www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Petak, 30 Listopad 2020
 
 
BISKUP ANTE IVAS: SV. ANA I JOAKIM, KOSOVO, 26.7.2010.
Utorak, 27 Srpanj 2010
 Dobrotom don Josipa ori donosimo Vam tekst o Misnom slavlju na emu mu se zahvaljujemo! 

Euharistiju u koncelebraciji s tridesetak sveenika predvodio je šibenski biskup Ante Ivas.

Misa je slavljena u spomen na tri stotine hodoasnika iz Drvara koje su na blagdan svete Ane 1941. godine ubili etnici. 

Svake godine na današnji dan, 26. srpnja, Crkva po svem svijetu, slavi spomen svete majke Ane i svetog oca Joakima, roditelja naše Gospe Marije ( „bake i djeda“ Gospodina našega Isusa Krista…)

1. Blagdan svete Ane i Joakima našao je u vjernikoj tradiciji našega hrvatskoga naroda, istaknuto mjesto, pa su brojne crkve i kapele posveene njima na ast, bila i ostala do danas, mjesta hodoaša i vjernikih molitvenih okupljanja… Prepoznavši nenadomjestivu vanost koju je Bog podario roditeljima u ivotu svakog djeteta i obitelji, pa tako i u ivotu naroda i svijeta, današnji blagdan je bio i ostao dan zahvale Bogu za taj veledar majinstva i oinstva… Tim darom Bog je ljude (ene  i muškarce) uinio suradnicima u svom najveem djelu ljubavi: u djelu stvaranja, raanja i cjelovitog odgoja svakoga ovjeka, bia na sliku Boju stvorenoga.., bia koje Bog na poseban nain naziva svojim ljubimcem… S ovjekom je Bog osobno, po svome Sinu Isusu Kristu, ušao u Savez u kojem eli biti i ivjeti zauvijek…(Nije mogue bez teških posljedica razvrgnuti i pogaziti taj Savez, pokazuje iskustvo ljudske povijesti). Isus Krist, Bog koji je sišao na Zemlju i postao ovjekom „radi nas i radi našega spasenja“, htio je imati ta najdraa bia, roditelje i rodbinu.., s kojima je rastao u „dobi i mudrosti.., pred Bogom i ljudima“… Isus je sa svoga kria, upravo svoju Majku, kao svoj najdrai dar, darovao ueniku Ivanu i svemu svijetu: „Evo ti majke! I uze je uenik k sebi!“ I naš je Hrvatski narod na poseban nain prihvatio Gospu kao Boji dar.., pa smo joj vjekovima klicali: „Najvjernija odvjetnice na braniku stoj, uvaj našu svetu vjeru i Hrvatski dom!“ 
Mi i danas ovdje, kod svete Ane, hodoastimo da zahvalimo Bogu za sve majke i oeve, bake i djedove našega naroda.., za one iz svekolike naše povijesti hrvatske.., vjerujui da su baš oni bili i najvea dragocjenost i ivotna snaga naše povijesti... Jer Bog nas je preko njihove otvorenosti daru ivota, darivao novim ivotima djece koju su oni prihvaali, raali, podizali i estito odgajali.., pa i u svakakvoj oskudici, siromaštvu i  bijedi… Vjerovali su da su djeca najvei Boji blagoslov i najvee bogatstvo naroda… Oni su raali i odgajali svoju djecu  da budu dobri i vjerni zarunici, supruzi i roditelji…Divimo se bogatstvu svadbenih i obiteljskih obiaja u svim krajevima Hrvatske… Moralno jaka i estita hrvatska kršanska obitelj odgajala je marne graditelje i hrabre branitelje ove zemlje Hrvatske… Zato s punim uvjerenjem i zahvalnošu tvrdimo da je kroz sve vjekove upravo Obitelj bila najvee bogatstvo naroda Hrvatskoga… Obitelji su nosili i iznijeli sve krieve našega naroda.., s njime su umirali i s njime pobjeivali…  Zato smo, svim paklenim silama nasuprot, ostali tu na ovoj svojoj grudi Hrvatskoj…  I jesmo tu! I bit emo tu, dok bude bilo stamene vjere otaca naših u našim sjeanjima i srcima … Dok budemo dopuštali njihovim genima u nama  da nam prenose mudrost kako ivjeti estito i hrabro, vjerno Bogu i narodu.., kao onaj dida sa Svilaje: „što mu planina iscrtala bore, što je crpio snagu tamo gore… Poštenim putem ii, bit e teško, znaj, al samo eš tako stii gdje je vjeni sjaj.., moj dida i ja, prijatelja dva…“
Sveta Ano i Joakime, tako nam je potrebno da danas pred Bogom od koga ste izmolili vašu svetu ker.., podrite našu molitvu Bogu, da naš narod sauva tu vjeru da je majinstvo i oinstvo dar odozgor, znak najveeg Bojega povjerenja.., da su djeca dar i blagoslov Boji… Mi danas ovdje molimo da u ovom vremenu koje na nevieno stravian  nain obezvrjeuje Boje svetinje braka i obitelji, izruguje brani ivot, zaee i raanje.., koji na sve mogue naine obezvrjeuje kršanski odgoj  djece i mladih.., mi molimo da naš narod sauva  kršanske obitelji i obiteljske vrijednosti…Da u našoj Hrvatskoj svi i na svim razinama podrimo obitelj i programe za obitelj… Jer bolna injenica pred kojom stojimo je istinita: u Hrvatskoj je sve manje novih brakova, sve je manje novoroene djece… Smrt i nestanak cijeloga naroda nam opasno prijeti… U Hrvatskoj je svake godine više grobova nego kolijevki! I nisu tome prvi uzrok materijalni problemi, kako neki govore… Treba nam svima više duhovne snage i povjerenja u Boga darivatelja ivota… Mi danas za to molimo   i s našom Marijom, Gospom i Majkom hrvatskog krsnog Zavjeta, u koji su ušli naši praoci i pramajke u samim poecima  naše hrvatske povijesti (od stoljea sedmog kako volimo pjevati).., otkako smo na ovoj zemlji i moru lijepom nama najljepšem.., da u ovoj našoj Hrvatskoj bude novih majki i oeva i nove djece.., jer u ovoj zemlji ima mjesta i ljepote za sve, u izobilju.

