www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Kongresi > HRVATI ISLAMSKE VJERE U POVIJESTI HRVATSKE - MIRSAD BAKI
Petak, 20 Rujan 2019
 
 
HRVATI ISLAMSKE VJERE U POVIJESTI HRVATSKE - MIRSAD BAKI
Nedjelja, 12 Prosinac 2010
 Referat s Petog Hrvatskog rtvoslovnog društva odranog u Zagreb 18. do 19. lipnja 2010. godine, koji e biti objavljen u Zborniku, ali radi velike zainteresiranosti za referat i temu koja je obraena unaprijed ga objavljujemo.

Mirsad Bakši

HRVATI ISLAMSKE VJERE U POVIJESTI HRVATSKE

Kad bi se drao zadane teme iz naslova ovaj rad zahtijevao bi bio daleko vei prostor i obujam. Zbog toga u se usredotoiti na razdoblje kojem smo veina bili neposredni i aktivni svjedoci dogaaja koji su obiljeili naš ivot.

Stoga ovaj rad zapoinjem citiranjem
Odluke Predsjednika RH dr. Franje Tumana objavljene u slubenom glasniku RH Narodne Novine od 10. studenog 1997. god., broj 120, str 3.728 i dalje, u namjeri da podsjetim svekoliku javnost na gotovo zaboravljenu ali neizbrisanu odluku prema kojoj se odaje poast:
„ Kao asni znak vjenog spomena poginulim za Hrvatsku dravu u ratu.“

U toj odluci od rednog broja 1./ uz ispriku ako je iz pijeteta dopušteno ovako nabrajati/ pa skoro do rednog broja 1669, navedena su imena i prezimena poginulih muslimana koji su na ovom asnom zadatku, spremno i nesebino dali svoj ivot za ideale ostvarenja samostalnosti Hrvatske drave. Kako sam dubrovanin posebno me se dojmilo da su meu brojnim poginulim dubrovanima navedena imena i prezimena poginulih muslimana dubrovana. Meu njima i ime prvog poginulog u odbrani Dubrovnika koji je musliman.

Ova posmrtna odlikovanja dodijelio je i potpisao sam pok. predsjednik RH dr. Franjo Tuman. O dodjeli ovih posmrtnih odlikovanja u hrvatskoj pa i sveopoj javnosti zna se malo ili ništa. Pokušavao sam poev od davne 1998 god. otkriti razloge tome. Kao predsjednik udruge koja okuplja sve dravljane Hrvatske, pripadnike kulturnog i tradicijskog kruga Islama „Dr. Safvet beg Bašagi„ i kao Brigadir HV-a, pisao sam na sva za to relevantna mjesta, traei odgovor da li su ova najviša hrvatska odlikovanja nakon Predsjednikove smrti uruena nasljednicima odlikovanih. Nisam dobio valjani a nekmoli potvrdan na postavljena pitanja. Usuujem se tvrditi da su moja pitanja izazivala zauenost, kako kod onih koji su ovu odluku bili duni ostvariti, a nisu, a isto tako pitanja su izazvala zaprepaštenost da takva odluka i postoji, kod onih koji nisu mogli ni preko usta izustiti ime pok. Predsjednika, jer im se ova odluka o odlikovanju borca muslimana nije uklapala u sliku i koncepciju kompromitiranja osobe Predsjednika i stvaranja predrasuda kod muslimana - Bošnjaka, na emu su zdušno radili. Istine radi, rei u i to da je spomenuta odluka bila na neki nain „terra incognita“ unato objavi u Narodnim Novinama, te se smatram rodonaelnikom obznanjivanja ovog akta. Tek znatno kasnije, nakon svih mojih pokušaja, oni kojih se ova odluka najviše tie, otkriti e kakvo kapitalno znaenje ima i zapoet e govoriti o njoj. Rei u i to. Zaobilaenje ove odluke od strane onih koji su pozvani da je provedu  uvreda je za Hrvate islamske vjere - muslimane – Bošnjake.
Pok. predsjednik odavao je poast svim poginulim u obrani Hrvatske na Medvedgradu pred spomenikom koji simbolizira hrvatsko jedinstvo bez razlike vjere. Taj obiaj nakon njegove smrti naprasno je i bez objašnjenja dokinut i sad se odavanje poasti obavlja pred jednim jedinim vjerskim simbolom i gle ironije od ateista a nas muslimane se potpuno zaboravilo.

