www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Petak, 30 Listopad 2020
 
 
OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU RH I PREDSJEDNICI VLADE - FRA MARTIN PLANINI
Petak, 02 Srpanj 2010
Objavili smo otvoreno pismo dr. Ivi Josipoviu i Jadranki Kosor. Sada objavljujemo popratno pismo fra Martina Planinia koje je uz ve objavljeno pismo s 34 priloga stiglo i nama:


Fra Martin Planini
upni ured Ploe-Tepii
Trg sv. Ante 2
88268 Bileti Polje

P. n. Hrvatskom rtvoslovnom društvu

Cijenjeni Naslove!

Šaljem Vam otvoreno pismo upueno dr. Ivi Josipoviu i Jadranki Kosor s 34 priloga. Nije mi cilj donijeti znanstveno dokazanu istinu nego prosvjed protiv javnoga govora bez pokria i bez osjeaja suuti prema još uvijek obespravljenom potomstvu ustaša, domobrana, redara i lanova dravnoga aparata NDH.

Umjesto da se pokojnicima oda dostojanstvena graanska i vjerska poast, prisiljeni smo slušati govor koji slii na duhovni pokolj davno pomorenih te pokruivanje starih i otvaranje novih rana potomstvu koje je slušalo tihi govor uz bolno i tiho jecanje svojih majki o poubijanima, sa sigurnošu da ih nitko ne moe uti, kako njihova djeca ne bi ostala bez majinske skrbi, jer bi im majka morala otii u zatvor zbog „lai“ na partizane, „narodnooslobodilaku“ vojsku.

Budui da su i spomenuti potomci ljudi sa zajamenim pravima, barem teoretski, red je kroz njihova usta uti jauke poubijanih im oeva, strieva, ujaka i momaka neudanih tetaka. Osim toga treba uti i nešto što je još tee, a to je istina, njima priana, pamena, zapamena, ali još neizreena i nezapisana. Bez toga od onoga emu kraj oekujemo nainit emo rijeku ponornicu koja e nai pukotinu i izai na nepoeljnu površinu.

Nema sumnje da e ovo što predlaem donositi velike boli potomstvu onih koji su s velikim uitkom ubijali, ne samo slubene predstavnike naše nikad prealjene drave, nego i njezine graane. Te boli potomstvo onodobnih ubojica mora prihvatiti, otrpjeti i pretvoriti ih u poroajne bolove sretne nam budunosti koju moramo slono graditi svi mi koji nismo zasluni ni za dobra djela ni za zlodjela svojih oeva. Istina, ali jasno artikulirana na usta onih koji nisu smjeli pisnuti, odnijet e, nadamo se, mnoge negativnosti i donijeti mnoge pozitivnosti.

Pozdravljam Vas s nadom da ete dobronamjerno prihvatiti ovo pismo, baš onako kako sam ga i dobronamjerno napisao!

Ploe-Tepii, 5. srpnja 2010.
Fra Martin Planini

............................................................................................................................

Fra Martin Planini
upni ured Ploe-Tepii
88268 Bileti Polje
  

                                                           P. n.
                                                           Cijenjenoj Gospodi
                                                           Dr. Ivi Josipoviu i Jadranki Kosor
                                                           Trg svetog Marka 7
                                                           10000 ZAGREB


OTVORENO PISMO

Cijenjena Gospodo!

Pratio sam skup u Brezovici. Vaše uvjerenje moram poštivati i prošivat u ga. No, poštivanje neijega uvjerenja ne trai i slaganje sa sadrajem. Ovdje ne u gubiti vrijeme kritizirajui, bilo odobravajui, bilo nijeui ono što sam uo 22. „juna“ ove godine nego u iznijeti svoje uvjerenje s kojim se ne morate slagati. Moete svoje argumentirano neslaganje iznijeti. No, elite li ga objaviti, duni ste objaviti i moj tekst i svoju kritiku na nj. Prelazim na stvar. Iznosim ono u što sam uvjeren, ili bolje reeno: ono s im stojim i padam.

Ne zanimaju me ideologije. Zanimaju me ljudi. Ne zanima me: Kakav je nacizam? Kakav je fašizam? Kakav je komunizam? Zanima me: Kakvi su nacisti? Kakvi su fašisti? Kakvi su komunisti? Na prvi snop pitanja neka odgovore obrazovne ustanove. To je njihovo podruje. Na drugi snop pitanja moe odgovoriti svaki ovjek na svoj nain. Ne znam ija je ocjena da je antifašizam istinita i estita ideologija? Je li to sud filozofskoga fakulteta ili je politika dogma? Pitanje postavljam, odgovor oekujem.             U pretpostavci da je antifašizam istinita i estita ideologija, on bi morao iznijeti svoj kristalni nauk i trajno ga – s naraštaja na naraštaj – potvrivati djelima svojih uglednih, pogotovo uzornih lanova.            

