www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 21 Rujan 2019
 
 
PROSLAVA SV. ROKA zatitnika upe Cer (BiH)
Ponedjeljak, 18 Kolovoz 2008

16.08.2008. u povratnikoj upi Cer u Derventskom dekanatu sveano je proslavljen zaštitnik ove upe, sv. Rok. Okupilo se preko 2.500 ljudi. Misno slavlje predvodio je pomoni biskup vrhbosanske nadbiskupije dr. Pero Sudar.  Pozvao je sve prisutne da oiste svoje okunice od ostruga, akacije i korova, da ne zaborave, da se ne unište i potpuno zarastu i nestanu njihova ognjišta.

upa Krista Kralja na Ceru
, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji - Sarajevo, osnovana je 1933. godine. Smještena je na pitomim breuljcima, na sredini starog puta Derventa – Doboj poznata i zvana kao Stara cesta. Obuhvaa nekoliko sela opina Dervente i Doboja, dijelom ili u cijelosti: Komarica, Mišinci, Gradina, Tunjestala, Danica, dio Modrana i Foe.
Pred sam rat 1992. godine u upi je bilo oko 600 obitelji - blizu 3000 vjernika. U upi su kroz njenih šezdesetak godina sagraene dvije crkve, jedna pred Drugi svjetski rat, druga 1990. god. pred ovaj posljednji rat. Nakon okupacije srpske oruane snage minirale su i do temelja srušile crkvu. upna kua je opljakana i spaljena.
Kip svetog Roka, zaštieni spomenik kulture, posuen je iz Osijeka pedesetih godina prošlog stoljea. Tada je bio star preko 300 godina. Nakon ratnih dogaanja gubi mu se svaki trag. I danas traje potraga za kipom sv. Roka s nadom da e se pronai i vratiti u Cer.

Na Ceru danas ne ivi niti jedno dijete. Prije rata Osnovnu školu pohaalo je u tri smjene 1.150 uenika.

Na povratku teška tišina i muk u autobusu. Svatko je utonio u svoje misli i tišinu, u svoja sjeanja na teak put i progonstvo. Na putu prema Ceru, stisak ruke, poljupci i pitanja kako obitelj, gdje je tko, kako su djeca, kako je zdravlje... na Ceru ponavlja se ista slika, toliko zagrljaja, poljubaca, suza, a na povratku i rastanku u Zagreb... realnost ivota i teško breme sjeanja spustila su se na njih svom teinom. ivot ide dalje svojim tijekom, ali sjeanja i srca ostala su trajno zarobljana u njima - u njima je CER i njihov zaštitnik sv. Rok... I ovoga puta zahvaljujui srcu gradonaelnika Grada Zagreba gosp. Milana Bandi posjetili su svoj rodni kraj... pogledali i upili ljepotu zaviaja... prolili suze za sve svoje... skupili snage za daljnju borbu i ivot...

Do idueg susreta i poziva da posjetim njihov kraj pozdravljam sve Posavljake -
Jadranka Lui - tajnica Hrvatskog rtvoslovnog društva.

Spomen obiljeje hrvatskih branitelja na Ceru: 

„Budite k'o što bijahu vam prei,
hrabri, ponosni, neimari!
Mrano vas doba zagušiti nee
jer slijedite kri što pred
                                          
vama se ari!" 

Podiemo ovaj spomenik u znak sjeanja
Na sve one koji su poloili svoje ivote

uvajui ovaj ranjeni kri i svoj dom.
upljani upe Cer i M. Soanica – V. Prnjavor


















 

Uz brojne uzvanike izmeu ostalih na sveanoj svetoj misi bio je gradonaelnik Grada Zagreba gosp. Milan Bandi, lan Predsjedništva HDZ-a BiH gosp. Davor ordaš,  zastupnik HDZ-a u Saboru Republike Hrvatske gosp.  Mato Biloni, te iz Zagrebakog holdinga, d.o.o. iz Podrunice Zagrebaki elektrini tramvaj - lan Uprave i direktor podrunice - mr. sc. Ivan Toli.

 

 

 



 

 







Misno slavlje pored srušene crkve uz koncelebraciju 20 sveenika predvodio je pomoni biskup vrhbosanski dr. Pero Sudar i cerski upnik Damir Ivanovi.



 

 

 








 

 

 

 

 

 

 


 



 

 

 

 













Predsjednik Zajednice prognanih, izbjeglih i iseljenih iz Bosanske Posavine gosp. Mato Gogi

 

  

 

 

 

 

 



 





Ne zaboravimo da je na podruju Bosanske Posavine poginulo oko 3000 Hrvata.

  

 

 

 

 

 

 

 





Nakon 17. lipnja 1992., kad su Cer zauzele srpske postrojbe, u cijeloj upi je ostala ivjeti jedna jedina starica.
Bila je to najvea katastrofa u povijesti ovoga kraja u cijeloj njegovoj povijesti. I tako je bilo sve do proljea 2000. godine, kada se u upu vratio upnik. Njegovim povratkom zapoeo je i mukotrpni proces povratka ostalih upljana. 

 

 Ostruge, akacija, korov i visoko raslinje nezaustavljivo prekrivaju ruševine. Ognjišta polako nestaju u zaboravu vremena bez svojih vlasnika i domaina.

Šume pritišu i još više poveavaju tugu i muku koja  ivi u ljudima koji su DANAS pohodili CER, ali za generaciju... dvije, tri ...  ostat e samo sjeanja njihovih roditelja, pohodi zaviaju i stare fotografije sa tih susreta... i vjeno pitanje - ZAŠTO???

Tekst i fotografije: Jadranka LUI

 

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!