Podsjeam, da se ne zaboravi, da je u stvaranju i obrani svoje domovine Hrvatske sudjelovalo oko 30.000 muslimana, bilo da su pod hrvatskim stijegom ratovali, bili ranjavani ili poginuli kao Hrvati islamske vjere, kao Bošnjaci dravljani Hrvatske ili Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine. Nepobitna je to injenica koju potvruje i spomenuta odluka brojnošu poginulih.

Svojom nesebinom rtvom za svoju domovinu Hrvatsku pokazali smo svojoj hrvatskoj katolikoj brai domoljubnu i rodoljubnu vjerodostojnost. Pa ipak, da li je mogue i dopustivo, da se grobna mjesta na kojima su sahranjeni vitezovi pripadnika tradicijskog i kulturnog kruga Islama uope ne posjeuju ni u dane komemorativnih sveanosti, kada se inae odaju poasti poginulim ratnicima za hrvatsku domovinu. Nitko od dravnog vrha, niti Stoera HV-a ne odaje takvu poast.
Traio sam, naalost uzaludno, da aktualni Predsjednik RH, Vlada RH, Stoer HV-a, dravna delegacija i drugi, poginulim pripadnicima islamskog kulturnog i civilizacijskog kruga odaju poast tako, da u Zagrebu na Mirogoju za vrijeme komemorativnih sveanosti, kad ve ne ele na Medvedgrad, kad su ve na vojnikom groblju pripadnika domovinskog rata, dou na jedan od grobova muslimana, kojih na Mirogoju ima podosta i poloe vijenac na jedan od grobova i kau da je to za sve poginule muslimane. Tako da se simbolino odue.
Posebno je bolan neprimjeren nain ponašanja prema poginulim borcima muslimanima upravo u Dubrovniku.
Iako je nepobitna injenica da je veliki broj muslimana sudjelovao i poginuo u odbrani Dubrovnika, iako je islamsko groblje tik do katolikog, nitko se nije sjetio, ak niti suborci a da i ne spominjem stoer HV-a, da oda poast tim hrvatskim vitezovima i njihovoj rtvi, odlaskom i polaganjem vijenaca na njihove grobove.
Pada mi napamet misao koju izrie Don ivko Kusti u svojoj redovnoj kolumni u Jutarnjem listu, kada kae: „Ako ima graana koji su alergini na islam (što katolik nikad ne bi smio biti, jer time nijee svoje abrahamovske korijene i samu svoju vjeru), zar se i oni ne bi morali zauzimati za ljudska prava u cjelini?“
Naalost, unato gotovo plebiscitarnom udjelu u obrani i stvaranju sadašnje Hrvatske, nije nam adekvatno uzvraeno, štoviše, usudio bih se tvrditi da smo nakon 1993 god. gotovo iskljueni iz svakog oblika politikog ivota. Poglavito se ovo odnosi na Hrvate islamske vjere. Zašto??
Da li je to uinjeno iz razloga što se je veliki broj muslimana u svoj matinoj domovini Bosni i Hercegovini nacionalno opredijelio kao Bošnjak, pa se to ovdje krivo poima i tumai i naš doprinos zbog toga minimalizira i obezvreuje ili posve briše.? Da li se podlijee silnoj i nakaradnoj lanoj propagandi, da se sve pripadnike Islama osumnjii, bolje reeno, bez ikakvih dokaza proglasi islamskim teroristima, da se izazove podozrivost prema muslimanima i postigne da se naš doprinos stvaranju hrvatske drave zaobilazi, ne spominje ili ak utajuje. Ili je to pak zbog nedostojanstvenog udvaranja srpskoj politici pa se danas izmišljaju nekakvi njihovi uesnici, ostaje za istraiti i nai valjan odgovor???
