www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 15 Kolovoz 2020
 
 
POVODOM DANA NEOVISNOSTI U VRATIINCU, U MEIMURJU - FRANJO TALAN
Srijeda, 13 Listopad 2010
Sjeanje na hrvatske branitelje i rtve komunistikog terora

 U petak, 8 listopada 2010. godine odrano je u Vratišincu, istoimenoj upi i opini sada ve tradicionalno sjeanje na rtve jugokomunistikog terora i portanih likvidacija 1945. godine i pogunule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu. Okupljanje kod spomen obiljeja uprilieno je u 16 sati, a nakon toga sluena je sveta misa zadušnica za stradale koju je u upnoj crkvi Uzvišenja svetog kria sluio vl Tomislav Antekolovi, upnik iz Murskog Središa.

Sjeanje na stradale zapoelo je hrvatskom himnom, Lijepa naša domovino, koju je izveo zbor upe Vratišinec, uz pratnju na flauti uenice Barbare Turk, a pjevanje pod misom na orguljama pratio je Branko Jalšovec, orguljaš iz Selnice.

Nakon himne nazonima se obratio Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta komunizma, koji je rekao: Poštovane gospoe i gospodo, uvaeni gosti!

Danas smo se okupili ovdje u Vratišincu kako bi molitvom i štovanjem iskazali suosjeanje s ljudima koje su nakon Drugog svjetskog rata muki likvidirali ondašnji komunistiiki vlastodršca. U ime Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma zahvaljujem Vam na odazivu te Vas molim da minutom šutnje odamo poast i iskaemo štovanje svim rtvama znanih i neznanih grobišta, kao i svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima.


Potom se prigodnim pozdravnim govorom nazonima obratio Antun Bukovec, predsjednik Vijea opine Vratišinec, koji se osvrnuo na stradanje mladia Meimurja u ratnim i portanim sukobima i naglasio da je glazbom to razdoblje zabiljeio dr. Vinko ganec. Potom su govorili: Mario Marciuš, tajnik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, koji  je izmeu ostalog rekao: Okupili smo se danas ovdje povodom Dana neovisnosti kako bismo odali poast Hrvatskim braniteljima i svim nevinim rtvama jugokomunistikog reima upe Vratišinec. Postavljanjem spomen obiljeja odali smo trajni spomen i zahvalu Hrvatskim braniteljima, ali i nevinim rtvama koji su zaustavili agresiju jugo vojske te nadljudskim snagama, ljubavlju i umijeem, uz Boju pomo oslobodili domovinu Hrvatsku. Ovo spomen obiljeje prvo je u Meimurju s imenima nevinih rtava komunistike diktature i prvo obiljeje Hvatskim braniteljima Domovinskog rata sa kriem, simbolom naše patnje i vjere s kojom su, drei krunicu u ruci krenuli u boj za domovinu

Do devedesetih godina, do stvaranja Hrvatske drave o uasnim dogaajima poinjenim od strane komunista nije se moglo govoriti ak ni u intimnim, zatvorenim krugovima, a kamo li javno. No, i danas, evo gotovo 20 godina nakon što smo ostvarili san, nakon što smo dobili neovisnu i demokratsku dravu, još uvijek postoje oni koji bi nas najradije vidjeli u nekim drugim savezima drava, sa istim onim zloincima koji su ubijali naše oeve, rušili naše domove, silovali naše majke, protjerivali našu djecu, palili naše crkve., naglasio je tajnik Društva te, u završnom dijelu govora, pozvao da ne zaboravimo povijest, sve poginule i nestale branitelje.

Nazonima se obratio i Franjo Talan, predsjendik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i portanih rtava koji je rekao: Poštovani gospodine upnie, dragi prijatelji, prvo Vam svima estitam današnji praznik, Dan neovisnosti,  Republike Hrvatske, ujedno Vam prenosim pozdrave prof dr. Zvonimira Šeparovia, poznatog svjetskog viktimologa i predsjednika Hrvatskog rtvoslovnog društva koji zbog obveza u Njemakoj danas nije mogao biti s nama. Dana 8. listopada u Hrvatskoj se kao dravni blagdan obiljeava Dan neovisnosti u sjeanje na dan kada je Sabor Republike Hrvatske 1991. godine jednoglasno donio Odluku o raskidu svih dravnopravnih veza Republike Hrvatske s bivšom dravom. Dakle danas se sjeamo dana kada je izabrana hrvatska vlast smogla snage donijeti odluku koju su kasnije hrvatski branitelji i diplomacija, uz brojne hrvatske rtve uspjeli ovjekovjeiti i iji san mi nesmetano uivamo.

