www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 28 Sijeanj 2020
 
 
INTERVJU Don Anto Bakovi
Ponedjeljak, 21 Veljaa 2011
http://www.republikainfo.com/index.php?option=com_content&view=article&id=225:intervju-don-anto-bakovi-sveenik-pisac-novinar-politiki-analitiar&catid=41:politika&Itemid=74
INTERVJU Don Anto Bakovi,
sveenik, pisac, novinar, politiki analitiar

BAKOVI: Kad mi je bilo najtee molio sam se Drinskim muenicama!

“Leale su kao zaklani aneli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispriati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojei se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti etnikog komandanta da se ubijene asne pokopaju u katoliko groblje. Meutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini“, prisjea se don Anto sad ve davne 1941., kada je kao djeak svjedoio smrti Drinskih muenica.

Drinske muenice biti beatificirane 24. rujna ove 2011. godine u Sarajevu. Kako nijedna od pet sestara nije porijeklom iz BiH, Bakovi smatra da ovaj vaan in treba uzdignuti na veu razinu. „Zbog katolikog zajedništva, trebalo bi angairati i Maarsku, i Austriju i Sloveniju, odakle asne potjeu. Prisutnost svih ovih Crkava uveliala bi proslavu beatifikacije Drinskih muenica“, mišljenja je on. Bakovi je predviao i predlagao izgradnju spomen-kapele Drinskih muenica na obali Drine, nasuprot velebne damije koja se nalazi na drugoj strani rijeke. „Time bismo mi i Muslimani imali 'posveenu rijeku' – Drinu i hodoasnici bi imali mjesto gdje bi se dolazili pokloniti našim muenicama“, ustvrdio je don Anto. Mišljenja je i da je Sarajevo povoljnija lokacija za beatifikaciju Drinskih muenica jer u Goradu za to trenutano nema uvjeta.

Razgovarala: Kristina Spaji-Peri

Na tlu Bosne i Hercegovine uskoro e se slaviti beatifikacija Drinskih muenica. Postupak je okonan pri Kongregaciji za kauze svetih u Rimu koncem prošle godine, a neposredno pred godišnjicu njihove smrti koja se obiljeava 15. prosinca. Mjesec dana kasnije sv. Otac potpisao je dekret i sestre Jula Ivaniševi, Krizina Bojanc, Antonija Fabjan, Bernadeta Banja i Berchmana Leidenix su i slubeno postale nove blaenice Crkve. Ostala je još samo sveanost beatifikacije koja e biti upriliena u sarajevskoj Zetri 24. rujna ove godine. Sveenik, pisac, novinar, politiki analitiar, urednik asopisa „Narod“ i jedan od osnivaa Pronatalitetnog pokreta u Hrvatskoj don Anto Bakovi kao djeak je svjedoio stravinoj smrti sestara, reda Keri Boje ljubavi, koje su 1941. etnici poklali u Goradu. O njima je napisao knjigu „Drinske muenice“. Naime, etnici su prvo imali namjeru silovati sestre, no one su pobjegle kroz prozor u namjeri da svoju ast ouvaju do smrti. Napasnici su ih doekali ispod prozora i dokrajili noevima. Bakovi je slušao jauke sestara, a godinama kasnije bio krunski svjedok u postupku proglašenja sestara blaenicama. Otkriva nam što za njega osobno znai privoenje kraju tog postupka. Premda ve u godinama, i dalje neumorno radi i piše o zbivanjima iz vremena kada je on bio djeak, kada je Drina nosila na tisue tijela, kada su sveenici robijali jer su bili dobri sveenici...

RE: Drinske muenice ve su blaenice. Postupak je okonan pri Kongregaciji za kauze svetih u Rimu i to 14. prosinca prošle godine, a sveti Otac je mjesec dana kasnije potpisao i dekret. Kakve osjeaje je u vama izazvala ta vijest, kada se zna da ste krunski svjedok i oevidac u proceduri za proglašenjem blaenica?

