2. U uvodnom referatu ŽRTVA-ZNAK VREMENA istaknuto je da je od samih poèetaka žrtvoslovlja u Hrvatskoj razvijeno istraživanje istine o žrtvama. Hrvatska je bila poticajna za razvoj viktimologije(žrtvoslovlja) u svijetu, za utemeljenje Svjetskog viktimološkog društva (The World Society of Victimology); poslije Jeruzalema(1973), Bostona(1976.), Muenstera (1979.) i Tokija(1982.) u Zagrebu je održan Peti svjetski viktimološki simpozij 1985. godine; u Dubrovniku se od 1984. svake godine, s prekidom za vrijeme rata 1991/92., održava Meðunarodni poslijediplomski studij Viktimologije; u Hrvatskoj je roðena ideja i izraðen nacrt Deklaracije o temeljnim naèelima pravde za žrtve zloèina i zlouporabe moæi, koja je 1985. i prihvaæena od strane Opæe skupštine Ujedinjenih naroda, koja predstavlja temeljni dokument prava žrtve (Magna Charta for Victims).

Hrvatsko žrtvoslovno društvo utemeljeno je 1990. godine u Zagrebu. Za vrijeme Domovinskog rata održavalo je Tribine Svedoèanstva rata, zapoèelo je svoju biblioteku Documenta Croatica, pokrenut je èasopis Viktimologija – èasopis za pitanja stradanja ljudi, razvili smo plodnu meðunarodnu suradnju, sa udrugom Vukovarske majke  organizirali smo prosvjed na Prvom svjetskom kongresu UN o ljudskim pravima u Beèu 1993.; poveli smo 110 Vukovarskih majki u mirne demonstracije pred Meðunarodnim sudom u Haagu povodom nepravednih presuda zloèinaèkoj „vukovarskoj trojki“. Od 1998. godine svake treæe godine održavamo hrvatske žrtvoslovne kongrese, poslije kongresa objavljujemo zbornike radova. Hrvatsko žrtvoslovno društva (HŽD) ima bogatu izdavaèku djelatnost.Hrvatska  u prošlosti i danas ima jedno od najuspješnijih žrtvoslovnih društava, sa jakom izdavaèkom djelatnošæu, sa širokim krugom suradnika, sa meðunarodnom aktivnošæu, sa nacionalnim kongresima, ulazi u red najboljih i najaktivnijih nacionalnih žrtvoslovnih društava i vrlo uspješna i istaknuta èlanica Svjetskog viktimološkog društva.

3. Kongres je  imao  izraziti uspješni  meðunarodni  znaèaj po svojim sudionicima iz SAD, Kanade, Australije, Novog Zealanda, Njemaèke, Austrije, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Bugarske. Dragocjene referate podnijeli su prof. dr. Mitja Ferenc i Jože Dežman, iz Slovenije o prikritim mnoštvenim grobištima Hrvata u Sloveniji, koji su u svojim istraživanjima  otkrili da su partizani u Sloveniji poslije Bleiburga i na Križnim putovima 1945. godine pobili više od 200 tisuæa Hrvata. Suzanne Brooks-Pinèeviæ napisala je sjajnu knjigu Britanija i Bleiburžka tragedija, Ivan Ott, Njemaèka, predstavio je svoju knjigu Djeca rata i poraæa optužuju, Ivan John Prcela, SAD nadahnuto je govorio o stradalim sveæenicima iz njegove knjige Hrvatski Holkaust, Margaret Grahovac Siegrist, SAD došla je sa knjigom - svjedoèanstvom o stradanju u djetinjstvu: Koliko je daleko do nikada, Mojmir Damjanoviæ i Ina Vukiæ, Australija ukazali su na stradanje Hrvata u iseljeništvu, Miro Joviæ i fra Andrija Nikiæ BiH ukazali su na stradanja Hrvata u BiH.

4. Kongres su obilježila tri znakovita nastupa mladih ljudi što je vrlo znaèajno za buduæi istraživaèki žrtvoslovni rad.

Na otvorenju je nastupila Grupa iz Graèana u povijesnim narodnim graèanskim  nošnjama mladi na èelu sa Tomislavom Èegeljom koji su i ove godine organizirali Dane sjeæa na žrtve komunistièkih zloèina u Graèanima 1945. godine što su zorno prikazali na kongresu i tražili da se nastavi istraživanje tih zloèina.

Druga je skupina mladih istraživaèa srednjoškolaca iz Prve gimnazije u Zagrebu, koji su, na poticaj i pod vodstvom svoga profesora Andrije Lovriæa, izložili rezultate grupnog istraživaèkog rada „U ime naroda“ – o radu Suda za zaštitu nacionalne èasti Hrvata i Srba, od svibnja do rujna 1945. godine. Ti „sudovi“ bili su tipièni revolucionarni laièki sudovi koji su izricali smrtne kazne i kaznu konfiskacije imovine, bez prva na priziv. Njihove presude treba smatrati pravno nevaljanim.