2. Boja Knjiga Mudrosti koju smo danas slušali, poziva ns da ne zaboravimo naše pretke.., jer u nama „u njihovim potomcima, ostaje bogata baština što nam je oni namriješe naši… Da njihova dobra djela i njihovu ivotnu mudrost, njihovo pouzdanje u Boga ne smijemo zaboravljati… Da se njihova zavjeta vjerno drimo… Da njihovu slavu navješujemo, pa e njihova loza u nama ostati dovijeka i njihova se dika nee obrisati… i ime e im ivjeti u svim pokoljenjima.., a mudrost e njihovu objavljivati puci!“

Došli smo ovdje danas uiniti spomen na našu brau i sestre, da „ne zaboravimo baštinu što nam namriješe!“ A baština koju nam namriješe je velika i vana, obvezujua za našu sadašnjost i budunost: treba nam otkriti i svjedoiti pravu istinu o onome što se njima i s njima ovdje dogodilo… Jer oni su i istina o nama, oni su i naša istina… „Istina e vas osloboditi“, rekao je Isus.

Kronika upe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva biskupskog ordinarijata Banja Luke.., i mnoga druga svjedoanstva svjedoe da je na današnji dan 1941. godine, upnik upe Drvar vl. Waldemar Maximilian Nestor došao sa svojim upljanima na hodoaše, ovdje svetoj Ani na njezin blagdan, kako je to i prije bio obiaj. Došli su moliti za svoje obitelji za svoju djecu za svoj narod.., dakao oboruani jedino svojim  krunicama kao svojim orujem. Sutradan je bila nedjelja, pa da upljani koji su ostali u Drvaru ne bi bili bez mise, upnik je s hodoasnicima sjeo u „Šipadov“ vlak uskog kolosijeka… Na tromei Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, vlak su zaustavili etnici… Pobunjenici su napali vlak, upnika, izvukli iz vlaka i s njime skupinu hodoasnika, okrutno ih poubijali a tijela im bacili u jamu Golubinjau. Dakako, bez milosti, bez suda i ukopa, bez kria i spomena…