BAKOVI:  Kakve osjeaje u meni izaziva ta vijest? Što da vam kaem. Sedamdeset godina ivim s njima. Imao sam 11 godina kada sam uveer uo njihove jauke. Naša je kua u Goradu bila vrlo blizu vojne kasarne (200 metara), a kako je kua bila prostrana u njoj su stanovali etniki oficiri. To je mene i moju obitelj spasilo te i mi nismo zaklani i otplovili niz Drinu. Majka nas je probudila te veeri kada su asne došle u Gorade i bili smo spremni da pobjegnemo jer smo uli asne kako zapomau: - Marijo, Isuse, Josipe! Zimska no, studen, samo je mrakom odzvanjao taj jauk. I danas mi je toliko iv i bolan, premda je prošlo 70 godina. Kako sam pronašao asne na Drini? Naime, imao sam silno neustrašivu ideju da meu leševima koji su leali na obali Drine idem traiti svojega oca, bojei se da je i on ubijen. Tako sam i toga jutra, 16. prosinca, otišao meu unakaenim tijelima traiti svojega tatu. Tek je svitalo, a ja sam s etnikom kapom (koju mi je sašila jedna Srpkinja kako bi me spasila od etnikog pokolja) krenuo na obalu Drine i ondje ugledao etiri enska leša, kako sam opisao u svojoj knjizi „Drinske muenice“. Leale su kao zaklani aneli. Svaka je imala 10-15 rana na tijelu. Drhtao sam, gledao, plakao i otišao sam majci ispriati što sam vidio. Vratio sam se u još nekoliko navrata kasnije bojei se da ih netko ne bi oskvrnuo. Majka je otišla moliti etnikog komandanta da se ubijene asne pokopaju u katoliko groblje. Meutim, on ju je otjerao rekavši da bi i ona mogla završiti u Drini. Kada je majka vidjela da je bitka izgubljena te da je neizbjeno da asne završe kao i svi ostali ubijeni, a to znai da e im grob postati hladna Drina, poslala me po grobara Blaška kako bismo asne odgurnuli niz Drinu... Nego, vratimo se mojim osjeajima u ovom trenutku kada nam je pred vratima njihovo proglašenje blaenima. Moja ih je majka Jelka još prije 70 godina proglasila sveticama. - To su svetice! Djeco, molimo se našim drinskim sveticama! – znala je esto govoriti. Kasnije sam o 'drinskim sveticama' napisao i knjigu. Doduše, knjiga je izišla vrlo kasno, no ranije nije mogla jer se naprosto nešto takvo nije smjelo napisati. Neki nisu ni mogli vjerovati da se takvi zloini dogaaju. ini mi se da ih je tek Domovinski rat osvijestio. Kasnije su mi znali rei: - U pravu si! Ipak je istina ono što si pisao!

RE: Nakon Merza na podruju BiH novo proglašenje blaenih. Premda nisu porijeklom iz BiH, Drinske muenice su ovdje posvjedoile nesvakidašnju ljubav Bogu. „Svetost na djelu u našem je dvorištu“, kako to lijepo ree postulator kauze vl. Marko Tomi. Koliko je sve to znaajno za Crkvu u Hrvata?

BAKOVI: Dogaaj beatifikacije pet novih blaenica svakako e obnoviti našu Crkvu, izbrusiti je za sve nedae koje su je zatekle u ovom našem vremenu. Drinske su muenice zaista svetice! Prvo, i bez njihova mueništva, sve su one ivjele svetakim ivotom. Koliko je mukotrpan i teak bio njihov ivot! Radile su teške fizike poslove. Samostan je bio mnogo više strog nego danas. Moja je elja da Drinske muenice doprinesu veem poštovanju i vrednovanju dostojanstva ene. Danas se trai naina kako duhovno obnoviti svijet. Mnogi predlau razne duhovne obnove. E pa te duhovne obnove trebaju poi od ena. Njihovo je dostojanstvo obešašeno! Dostojanstvo majke, dostojanstvo supruge, pa i asne sestre – ukratko ene! Neka ove Drinske muenice povrate vjeru u dostojanstvo ene, svake ene, bez obzira koje ona vjere i nacije bila!

