www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 15 Listopad 2019
 
 
NAA VJERA I NAA NADA SU JAI NEGO OAJ I MRNJA! - PETAR VULI
Petak, 30 Srpanj 2010

NAŠA VJERA I NAŠA NADA SU JAI NEGO OAJ I MRNJA!
»Dan molitvenog sjeanja na muenike i rtve Banjoluke biskupije«

Gdje ii: »U Drvar ili Srb!? « – bje upit koji me muio jako kratko vrijeme, još od polovice srpnja mjeseca. Nu, jako brzo sam došao do posve loginog zakljuka: »U Srb neu ii, jer u njem e biti etnici (ne mislim tu na prosvjednike i hrvatske policajce!), a u Drvar hou - zapravo moram, ali ne u Titovu peinu«.

 U Srbu, dakako, pametan ovjek i nema što (pametno) nauiti, a i bilo bi (mi) besmisleno pojaviti se na mjestu gdje se podie spomenik ubojicama hrvatskog naroda (dakako, o trošku hrvatskih poreznih obveznika). Došao sam i spoznaje kako više vrijedi jedna sv. Misa negoli svi politiki skupovi ovoga svijeta, a još ako ju predvodi svima nama dragi i dobro nam znani msgr. dr. Franjo Komarica, biskup banjaluki.

I tako u utorak 27. srpnja t.g. završih u Drvaru u privremenom (bolje bi bilo rei – prekovremenom!) oveem bogoslunom prostoriju u kojem je sveanom sv. Misom zadušnicom obiljeen Dan molitvenog sjeanja na muenike i rtve (proteklih ratova) Banjaluke biskupije.


Sveto misno slavlje u suslavlju s don Ivom Martinoviem, upnikom ovdašnjim, i s još 15-ak sveenika pristiglih iz nekoliko bosansko-hercegovakih i hrvatskih biskupija predvodio je msgr. dr. Franjo Komarica, biskup banjoluki, u spomen na 69-u obljetnicu muenike smrti vl. Maksimilijana Waldemara Nestora, upnika drvarskog, i dosad nam nepoznatog broja njegovih umorenih upljana - hodoasnika, koji su se tog zlosretnog 27. srpnja 1941. vraali uskotranim vlakom s proslave blagdana sv. Ane u Kosovu kraj Knina.

Sv. Misi zadušnici prethodila je pobonost Krinog puta, a nakon završetka euharistijskog slavlja ispred spomen-kria, uz sami bogosluni prostor, poloeni su vijenci i zapaljene svijee nakon ega je msgr. Komarica je izgovorio molitvu opijela.

Potom je uprilien prigodni pjesniko-glazbeni program u sklopu kojega su nastupili predstavnici HKUD-a „Napredak“ iz Knina, te pjesnici Mate Buljubaši, Nadomir Tadi-Šutra i potpisnik ovih redaka.


Valja pribiljeiti kako je na ovogodišnjem »Danu molitvenog sjeanja« uz  politike predstavnike Federacije BiH i Hercegbosanske upanije bilo nazono oko par stotina vjernika iz drvarske upe, ali i, dakako, iz bliih i daljnjih (okolnih) upa, a neki vjernici su prispjeli ak iz Australije i Kanade.


Nakon sv. Mise okupljenim vjernicima podijeljeno je nekoliko stotina primjeraka brošure »etnika pobuna i zloin u istonoj Lici i jugozapadnoj Bosni 27. srpnja 1941.«, auktor koje je g. Ante Beljo, a darovatelj Hrvatsko rtvoslovno društvo iz Zagreba.


Nu, da moguem itatelju ne oduzmem dragocjeno vrijeme (kao krunu na ovo sv. misno slavlje) prilaem:

Propovijed msgr. dr. Franje Komarice, biskupa banjalukog


»Draga brao sveenici,
dragi upljani i drugi hodoasnici,
brao i sestre u Kristu Spasitelju!