Danas se ujedno sjeamo brojnih prešuenih hrvatskih rtava koje su tijekom minulih stoljea svoje ivote ugradili u hrvatsku samostalnost, kao i brojnih stradalih proganjanih i ubijenih od raznih zavojevaa i ideologa koji su nastojali uništiti dostojanstvo ovjeka, njegovu vjeru u Boga i kršansku tradiciju.

Poznato je da su hrvatske dobrovoljake snage pod zapovjedništvom Slavka Kvaternika i potpukovnika Dragutina Perka (vz- 1875. – Varadin 1945.) s više od etiri tisue hrvatskih vojnika dragovoljaca 24. prosinca ušle u Meimurje (Zvonimir Bartoli - HKK-2001.- strana 49-53) te je time prestala maarizacija Meimurja. Po ulasku partizana u Varadin 1945. jedan od rtva bio je, uz više stotina stradalih, i tada ve dugo umirovljeni Dragutin Perko, a iz vojne akcije za osloboenje Meimurja te 1918. godine nije se vratio ni moj praujak, bakin brat Franjo Hutinski. Mnogi hrvatski politiari tog vremena 1918. godine bili su pogleda uprtih prema Beogradu, i dok je nova vlast u smirivanje tadašnjih brojnih pobuna pozvala srpsku vojsku istodobno je radila na raspuštanju Hrvatskog domobranstva koje je od 1868. kao sastavnica austro-ugarske vojske. Hrvatsko domobranstvo raspolagalo je s više desetaka tisua hrvatskih vojnika kojima su na hrvatskom jeziku zapovijedali hrvatski asnici. U oslobaanju Meimurja od maarskog jarma sudjelovale su eto hrvatske snage, a ne snage zajednike drave koju su stvorili hrvatski politiari. Oni koji su doprinijeli ujedinjenju i danas imaju svoje ulice, a za grob Dragutina Perka se ni danas ne zna, pretpostavljamo da je na obali Drave, uz tisue tamo ubijenih.


Danas na Dan neovisnosti sjeamo se i hrvatskih zastupnika ubijenih 1928. godine u Beogradskoj skupštini, ubijen je Jura Basariek i Pavao Radi, a kasnije je preminuo i Stjepan Radi. Sjeamo se i od srpskih andara ubijenog oca Ivana Varge iz Donje Dubrave u ljeto 1934. godine za ije ubojstvo je opina Donja Dubrava od obitelji zatraila plaanje metaka kojim je otac ubijen, a sjeamo se i mnogih drugih koji su ivotom stradali od terora tadašnje vlasti a za koje vijest nije doprla do zagrebakog nadbiskupa (nadbiskup Antun Bauer je 25 . svibnja 1935. otputovao u Beograd zatraivši zaštitu stanovništva od andarskih progona kod kneza Pavla Karaorevia i ministra vojske Petra ivkovia – Vladimir Pavlini - Kana oujak - 2010., strana 18 i 19 ). 

Sjeamo se i ratnih i poratnih stradanja Drugog svjetskog rata, a eto ove godine sjetili smo se brojnih traginih dogaaja i rtava iz tog razdoblja.


Ove godine priredili smo i sudjelovali na desetak komemoracija i sjeanja na rtve iz tog vremena, od sjeanja na rtve Štrigove, koje je bilo poetkom travnja, Dravske šume Varadin do sjeanja na preko 70 rtava grobišta Leskovec, 26. rujna, a koje su po partizanima poubijane 29. rujna 1943. godine. Sudjelovali smo i na Petom hrvatskom rtvoslovnom kongresu, a i na ukopu posmrtnih ostataka ekshumiranih rtava na Daksi kod Dubrovnka, 19. lipnja.