RE: Vaša je majka prala krvave etnike noeve kojima su ubijene redovnice, a vi kao 11-godišnji djeak svemu svjedoili. O tome ste napisali i knjigu „Drinske muenice“. Koliko je to iskustvo utjecalo na vaš sveeniki poziv i sve ono što danas jeste?

BAKOVI: Jedan od najalosnijih dana u mojemu ivotu bio je „jauk one strašne noi“. Svakako je i ovo, kao i mnoga druga muna iskustva nakon ovoga, utjecalo na mene i na sve ono, kako kaete „što danas jesam“. Postao sam osjetljiv na stradanja našega naroda, a kasnije e me stradanje mojega upnika ponukati da ga, po njegovoj posljednjoj elji, zamijenim. – Anto, ne plai, nego me zamijeni – bile su rijei mojega upnika kada je osuen na smrt.

RE: Po zagovoru Drinskih muenica dešavaju se brojna ozdravljenja - duševna i tjelesna. Utjeete li im se i vi u svojim molitvama?

BAKOVI: Kako sam i sâm kasnije imao trnovit put i esto upu zamjenjivao zatvorom, u  teškoama sam im se znao utjecati, pa i danas sam siguran da me prati njihov zagovor. itajte moju knjigu „Batinama do oltara“ pa ete vidjeti kroz kakve sam ivotne drame prolazio, a kad mi je bilo najtee molio sam se i Drinskim muenicama, kao i ubijenim sveenicima. Inae u mojem je obiteljskom domu svakodnevno bila prisutna pobonost svetim dušama naših pokojnika, posebice muenika. Tako nas je majka Jelka kao djecu okupljala na zajedniku molitvu i uvijek smo se molili i Drinskim muenicama. Mirno mogu rei da se prvo štovanje Drinskih muenica u našem hrvatskom narodu dogodilo u obiteljskom domu mojih roditelja u Goradu. Isto tako, s punom odgovornošu tvrdim da je prvi i najvaniji istraitelj, odnosno postulator mueništva Drinskih muenica bila moja majka Jelka Bakovi ro. Markovi. Sve što sam ja u vezi Drinskih muenica rekao i napisao poteklo je od moje majke Jelke.

RE: Kao djeak i mladi, osim smrti Drinskih muenica svjedoili ste smrti svojih upnika koji su nevini ubijani i mueni. Njihova sudbina odredila vas je kao sveenika. Nakon što ste ivot posvetili biljeenju komunistikog progona katolika osjeate li da ste rekli što ste trebali i da su Hrvati napokon zapamtili?

BAKOVI: Stara latinska kae 'Sapienti sat' – Pametnom dosta. E sad, ili mi nismo toliko pametni, ili ja zaista nisam dosta rekao jer bojim se da Hrvati nisu zapamtili. Pamenje nas toliko slabo slui da zaboravljamo dogaaje iz bliske prošlosti, a kako onda ne bismo one otprije nekoliko desetljea. Na sreu, spremam još nekoliko knjiga, pa valjda e se pamenje našeg naroda osvjeiti.

RE: Svojim autorskim djelima zaduili ste hrvatski narod, posebice u pogledu onoga „da se ne zaboravi“. Samo u „Hrvatski martirologij XX. stoljea“ uloili ste dva desetljea rada, a pronašli 664 muenika Crkve u Hrvata za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraa, njihove biografije, fotografije... Odakle energija za tako opsenim trudom i radom?

