www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 15 Listopad 2019
 
 
REBALANS MORALA - MILE PRPA
Nedjelja, 29 Kolovoz 2010
Što to znai kada se u proraunu neke drave, ili u nekoj proizvodnoj firmi i sl. radi rebalans? Objašnjenje proizlazi iz same rijei – rebalans. Rebalansirati, dakle ponovno napraviti balans ili ujednaenost ili ravnovjesje izmeu prihoda i rashoda. Postoje dvije vrste rebalansa onaj negativni kad je rashod vei od prihoda i onaj pozitivni kad su prihodi vei od rashoda. Ovaj drugi je vrlo rijedak, moda se spominje u zemljama koje ive na izvorima nafte.

Vlada RH našla se na stotinu muka kako pokriti veliku razliku izmeu rashoda i prihoda. itajui dnevne tiskovine, kojima inae baš previše nikada nisam vjerovao, taj raskol izmeu prihoda i rashoda iznosi oko 14 milijardi kuna ili oko dvije milijarde eura. Zgodno!? Ako se oni u vladi smiješe na toliki nepokriveni rashod, na njih se moe primijeniti samo ona narodna izreka – uvaj se vedrog neba i nasmijanog gazde.

Ma kakav god rebalans da napravimo, on nee uspjeti ili e samo privremeno uspjeti. Bilo što da se poduzme (restrikcije potrošnje, primanja i sl.) ili nova zaduenja u inozemstvu u pravcu ravnovjesja dravnih prihoda i rashoda to jednostavno nee niti moe uspjeti. Onaj koji ita ovaj tekst – pitat e se zašto?!? Zato jer treba najprije rebalansirati uzroke koji su doveli do takvog stanja dravnog prorauna.

Temeljni problem hrvatske politike gotovo od samog poetka pa sve do danas, na brojnim podrujima društvenog i politikog, a posebno gospodarskog djelovanja – je nemoral! Rasipništvo ga prati u stopu kroz bolesni karijerizam politikih i gospodarskih skorojevievskih struktura.
Izbaciti iz  dravne i gospodarske politike, a posebno iz zakonskih i drugih propisa sve što je rastrošno, nepošteno, nepravedno, neistinito, nedomoljubno, neestito – drugim rijeima uzeti novu metlu i njome temeljito, oštro, ali nadasve pravedno pomesti svu Hrvatsku od kojekakvih politikih, a posebno divljih menaderskih štakora koji su zasjeli u sve strukture politikih, gospodarskih i inih dravnih institucija na svim nivoima - od lokalne, preko upanijske pa sve do najviših tijela dravne vlasti, a koji uvijek i u svim situacijama ispred opeg, ispred zajednikog, nacionalnog, domoljubnog, dravnog i ukratko narodnog interesa stavljaju svoj sebini osobni  interes ili interes svoje grupacije kojoj pripadaju.

Kriza u Hrvatskoj je opa, izvorno unutarnja, nenametnuta izvana – ona proizlazi iz krize morala od kojeg je zloudno oboljelo hrvatsko nacionalno tkivo sve do opasnosti ugroze samih temelja drave. Kriminal više nije u podzemlju,  ve se preselio u nadzemlje gdje su mu širom otvorena vrata i gdje se nalazi najvei kola od kojeg se moe nekanjeno odgristi. Grijeh struktura sve više se oituje i manifestira kao ponašanje pijanih milijardera, koji su razbucali dravno gospodarstvo i uništili domae bankarstvo. Slijepo slušaju europske politike komponente koje niti malo ne vode rauna o interesima Hrvatske, ve samo o tome što e joj uzeti i kako je obuzdati. Najnoviji primjer gdje europska birokracija trai da se proda i zadnja hrvatska banka i to ona Poštanska. Dok obrnuto, Francuzi, Talijani i drugi ne samo da ne rasprodaju svoje domae bankarstvo, ve se trude da ugrabe i ono u tuim dravama. Drava koja nema svoje bankarstvo je poput  ovjeka koji je svoju lisnicu povjerio na uvanje stranom, nepoznatom i neprovjerenom ovjeku.