Treæa grupa mladih „RETO - skupina bivših ovisnika" demonstrirala je snagu volje da se, uz pomoæ Biblije i ugledom na žrtvu Isusa Krista može spasiti one koji su posrnuli i propadali zdravstveno i moralno. Kongres podržava ova nastojanja  važnih za opstanak pojedinca, obitelji i naroda.

5. Hrvatsko žrtvoslovno društvo drži se naèela da svaka žrtva ima ime i svoje dostojanstvo, da je vrijedno istraživati sve žrtve, svih zloèina bez obzira tko je te zloèine poèinio. Zalažemo se za istinito utvrðivanje broja žrtava, a prema žrtvama postupati po naèelu da i mrtvi imaju pravo na grob, na dostojanstvo u smrti.  Potrebno je izgraditi hrvatski žrtvoslov.
Kongres pozdravlja izgradnju Crkve Sveta Mati Slobode u Zagrebu, sa popisom svih poginulih u Domovinskom ratu, kao i izgradnju Spomen groblja u Maclju, pokapanje žrtava brutalno umorenih 1944. godina na Daksi kod Dubrovnika. Podupiremo prijedlog biskupa mons. Mile Bogoviæa o izgradnja groblja na Krbavskom polju, nedaleko Crkve hrvatskih muèenika, za zemne ostatke stradalnika koji ne pripadaju nijednom obilježenom groblju

Pozdravljamo nastojanja Vlade i Hrvatskog Sabora da se donese zakon o mnoštvenim grobištima i o dostojanstvu žrtve u smrti. Hrvatskog Sabora da se donese poseban zakon o mnoštvenim grobištima zloèina totalitarnog sustava.  

Kongres je imao zapažene radove o straviènim i sustavnim zloèinima srpske kraljevske vlasti prema hrvatskom narodu u prvoj Jugoslaviji koji su  najveæim dijelom uvjetovali odnosno prouzroèili pojave radikalizma  u tadašnjoj hrvatskoj politici i vojnim ili redarstvenim uzvratnim èinima, kao reakcija na srpsku politièku, vojnu i žandarsku torturu od 1918 do 1941. godine. Zloèini koji su se zbili kasnije u Drugom svjetskom ratu i poraæu bjelodano su pokazali totalitarnu zlu narav revolucionarne ideologije komunizma, koja se ostvarila  teroristièkim èinima radi osvajanja vlasti te mnoštvenim pokoljima ideoloških protivnika i pripadnika vjerskih zajednica veæ prije i tijekom i poslije Drugog svjetskog rata za koje zloèine se ne može naæi uzroke niti ih pravdati zlodjelima bilo kakve osvete . Svoje su zloèine, posebno one mnoštvene, uporno skrivali od javnosti kako je to vidljivo u brutalnom zloèinu na Hudoj Jami. Na žalost, tzv. Meðunarodna zajednica nikada nije htjela istraživati ove zloèine, a, primjerice Velika Britanija je himbeno, usuprot svim naèelima meðunarodnog humanitarnog prava, izruèila komunistièkim postrojbama vojnike koju su se predali i položili oružje i civile koji su ih pratili i tako je kriva za više stotina tisuæa žrtava na Bleiburgu i poslije. Na Križnim putovima.

6. Voæin, mjesto velike hrvatske žrtve, kojoj smo se išli pokloniti. Poslije Vukovara (2001.) u Škabrnje (2007. godine) sada smo išli u Voæin da bismo spleli taj vijenac hrvatske tuge, da bismo utemeljili trolist velike hrvatske žrtve: VUKOVAR - ŠKABRNJA - VOÆIN. U Voæinu je 13. prosinca 1991. godine izvršen mega zloèin nad civilima, veliki grubi masakr, taj najgrublji èetnièki nož na grlu Hrvatske. Taj zloèin nije dovoljno istražen, politika ga zaobilazi, hodoèasnici koji pale svijeæe Hrvatskim žrtvama ovdje ne dolaze, vlasti im ne daju ono što im pripada, zloèinci su izbjegli ruku pravde ili su èak Kleinovskom tzv. Mirnom reintegracijom, amnestirani, sve to èini ovaj kraj i ove ljude tužnim u svojoj Hrvatskoj za koju su platili najveæu cijenu, izgubili su sve što su èetnici ovdje zatekli, ljude su zaklali,imovinu pokrali ili spalili, župnu Crkvu Pohoðenja Blažene Djevice Marije do temelja srušili po drugi put u dvadesetom stoljeæu, najprije partizani u Drugom svjetskom ratu, a onda èetnici u Domovinskom ratu, tu najljepšu i najveæu, pet stoljeæa staru, gotièku crkvu u ovom kraju i nadaleko. U oba sluèaja – uèinili su to susjedi Srbi. U Voæinu smo se molili sa vlè. Mladenom Štivinom, družili s naèelnikom Predragom Filiæem, s ratnim zapovjednikom stožernim brigadirom HV Josipom Èernijem, koji je govorio o poginulim hrvatskim braniteljima i 47 ubijenih hrvatskih civila u Voæinskoj tragediji, i s uplakanom Verom Doriæ (76), majkom nestalog Drage Doriæa i hrvatskim vrsnim viktimologom, našim domaæinom Miroslavom Gazda, koji se nije umorio brojiti i imenovati žrtve u svome kraju, od Èetekovca, Èoljuga, Balinaca do Voæina i cijele zapadne Slavonije. Obeæali smo doæi na sveèanost obnove Crkve Gospe Voæinske.

