REBALANS MORALA - MILE PRPA

Nedjelja, 29 Kolovoz 2010

Što to znaèi kada se u proraèunu neke države, ili u nekoj proizvodnoj firmi i sl. radi rebalans? Objašnjenje proizlazi iz same rijeèi – rebalans. Rebalansirati, dakle ponovno napraviti balans ili ujednaèenost ili ravnovjesje izmeðu prihoda i rashoda. Postoje dvije vrste rebalansa onaj negativni kad je rashod veæi od prihoda i onaj pozitivni kad su prihodi veæi od rashoda. Ovaj drugi je vrlo rijedak, možda se spominje u zemljama koje žive na izvorima nafte. Vlada RH našla se na stotinu muka kako pokriti veliku razliku izmeðu rashoda i prihoda. Èitajuæi dnevne tiskovine, kojima inaèe baš previše nikada nisam vjerovao, taj raskol izmeðu prihoda i rashoda iznosi oko 14 milijardi kuna ili oko dvije milijarde eura. Zgodno!? Ako se oni u vladi smiješe na toliki nepokriveni rashod, na njih se može primijeniti samo ona narodna izreka – èuvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde. Ma kakav god rebalans da napravimo, on neæe uspjeti ili æe samo privremeno uspjeti. Bilo što da se poduzme (restrikcije potrošnje, primanja i sl.) ili nova zaduženja u inozemstvu u pravcu ravnovjesja državnih prihoda i rashoda to jednostavno neæe niti može uspjeti. Onaj koji èita ovaj tekst – pitat æe se zašto?!? Zato jer treba najprije rebalansirati uzroke koji su doveli do takvog stanja državnog proraèuna. Temeljni problem hrvatske politike gotovo od samog poèetka pa sve do danas, na brojnim podruèjima društvenog i politièkog, a posebno gospodarskog djelovanja – je nemoral! Rasipništvo ga prati u stopu kroz bolesni karijerizam politièkih i gospodarskih skorojeviæevskih struktura. Izbaciti iz  državne i gospodarske politike, a posebno iz zakonskih i drugih propisa sve što je rastrošno, nepošteno, nepravedno, neistinito, nedomoljubno, neèestito – drugim rijeèima uzeti novu metlu i njome temeljito, oštro, ali nadasve pravedno pomesti svu Hrvatsku od kojekakvih politièkih, a posebno divljih menadžerskih štakora koji su zasjeli u sve strukture politièkih, gospodarskih i inih državnih institucija na svim nivoima - od lokalne, preko županijske pa sve do najviših tijela državne vlasti, a koji uvijek i u svim situacijama ispred opæeg, ispred zajednièkog, nacionalnog, domoljubnog, državnog i ukratko narodnog interesa stavljaju svoj sebièni osobni  interes ili interes svoje grupacije kojoj pripadaju. Kriza u Hrvatskoj je opæa, izvorno unutarnja, nenametnuta izvana – ona proizlazi iz krize morala od kojeg je zloæudno oboljelo hrvatsko nacionalno tkivo sve do opasnosti ugroze samih temelja države. Kriminal više nije u podzemlju,  veæ se preselio u nadzemlje gdje su mu širom otvorena vrata i gdje se nalazi najveæi kolaè od kojeg se može nekažnjeno odgristi. Grijeh struktura sve više se oèituje i manifestira kao ponašanje pijanih milijardera, koji su razbucali državno gospodarstvo i uništili domaæe bankarstvo. Slijepo slušaju europske politièke komponente koje niti malo ne vode raèuna o interesima Hrvatske, veæ samo o tome što æe joj uzeti i kako je obuzdati. Najnoviji primjer gdje europska birokracija traži da se proda i zadnja hrvatska banka i to ona Poštanska. Dok obrnuto, Francuzi, Talijani i drugi ne samo da ne rasprodaju svoje domaæe bankarstvo, veæ se trude da ugrabe i ono u tuðim državama. Država koja nema svoje bankarstvo je poput  èovjeka koji je svoju lisnicu povjerio na èuvanje stranom, nepoznatom i neprovjerenom èovjeku. Gdje je moral i poštenje naših èestitih djedova? Gdje nam je politièki, domoljubni i gospodarski ponos. Povjerenje naroda u državne i vladajuæe strukture