Svakako ovom stavu doprinosi i nesretni sukob izmeu Hrvata katolika i muslimana kojeg su isprovocirali velikosrbi i njihove sluge kako bi razdvajanjem jednih od drugih lakše ostvarili svoje pretenzije što im je barem za sada uspjelo jer su postigli da na dugim granicama Hrvatske osnuju svoju pseudo dravu u dravi tzv. Republiku srpsku, koja je vjena ugroza i jamac polaganog tzv. puzajueg stvaranja zajednike drave svih Srba.  
Da potkrijepim izneseno posluiti u se djelom intervjua gospodina PHILIPA COHENA slovenskom listu DELO kojeg je djelom prenio Veernji list davne 1998 god. pod naslovom, „Opasnost za Hrvatsku i dalje dolazi od Srba.“ Intervju je prošao gotovo nezapaeno u hrvatskoj javnosti, iako je instruktivan iz više razloga. Gospodin Cohen je poznata osoba u svijetu, kako u religijskim, tako u filozofijskim, publicistikim i politikim krugovima i kao brat ministra obrane predsjednika Clintona. Na novinarsko pitanje: „Kakvo je vaše vienje dogaaja na ovim prostorima“, odgovara: „Vjerujem da, ako gledamo dugorono, najvea opasnost za stratešku budunost Hrvatske dolazi od Srba i uvijek e dolaziti od njih. Naalost postoji snano shvaanje u ovoj zemlji, u dijelu populacije i dijelu politikog vodstva da najvea opasnost za Hrvatsku dolazi od Muslimana, a za Srbe se misli da e s njima ii lakše. Ovakvo mišljenje Hrvatima poslano je izravno od Sotone. Jer takvo mišljenje moe voditi uništenju ove drave. Moda moje rijei zvue prejako, no Srbi ele osvojiti dalmatinsku obalu. Puno prije 1844., Garašaninova Naertanija i Crne ruke. Ako gledate ovlasti pekog patrijarha I srpske ortodoksne crkve, ono obuhvaa podruje identino Garašaninovoj velikoj Srbiji. I to nije sluajnost. Srbi imaju problem. Ne znaju gdje im je dom i ele da vaš dom bude njihov. I to ele postii na bilo koji nain. Bit e vrlo sretni da osvoje vašu zemlju ratom, ali bit e sretni i ako je osvoje jednostavnom kolonizacijom i tada demografski kontroliraju. Ono što Srbi ele i što e uvijek eljeti je proširena Srbija na raun Dalmacije i dijela Slavonije. To je prava religija Srba.“
Na daljnje pitanje novinara: „A budunost Bosne i Hercegovine?, odgovara: „Mislim da e još biti rata. Rat nee poeti Hrvati i Muslimani nego Srbi. Sada kad imaju pola Bosne, taj e dio iskoristiti kao odskonu dasku za novo osvajanje. To je lako predvidjeti. Zato je vrlo vano za Hrvate da razumiju da njihova budunost i suradnja lei u iskrenim, prijateljskim odnosima izmeu Sarajeva i Zagreba. Jedino u takvom savezništvu Zagreb moe pobijediti.“

