www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > In memoriam > In memoriam > UMRO JE SVEENIK TRPIMIR STJEPAN GRMEC
Subota, 15 Kolovoz 2020
 
 
UMRO JE SVEENIK TRPIMIR STJEPAN GRMEC
Utorak, 26 Listopad 2010
Kriovljanu, 25. listopada 2010  Osjeam obvezu izvijestiti Vas da je u ponedjeljak, 25. listopada u bolnici u Gunzburgu, umro sveenik (kapucin od 1953.-1978.) Trpimir Stjepan Grmec (Radovec 10.12.1942. - Gunzburg 25.10.2010.), umirovljeni sveenik biskupiju Rottenburg-Stuttgart. Pokop e biti u upi Kriovljan na groblju u Cestici. Iz razumljivih razloga, o datumu i vremenu pokopa obavijest slijedi.

ivotopis -Trpimir Stjepana Grmec
(Radovec- upa Kriovljan 10. 12. 1942. - Gunzburg 25.10.2010.)

Sveenik Trpimir Stjepan Grmec roen je u Radovcu, 10. prosinca 1942.godine, sin je Stjepana i Marije roene Hutinski, kao najmlae od etvero brae,Ivana koji kao dijete umire, sestre Terezije, Terezije Talan i brata Mirka. Polazi puku školu Kriovljan, gdje završava prva etiri razreda, školske godine, a Malu maturu nastavlja u Varadinu gdje na Drugoj osnovnoj školi polazi5, 6 i 7 razred, školske godine. Druga osnovna škola nalazila se u to doba na mjestu današnjeg Biskupijskog ordinarijata Varadinske biskupije. Stanovao je u Kapucinskom samostanu odakle polazi školu.
Za vrijeme školovanja u Varadinu, s fra Ilijom jednom ga je u gradu vidjela i jedna revna uiteljica koja je to prijavila te je kapucinski ak, uenik Stjepan Grmec, morao preseliti na drugu adresu ili prestati sa školovanjem. Vraa se kui te osmi razred škole polazi u Vinici gdje završava osmi razred i malu maturu, školske godine1956/57, a na nastavu svaki dan pješai nekoliko kilometara. Završetkom osmoljetke obrazovanje nastavlja na Gimnaziji u Osijeku, u Kapucinskom samostanu, gdje završava prvi i drugi razred, školske godine 1957/58 i 1958/59,a nakon toga slijedi jednogodišnji novicijat, koji se tada provodi u Kapucinskom samostanu u Varadinu.