kopni kao snijeg, još je ostala samo jedna na moralnom planu, zadnja kojoj narod vjeruje, a to je naša èasna Crkva u Hrvata koja nikada nije izdala narodne interese, niti u najtežim situacijama iz povijesti, pa i pod cijenu i vlastite teške žrtve. Nama treba rebalans morala, njegovo ravnovjesje – izmeðu povjerenja i poštenja. Sve što je državno za svakog pojedinca treba biti najviša svetinja, a ne predmet pljaèke, otimaèine, rasipništva i nebrige! Postali smo problem sami sebi. Olako smo se odrekli najveæih nacionalnih vrijednosti i svetinja. Politika se vodi kratkoroèno po sustavu – daj nam danas. Takva politika nije dugog daha i od nje se ne može ništa dobro oèekivati. Sudbina Hrvatske je u rukama nepouzdanih ljudi. Ta nepouzdanost ima široki dijapazon, od toga da su nepouzdani što su nestruèni, što su nesposobni, što su nepošteni, što su neodluèni, što nemaju kad zatreba èvrsti stav, sve do one kategorije koji politièki nisu pouzdani i  u koje narod ne može vjerovati, jer su zadojeni nekom drugom ideologijom koja nije u interesu naroda. Nikada se ne zna kakav æe politièki potez povuæi (sluèaj Srba), a narod oèekuje da svaki politièki potez politièkog vrha beziznimno bude samo – interes, dostojanstvo i boljitak Domovine i svih njenih graðana. Politièari na nivou države su uvijek i beziznimno na prvoj liniji obrane Domovine od svih, i bilo koje vrste nasrtaja na Hrvatsku. Ta prva linija je slabašna, nesigurna, nema vizije, ne sagledava problem u cjelini. Ona luta, vodi stranèarsku politiku – što dulje ostati na kormilu  vlasti. Ne znaju iskoristiti komparativne prednosti koje Hrvatska ima kao rijetko koja zemlja u svijetu. Na politièkom planu gotovo da su sve stranke krahirale – na ovaj ili onaj naèin. Dominira (skriveno) ljevièarstvo u najjaèim strankama, koje kao da se pripremaju za neku drugu veæ doživljenu politièku asocijaciju na ovim prostorima. Politika Hrvatsku ne shvaæa ozbiljno! Sredstva priopæavanja su potpuno antihrvatizirana. Traže se i najmanje natruhe nevaljalog, da bi se tom „nevaljaštinom“ prema vanjskom svijetu procjenjivala cijela Hrvatska, tj. njen narod. Hrvatska politika (jedina na svijetu) se odrekla jedinstva nacionalnog korpusa domovinske i iseljene hrvatske i svih gospodarskih i politièkih prednosti koje bi takvo jedinstvo moglo pridonijeti narodu.Gospodarska kriza je i politièka kriza. To je uvijek bila! Ova gospodarska kriza je autohtono samo naša, naša hrvatska i nije uvezena iz „svjetske“ gospodarske krize. Brojne države svijeta nisu obuhvaæene svjetskoim krizom. Hrvatska se izgubila i gospodarski i politièki sama u sebi. Najteže je pronaæi èovjeka koji se izgubi sam u sebi. Hrvatski sabor postao je brbljaonica, postao stranaèka svaðaonica – gdje nam je dostojanstvo nekadanjih parlamentaraca koje je narod izabrao. Sve više postaje jasno – Hrvatska se ne shvaæa ozbiljno. Hrvatski sabor je zadnje mjesto na svijetu gdje se govorilo živim latinskim jezikom. Ponekada razmišljam o tome i žalim što i do dan danas latinski jezik nije ostao kao službeni saborski jezik! Barem ne bismo imali brbljavce, a i narod bi mislio da se radi o uèenim ljudima. Rebalansirajmo naš moral, rebalansirajmo naše savjesti, rebalansirajmo naš odnos prema narodu i Hrvatskoj, prema zajednièkom dobru. Tu pouku upuæujem ponajprije politièarima i gospodarstvenicima. Prije nego bilo što napravite, sjetite se da niste – Pale sam na svijetu. Tu smo djeèju prièu svi davno nauèili. Postoje i drugi! Kad sve to uèinite tada više nikada neæe trebati rebalansirati – Državni proraèun! Mile Prpa

 

« Prethodna		Sljedeæa »