Kao što ateist i nekršanin, vjernik neke druge religije, ne moe govoriti o kršanstvu kao ni ja o antifašizmu, a moe govoriti o kršanima kao i ja o antifašistima, neka mi bude dopušteno rei nešto o njima. Oni osuuju nacizam, a ne osuuju ni onoga ni one koji su podignuli Hitlera svojim novcem. Zar je mogao Hitler osposobiti Njemaku za rat u roku tri godine? Tko je ekonomski podigao Hitlera? Tko mu je pomogao Njemaku, na prosjaki štap baenu, ekonomski podignuti, vojno je osposobiti i u velesilu je pretvoriti? Dok ova pitanja oekuju odgovor, a odgovor, zapravo, ve postoji u istraivanjima i znanstvenim radovima, namee nam se zakljuak da su to sve uinili zapadnjaci koji su se u ratu proglasili antifašistima. Dokle god ne dobijemo drukiji odgovor, tvrdit u: Hitlera su podignuli i Njemaku za rat osposobili isti oni koji su se borili protiv nje i njezinih saveznika.
  Što smo mi Hrvati skrivili Antanti? Zar joj moemo biti krivi što smo bili graani Austrougarske? Zašto je Antanta našim hrvatskim teritorijem platila Talijanima i Srbima njihovo jalovo sudjelovanje u I. svjetskom ratu? Da su Talijani i Srbi zasluili njezinu plau zbog svoje hrabre i uspješne borbe, a sigurno nisu, ni tada im se ne bi smjelo plaati našim teritorijem. Proširenje Italije na temelju Londonskih ugovora i nastanak Kraljevine SHS zloini su Antante nad nedunim hrvatskim narodom.             

Do 1928. postojala je samo hrvatska ekonomska emigracija, a politike nije bilo «ni za lijeka». Zašto? Zbog ega je dr. Ante Paveli, unato svojoj gospodarskoj zbrinutosti, napustio Zagreb i otišao u inozemstvo? Tko mu je omoguio dolazak s ustašama iz inozemstva? Zar ga treba osuditi što je ratne prilike iskoristio i hrvatsku dravu obnovio? Ukoliko se netko poziva na zakonitost/nezakonitost neka mu bude jasno: kao što moramo osuditi izvanbrano ponašanje mladia i djevojke i istodobno poštivati plod takva odnosa jer se radi o ljudskom biu, isto bi tako netko, tko osuuje nastanak Nezavisne Drave Hrvatske, zbog nekakve nezakonitosti, morao, kao graanin njezina podruja, tu dravu poštivati te prihvatiti njezine zakone i vršiti njezine zakonske odredbe. Nitko u toj dravi nije stradao zbog vjere i nacije, nego zbog neega drugoga, svjedoi nam don Anto Bakovi. Dok se toj, u teškim ratnim okolnostima nastaloj dravi, nabijaju na nos nekakvi rasni zakoni, dotle je današnja Hrvatska, dok puzi prema Europi kao nemona glista, spremna prihvatiti sve zakone Europske unije bez ikakve kritinosti, ne vodei rauna o svojoj asnoj tradiciji. Drava, spremna osuivati Nezavisnu Dravu Hrvatsku zbog zakona, manje-više prepisanih od Nijemaca, morala bi se u skladu s nekakvom logikom usprotiviti Europskoj uniji i kazati: Ja koja osuujem NDH zbog rasnih zakona, ne primam ni sve tvoje zakone. Radije u ostati osamljeni otok, negoli prihvatiti zakone protivne tradiciji hrvatskoga naroda.
            

Bilo bi dobro zamisliti se pa upitati: Je li pošteno usporeivati zakone u ratu sa zakonima u miru? Je li pošteno kritizirati NDH zbog rasnih zakona u ratu, moda od Nijemaca prepisanih, a pod lupu iste te kritike ne staviti današnju Hrvatsku koja je, iako je rat završio, spremna pod svaku cijenu i ne birajui sredstva ui u Europsku uniju? Je li pošteno da današnja Hrvatska svoj ulazak u Europsku zajednicu plaa bacanjem blata na NDH i da je ostala mrtva-hladna nakon 313 Latinice kad su Marku Perkoviu-Thompsonu podmetnute pjesme lanoga sadraja. Jer, jedna od pjesama njemu pripisanih, morala bi glasiti:
 

«U apljini klaonica bila.
Nije Srbe Neretva nosila

Neretva je nosila Hrvate.
Provjeriti moeš, dragi brate.»            

Da! Neretva je nosila Hrvate. Da nije bilo Maekove hrvatske vojne zaštite i da hrvatskom puanstvu nisu Talijani pritekli u pomo u mjesecu travnju 1941. godine, cijela bi zapadna Hercegovina postala hrvatskom grobnicom. Od poetka 6. travnja 1941. godine do lipnja iste te godine, apljinski su Hrvati bili izloeni etnikom teroru. Tek nakon dolaska ustaša u mjesecu kolovozu poeli su slobodnije disati do etniko-talijanskoga saveza.
            