Jedna od osobito vanih i svetih zadaa Crkve jest molitveno sjeanje na pokojne, osobito na rtve rata i nasilja. Naša nacionalna i crkvena povijest prepune su takvih rtava. Tko bi ih mogao izbrojiti? – Samo je na jednom mjestu siguran njihov broj. U dlanu Boje ruke zapisano je ime svake od tih rtava. Jer On je njihov Stvoritelj i Gospodar njihova postojanja. Jedini On je imao pravo da ih pozove iz zemaljskog ivota u vjenost. Svaki onaj, koji je tu ulogu sebi prigrabio strašno se ogriješio o Boje pravo; on se svrstao u red uistinu nesretnih Kaina, od kojih Bog trai krv brae njihove, kao što je to zatraio i od prvog Kaina, koji je ubio svog brata Abela. itamo u prvoj knjizi Sv. Pisma u knjizi Postanka (4,10—12): „Ree Gospodin [Kainu]: 'Što si uinio? Glasno vapi sa zemlje k meni krv tvojega brata. I zato da si proklet, prognan od domaeg tla, što je otvorilo usta svoja da popije iz ruke tvoje krv brata tvojega! Kad zemlju obradiš, neka ti više ne daje uroda! Lutat eš i bjeat eš po zemlji“.

Neosporna je dakle, injenica da je jedan od osobito gorkih plodova fatalnog grijeha oholosti naših praroditelja elja za gospodarenjem ivotom svoga blinjega, drugog ovjeka, Rijeka ovjeanstva je od samog svog izvora dramatino uprljana zloinom protiv ljudskog ivota. I to prljanje novim zloinima ne prestaje do danas.

Boja mudrost i Boja ocjena tog i takvog zloina zaduuje sve one koji do nje išta dre, da je ne zaborave nego pamte. Ne smije se zatvarati oi pred prošlošu, jer se inae postaje slijep za sadašnjost. Ako se ne eli sjetiti neovjenosti, onda se postaje neotpornim za nove opasnosti smrtonosne zaraze.

Da bi se sadašnjost proivjela zdravo i plodno za sigurnu sutrašnjicu, a to znai  i za sigurnu vjenost, treba uspostaviti pomirenje i mir. Ako se treba pomirenje i mir onda je nuno sjeanje; nuno je utvrivanje prave istine o patnjama i stradanjima nevinih ljudi , o zloinima i zloincima. Sjeanje na zloin i nasilje, a time i krivnja moraju se izraziti. Istina trai da joj se omogui izlazak na svjetlo dana. Neprevladana krivnja ostaje optereenje za budunost. Sueljavanje s prošlošu prilika je da se drugaije oblikuju sadašnjost i budunost.

U Bibliji pamenje igra vanu ulogu kako u ivotu pojedinog lana Bojeg naroda, tako i Bojeg naroda u cjelini. Radi se o Bojem sjeanju na ljude, osobito na njegove izabranike, ali i o sjeanju ljudi na Boga i njegovo spasenjsko djelovanje. To sjeanje ljudi dolazi do izraaja u molitvama, u osobnim zazivima, prošnjama te u zahvalnicama.

U Bibliji takoer išitavamo da zaborav i potiskivanje prošlosti, pa bila proeta i krivnjom, optereuje ovjekovo ivljenje u sadašnjosti. Naprotiv, sjeanje omoguuje nesmetano komuniciranje izmeu Boga i ovjeka što pak rezultira dobrom za pojedinca, pa onda i za zajednicu.

Poziv na osvjeavanje i na proišavanje pamenja odnosi se na trpljenje Crkve ne samo zbog progona i uništavanja izvana ve i zbog izdaje, promašaja, nezainteresiranosti ili zakašnjelih reagiranja njezinih lanova; dakle odnosi se na konkretni teret njezine prošlosti ili prošlosti njenog ivotnog ambijenta.