Istoga dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici (etnici i „gerilski“ komunisti) poubijali Hrvate. upnika vl. Jurja Gospodnetia su etnici zarobili i 10. kolovoza, nakon okrutnog muenja nabili na raanj i pred njegovom majkom ga ivoga ispekli… Slina sudbina zadesila je i vl. Krešimira Barišia u Krnjeuši.., Tako je tih dana i tjedana, po kratkom krvavom postupku, u prvom redu od organiziranih etnika Drae Mihailovia i partizana komunista koji su se (povremeno) pridruivali, gotovo cijeli kraj istone Like i jugozapadne Bosne, oišen od svega nepravoslavnog puka.., u cilju stvaranja tzv. „homogene Srbije“ u znaku kokarde… I to uz podršku i razumijevanje talijanskih fašistikih postrojbi. Nekakvom antifašizmu tada još nije bilo traga… (Gojko Polovina piše o tim dogaajima:“…ostaje injenica da je u masi neboraca tog momenta u pljaki i paljenju uestvovao i znatan broj boraca, od kojih su neki poslije toga bili sjajni ne samo partizanski borci nego politiki i vojni rukovodioci, komandiri, komandanti. Nikad nisam niti hou javno pomenuti njihova imena:“ (Svjedoenja, Prva godina ustanka u Lici, Beograd, 1988, str 340 i 342)…) I drugi brojni dokumenti otkrivaju cjelovitu istinu tih strašnih dogaaja…


Mi ovdje nismo došli optuivati.., ovo je mjesto ljubavi.., ali sjeati se i zgraati se moemo i moramo ! Mi smo se ovdje došli kršanski moliti za našu brau i za pobjedu Istine o njima… Jer ta je istina bila ubijena i prešuena… ak što više, najstroe, je zabranjeno da bude istina, pod prijetnjom smru onima koji bi je i pokušali otkriti. „Smrt fašizmu-sloboda narodu“ bila je parola koja je nekima sve dopuštala i opravdavala i vješto skrivala… I to sve zato da bi se konstruirala druga „istina“, lana istina koja je postala slubena istina, privilegirana, revolucionarna, partijska istina, (partizanska, antifašistika…) Jedino se ona smjela širiti svim propagandnim sredstvima… Ona je proglašena velianstvenom i slavnom. Podignut joj je velianstveni spomenik…Ona se slavila, morala se slaviti.., kao „Dan ustanka naroda Hrvatske i BiH… (i to antifašistiki)…

Ako je to tako moralo biti, u stravinoj ideologiji i praksi „sovjetskog“ komunizma crvene zvijezde, srpa i ekia, koji se proglasio i vladao se kao apsolutni gospodar istina i sudbina ljudi i dogaaja…“Ili tako ili nikako!“..,  imamo pravo pitati, u Slobodi Istine: iji ustanak, ustanak na koga, i protiv koga..? pitamo s ubijenim hodoasnicima svetoj Ani… Treba nam istina , a ne stare parole!  ujemo eto, kako e se opet podignuti isti spomenik.., i kako e se na istom mjestu slaviti isto slavlje.., istoj toj „revolucionarnoj Istini“… Smijemo li rei da je to zaprepašujue!!

Radovali smo se kad smo mogli povjerovati da je došao kraj vremenima ubijanja, muenja i masakriranja tolikih istina.., da je došlo vrijeme da ubijene Istine budu iskopane, kako god to muno bilo..,  da se istini dadne pravo na ivot.., da se nepravedno osuene istine rehabilitiraju, da  im se dade poast, priznanje, zahvalnost.., da se rtvama da dostojna poast i svaka mogua zadovoljština. Da prestanu tolike i tako strašne traume koje su trovale ljude i ljudske odnose desetljeima…Znano je kako mnoge teške traume u ovjekovoj duši, u ljudima i narodima, u obiteljima, u društvu proizlaze upravo iz ubijenih istina.., okrnjenih, izvrnutih, iz prešuenih, potisnutih istina…

Mi danas molimo, moramo moliti da bismo u Istini i ljubavi, u osloboenosti i slobodi mogli u zajedništvu, ljubavi i miru, ivjeti svoju sadašnjost i svoju budunost…Nije mogue i ne smijemo bez toga naprijed… Nema naprijed! „Molitva je duša ljudskog dostojanstva i ljudske duhovnosti, govorio je moj predšasnik biskup Sreko u najteim danima kad se  i ova crkva svete Ane bila srušena do temelja.., (kad se opet ubijala istina), kad je osobno osjetio dokle moe ii zaslijepljenost mrnjom zbog lai koja je bila stalno podravana, poticana, jarena.., baš zato da se ubije prava istina… Govorio je tako tada kad je tu nedaleko bio zaustavljen „balvan“ barikadama .., i kad je mladi s druge strane barikade dovikivao onome što je biskupu naredio da izie iz kola: „ubij ga to ti je Stepinac“. I tada je govorio iz vjere da jedino: „molitva uva ovjeka i u najteim asovima, da se ne zamrai u njemu istoa pogleda, istoa srca, dugoronost i nada (u pobjedu istine)… Molitva je unutarnja duša svega ljudskog ivota, svega ljudskog nastojanja…“

