www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Ponedjeljak, 20 Sijeanj 2020
 
 
MRTVI JARAK - VIROVITIKA PODRUNICA DRUTVA ZA OBILJEAVANJE GROBITA
Subota, 02 Listopad 2010
 Mrtvi jarak je stratište nedunih hrvatskih vojnika i civila pobijenih nakon II. svjetskog rata 1945. godine. Nalazi se u šumi na istonim obroncima Bilogore, u opini Suhopolje, kraj  sela Trapinske. Ovaj jarak se nekad zvao Duboki jarak. Zbog njegove dubine i poloaja izabran je  kao pogodno mjesto za masovna smaknua. Dovedeno je više kolona i više grupa zarobljenika, koji su tu mueni i ubijani. Tako su nastale najmanje etiri masovne grobnice. lanovi virovitike podrunice Društva za obiljeavanje grobišta izvršili su 2007. godine probno iskapanje na prostoru jedne od ovih masovnih grobnica. Naišli su na posmrtne ostatke rtava i dijelove vojnike opreme.

Pismo i zapisnik o ovim i drugim strašnim zloinima nekoliko suhopoljskih partizana su 29. srpnja 1945. godine poslali tadašnjem ministru jugoslavenske vlade Andriji Hebrangu:

„Dragi drue Andrija!

..... Pred oko mjesec dana bilo je dotjerano u Suhopolje nekoliko stotina zarobljenika koje su otpremili u šumu i tamo sve potukli. Iste su najprije isprebijali, pa su onda klali. To su izvršili drugovi iz 4. bataljuna V. Proleterske crnogorske brigade koji su onda bili u Suhopolju, a kad su se vraali u Suhopolje govorili su narodu kako su ih potukli.

Ovi drugovi koji su bili u V. Crnogorskoj proleterskoj brigadi govorili su narodu da su ranije bili etnici, a sada su prešli u partizane. Iz toga se moe zakljuiti da ovi Srbi, sada kao etnici pod drugom firmom (maskom) ubijaju nevine Hrvate.
 Na ovo narod ne gleda dobro (…) nezadovoljan zbog masovnog ubistva koji su vršeni oko Suhopolja, jer su vieni mrtvi kojima je vaeno srce i razni dijelovi tijela“.

Izjave nekih svjedoka 1993. godine:   - „Marija Pleša pria da je nekoliko dana bio jauk ali se nitko nije usudio ii tamo osim djece. Srbi su tu ubijali dva-tri dana. Kae Pleša da je tu ubijeno jako puno ljudi oko 700.“   

- Kutija kae da je bilo „oko 30 Nijemaca koji su  kopali kanal dug 30 metara i tu su ih dopremili s jedne i druge strane jame-kanala i tukli sa šarcem i automatima, tako su padali u jamu svi povezani jedan za drugim. Tu je bila vika i jauk dva-tri dana ali nitko se nije usudio ii da vidi. Poslije toga za dan-dva Kutija je išao gledati  dok su ih polijevali kreom. Sve su ih skinuli do gola a robu su nekuda odvezli.“

 - Josip Grbac  kae da su zarobljenici „po livadama ostavljali svoje adrese na komadiima papira kako bi netko javio njihovim kuama da ih više nee biti jer e biti pogubljeni pa da se zna gdje im je grob, ali nitko nije smio ništa da poduzme. Svatko se bojao da ako se dozna da je tko javio i  njega bi ubili. Grbac kae da je tu poubijano 600 ljudi“.  

Sveenik Boo Vukoja je u Suhopolje došao 5. srpnja 1945. godine i u svojoj knjizi „Hrvat ive vatre“ piše:

„Jedne sam nedjelje (mislim da je bila prva nedjelja poslije blagdana Velike gospe) išao u mjesto Rodin Potok, gdje sam trebao imati misu. Usput sam navratio u Veliku Trapinsku k dobroj katolikoj obitelji Biondi. Gospoa je prala posue, ali je bila uplakana i silno uzbuena.

Što se dogodilo? – upitao sam zabrinuto.

Što mislite, noas su ti partizani poklali 176 zarobljenika, i tu su, kod nas, prali noeve – odgovorila je ena i zaplakala još jae.“
 

Pripremljeni materijal: Vlatko Ljubii
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!