www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 20 Listopad 2020
 
 
OTKRIVENA TAJNA ZUBIA JAME - IVICA MARKOVI
Nedjelja, 04 Srpanj 2010

http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/108167/Default.aspx

02.07.2010. | 20:27

Splianin nakon 68 godina uporne potrage pronašao majine posmrtne ostatke


OTKRIVENA TAJNA ZUBIA JAME


Petar Tomaš: Napokon u majku pokopati dostojanstveno


Mjesto podno Mosora gdje su pronaeni ostaci ubijene Ivke

Miješaju mi se  osjeaji tuge i radosti. Radostan sam jer sam pronašao majine posmrtne ostatke, a tuan jer je imala tako grozan završetak ivota, kae primjetno potreseni Petar Tomaš

piše ivica markovi

 Nakon 68 godina potrage za posmrtnim ostacima svoje majke Ivke Tomaš (Markovinke), njezinu sinu, 82-godišnjem Petru Tomašu, napokon je pao veliki kamen sa srca.

Naime, posmrtni ostaci njegove majke, koju su 12. rujna 1942. godine tijekom noi, iz Jesenica pokraj Splita, partizani iz Mosorskog odreda odveli na nepoznatu lokaciju i ubili, pronaeni su u Zubia jami, na Mosoru, na predjelu Kuinski dolac. 

Miješaju mi se osjeaji tuge i radosti. Radostan sam jer sam napokon pronašao majine posmrtne ostatke, a tuan sam jer je imala tako grozan završetak ivota. Napokon u moi majku dostojanstveno pokopati u našu obiteljsku grobnicu u Jesenicama. Još moram nai posmrtne ostatke svoga oca, kojega su takoer odveli partizani iz Mosorskog odreda u nepoznatom smjeru − kazuje primjetno potreseni Petar Tomaš dok s njim razgovaramo u njegovu stanu u Tolstojevoj ulici.

Sudjelovali i speleolozi

Petru Tomašu juer je vijest da je uz pomo DNA analize utvreno da se u Zubia jami nalaze i posmrtni ostaci njegove majke, javio dr. Antonio Alujevi, poznati splitski sudski vještak patolog, koji je obavio ekshumaciju.

− Krv za DNA analizu dao sam dr. Alujeviu prije mjesec dana, i uz pomo te krvi sada je utvreno mjesto smrti moje majke Ivke i pronaeni su njezini posmrtni ostaci. Majku sam zadnji put vidio nekoliko dana prije nego što su je partizani odveli i ubili, kada me je odvela u Zagreb kod jedne gospoe, gdje sam nastavio gimnazijsko obrazovanje. Kad se 12. rujna te 1942. vratila iz Zagreba, odmah su je partizani odveli i ubili. Iza sebe je ostavila supruga Ivana, mene, moje sestre Baricu, Palmu, mlaeg brata Stipu i najmlau, jednogodišnju sestru Emiliju − kazuje Petar Tomaš.

Za majinu sudbinu nije znao nekoliko mjeseci, jer je izgubio svaki kontakt s obitelji, a prve informacije o majci dobio je poetkom 1943. od Marija Pešia iz Omiša, s kojim je bio na školovanju u tadašnjim Sremskim Karlovcima. Peši je za sudbinu Ivke Tomaš doznao od svojih roditelja.

− Nisam vjerovao, sve je bilo rekla-kazala. Postojala je sumnja da mi je majka imala takvu sudbinu, ali nitko mi te informacije nije mogao potvrditi. Istinu sam doznao kad sam za Boi 1943. došao u posjet obitelji u Jesenice. No, tu nije stala tragedija moje obitelji. Naime, nakon što sam se vratio s boinih blagdana, oko 2. veljae 1944. doznao sam da su mi partizani odveli i oca Ivana i ubili ga − kazuje Petar Tomaš.

 Ekshumirani dijelovi tijela i predmeti Ivke Tomaš, koju su
partizani ubili 12. rujna 1942. godine na predjelu Kuinski dolac











Nakon ratnih godina koje je proveo u Zagrebu, Sremskim Karlovcima (gdje se školovao) i nakon što je preivio strahote Bleiburga, Petar Tomaš vratio se u Jesenice, svojoj brai i sestrama.

− Nakon mojeg dolaska kui, mi braa i sestre odmah smo poeli traiti posmrtne ostatke roditelja i ta je potraga trajala do juer. Sami smo ih traili po mosorskim jamama, sto puta su nas htjeli onemoguiti da naemo naše najmilije, no u tome nisu uspjeli. Dobivali smo podatke od raznih ljudi koji su znali nešto o sudbini mojih roditelja, no sve do pojavljivanja dr. Antonija Alujevia nismo uspjeli nai majku. Interesantno je da je na vaenju ovih kostiju iz Zubia jame radio moj unuk Domagoj Lauši iz Gorske slube spašavanja i Speleološke udruge “Špiljar“. Javio sam cijeloj obitelji, svim mojim sestrama, da smo pronašli majine posmrtne ostatke. Miješaju nam se tuga i radost. Naalost, brat Stipe preminuo je i nije doekao da dozna sudbinu naše majke. Moram se uti i s obitelji Šare iz Jesenica, iji su lanovi nestali iste noi kad i moja majka. Moda su i oni baeni u ovu jamu, pa nau i njihove posmrtne ostatke. Vidjet emo, ako su i Šarini u ovoj jami, moda ih zajedno i pokopamo. Zajedno su odvedeni u smrt, zajedno su ubijeni, zajedno im se 68 godina nije znao grob, pa bi bio red da zajedno i poivaju u miru − zakljuuje Petar Tomaš.

‘Sat povijesti’

− Kao prosvjetni radnik, radio sam u školi u rnovnici. Tamo sam 1962. godine ispitivao povijest jednog postarijeg muškarca koji nije na vrijeme završio školu. To sam ispitivanje povijesti iskoristio kako bih ga pitao o Mosorskom partizanskom odredu i o akcijama koje su provodili na podruju oko Splita. On mi je sve rekao, ak mi je rekao i za akciju kad su partizani odveli moju majku − kazuje Tomaš.

Nije bila ‘na liniji’

− Moja majka Ivka Tomaš po zanimanju je bila primalja i bila je vrlo pobona ena. U Jesenicama su je svi poštovali, imala je veliki autoritet i spasila je mnoge ivote. No, nije bila na partijskoj liniji. Zbog toga su je odveli i ubili − kae Tomaš.

Još rtava


Ekshumacija je obavljena na dubini od 30-ak metara. Radi se o koštanim ostacima 15 osoba, od kojih su tri ene. Na ekshumaciji je bio i Stanko Grbavac, istrani sudac upanijskog suda u Splitu.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!