www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Ponedjeljak, 20 Sijeanj 2020
 
 
OSVRT NA KNJIGU CITA EN SARAJEVO - J. IVAN PRCELA
Ponedjeljak, 18 Listopad 2010
 OSVRT NA KNJIGU “CITA EN SARAJEVO”

Rije je o knjizi na Španjolskom a njezin naslov na hrvatskom znaci “Sastanak u Sarajevu.”  Na tome dugome sastanku Francesc Bayarri, novinar i slubenik sveuilišta u Valenciji, sredinom prvog desetljea ovoga 21. stoljea imao je duge razgovore s Ilijom Staniem. Ovaj je preuasnim balkanskim metodama – eljeznom sipkom u zatiljak - 20. travnja 1969. ubio generala Vjekoslava Maksa Luburi
a u njegovoj vlastitoj kuhinji.  Zloin je toliko potresao mirni i pitomi grad Carcaixent (Valenicia) da je u njemujos i dandanas uspomena iva i aktualna na to krvoprolie. Ilija Stanic, nakon mnogih peripetija pri prelazu granica raznih zemalja, tono na posljednji dan travnja 1969. u glavnom uredu UDBE u Sarajevu podnio je svoj prvi slubeni izvještaj. Onda je za svoj zloin bio obilato nagraen i odmah je poeo uivati mnoge druge povlastice unutar Titove hrvatoderske Jugoslavije.

Zloin u Carcaixentu od godine 1969. uvijek je uvelike zanimao F. Bayarrija i on je sanjao da ga jednog dana u detalje opise.  Kada je nakon proisteklih 20 godina zloin zakonski zastarjeo, taj novinar se dao na istraivanje i predmet prouavao pune tri godine.  Onda se je odluio na put u Sarajevo s jedinom namjerom: susresti se s Ilijom Staniem, s njime se nadugo porazgovoriti, dovesti ga na grob generala Luburia i tu s njime snimiti video kazetu o redoslijedu dogaaja onoga kobnoga dana. Iz svega ovoga nikla je spomenuta knjiga najprije na valencijanskom 2006. i na španjolskome jeziku 2009. godine.
Poetkom srpnja ove godine Bayarrijevu sam knjigu u Valenciji itao na valencijanskom jeziku, ali ovaj jezik sam slabo razumio pa sam od umirovljenoga prof. Filiberta Mir, svoga šurjaka, zatraio da mi nabavi tu knjigu na španjolskom i da mi je u Cleveland postom pošalje. Pred desetak dana sam knjigu na poklon primio. Odmah sam se dao na itanje te knjige s tako velikim zanimanjem da sam skoro svaku od 200 stranica išarao pitanjima i komentarima. To sam napravio ne samo zbog ovoga lanka nego takoer da pripremim i svoja pitanja tome uglednom novinaru i piscu prigodom našega skorašnjega sastanka u Valenciji.  AKO bude ikako mogue, elim ispraviti krivu Drinu CRNIH lai i krivih informacija o NDH i o samome generalu Luburiu.

Bayarriju sam se ve pismeno zahvalio na knjizi i na ugovorenom sastanku sa mnom u sljedeem mjesecu.
U pismu sam naglasio, da sam ja u onoj istoj kuci u Carcaixentu, o kojoj on zbog Staniceva zloina ima mnogo detalja, proveo itavo ljeto godine 1963. Iz te iste kue 26. prosinca 1963. od generala Luburia sam bio otpraen na vjenanje s Ameliom C. Mir u upnoj crkvi samoga Carxaixenta. U toj kuci general je tono 15. kolovoza 1967. potpisao svoje izvrsno Tree poglavlje koje se nalazi u mojemu djelu OPERATION SLAUGHTERHOUSE. U svojemu pismu sam takoer naglasio, da je šteta sto u knjizi CITA EN SARAJEVO nema nijedne rijeci o mojih devet godina uske suradnje s generalom Luburiem. Upravo zato, na poklon mu nosim svoje ivotno djelo na engleskom u izdanju godine 1995.

Novinar Bayarri sada ita monumentalno djelo LA TRAGEDIA DE BLEIBURG na španjolskom kako je ono koncem godine 1963. izdano od “Studia Croatica” dolje u Buenos Airesu. Zato se je nadati, da ce on o 4-godišnjem postojanju NDH ubudue pisati u duhu Bl. Alojzija Stepinca koji je najbolje mjerilo onih apokaliptikih godina. Nadati se je takoer, da on (Bayarri) više nee nas Prvi i Drugi domovinski rat nazivati “graanskim ratom.” Ti ratovi su bili srpsko-hrvatski ratovi i u njima su se sukobile dvije starodrevne drave. Tako je bilo ne samo u godinama 1941-1945 nego takoer i u godinama 1991-1995.