A iz ljubavi prema istini moramo ponoviti istinu, koja je jedna od najmunijih muka i tragedija naše  povijesti: da su nam istinu o nama esto pisali drugi, za vojnim i politiki stolovima.., od Venecije, Bea, Istambula, Pešte, Pariza.., Moskve, do Beograda… Duni smo, iz poštovanja prema onima nepobrojivima, koji su rtvovali svoje ivote za obranu i afirmaciju Istina o nama… Duni smo zbog svoje djece i mladih, zbog naše budunosti… Duni smo i zbog naše poznate sklonosti da brzo zaboravimo istine o sebi samima i prepuštamo da drugi pišu svoje „istine“ o nama… Duni smo, jer nas je to u povijesti stajalo i još nas stoji velikih tragedija… Mnogi nam i danas pokušavaju ubiti istinu i pisati našu povijest svojim „novim-starim“rukopisom.., domaim i „Haškim!“ (I predlau i nam ak i zajednike školske udbenike o takvoj povijest…)

Mi danas ovdje molimo Gospodina, još jednom ustrajno i strpljivo, da se istina ve jednom pone uvaavati, da se istina ne ubija i ne dri zakopana u grobu… jer nam je dosta otkrivenih jama i rovova, zakašnjelih sprovoda i ukopa tisua o kojima se nije smjelo govoriti… ni za kojima ni majke nisu smjele plakati…

Eto, ve dvije „Rezolucije Europskog Parlamenta“ govore o nunoj potrebi da cijela Europa prepozna istinu: nacizam, staljinizam te fašistike i komunistike reime kao zajedniku zlu ostavštinu, te da pokrene iskrenu i temeljitu raspravu o njihovim zloinima u prošlom stoljeu… Naglašava vanost odravanja sjeanja na tu prošlost, jer bez istine o prošlosti i sjeanju na rtve ne moe doi do pomirbe… Treba priznati odgovornost za poinjene zloine i zatraiti oprost kao potrebu, da bi se postigao  moralni preporod… Ima ih puno koji samouvjereno tvrde da to za nas ne vai…“Hrvatski Sabor priznaje, kad je rije o toj rezoluciji, „da je niska svijest hrvatske javnosti o zloinima poinjenim od strane komunistikog reima u Hrvatskoj… Da rtve zasluuju suut, (naroito koje su ive) razumijevanje i priznanje za svoje patnje.“ Hrvatski Sabor se obvezuje istraiti istinu i pomoi svim institucijama da istinu istrae. Ne vidimo da se to radi ozbiljno.., a institucije govore da im sve više izostaje i pomo i podrška… Je li to mogue, smijemo pitati!

Mi stoga i ovdje (ponovno) molimo i zaklinjemo sve koji to ele uti i trebaju uti.., da prestane ve jednom to stravino manipuliranje s istinom, sa fantomskim brojkama rtava, mahanjem s antifašizmom i svojatanjem antifašizma kao iskljuive komunistike zasluge, što je velika i pogubna neistina… Neka se ve prestane s tezom kako je komunizam oslobaao narode, jer je on i u Hrvatskoj, kao i svuda u svijetu, uspostavljao ropstvo nove vrste.., sustavno trovao dušu i ovog naroda, neogranienom koliinom mrnje na sve Boje vrijednosti: i bogoljublja i ovjekoljublja i domoljublja.., širei i nameui svim sredstvima i neogranienim moima partije tzv. revolucionarni moral i istinu u sva podruja ivota… I okrutno se obraunavao sa tzv. „reakcionarima. (Iz djetinjstva pamtim pjesmu skojevaca: „Nosim kapu sa tri roga ja se borim protiv Boga!“) Nitko nije tako ubijao Istinu kao komunizam…kad su mnogi bili, na stravine naine prisiljavani ubijati Istinu u sebi, o sebi i drugima,  izdavati svoju savjest… Mnogi su prolazili uase logora, zatora, kazamata gdje su avolskim metodama bili preodgajani za „istine“.., prisiljeni lano svjedoiti protiv najbliih.., gaziti svoje dostojanstvo do ludila i gaenja samima sebi..! 