Gotovo bih se usudio rei, da ovaj intervju predstavlja sublimaciju mojih upozorenja iz svih mojih objavljenih radova koje e uskoro izai sublimirani u jednu knjigu pod naslovom- Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i stvaranju drave. Upozorenja se odnose na potrebu reafirmacije zajedništva Hrvata katolika i muslimana, koje su neki sumnjivi ljudi i njihovi još sumnjiviji ciljevi doveli u pitanje.

Sve što su ovi sumnjivi ljudi radili, suprotno je i strano duhu i geniju hrvatskog naroda, njegovoj filozofijskoj misli, nainu ivota, dubokoj i istinskoj toleranciji njegovanoj stotinama godina.
No vratimo se kljunoj injenici koja je stalni predmet mog zanimanja, isticanja i upuivanja i koja se nastavlja na uvodne rijei gospodina Cohena. To je injenica da srpska politika unato nekih sadašnjih personalnih promjena, nema tendenciju odustanka od velikosrpskih ideoloških i teritorijalnih ciljeva, ve da se radi o stanovitoj politikoj mimikriji, ekanju na konsolidaciju i „bolja vremena“, osloncem na one iste snage koje su upravo ovdje u Hrvatskoj pokrenule ukupno zlo. Iako takav razvoj dogaaja svi skupa znaju i prognoziraju, ništa ne poduzimaju da sprijee da ne nastupe vremena koja otvaraju prostore ostvarenju takovih projekata i zahtjeva slinim onima poput negdašnjeg komunistikog „kljua“ po kojem e imperativno traiti imenovanja na sve javne visoke funkcije i na taj nain stei dominaciju u dravi koju su rušili i ega se ne odriu, ak kad se ispriavaju.