Sudjelovali smo i na misi (26. srpnja na blagdan svete Ane) za rtve poubijane 27. srpnja 1941. godine, a koju je kod crkve Svete Ane u Kosovu kod Knina sluio biskup šibenski mons Ante Ivas. O tadašnjim ubojstvima od strane etnika i komunista znamo danas iz brojnih svjedoenja, a u izreenoj propovijedi traginu povijest ovog dogaaja izrekao je i sam šibenski biskup. mons. Anet Ivas, koji je okolnosti stradanja hodoasnika iz 1941. godine prenio rijeima: 
„Kronika upe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva biskupskog ordinarijata Banja Luke.., i mnoga druga svjedoanstva svjedoe da je na današnji dan 1941. godine, upnik upe Drvar vl. Waldemar Maximilian Nestor došao sa svojim upljanima na hodoaše, ovdje svetoj Ani na njezin blagdan, kako je to i prije bio obiaj. Došli su moliti za svoje obitelji za svoju djecu za svoj narod.., dakao oboruani jedino svojim  krunicama kao svojim orujem. Sutradan je bila nedjelja, pa da upljani koji su ostali u Drvaru ne bi bili bez mise, upnik je s hodoasnicima sjeo u „Šipadov“ vlak uskog kolosijeka… Na tromei Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, vlak su zaustavili etnici… Pobunjenici su napali vlak, upnika, izvukli iz vlaka i s njime skupinu hodoasnika, okrutno ih poubijali a tijela im bacili u jamu Golubinjau. Dakako, bez milosti, bez suda i ukopa, bez kria i spomena…


Eto i taj dan godinama smo mi u Hrvatskoj i itelji susjedne Bosne i Hercegovine slavili kao dravni praznik, „Dan ustanka“, a iz knjige slovenskog povjesniara, dr. Joe Demana saznajemo da su jedno ubojstvo kao dravni praznik, kao „Dan vstaje“ slavili i u Sloveniji („S spravno ljubeznijo iz ledene dobe“ – Joe Deman – strana 314).


Danas se sjeamo i ubijenog upnika Ivana Maaria, roenog u ovoj upi, ubijenog od Nijemaca 1941. u Kriovljanu i ovih ovdje stradalih, za ija imena emo kasnije uti, kao i ubijenog vl Hinka Krodera, a danas se sjetimo i ubijenih i stradalih brojnih hrvatskih branitelja i rtava totalitarnih sustava prošlog stoljea.


Godinama su nas trovali laima i izvitoperenim istinama, u koje smo vjerovali, a u pamenje usaena neistina nije nam dozvolila da  injenice vidimo kao injenice i zloin kao zloin.  Kod toga smo sami sebe uvjeravali da to ne moe biti istina, da takova zlodjela ljudska ruka ne moe izvršiti, a kad ono svakim danom mrtve kosti nanovo i ponovo nam progovaraju. I dok smo nad bestijalnošu smrti ranjenika u Jazovci, i na našim grobištima s nevjericom slušali dotle nas svakim danom novom grozom ispunjaju vijesti s grobišta u Sloveniji (vidi izvještaj s 5 hrvatskog rtvoslovnog kongresa-
http://www.safaric-safaric.si/materiali_cro/hzd/hzk_2010/20100623 ft), a svakim novim vijestima strahujemo da emo saznati za još grozomornija zlodjela i ubojstva koja je izopaeni ljudski um u svojem zloinakom i ubilakom pohodu na ljudsko dostojanstvo bio spreman uiniti.


Kod pokopa ekshumiranih rtava grobišta Sep u Gornjem Hrašanu, 23. kolovoza, biskup Josip Mrzljak u propovijedi je istaknuo da se unato brojnim deklaracijama i osudama komunistikog sustava nešto znaajnije u Hrvatskoj po pitanju dostojanstva rtava nije dogodilo“ Kao da nad Hrvatskom i danas lebdi duh komunizma i prešuivanja?!!

Pitanje je što nam ostaje?!. Upravo ovo što inimo, za rtve s moliti, postaviti im spomen obiljeje, a one koji su te zloine nareivali ili nesvjesno ili svjesno u njima sudjelovali prepustiti njihovoj savjesti, ako je imaju, koja ih progoni i koja ih budi.

Jer savjest ovjeku ne da mira i progoni ga. U snu se mrtvi pojavljuju u noi, zovu iz rudnika i rijenih dubina, iz ponora i vrleti raznih škrapa,  i prekapaju po savjesti nalogodavaca i onih koji su sudjelovali u ubojstvima.