Valja nam znati da je nestalo Hrvata uz i niz obalu rijeke Drine i deset katolikih upa – pet s jedne, a pet s druge strane rijeke Une. etnici su bili teroristi u NDH. Zato je bila nuna ustaška borba protiv terorizma. Morali su i vojnici i redari NDH odgovoriti silom na etniko nasilje. To treba odobriti i istodobno poaliti što je asna i poštena ustaška sila na nekim mjestima prešla u nasilje, ali istini za volju zbog etnikoga izazova. Borbu za obranu steene drave treba odobriti i istodobno poaliti što je ta plemenita borba bila okaljana zlim djelima divljih ustaša i partizanskih uljeza, ubaenih meu ustaše po nalogu partije.
            

Partizani hrvatskoga podrijetla su, pod krinkom borbe protiv okupatora, dignuli pušku na svoju vlastitu dravu. Zato proslava 22. „juna“, makar bila proeta kakvim-takvim antifašizmom, nije dan našega ponosa nego dan naše sramote. Toga dana morali bismo se stidjeti. Jer, nikakav antifašistiki ogrta ne moe pokriti njegovu sramotu. Taj dan treba poistovjetiti s 18. kolovoza 1990. godine, kad je poela etnika balvan-revolucija.
            

Partizani, slijepo poslušni Beogradu, bili su terorist na teritoriju NDH. Oni su pred Boi 1942. pred sami ulazak u Konjic dignuli u zrak civilni vlak prema Sarajevu. Ako to nije terorizam, nije onda terorizam ni ono što se dogodilo u Americi, u Španjolskoj i u Rusiji. Kidanje telefonskih ica, rušenje pruga i javnih zgrada bio je partizanski teroristiki posao na teritoriju NDH. I dok su partizani zapadnim saveznicima «koristili», nije im smetao njihov terorizam, kao što im poslije ne e smetati terorizam mudahedinski, dok bude uperen protiv SSSR-a. Ne zaboravimo da su predstavnici NDH u Blajburškom dvorcu upozorili Saveznike predstavnike na partizanski terorizam, a general Scott im je odvratio: «Oni su naši saveznici.» I, opet e im teroristi biti saveznici, kad budu izvršavali njihove krvave naloge koji se skupo plaaju, ak i gubitkom glave, ako treba nestati svjedok zloina. Drim i kod toga ostajem, dok me suprotne injenice ne prisile na promjenu mišljenja: Amerika je uvijek bila spremna, i danas je, potrošiti zadnji dolar za teroristiku akciju, njoj korisnu.
            

Antifašisti koji bi morali u ljudskom poštenju nadilaziti pripadnike ostalih ideologija, pokazali su drukije lice u svom djelovanju i ponašanju. Jer, nisu rat završili vojno profesionalno nego krvolono i okrutno. Pokoljem Nijemaca, Kozaka, Hrvata i Japanaca završio je II. svjetski rat. I, dok su fašisti i nacisti, svršetkom Drugog svjetskog rata, završili sa svojim zloinima, antifašisti su ih inili i još ih ine. I tako, oni koji bijahu krvolona razbojnika banda na kraju rata, ostadoše to i dalje. Svjedoe nam: FNRJ, Kuba, nedavni rat za Titovau, te rat u Afganistanu i Iraku. Najnovije sukobe nisu izazvali ni fašisti ni nacisti nego antifašisti. Koliko se antifašizam cijeni kao velika civilizacijska vrijednost, toliko i nimalo manje, vea su zlodjela njegovih pripadnika od zlodjela njegovih protivnika. Kao što ja, kršanin-katolik i katoliki sveenik-propovjednik Evanelja, ne odobravam i ne pravdam zlodjela zlih kršana ispravnim kršanskim naukom, ne bi tako ni bilo tko od antifašista smio odobravati zlodjela svojih zlih lanova. U tom sluaju ne e nitko pravdati amerike ratove nekakvom borbom protiv terorizma nego e pozvati cijeli svijet na ispit savjesti, kako bi se ustanovili i uklonili uzroci teroristikoga djelovanja, s uvjerenjem da e nestati zlih uinaka, im nestane zlih uzroka. A gdje su zli uzroci? Nitko ne pita.
            

Kad se sve to istjera na istac, suvišna e biti svaka rasprava o totalitarnim ideologijama, a pogotovo kazne graanima što te i takve ideologije veliaju. Bude li naš javni ivot poivao na istini, goloj poput tek roena djeteta, ne e nikome ni pasti na pamet velianje bilo kakvih, a pogotovo totalitaristikih reima. Jer, u sluaju nekakva velianja takvih sustava dravni predstavnici vojnici i policajci imat e besplatnu kazališnu predstavu na mjestima gdje se to bude inilo. Smijat e se, a da ne e ni kunu potrošiti za takvu cirkusijadu i odmahnut e rukom govorei: «Ne smeta mjesecu što pas laje.»
  



Ploe-Tepii, 23. lipnja 2010.                                    Fra Martin Planini

  ____________________________________________________  



Foto arhiva: Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!