Neshvatljivo je da u politikim krugovima Hrvatske nema spoznaje o tome a niti politikog senzibiliteta da nasuprot ovakvom politikom srpskom stavu, na strani hrvatskih muslimana i Bošnjaka, nikada prije, pa ni sada, nakon nesretnog rata, nisu postojali osvajaki planovi na raun Hrvata, a pogotovo bilo kakvi teritorijalni zahtjevi, a ponajmanje da bi postojala ideologija, koja bi išla za uništenjem svega što je hrvatskog. Upravo te injenice ukazuju se kao jamstvo za stvaranje saveza, ne kao neke protu srpske alijanse, ve kao nunost politikog, ekonomskog , socijalnog i ak biološkog opstanka.

Osim toga valja znati da na podruju današnje Hrvatske nikada nije bilo rata izmeu katolika i muslimana i da neke zlonamjerno potencirane refleksije s drugoga dravnog podruja, sijanje mrnje, predrasuda, eliminiranje muslimana iz svakoga politikog i inog ivota, unato navedenih kristalno jasnih injenica i naših stavova, ima za cilj otvaranje prostora onim snagama koje su latentni protivnici svega hrvatskog i postizanje zaobilaznim putem, po sistemu podijeli pa vladaj, onog istog zbog ega je i pokrenuta ukupna zloinaka mašinerija.

To se radi kako preko onih ija je nacionalna iskljuivost najplodnije tlo za takovu rabotu, tako i preko onih koji su prodane duše, koji su u nekim obvezama da tako postupaju, jer pred vlastitom javnošu prikrivaju neka  ranija zlodjela uinjena pripadnicima vlastitog naroda.
Upravo takvi stalno dre u opticaju srpsku šovinistiku i retrogradnu tvrdnju da vjera odreuje naciju, koju je znanstveno obeskrijepio dr. Ante Starevi. To što neka retrogradna manjina, ne e ili ne zna proitati i pojmiti stvarnu veliinu nauka dr. Ante Starevia i što minimaliziranjem njegovog mudroslovlja na ekskluzivnu simboliku ini štetu hrvatskom narodu, doista je velika nesrea.

No, vjerujem da su takvi prolazno nevrijeme i da e plodovi ovog istinskog pravnog i filozofijskog genija, koji je svojim filozofskim i praktinim stvaralaštvom ukupnu hrvatsku duhovnu misao uvrstio na najviše mjesto u zajednici vjenih i neprolaznih svjetskih civilizacijskih steevina, daleko prije nego što su se i sjetili da u San Franciscu kodificiraju poštivanje ljudskih prava i sloboda, napisao je, govorio i prakticirao poštivanje razliitosti tezom: „da vjera ne odreuje naciju“ i „da su Hrvati narod s više vjera s katolianstvom i islamom i to nije naša razlika nego naše bogatstvo.“

Gotovo na vlas isto govorio je i pisao, veliki reformator i istinski muslimanski preporoditelj, voa kojeg je narod poštovao i slijedio, Reis-Ul-Ulema, Hadi Mehmed Demaludin auševi (1870-1938.): „muslimani ako ele da se odre moraju ii zajedno s Hrvatima.“
Neprekidno je upozoravao na srpsko nastojanje da Bosnu i Hercegovinu pripoje Srbiji i da su za postizanje tog cilja spremni uništiti sve druge koji nastanjuju zemljicu Bosnu, što se, naalost, ostvarilo stvaranjem tzv. Republike Srpske. Danas, parafrazirajui ovog istinskog velikana, nakon svih negativnih iskustava prošlih i sadašnjih, valjalo bi rei: „i Hrvati ako ele da se odre, valjalo bi da idu zajedno s muslimanima.“