Prošlost ni crkvenu ni društvenu ne treba gledati oima pobjednika, iako nam je poznato da povijest naješe pišu pobjednici, s uvjerenjem da jedini oni na to imaju pravo. Zato i proces proišavanja pamenja ima nezaobilaznu ulogu. Proišavanje pamenja treba voditi k objektivnoj spoznaji onoga što se dogodilo, uklanjajui sva kriva tumaenja, a time i zaustavljajui fatalne krive posljedice takvih tumaenja. Radi se dakle, o otkrivanju istine o rtvi, o zloinu i o zloincu. Kad se to objektivno utvrdi, onda e se moi, a i morati, govoriti o potrebi pokore za uinjene zloine koji su u teološkoj interpretaciji teški grijesi pred Bogom, koji bez okajavanja mogu biti sudbonosni za vjenost onih koji su ih poinili.

Proišavanje pamenja je vrlo vano, zapravo sudbonosno pitanje za ivot naše vjere i naše Crkve. To je vjernika obveza, jer zaborav patnje i rtava, poinjena pa onda odobrena, zacementirana nepravda, koju se ak proglašava pravdom i ispravnim inom, obezvrjeivanje i preziranje ljudskog dostojanstva nevine rtve, kojoj se nije ni pokušalo dokazati ikakvu krivicu – sve to ne smije ostaviti dojam da nasilje, zakon jaega i zloin imaju zadnju rije i da kao takvi bivaju još nagraeni, dok se nevinu rtvu i mrtvu još jednom kanjava, ne dopuštajui joj ni groba da ima, a kamo li dostojanstvenog spomena.

Imajui na pameti sve ovo, i još mnogo toga povezanog uz ovo, mi smo u našoj Biskupiji, odazivajui se pozivu Sluge Bojega pape Ivana Pavla II., upuenog cijeloj Crkvi,
ustanovili ovaj Dan molitvenog sjeanja na rtve proteklih ratova i protucrkvenog i protuvjerskog sistema
koji je vladao skoro pola stoljea. Ovaj dan nas zaduuje da, osim molitve za sve rtve rata i nasilja, uporno tragamo za pravim odgovorima na više konkretnih pitanja:
- Tko je sve u prošlosti trpio zbog vjere?
- Tko je odgovoran za tu patnju?
- Tko su poinitelji nasilja i zlodjela?
- Tko im je nareivao, a tko pomagao u njihovim zlodjelima?
- Tko je sprjeavao da se ta nasilja i zlodjela prikriju, a tko ih je veliao kao ispravna djela koja su toboe bila „potrebna“ za dobro naših naroda i tadašnjeg ili sadašnjeg društva?

Poznato nam je da s obzirom na sva ova pitanja i na potrebne odgovore na njih postoje i u našem današnjem društvu ali i u Crkvi, koja je sveta i treba biti uvijek sveta i zato i sama potrebna išenja svih mrlja s haljine te svoje svetosti, koju dobiva od presvetog Boga, – da i u društvu i u Crkvi postoje i dan-danas nepomirene tradicije – rekli bismo dvije istine – istina o patnji i o pravu na mo. Te tradicije treba ozbiljno uznastojati pomiriti, da bi nam prošlost – osobito nedavna – prošlostoljetna postala zajednika, te da bismo bez nepotrebnih optereenja izgraivali zajedniku budunost djece jednog te istog nebeskog Oca.