Mi i ovdje danas molimo da prestanu nove manipulacije s istinom, s poluIStinama i laima…, jer se to uvijek pretvara u nove optube i ponienja, u nove bieve mrnje i podjela, u nova nezadovoljstva i muke i nasilja… Nisu li i sve strahote Domovinskoga rata bile posljedice sustavno ubijenih istina, i stravino konstruiranih lai i podvala, koje su smišljeno proizvodili osjeaj ugroenosti i poticale ideje o cijepanju i prekrajanu drave Hrvatske, o tzv. krajinama, u kojima više i ne bi bila hrvatska.., nego srpska velika drava… (Stara i poznata etnika ideja i cilj, koji je još u mnogim glavama, i ne samo u glavama!)…

Kao da ovaj narod hrvatski na ovoj zemlji svojoj nije nikad bio od nikoga i niim ugroen… Kao da nikad od nikoga nije bio na svojoj zemlji obespravljen, zanijekan, A mnogi su mu nijekali, osporavali, i otimali ovu zemlju.. Mnogi su bili istjerivani sa svojih ognjišta i raseljavani, „milom i silom“, na sve strane svijeta… Od Europe do Ognjene zemlje i Novog Zelanda.., rasuta je još cijela jedna Hrvatska.., esto zaboravljena, optuivana, progonjena…

Mi danas ovdje molimo Boga i za one koji nemaju mira zbog poinjenih zlodjela u mrnji i lai.., za one koje prešuene i otkrivene istina peku, progone ili iritiraju.., pa bi ih oni opet, po starom receptu prekrajali ili ponovno u grobove zakapali i za to opet optuivali… Izgleda kao da se takvi sve više meusobno ohrabruju i sve glasnije uju, kako bi opet ušutkali istinu... i svojom „istinom“ udarali pa i optuivali svoj narod.., kako je to naalost bilo…

Mi molimo za one koji upornim ponavljanjem obmana i lai kako komunizma, tako i obmanama o Domovinskom ratu, o braniteljima, otvaraju nove rane i izazivaju nove podjele, suprotnosti i politike obraune.., siju nove nevjerice i sumnje te ugroavaju tako potrebiti  mir i sigurnost ivota u cijeloj dravi… Ponavljam rijei biskupa sisakog mons. Vlade Košia izreene u Bleiburgu ove godine: „Prestanite, molimo vas s tim izluivanjem našega naroda. Neka se priznaju sve rtve. Neka prestanu ponavljanja lai, pisanje nedogoene povijesti i krivotvorenje Istine..“

Mi ovdje molimo Gospodina za kršansku hrabrost i jakost duha i zajedništvo našega narod.., da uzmognemo, bez mrnje, koja nikome ne koristi a svime škodi,  dopustiti i pomoi istini da nam se otkrije u svojoj cjelovitosti.., jer samo nas „istina moe osloboditi“, rekao je naš Gospodin, Uitelj i jedini pravi spasitelj svijeta. A treba nam prave slobode u ovim vremenima novih iskušenja na svim podrujima ivota… U slobodu ovoga naroda i zemlje hrvatske je uloeno puno ljubavi, brige, krvi, stradanja rtava… Za slobodu sve djece Boje, Bog naš je zaloio sav svoj ivot na kriu.., i pozvao nas da ga slijedimo… Kri je put i znak naše slobode u Bogu… Treba nam slobode prave Istinite Boje, Kristove slobode, da bi mogli Istinu ivjeti, istinito opraštati, istinito se miriti, biti u miru i u ljubavi ivjeti i graditi bolji ivot, i bolju domovinu, bogatu i sretnu  za sve njezine ljude…

Sloboda se mora dogoditi u nama, u našim pametima, srcima i duši. To moe uiniti i darovati samo Bog… Sve drugo su isprazne fraze koji mnogi (naroito politiari svih vrsta) koriste za nove podvale…

 „Obranimo ljubav, ona svima treba,
praštanje i nada, darovi su neba,
pogledaj u oi Stvoritelju svom.

Kiše padaju, polja raaju, djeca sanjaju..,
nije nas ostavio Bog… Amen!










Fotografije: Damir Borovak
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!