Na tragu takve misli i poruke, Muftija Ševko ef. Omerbaši, vjerski islamski poglavaru Hrvatskoj, u svom intervjuu u Fokusu od 16.6.2000. bezrezervno izjavljuje: „Bošnjaci ele ujedinjenje s Hrvatskom. Mislim, kae Muftija Omerbaši, da Hrvatska i Bosna i Hercegovina mogu opstati samo ako su u jednoj dravi. Ujedinjene, naše bi zemlje imale izuzetan ljudski i tehniki kapacitet. Imaju i dobar geopolitiki poloaj. A sadašnja granica nije prirodna.“
Kad je novinar izrazio sumnju u to da e „vaši Bošnjaci biti oduševljeni ovim što govorite“, Muftija je bez okolišanja jasno odgovorio: „Varate se. Oni jedva ekaju to spajanje. Ali ne kako se govorilo s pozicije stvaranja Velike Hrvatske, nego na osnovi ravnopravnih odnosa“. U pogledu odnosa prema Srbima u tzv. Republici srpskoj, nije bilo dvojbe kod Muftije, da e se, ukoliko se stanje ne vrati na prijeratno, to postii ratom, iako vjeruje da e se Srbi urazumiti i konano shvatiti što je za njih najbolje. No o svemu tome najvanije je da u meuvremenu Hrvati i Bošnjaci ponu o tome razgovarati.“
Ovaj intervju dao je ovom listu vjerski poglavar muslimana u Hrvatskoj, neposredno prije svog puta u Teheran na Kongres islamskog jedinstva, organizacije koja okuplja sve mislee muslimane svijeta, uz napomenu da e upravo tamo, izmeu ostalog, govoriti i na ovu temu.
Ako nije pojedinim jasno mjesto i tko je na hijerarhijskoj ljestvici islamskog sveenstva Muftija Ševko ef. Omerbaši, ukoliko je dopušteno usporeivati, njegovo mjesto u hijerarhiji odgovara mjestu kardinala u hijerarhijskoj ljestvici katolikog sveenstva.
Nadam se i vjerujem da e dobronamjerni upravo na temelju ove usporedbe shvatiti svu ozbiljnost i promišljenost svake rijei kao i poruke koja dolazi od našeg vjerskog poglavara i da se bezrezervno moe rei da je njegova izjava rezultat dubokog zagledanja u budunost kako to i prilii vjerskim poglavarima, koji ujedno referiraju i ideale koje slijede njegovi istovjernici.

Naravno da su za provedbu jednog ovakvog prijedloga potrebni ljudi koji e biti sposobni ostvariti potreban savez. To svakako ne mogu biti isti ljudi koji su u prenesenom smislu rijei bili buldoeri, ve se trae arhitekti jednog novog potrebnog saveza, koji je uvjet bez kojeg se ne moe, ime e se sauvati narodna supstanca koja je biološki dovedena do minimuma, politikom koja ima za cilj svoj uski egoistini interes.
Da bi onemoguili ovo i sprijeili provedbu Starevievih teza da vjera ne odreuje naciju, velikosrpska propaganda ranije, a i sada muslimane naziva Turcima, kako bi muslimane ovog podneblja oznaili azijatima, ne Slavenima, iako znaju da su Islam prihvatili ljudi našeg podneblja. Ignoriraju tu injenicu i proteiraju tezu o muslimanima kao stranom tijelu pa stoga ne mogu niti biti po naciji drugo osim onog što su im oni namijenili da budu: „Turci, balije ili naješe ništa.“
Ovakav pristup nalaze u tvrdnji da su muslimani kako oni kau Azijati, pa onda ne mogu biti ni Hrvati.
Unato sijanja mrnje protiv Islama to im nije niti malo smetalo da budu najodaniji saveznici Osmanlijama po vjeri muslimanima, koji su im za uzvrat, sultanskim ukazima iz Istambula stvorili dravu, pa i samostalnu srpsku crkvu, Peku Patrijaršiju. Od dojuerašnjih obana stvorili su dvije „ kraljevske“ dinastije, pogrešno drei da e dinastijskim borbama postii da due tamo ostanu.
Valja posebno istai, da Turcima osvajaima nije ni na kraj pameti padalo da muslimanima Bosne i Hercegovine osnuju dravu, iako su ispovijedali istu vjeru.
Naprotiv, BiH muslimane iskorištavali su na nain da su ih slali u obranu carstva u daleke krajeve gdje su propadali i ginuli i tako se smanjivala biološka supstanca tog stanovništva u korist Srba koje su Turci naseljavali na ispranjena podruja.
Bosanska muslimanska vlastela uvidjevši sve te injenice, elei ostvariti samostalnu dravu podigla je ustanak pod vodstvom Zmaja od Bosne- Husein – kapetana Gradaševia protiv okupatorske osmanske carevine. Kako bi ugušili ovu pobunu, Turci imenuju za pašu i vou kampanje protiv pobunjenika, Srbina iz Like Latasa, porunika austrougarske vojske i dezertera koji toboe  prelazi na Islam i postaje Omer paša Latas.
On e kao pravi srpski izdanak u nevienom krvavom i genocidnom pogromu ugušiti ustanak. Bio je to prvi programirani genocid nad muslimanskim bosanskim stanovništvom po nalogu Osmanlija u srpskoj provedbi pod zapovjedništvom Latasa. Preko 1.500 bosanskih i hercegovakih vlastelina, begova i aga koji su bili uesnici ustanka deportirao je u Istambul gdje su i skonali. Preostaloj vlasteli oduzeo je zemljišta na koje je naselio Srbe iz ue Srbije te tako zapoeo penetraciju Srba i prisvajanje Bosne i Hercegovine.
Meutim, u tamošnjim povijesnim udbenicima nema ovih injenica jer se utajuje sluganstvo i suradnja u provedbi zloina.
Kako tada, tako i sada.