Nakon toga kao kapucinski ak nastavlja 3 i 4 razred, školske godine 1960/61 i 1961/62 koji završava na Franjevakoj gimnaziji na Kaptolu u Zagrebu. Odlazi u vojsku u Štip gdje upoznaje slovenskog bogoslova Franca Krinika, a nakon završetka vojske 21 mjesec, 25. lipnja 1964. godine, odlazi u Zagreb gdje nastavlja studij na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zareen je nakon pete godine studija, 29.lipnja 1969. godine, kao i vl Ivan Koši, a mladu misu u rodnoj upi slavi 06.srpnja iste godine. Na jesen nastavlja studij na šestoj godini studija, a u travnju mjesecu 1970. godine na poziv Kršanske sadašnjosti (puni naziv tvrtke je„Kršanska sadašnjost centar za koncilska istraivanja, dokumentaciju i informacije“–op ft) odlazi za urednika AKS-e (aktualnosti kršanske sadašnjosti), koja donosi kratke agencijske vijesti iz ivota Crkve. Sastavni dio AKS-e su i svjedoenja koja izlaze kao prilog, a tu su svoja razmišljanja mogli iznijeti brojni teolozi i sveenici. Iznošenje koncilskih i crkvenih tema na donekle nov nain esto nije bio po volji ni crkvenim, a ni svjetovnim vlastima koje kao da su radile na„otopljenju“zahlaenih odnosa Crkve i drave. To je za Crkvu izgledalo kao da je ponovno izlazila iz„katakombi“, a i vlasti koja je svaki oblik djelovanja Crkve nastojala imati pod kontrolom te je nastojala i u novom ruhu zadrati i proširiti svoj utjecaj. Kako je Aksa, kao i prilog„Svjedoenja“dolazio nakon„tiskanja“na adrese pretplatnika cenzura je esto bila beskorisna, odnosno zaplijenjeni i zabranjeni brojevi ipak su našli put do itatelja koji ponekad nisu ni znali da zapravo pred sobom imaju„inkriminirajui materijal“. Za svjedoenja su tako pisali i prof. Tomislav Šagi Buni, Stipe Bagari, Bono Zvonimir Šagi, Vjekoslav Bajsi, Vladimir Stankovi, Thomas Alexis, Emanuel Boaga, Adolfs, Bonaventura Duda, Jan Willebrands, Janko Torbar, a tu je objavljivao i Trpimir Stjepan Grmec, Slavko Gabud i ostali. Tako je objavljen i zajedniki rad sveenika koji su djelovali kao kapelani i kao upravitelji upa,a u meu autora nalazimo i sadašnje biskupe i ugledne teologe (IMG_6077)
. Za napomenuti je da su Aksu, kupovali brojni upnici i sveenici, a u doba kada Crkvi nije bio dozvoljen nikakav samostalna i izdavaka djelatnost mnogima je to bila osnovna i esto jedina informacija o djelovanju Crkve uSvijetu. Uz ureivanje Akse i Svjedoenja, Grmec piše i za Kanu, a puni doprinos da je i u Rasudbama, koje izdaje Vjeronauna skupina u Dubravi.

Godine 1978.Trpimir Stjepan Grmec dobiva stipendiju u Regensburgu i odlazi u Njemaku gdje piše diplomsku radnju, pod mentorstvom dr. Josipa Turinovia, na temu„Mješovita enidba izmeu katolika i protestanata prema dokumentima zajednike Sinode biskupa Savezne Republike Njemake“. Slijedee, 1979. godine kao sveenik odlazi u biskupiju Rottenburg-Stuttgart gdje poetkom prosinca 1979. biva imenovan kapelanom u Tettnangu, tu smo ga posjetili 1981. godine fra Leander Leskovara, tada u Dubrovniku, vl Franjo Talan, tada upnik u Nedelišu i FranjoTalan svršeni in. tekstila bez posla. Tu ostaje do listopada 1983, kada biva imenovan upnikom u Dätzingenu. Odatle nakon 14 godina prelazi u upu Matzenbach, odakle još upravlja s tri manje upe i jednom kapelanijom, znao sam za posjeta rei da je skoro kao biskup, jer eto ima nekoliko upa. Tu je nastojei ouvati zasebnost svake upe, za svaku upu imao prvu priest i ostale sakramente koje upsku zajednicu ine upom… Tu ostaje upnikom do 30. lipnja 2007. godine, kada je na zamolbu penzioniran, zbog bolesti koja je poela razdirati organizam, od biskupa Gebharda Fürsta od 1. srpnja iste godine. Od tada kao umirovljeni sveenik ivi u biskupiji Augsburg, u Günzburgu, zapravo Defingenu gdje pomae upniku, a povremeno boravi i u Zagrebu, na bregu, med cvetjem. Nikad nije zaboravio svoj rodni kraj, a najdraa pjesma bila mu je Vu plavem trnacu i Dobro mi došel prijatel.

Sa zahvalnošu Bogu što smo (sam)mogli (mogao) s pokojnim sveenikom Trpimirom Stjepanom Grmecom proivjeti jedan dio ivota na zemlji zahvaljujem svima koji e ovaj tekst proitati, a bio bih zahvalan za svaki pojedinost iz ivota koju sam ja ispustio ili sam je zaboravio spomenuti.

Neak Franjo Talan
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!