetka svijeta?" Isus im odgovori: "Pazite da vas tko ne zavede! Mnogi e doista doi u moje  ime i govoriti:  Ja sam Krist!  I mnoge e zavesti. "A ut ete za ratove i za glasove o ratovima. Pazite ne uznemirujte se. Doista treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak. Narod e ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva; bit e gladi i potresa po raznim mjestima. Ali sve je to samo poetak trudova. Tada e vas predavati na muke i ubijati vas. I svi e vas narodi zamrziti zbog imena moga.

Mnogi e se tada sablazniti, izdavat e jedni druge i mrziti se meu sobom. Ustat e mnogi lani proroci i mnoge zavesti. Razmahat e se bezakonje i ohladnjeti ljubav mnogih. Ali tko ustraje do svršetka, bit e spašen. I propovijedat e se ovo evanelje Kraljevstva po svem svijetu za svjedoanstvo svim narodima. Tada e doi svršetak."

U homiliji vl Marinko Prstec je rekao:
Dragi vjernici, okupili smo se na ovom mjestu da iskaemo poast i da se pomolimo za ljude koji su ovdje pokopani. Od prvih stoljea kršanstva postoje djela koja mi znamo kao tjelesna i duhovna djela milosra. U ta tjelesna djela milosra spada i ukop mrtvoga. Mi ljudi današnjice esto zaboravljamo na ovo djelo milosra jer ivimo u civiliziranom svijetu gdje se podrazumijeva da svi koji umru ili koji su ubijeni budu i dostojno sahranjeni, ili smo barem mislili da ivimo u civiliziranom svijetu. Mi se volimo diiti ljudskim pravima i volimo pokazivati koliko smo to mi tehnološki i informativno napredni, no kada malo bolje pogledamo, koja korist od svega toga? Sva ta silna znanost i tehnologija nisu od nas uinile bolje ljude, ve su samo omoguile da ovjek ubija bre da u samo nekoliko sekundi on moe uništiti ono što su generacije prije njega stoljeima stvarale.


Tko e umjesto ljudi biti human?

Vjerujem da ste svi uli za pojam humanost, što bi u prijevodu znailo ljudsko, no zanimljivo je da je to upravo vrlina koja nedostaje ljudima današnjice. ovjek se otuio od Boga, oglušio se u njegovu zapovijed kako je ivot svetinja koju treba poštivati, i postao je nehuman.No ako ljude nee biti humani, odnosno ljudski, tko e to onda biti umjesto nas? Kao što smo rekli na poetku, svaki ovjek ima pravo na grob sa svojim imenom i svaki ovjek ima pravo da njegova obitelj i njegovi blinji znaju gdje on poiva. Stari Rimljani su imali jedan obiaj ili bolje reeno kaznu, kojom su kanjavali najgore zloince ili bolje reeno monstrume, a kazna se sastojala u brisanju imena. Znai kada je takav ovjek kome je cijeli ivot bio proet zlom umro, njegovo se ime nije pisalo na grob ili na bilo što drugo, ve se brisalo, tako da budue generacije niti ne znaju da je taj ovjek postojao, jer nije niti zasluio da ga se bilo tko sjeti.

Budimo vjesnici mira

Mi se danas nalazimo na grobu bez imena (ili barem bez svih imena), no ovdje ne poivaju niti monstrumi niti zloinci, ve naši sumještani, naša braa i sestre u Kristu Gospodinu, i ako bi bilo tko trebao ostati bez imena to su onda oni koji su uinili ovo. No, svrha našeg današnjeg okupljanja nije da sudimo bilo koga, ve da molimo, jer kada se ovjek stavlja u poziciju da sudi drugog ovjeka, onda se ovakve stvari dogaaju.

Mi nismo niti suci nikome, niti porota, i sauvaj Boe, nismo niti krvnici, ve je ovo naše današnje okupljanje u slubi mira, kako nam i evanelje govori:

"Blago mirotvorcima, oni e se zvati sinovima Bojim.

Današnje biblijsko itanje koje smo uli nam opisuje Tobijinog oca, koji je svim svojim srcem bio u slubi mira i koji je itekako znao što je to milosre, lako su mu uzeli sve što je god imao i iako su mu prijetili da e ga ubiti on je i dalje pokapao one koji su bili ubijeni i za koje nikome drugome nije bilo stalo.  