Nastavljajui takvu politiku, bolje reeno ideologiju, nema tog sredstva koje nee velikosrpska propaganda upotrijebiti kako bi onemoguila zajedništvo katolika i muslimana jer dobro znaju da je to zajedništvo brana ostvarenju njihove zamisli.  
U namjeri razdvajanja katolika i muslimana, velikosrpska propaganda ne pree od bilo kakvih sredstava a sredstvo koje stalno dri u opticaju je i tvrdnja o fašistoidnosti i genocidnosti cjelokupnog hrvatskog naroda. Cilj je dvojak. Postii kod svjetske javnosti odium prema Hrvatima, a muslimane zbog kako oni kau-„grijeha ueša“, navesti da otklon od hrvatstva, ime se ostvaruje njihova dominacija.
Iskrivljavajui tenju Hrvata za vlastitom dravom, namjerno ne elei praviti razliku izmeu drave i politikog reima u dravi, elju svih Hrvata za vlastitom dravom, zlonamjerno poistovjeuju s reimom. Iako je drava izraz volje jednog naroda a reim u dravi stvar je politikih odnosa i redovno nije izraz volje naroda, za bivšu i sadašnju srbokomunistiku propagandu to je jedno isto i zlonamjerno vrše izjednaavanje tih pravno i politiki suprotnih pojmova, te stekli uvjete za optubu cijelog naroda prokazujui ga kao genocidnog, a u svijetu postigli omrazu Hrvata.
Tako, zbog injenice da su uestvovali u stvaranju Nezavisne Drave Hrvatske kao i injenice da se veliki broj muslimana izjašnjavao Hrvatima od velikosrpske mašinerije proglašeni su ustašama. Zadesilo je to gotovo sve muslimane, pogotovo intelektualce, osim odreenih povlaštenih pojedinaca.
Nije sporno  da su muslimani sudjelovali u stvaranju Nezavisne Drave Hrvatske elei u takovoj dravi ostvarenje ravnopravne zajednice na osnovi poštivanja razliitosti utemeljene na Starevievoj nauci poimanjima drave. Meutim, isto tako stoji injenica da ako su eljeli i stvarali hrvatsku dravu, veina nije htjela reim koji je stvoren u to vrijeme.
Da bi svoje obitelji, imovinu i ast, zaštitili od pogroma, ubojstava, klanja, paljenja, silovanja i likvidacija djece što Srbi sustavno 200 godina prakticiraju nad muslimanima u pokretu su uestvovali iskljuivo iz obrambenih razloga, a ne ideoloških. To najbolje ilustrira injenica da zloine koje su Srbi poinili u ovom posljednjem ratu, pravdaju na nain da su se branili od ustaša, kako su nazivali i muslimane i katolike, iako takvih politikih formacija ni u tragovima nema na podruju Hrvatske i BiH.
Kad 60 godina nakon II svjetskog rata svoje zloine pravdaju na ovakav besraman nain, a to rade i dan danas, moete si predoiti kako je bilo muslimanima koji su se izjašnjavali kao Hrvati islamske vjere. Odmah su oznaeni kao ustaše i relikt prošlosti, ime su automatski sebe izloili nevienim represalijama sve do ubojstava cijelih obitelji, kakva sudbina je zatekla i Hrvate katolike. Na takav nain, prinudom, sijanjem straha od biološkog nestanka, ishodili su razdvajanje zajedništva katolika i muslimana pa na osnovu prokušane metode „podijeli pa vladaj“ koju su uinkovito prakticirali i provodili doveli i do bratoubilakog rata.
Kako nisu uspjeli u tijeku II svjetskog rata sve muslimane likvidirati pokušavaju drugom metodom. Po okonanju tog rata, nasilno pokušavaju muslimane posrbiti. Kad im to ne ide po zacrtanom planu, izmišljaju naciju Jugoslaveni, koja je ustvari zamjenica za Srbe, kao bi na taj nain apsorbirali muslimanski korpus u cijelosti i polako kroz generacije doveli do zaborava tko smo i što smo.
Da bi izbjegli takvu sudbinu, muslimani su pruili tzv. pasivni otpor kakav nije zabiljeenim u povijesti svjetske civilizacije još od vremena velikog Mahatme Gandija, tako što su se suprotstavili ovom nasilju na nain da su se deklarirali kao „ neopredeljeni.“
Ovaj izbor nipošto nije znaio da su muslimani doista „neopredijeljeni“, ve se radilo o mudrom otporu muslimana srbizaciji, na nain: „ne dopuštate da budemo nacionalno što elimo, a ne elimo  biti to što nareujete, ostajemo neopredeljeni.“ Da bi ouvali svoju samosvojnost, biološku supstancu i svoj potencijal, muslimani su plebiscitarno prihvatili ovu formu otpora, ije vrijednosti ni do dan danas nisu pravilno protumaene, a posebno ne na ovaj nain. Kako Srbi nisu mogli ovaj otpor sprijeiti, inili su sve da ga izrugaju, pa su govorili o muslimanima kao prevrtljivcima. Posebno su se izrugivali nazivanju muslimana cvijeem hrvatstva. 
A radi ega je dr. Starevi upotrebio ovu prispodobu? Evo objašnjenja! Kad su posljednji izdanci hrvatskog katolikog plemstva likvidirani u Bekom Novom Mestu, begovi i age u Bosni i Hercegovini, po Stareviu, jedino su istinsko hrvatsko plemstvo, koje on stoga naziva cvijeem hrvatstva.

No, Srbi su brzo shvatili da ismijavanjem ove tvrdnje, u kombinaciji s brahijalnom silom, postiu uinkovitije razdvajanje, tim više jer je naalost od brojnih slugana srbokomunista i površnih neznalica prihvaena ova rugalica i ovdje. Tome su dodali i neistinu da Hrvati kao neiskreni Latini pokušavaju zavesti muslimane laima o jednakopravnosti u cilju stvaranja Velike Hrvatske.
Usprkos svim srpskim nastojanjima muslimani su svojim plebiscitarnim uešem u stvaranju hrvatske drave u Domovinskom ratu pokazali, da 60-godišnja velikosrpska propaganda nije uspjela zatomiti tradicijske spone i ostvariti elju za samostalnom dravom, a tenju „svi Srbi u jednoj dravi“ bar su za sada suspendirali. Zajedništvom smo uz teške rtve slomili ostvarenje srpskog sna. Eto,to je naš prinos, a prinos je i to što još uvijek vjerujemo da e biti politikog razuma, znanja i ope narodne mudrosti da se razoblie oni koji ele taj prinos minimalizirati i obezvrijediti, kao oni koji ne ele Hrvatsku ni dravu ni narod, makar da su formalno pravno pripadnici hrvatskog naroda.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!