7. O žrtvama u miru.
Kongresu su podneseni referati o teškim oblicima stradanja ljudi u mirnodopskim uvjetima, posebno o nasilju u obitelji, nasilju nad djecom, posebno nad neroðenom djecom koja su najnevinije žrtve ovoga svijeta. Bavili smo se žrtvama u prometu i došli do zakljuèka kako su to najbrojnije i najtragiènije žrtve u suvremenom svijetu. Istraživali smo i pojave nasilja u športu, na stadionima. Umjesto da bude mjesto radosti pobjede, veselja zbog sudjelovanja, koristi od tjelesnih aktivnosti – smrt, ozljede, vandalizam, nasilje posebno od navijaèkih hordi.

8. Predlažemo hrvatskoj Vladi
da nastavi s radom na donošenju Zakona o pronalaženju, obilježavanju i održavanju žrtava komunistièkih zloèina nakon 2. svjetskog rata,

-     da primjeni europske standarde u zaštiti žrtava zloèina i zlouporabe moæi,
-          da osigura sredstva za istraživanje žrtava u mnoštvenim grobnicama kako u Hrvatskoj tako i u susjednim zemljama, osobito u 
      Sloveniji,
-          da se ne dira u steèena prava branitelja,
-          da ne povlaèi tužbu za genocid protiv Srbije pred Meðunarodnim sudom pravde,
-          da sukladno Rezoluciji Europskog parlamenta kojom se preporuèa da 23. kolovoza bude proglašen Europskim danom
      sjeæanja  na žrtve totalitarnih režima i da se razmotri moguænost uvoðenja Dana  hrvatske žrtve,
-          da se Gvozdansko proglasi kultnim mjestom povijesne žrtve za Domovinu, svetištem hrvatskog junaštva i hrvatskih
      obrambenih snaga; u èast povijesnim žrtvama obilježavati 13. sijeènja  u znak sjeæanja na povijesne žrtve Gvozdanskog; da se
      Gvozdansko arheološki istraži i da se potakne  struèna i znanstvena istraživanja; da se od EU i iz fondova EU i RH pomogne
      istraživanje Gvozdanskog grada zbog njegove velièanstvene i svjetski jedinstvene poznate žrtve i njegovog velièanstvenog
      duhovnog znaèaja za hrvatski narod, a time i za opæu svjetsku kulturno-povijesnu baštinu;
-          da ministar znanosti, školstva i športa izmjeni nepravednu odluku kojom je bacio na ulicu vrsnog filozofa, povjesnièara i
       nastavnika dr. Vladu Vladiæa, oca troje djece i vrsnog pedagoga.

9. Predlažemo Hrvatskom Saboru

-          da donese zakon o zaštiti žrtava u skladu sa deklaracijom UN o temeljnim naèeli pravde za žrtve zloèina i zlouporabe moæi,
-          da se zakonom uvede Dan hrvatske žrtve,
-          da se prihvati uz dopune Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju žrtava komunistièkih zloèina,
-          da se donese Deklaracija o  osudama zloèina totalitarnih režima prema sva tri europska dokumenta iz ove oblasti.


10. Predlažemo Državnom odvjetniku Hrvatske

-          da se provede kazneni postupak protiv svih za koje  postoje dokazi da su poèinili teška kaznena djela u bivšem 
      komunistièkom režimu,
-          da se poduzmu i druge mjere u skladu sa europskim standardima o osudi totalitarnih režima (fašizma, nacizma i komunizma).

 Predlažemo lokalnim vlastima

-        da opæine, gradovi i županije utemelje  povjerenstva za istraživanje na svojim podruèjima  mnoštvena grobišta u ratovima
     od 1941. do 1995. godine, da se grobišta otkriju, obilježe, zemni ostaci gdje je to moguæe identificiraju kao žrtve tako i zloèinci,
     da se pokopaju prema njihovim vjerskim ili drugim obièajima i da se nastoji sastaviti žrtvoslov za svoj kraj.

Zagreb, Voæin, 20. lipnja 2010.

Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva
prof. dr. Zvonimir Šeparoviæ u ime predsjedništva
Hrvatskog žrtvoslovnog društva