www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 20 Listopad 2020
 
 
VUKOVAR - NAA TUGO - MILE PRPA
Subota, 06 Studeni 2010
VUKOVARU -  NAŠA TUGO 

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu!

Ne brinemo za tebe, jer ti si zvijezda koja se ne moe ugasiti, jer tebe ima i kad te nema. Brinemo se za sebe,   za svoja posramljena lica pred tvojom veliinom i   – kristalnom bistrinom tvoje rtve. Poslije tebe,  niti jedan grad u svijetu ne moe umrijeti – slavnijom smru, jer to jednostavno više nije mogue. Ti si pobrao sva svjetla nebeskih zvijezda i svijetliš narodima svijeta poput  Kristove rtve na Golgoti za otkupljenje grijeha.


Pred tvojim asnim licem srame se svjetski monici i narodi svijeta i ne mogu ti pogledati u oi, jer ti si Kralj svakog morala, ti si Sunce svjetlosti i hrabrosti, i svaka pjesma koja se o tebi spjeva postaje novovijeka - Pjesma nad pjesmama. Ti si sveta zemlja, najsvetije hrvatsko tlo obliveno krvlju tvojih muenika.


Vukovaru – naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu!


Ti si novovijeki inat cijelome svijetu i njegovim mudracima, farizejima, bezbonicima. U tvome prkosu sabraše se svemirske sile. Ti si i Hirošima i Nagasaki poludjele svjetske savjesti. Ti si istovremeno; i Troja, i Kartaga, i Masada, i Gvozdansko, i Siget i Staljingrad. Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smru, ali, gle,  i dalje ivi. Tvoj pepeo raznesoše vjetrovi Istoka i Zapada, Sjevera i Juga i uznemiriše savjest svjetskih monika, nad kojima se nadvila tvoja sjena.

I oprosti onima koji ne znadoše što ine razarajui i ubijajui tvoje tijelo, ali ne oprosti onima, ponajprije svjetskim monicima - koji
htjedoše razoriti tvoju dušu. Ali ti  bješe  div, koji moralno izraste u još veeg gorostasa, ne samo da nisi dao da unište tvoju plemenitu dušu, ve si njenom snagom - otvorio put u pako  dušama svojih razaratelja.

Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu.


Više se ne trebaš bojati, jer uloge  se promijeniše – sad se drugi boje tebe! Optui ih pred Bogom, pred Stvoriteljem svega vidljivoga i nevidljivoga, optui ih pred cijelim svemirom jer rane koje ti nanesoše su prebolne, bol koju ti nanesoše je neizdriva, a mrnja kojom te obasuše izie iz samog pakla. Sjene tvojih mrtvih nek im zakrile i pomrae sunce, a kad god ugaze u vodu neka u njoj vide i osjete krv i rane tvojih muenika.


Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu.


Ne uzbuuj se! Ti, što ti dolaze u posjetu preko Dunava, nisu ti više  ni prijatelji ni neprijatelji. Oni se samo vraaju na mjesto zloina, poput svakog ubojice – jer im tvoja rtva ne da mira, ne da sanka ni poinka. I ne trai da ti se ispriaju, jer se tebi ispriati nije mogue, pa ma kako to netko elio, ali oni to i ne ele. Za to ne gledaj u njima ni drage ni mrske goste, jer to nisu, niti to mogu biti, a ti nikoga ne mrziš pa ti ne mogu biti ni mrski.


Vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Bojem licu – ne daj se nikome.


Mile Prpa

U Zagrebu, 04. studenog 2010
  

Fotografija: idejni autor Spomen doma Ovara
Miljenko Romi, akademski slikar

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!