Kao dio naše domovinske Crkve elimo napraviti i svojevrsni ispit savjesti i što iskrenije i objektivnije ustanoviti istinu: koji su to sve ljudi bili koji su trpjeli i bili rtve i koji su to bili progonitelji i zatirai rtava i u kojoj su mjeri oni odgovorni. Da se nae cjelovita istina, bit e potrebno potraiti je ne samo  na zemlji, meu još ivima, nego i pod zemljom, koja je pokrivena pijeskom ili muljem iskrivljavanja istine, kanjavajui zaboravima i nesjeanjima ili pak potpunom ravnodušnošu prema uinjenim zlodjelima i njihovim rtvama. Dakako da rtve nisu samo mrtvi ni u nedalekoj jami Golubnjai, u koju su na današnji svojevrsni „povijesni dan“ ratne 1941. baena tijela pobijenih nedunih hodoasnika, upljana ove upe i njihova upnika, a niti u tolikim drugim znanim i daleko brojnijim neznanim grobovima od Grahova i Krnjeuše, Livna, Glamoa, Kljua, Prijedora, Sanskog Mosta, Banje Luke, Bihaa, Bos. Gradiške, Dubice, Podgradaca i tolikih drugih upa i mjesta u našoj biskupiji. rtvama tj. plodovima tih mnogobrojnih zloinstava treba  pridodati desetine tisua prisilno prognanih katolika, uništenih obitelji, napuštene djece, izgubljenih domova i domovine, o emu i vi mnogi ovdje nazoni moete, a i trebate dati objektivno i vjerodostojno svjedoanstvo.

Lako je ustvrditi da broj rtava kao i teina njihovih patnji ne bi imali takve razmjere da su se odgovorni u bivšoj odn. ovoj dravi odgovorno ponašali, a ne gledali ravnodušno, pa i s prezirom na rtve ili ih javno prikazivali i još prikazuju kao „neprijatelje naroda“.

Znademo za skandal ubijanja, uništavanja i tako ga i nazivamo. Ali ima skandal i nemara, tj. skandal ponašanja pojedinaca, pa i cijelih skupina, partija, stranka, koje nisu pokazale, a niti danas pokazuju, imalo poštovanja spram dostojanstva i bogolikosti svakog ljudskog ivota.

Ako se, uslijed pritiska naglašenog jednoumlja koje je vladalo ovim prostorima u nedavnoj prošlosti, ak ni svi ljudi Crkve nisu bili usudili dii odlunije svoj glas u obranu istine o nedopustivosti gaenja i uništavanja mnogobrojnih rtava, a bilo je pojedinaca koji su svojom suradnjom u ponašanju takvih jednoumnika nanosili sve do naših dana dodatnu nepravdu i bol vjernicima i svim poštenim ljudima, sadašnji trenutak naše crkvene, pa i društvene povijesti trai od nas da konano odluno pristupimo ustanovljavanju istine, zauzimanju za pravdu i neupitnom, prijeko potrebnom nastavljanju pruanja i traenja oproštenja i izgradnji pomirenja i pravednog mira.>

Mi ispovijedamo, da Boji, neuništivi Duh obnavlja lice zemlje, lice Kristove Crkve i lice, dušu i srce svakog ovjeka koji mu se u svojoj slobodi stavi na raspolaganje. Današnjim ovim pokornikim, molitvenim skupom, nas Kristovih sljedbenika, pristiglih osim iz ove muenike upe, još iz mnogih drugih upa ne samo Banjoluke nego i iz drugih, poglavito susjednih biskupija, mi svjedoimo javno – pred Crkvom i pred našim društvom:

naša vjera i naša nada su jai nego oaj i mrnja,
naša spremnost na praštanje i pomirenje su jai nego izazovi na osvetu.

Naša odlunost da ivimo u miru sa svima i da uinkovito doprinosimo pravednom i trajnom miru sigurno e nadvladati još uvijek mnogobrojne i neshvatljivo uporne prepreke nepovjerenja, prezira, odbojnosti opstruiranja.

Mi imamo dragocjena iskustva da je dobro jae od zla, da je ljubav jaa od mrnje, a da ivot sigurno pobjeuje smrt. Smrt širi onaj tko smrt voli, a ivot podupire i promovira onaj tko vjeruje u Onoga koji za sebe ree da je ivot i da ivot daje u izobilju. – To je Isus Krist naš Spasitelj! Neka mu je slava i ast kroz krvave rtve njegovih vjernih sljedbenika i svih nevinih ljudi, ali i kroz naše smjerno pokajniko, pokorniko i zahvalno sluenje. Amen.«

Petar VULI  


 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!