BAKOVI: Energiju sam naslijedio od svojih dragih, marljivih i vrijednih roditelja: majke Jelke i oca Stojana. Moji su roditelji imali sedmero djece. Sve su nas podizali i školovali, a uspjeli imati i dvije velike kue: jednu u Sarajevu, jednu u Goradu. Osim toga, uspjeli su od nas uiniti dobre ljude, vrste  katolike i istinske Hrvate. Naprosto, sve što sam uradio, morao sam uraditi. Sve knjige koje su napisane, morale su biti napisane. I ne mislim da je to sve. U pripremi imam još nekoliko knjiga za koje smatram da si ne bih mogao oprostiti da ih ne dovršim, posebice jer je posao na njima gotovo završen. ekaju se neke faktografske i urednike intervencije pa se nadam da e me zdravlje i milost Boja pratiti da i njih predstavim našoj javnosti.

RE: „Drinske muenice“, „Djeak s Drine“, „Batinama do oltara“..., djela su koja govore o progonu i pogromu Hrvata od strane bivše drave, iju ste „pravednost“ osjetili na svojim pleima. Jeste li u knjievnom smislu završili s prošlošu?

BAKOVI: Bilo bi mi drago kad bih mogao odgovoriti pozitivno na ovo pitanje, no, ne, još uvijek nisam 'rašistio' s prošlošu. eka me još jedna knjiga iz drinske trilogije i dvije iz moje robijaške trilogije. Ve sam prethodno napomenuo da su ove knjige gotovo spremne. Ima još tu i nekoliko knjiga na kojima bi trebalo malo više raditi, no neu pretjerivati s obeanjima, pa neka ostane na ovome.

RE: Godine 2009. proslavili ste 50 godina sveenikog reenja. U pedeset dvije godine sveeništva, a osamdeset godina ivota proivjeli ste svašta. Poznato je da ste robijali po Titovim zatvorima, „krivi“ jer ste odbijali rei da je Stepinac zloinac, jer ste organizirali vjeronauk, zbor... Moete li usporediti ta nemila vremena s vremenima u kojima ivimo danas?

BAKOVI: Vremena su neusporediva. Drugo vrijeme, drugi obiaji. Crkva se u ona vremena borila s jednim zlom, danas s drugim. No, kao što svako vrijeme ima svoje zloince, svako ima i svoje muenike i  svetce! Njihovi nam svijetli primjeri trebaju pomoi da ustrajemo u svim ivotnim nedaama i nesigurnostima.

RE: Uvelike ste svoj rad uloili i u budunost Hrvata, ukazujui na pogubnost raanja dvoje i manje djece po obitelji za jedan narod. Upozoravali ste na statistike koje pokazuju da svega dvanaestak posto obitelji raa troje ili više djece, a ak 87 posto jedno ili dvoje djece. Godinama ste ukazivali da zbog „Zwei Kinder Systema“ Hrvatska izumire, a u nekim izjavama bili tako oštri da vas je i javnost osuivala. Koliko je sve to urodilo plodom? Je li danas situacija drukija?

BAKOVI: Svjedokom sam mnogih majki koje mi dolaze zahvaliti i kazati da su upravo zbog mojega inzistiranja i ukazivanja na crne statistike odluile roditi jedno dijete više. Svjedokom sam i mnogih brakova izmeu suprunika koje sam ja upoznao. I dalje sam ustrajan u toj svojoj demografskoj borbi i populacijskoj 'politici', ali sam svjestan da sam se uhvatio prilino nezahvalna posla. No vrijeme i ljudi su nemušti. esto iz jedne dobre i plemenite inicijative uspiju izvui sve samo ne dobro. To je sluaj sa mnom. Javnost me voli prikazivati u potpuno drukijem svjetlu od onoga kako ja vidim sebe ili kako me vide moji suradnici i ljudi koji me poznaju. Ne elim nikome soliti pamet, nego samo prikazati injenino stanje stvari i ukazati na to da se nešto mora promijeniti, inae nas nee biti – vrlo jednostavno. No, priznajem, izgleda da ovo što ja uporno govorim nije za svaije uši, a svakako nije za uši onih kojima ionako nije stalo da postoje tamo neki Hrvati ili neka dravica Hrvatska. Ozbiljno mislim da bi se za rješenje našega demografskoga problema zajedno trebale boriti i Crkva, i drava, i svaki pojedinac, no, ponekad mi se teško oteti dojmu da je sve to utopija.