Gdje je moral i poštenje naših estitih djedova? Gdje nam je politiki, domoljubni i gospodarski ponos. Povjerenje naroda u dravne i vladajue strukture kopni kao snijeg, još je ostala samo jedna na moralnom planu, zadnja kojoj narod vjeruje, a to je naša asna Crkva u Hrvata koja nikada nije izdala narodne interese, niti u najteim situacijama iz povijesti, pa i pod cijenu i vlastite teške rtve.

Nama treba rebalans morala, njegovo ravnovjesje – izmeu povjerenja i poštenja. Sve što je dravno za svakog pojedinca treba biti najviša svetinja, a ne predmet pljake, otimaine, rasipništva i nebrige!

Postali smo problem sami sebi. Olako smo se odrekli najveih nacionalnih vrijednosti i svetinja. Politika se vodi kratkorono po sustavu – daj nam danas. Takva politika nije dugog daha i od nje se ne moe ništa dobro oekivati. Sudbina Hrvatske je u rukama nepouzdanih ljudi. Ta nepouzdanost ima široki dijapazon, od toga da su nepouzdani što su nestruni, što su nesposobni, što su nepošteni, što su neodluni, što nemaju kad zatreba vrsti stav, sve do one kategorije koji politiki nisu pouzdani i  u koje narod ne moe vjerovati, jer su zadojeni nekom drugom ideologijom koja nije u interesu naroda. Nikada se ne zna kakav e politiki potez povui (sluaj Srba), a narod oekuje da svaki politiki potez politikog vrha beziznimno bude samo – interes, dostojanstvo i boljitak Domovine i svih njenih graana.

Politiari na nivou drave su uvijek i beziznimno na prvoj liniji obrane Domovine od svih, i bilo koje vrste nasrtaja na Hrvatsku. Ta prva linija je slabašna, nesigurna, nema vizije, ne sagledava problem u cjelini. Ona luta, vodi stranarsku politiku – što dulje ostati na kormilu  vlasti. Ne znaju iskoristiti komparativne prednosti koje Hrvatska ima kao rijetko koja zemlja u svijetu.

Na politikom planu gotovo da su sve stranke krahirale – na ovaj ili onaj nain. Dominira (skriveno) ljeviarstvo u najjaim strankama, koje kao da se pripremaju za neku drugu ve doivljenu politiku asocijaciju na ovim prostorima. Politika Hrvatsku ne shvaa ozbiljno! Sredstva priopavanja su potpuno antihrvatizirana. Trae se i najmanje natruhe nevaljalog, da bi se tom „nevaljaštinom“ prema vanjskom svijetu procjenjivala cijela Hrvatska, tj. njen narod.

Hrvatska politika (jedina na svijetu) se odrekla jedinstva nacionalnog korpusa domovinske i iseljene hrvatske i svih gospodarskih i politikih prednosti koje bi takvo jedinstvo moglo pridonijeti narodu.
Gospodarska kriza je i politika kriza. To je uvijek bila! Ova gospodarska kriza je autohtono samo naša, naša hrvatska i nije uvezena iz „svjetske“ gospodarske krize. Brojne drave svijeta nisu obuhvaene svjetskoim krizom. Hrvatska se izgubila i gospodarski i politiki sama u sebi. Najtee je pronai ovjeka koji se izgubi sam u sebi.

Hrvatski sabor postao je brbljaonica, postao stranaka svaaonica – gdje nam je dostojanstvo nekadanjih parlamentaraca koje je narod izabrao. Sve više postaje jasno – Hrvatska se ne shvaa ozbiljno. Hrvatski sabor je zadnje mjesto na svijetu gdje se govorilo ivim latinskim jezikom. Ponekada razmišljam o tome i alim što i do dan danas latinski jezik nije ostao kao slubeni saborski jezik! Barem ne bismo imali brbljavce, a i narod bi mislio da se radi o uenim ljudima.

Rebalansirajmo naš moral, rebalansirajmo naše savjesti, rebalansirajmo naš odnos prema narodu i Hrvatskoj, prema zajednikom dobru. Tu pouku upuujem ponajprije politiarima i gospodarstvenicima. Prije nego bilo što napravite, sjetite se da niste – Pale sam na svijetu. Tu smo djeju priu svi davno nauili. Postoje i drugi!

Kad sve to uinite tada više nikada nee trebati rebalansirati – Dravni proraun!

Mile Prpa
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!