Za Tobijinog oca djelo milosra je bilo vanije od bilo kakvog zakona i od bilo kakve naredbe, pa makar bila rije o samom kralju. Tako i u našim ivotima milosre, odnosno da smo spremi uiniti ispravnu stvar mora biti iznad svakog ljudskog zakona i iznad svake ideologije. Jer ideologije i svjetonazori dolaze i prolaze, dok milosre i ostale kreposti imaju trajnu vrijednost, odnosno vi ih moete uiniti bilo kojem ovjeku u bilo kojem vremenu i uvijek ete naii na zahvalu ljudi koji nose mir u svojim srcima.

Pa budimo i mi u našim ivotima glasnici tog Kristovog mira.

A sada emo uputiti molitve Svemoguem Bogu za našu brau koja poivaju na ovom mjestu prekoraila vrata smrti, poslušaj zazive svojih vjernih.

Potom je vl. Marinko Prstec  predvodio molitvu, a nakon toga su prisutni zajedno s lanovima zbora upe otpjevali pjesmu Boe uvaj Hrvatsku.


Ekshumaciju grobišta Sep Gornji Hrašan

U druenju za goste predstavile su se udruge i iznijeli planovi rada, a o istraivanju grobišta i stratišta u Meimurskoj upaniji prisutne je izvijestio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, koji je do 2000 godine bio voditelj Istraivakog središta akovec Saborske komisije za utvrivanja ratnih i poratnih rtava. Kako je 2000 godine Komisija prestala s radom, voditelji istraivakih središta susjednih dviju upanija 20 rujna 2000. godine osnovali su Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava, a kasnije je formirano i Povjerenstvo za Republiku Sloveniju, koje vodi Dragutin Šafari iz Velenja, urednik Pietete  (http://www.safaric-safaric.si/pieteta_CRO.html) i podrunicu u Virovitici. Josip Kolari govorio je i Ekshumaciju grobišta Sep u Gornjem Hrašanu kao i o nastojanjima koja se vode kako bi se posmrtni ostaci dostojno pokopali. Napomenuo je da je na podruju Meimurja nekoliko masovnih grobnica, a spomen kriem su obiljeene Štigova, Sep Gornje Hrašan, Ksajpa Šenkovec, Leš Kotoriba. Zalaganjem i upornošu Barbare Turk postavljeno je zajedniko spomen obiljeje hrvatskim braniteljima i rtvama partizansko-komunistikih progona upe Vratišinec, postavljeno je 2008. godine, a sada je pred nama izgradnja grobnice za ukop posmrtnih ostataka grobišta Sep Gornji Hrašan. Josip Kolari pokazao je prisutnima prstene koji su se pronašli u ekshumiranom dijelu nasipa, a pozvao je i na komemoraciju koja e se odrati drugu subotu mjeseca srpnja u Šenkovcu, na grobištu Ksajpa. O aktivnostima Graanske inicijative "Krug za trg" govorila je Maja Runje, iz Zagreba, a prisutne je pozdravila i Zdravka Buši, sestra Zvonka Bušia. Tu su bili i Anelka i Ante Beljo, ravnatelj Hrvatskog informativnog centra, a prisutne je pozdravio i eljko Tomaševi, lan Predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva. Pljeskom su prisutni pozdravili najstariju sudionicu susreta Anku Rukavina (96) koja se nakon 55 godina vratila iz Argentine i prvi puta posjetila Meimurje. Prema rijeima Maje Runje gospoa Rukavina posebno se veselila i nenadanom susretu s lanovima obitelji svoje na strašan nain u Glini ubijene prijateljice dr. Katarine Vojvoda. Sudionike druenja pozdravio je Ivica Dijaneš predsjednik Udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice, a o aktivnostima udruge Hrvatski domobran akovec govorio je Nikola Grahovec, predsjednik udruge HD akovec. Lanjske godine su motoristi za Crkvu hrvatskih muenika na Udbini odveli šest kamena koji oznauju grobišta Meimurja, a ista e biti ugraena u spomen zid, zajedno s ostalim grobištima i stratištima. O planovima je govorio Mario Musta, predsjednik Moto kluba Veterani akovec, a u svom izlaganju je istaknuo da rade na ouvanju uspomene na Domovinske rat i posjeuju grobišta i stratišta rtava Drugog svjetskog rata i poraa, bili su na Bleiburgu i ostalim susretima.  O istraivanjima i prikupljanju podataka o rtvama Kotoribe i grobišta Leš govorio je Zlatko Pišepek, a iskustvo o prikupljanju podataka o ivotnom putu oca Ivana Siladi koji je „nestao“ 1955. godine kao jedan od poznatijih, uglednijih i znaajnijih tesarskih obrtnika Kotoribe govorila je Dragica Markan roena Siladi. Prisutnima je ispriala i o saslušanjima od udbaša 1960. godine.

Zapisao Franjo Talan nakon povratka s komemoracije u Kotoribi

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!