RE: Kada ste se i zašto poeli baviti, kako vi kaete, „Bojom i hrvatskom populacijskom politikom“?

BAKOVI: Kao mlad sveenik bio sam osuen na šest godina robije i kad sam tu robiju izdrao bilo je mnogo problema u kojoj u upi dalje pastoralno djelovati. Jedni su eljeli da se maknem iz Bosne i tako sam dobio dekret da idem na Kosovo u upu Janjevo. Ondje sam se susreo s kosovskim demografskim udom! Mlade majke, kao i one srednjih godina, raale su po osmero, desetero i dvanaestero djece! Što su više djece raale, to su bile zadovoljnije, zdravije i ljepše. Na Kosovu sam nauio ivotno pravilo, a to je da su obitelji s brojnom djecom daleko sretnije i uspješnije od onih s manjim brojem djece. Nije mi trebalo mnogo da odluim ovo kosovsko obiteljsko iskustvo predoiti hrvatskim majkama. U Janjevu sam izdavao list „upa Janjevo“ koji se naruivao i u Hrvatskoj i BiH. Glavno naelo koje sam iznosio bilo je: jedno dijete više svakoj zdravoj obitelji!

RE: Istiete da hrvatski narod danas izumire. Koji su uzroci izumiranja hrvatskoga naroda?

BAKOVI: Mnogi e na prvo mjesto staviti pobaaj. Meutim, postoji mnogo tzv. dobrih katolika koji još nisu uinili pobaaj, ali ni ne raaju djecu. Svakako je pobaaj strašno zlo jer se u Hrvatskoj svake godine preko grijeha pobaaja dogode (prema broju rtava) dva domovinska rata. No, smatram da je za nas Hrvate još pogubnije to drugo zlo, a to je antiivotni mentalitet koji se ne raduje djetetu. Taj antiivotni mentalitet oituje se u obiteljima s jednim ili dvoje djece. Mislim da Crkva tu treba odigrati odluujuu ulogu i na duhovnom planu tumaiti svojim vjernicima i govoriti im o ljepoti i vrijednosti ivota i boriti se za svako dijete. No, drava mora otvoriti svoju riznicu, tj. dravni proraun mora biti takav da se u Hrvatskoj ne smije nai nijedna majka koja zbog financijske situacije ne bi mogla roditi dijete više. Zato u svim izdanjima Pronatalitetnog pokreta kojemu sam voditelj, i lista „Narod“ kojemu sam glavni urednik dajemo klju demografske obnove koji se sastoji od ovih naela: Hrvatski narod danas izumire zbog obitelji s jednim ili dvoje djece. U obiteljima s troje djece stojimo na istom: nema izumiranja naroda, ali nema ni pozitivnoga prirasta. Jedino u obiteljima s etvero i više djece moemo rei da se radi o pozitivnom prirodnom prirastu, kao i nasljedovanju reenice sa prvih stranica Biblije: Raajte se i mnoite, zemlju napuite i sebi je podloite.

RE: I u BiH upanije s hrvatskom veinom biljee negativan prirodni prirast. Ne postoje toni podatci no procjenjuje se da je samo u Hercegovini 20 tisua mladia i djevojaka odavna zrelih za sklapanje braka. emu sve to vodi?

BAKOVI: Imajui u vidu odgovor na moje prethodno pitanje, svakako vam se ve namee zakljuak da nikako ne moe izii na dobro. Ukoliko se nešto ne promijeni u mentalitetu i razmišljanju današnjega ovjeka, pa bio on sveenik ili politiar ili prosvjetni radnik ili bilo tko drugi – crno nam se piše. Svi smo pozvani na demografsku obnovu, a nema demografske obnove bez duhovne obnove!
 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!