Od sedam poglavlja Bayarrijeve knjige najzanimljivije je Šesto poglavlje od 25 stranica Stanieve autobiografije. Temelji toj biografiji bili su postavljeni u prva CETIRI tjedna Stanieva “nestanka” nakon zloina od 20. travnja 1969.  Slian “nestanak” od isto toliko tjedana desio se je i prigodom ugovorenog
sastanka s Bayarrijem. Izgledalo je da on uope nee ostvariti svoj dugogodišnji san o sastanku sa Staniem. Jedan novinar i Staniev prijatelj u to vrijeme je preuzeo glavnu odgovornost za tako vaan intervju! Nije onda udo, da je Stanieva autobiografija puna prefriganih i teatralnih lai. Iz ovih su u toj autobiografiji uskrsli Vlado Markovi i Nikola Katuni, lanovi HOP-a, kao glavni sudionici u ubistvu generala Luburia. U Stanievu izvještaju sarajevskoj UDBI od godine 1969. ni spomena nema tih ljudi! Ni Bayarri nigdje nije mogao ustanoviti postojanje tih hrvatskih “revolucionaraca.”

Od svega je najgore, sto ubojica i laac Ilija Stani okrivljuje nekadašnju prvu damu Hrvatske, Maru Paveli, za pogibiju generala Luburia.  Prema prianju I. Stanica, ona je pripremila otrovni prasak
koji je Stanic navodno stavio u kavu generala Luburia prije udarca ekiem u njegovo elo. Lijeniko ovjerovljenje o uzroku generalove smrti ni rijei nema ni o otrovu ni o udarcu ekiem!  

GENERALOVA SMRT JE PROUZROENA JEDINO DVOSTRUKIM UDARCEM METALNE ŠIPKE!


Sto se tie upotrebe policijskih iskaza u Alciri i Valenciji, Bayarrijeva knjiga je dragocjen doprinos za pisanje potpune i autentine biografije generala-viteza Vjekoslava Luburia. Meutim, 4-godišnje postojanje NDH-a u knjizi CITA EN SARAJEVO previše je obojadisano piskaranjem dr. Bulajia, dr.
Goldsteina (oca i sina) i dr. Zuroffa.  Za svu etvoricu njih i za Bayarrija NDH je bila nacistika drava a general Luburi je bio fašista i nacista i u Jasenovcu je poubijao vise od 500.000 nevinih Srba, Muslimana i Zidova! Ni spomena nema o dr. Tumanu, akademiku Peariu, dr. Jureviu, dr. Horvatu i prof. Mrkociju koji su svojim istraivanjima razgolicali taj Jasenovaki “mit” i dokazali, da Titov MIRNODOBNI Jasenovac u broju rtava uvelike nadvisuje Luburiev RATNODOBNI Jasenovac.

U knjizi Francesca Bayarrija general Luburi je ZLOGLASNA osoba a ubojica i laac Stani je VRLO SIMPATINO opisan kao hrvatski revolucionarac!  Na stranicama te knjige on bolje prolazi cak nego
i sarajevski Nadbiskup Ivan Ev. Sari. Ovaj hrvatski nadbiskup sveta ivota i svete smrti od Bayarrija je spomenut kao antisemita (sic)!  Fra Branko Mari, miroljubivi i istinoljubivi sin Sv. Franje Asiškoga, u gore spomenutoj knjizi od Ilije Stania je upleten u pogibiju generala Luburia!  Mene, koji sam godine 1960. i od Nadbiskupa Saria i od fra B. Marica blagoslov primio za tada zapoeti pothvat osvjetljivanja Bleiburške tragedije, danas sveta srdba hvata radi tih gnjusnih ocrnjivanja naših velikana duha i uma. Ocrnjivanje njih i generala Luburia mira mi ne da pa zato, iako 88-godišnjak, opet letim u Valenciju na prevaan SASTANAK s Francescom Bayarrijem. Nadam se da u povijesnom istinom osvijetliti likove naših velikana i heroja. U to ime, neka je njima i STOTINAMA TISUA hrvatskih muenika vjena slava!

John Ivan Prcela
Cleveland, Ohio – 15. listopada 2010.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!