Danas se sjeamo i preminulog prof Zvonmira Bartolia, koji nam je pomogao u podizanju ovog spomen obiljeja, a svojim radom puno je doprinio da se prešuivana istina prenese na budue naraštaje. Sve njih ukljuimo danas u molitve za pokoj njihovim dušama, ma gdje im kosti poivaju.


Svima Vama koji ste se danas ovdje okupili zahvaljujem, a mrtvima znanim i neznanim pokoj vjeni, poivali u miru.

Prigodnim govorom prisutnima se obratio i prof. dr. Stjepan Hranjec, predsjednik ogranka Matice Hrvatske akovec koji je rekao: Obraam Vam se u ime Ogranka Matice hrvatske akovec i u ovoj prigodi prisjeam se misli biskupa Mrzljaka u macineckoj uppnoj crkvi 23. kolovoza, u povodu Europskog dana rtava totalitarnih reima. Biskup je rekao da se do istine moe doi samo kroz pomirbu. Nisam ovo razumio samo kao pomirbu rtava, odnosno njihovih potomaka i krvnika tih rtava nego i kao pomirbu, izmirenje, nalaenje mira u nama samima. Mrnjom na mrnju nije put ali borba ustrajnošu do istine – to da!. Jer i sjeanje ali i otkrivanje konanih egzekutora duboko je civilizacijski in, a ne nekakav revanš ili osveta. Nije pritom uope vano kako je pojedina rtva skonana, iznad svega je vano da je to obavljeno bez suda, esto kao plod hira nekog zloinca ili njegove mrnje.


Nedavno je bio repriziran jedan od naših najboljih filmova „Sokol ga nije volio“ u kome je partizanski prijeki sud zatvorenike pitao za ime i prezime, tek evidencije radi, i nakon toga bi slijedila presuda: „13 bataljun“, što je znailo – stati pred streljaki stroj. Zato e Matica hrvatska, kap pela matica hrvatskog naroda i svih domoljuba uvijek podupirati tenju da se napokon još uvijek otvorene rane poraa previju i izlijee, da se doe do istine. Istraivanjem arhivske grae, izjavama svjedoka (dok su još meu ivima), ozakonjenjem istraivanja i sankcioniranjem zloina.


Milivoj Slaviek bi rekao:
U ovom svijetu vrijeme je da se napokon dogodi ovjek! Drugim rijeima krajnje je vrijeme da se probudi neija savjest.


Organizaciji ovogodišnje komemoracije i dana sjeanja na rtve Vratišinca sudjelovali su Društvo za obiljeavanje grobišta rtava komunizma, Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i portanih rtava i ogrnak Hrvatski domobran akovec, u ime kojeg se prisutnima obratio Martin Hunjadi, a Barbara Turk, lanica Društva koja se najviše zaloila za podizanje spomen obiljeja proitala je imena stradalih kao i poznate okolnosti pod kojima su svoje ivote skonale rtve jugo-komunistikog terora upe Vratišinec.


Potom je uslijedilo polaganje vijenaca i paljenje svijea, a u odavanmju poasti sudjelovala je i rodbina rtava i poginulih hrvatskih branitelja, te lanovi Udruge branitelja, 54. samostalne bojne iz Goriana i Udrugu dragovoljaca HOS-a Mijo Modri. Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i portanih rtava i rtava komunizma, Udruga Hrvatski domobran ogranak akovec i Novi Marof. Moto klub Hrvatski veterani, predstavnici Drube braa hrvatskog zmaja i lanovi Matice hrvatske akovec, kao i predstavnici opine Vratišinec.


Molitvu je predvodio vl Tomislav Antekolovi koji je potom sluio i misu u upnioj crkvi u Vratišincu.


U druenju koje je prireeno nakon mise o grobištima u Sloveniji govorio je Dragutin Šafari, predsjednik povjerenstva Društva za Sloveniju, a Josip Sermek, hrvatski branitelj, podjsetio je na poetke otpora teroriziranju JNA u Domovinskom ratu u kojem su sudjelovali i brojni stanovnici Meimurja. O radu na obiljeavanju grobišta Leš i utvrivanju rtava u Kotoribi govorio je Zlatko Pišpek, a na komemoraciji je sudjelovala i obitelj Trojko, Dragica Markan Siladi i Ivane Pavlovi iz Cestice.

 


Franjo Talan





 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!