www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 26 Sijeanj 2020
 
 
ZLOINI BEZ KAZNE
Ponedjeljak, 21 Veljaa 2011
http://www.glas-slavonije.hr/mvijest.asp?rub=3&ID_VIJESTI=9494

ZLOINI BEZ KAZNE: U PARTIZANSKIM LOGORIMA OD GLADI I BOLESTI UMRLO JE GOTOVO 70 TISUA FOLKSDOJERA

Zloglasni plan OZNE: Muiti, silovati, ubiti, protjerati!

Objavljeno: 19.2.2011

Proljee 1945. godine nagovještavalo je kraj dugog i krvavog Drugog svjetskog rata u kojemu je poginulo izmeu 55 i 70 milijuna ljudi. Na prostoru bivše Jugoslavije nova zvjerstva tek e uslijediti. Brojne izbjeglice, meu njima i dijelovi poraenih vojski, krenut e prema Austriji bjeei pred partizanima i Crvenom armijom.
Jedan dio uspjet e se probiti i pronai sigurnost izvan granica Jugoslavije,no neki nisu bili te sree. Vlast ve odavno ima plan. Sve Nijemce ili likvidirati ili protjerati iz zemlje kako bi se otvorila mogunost provoenja agrarne reforme i kolonizacije, te radikalne promjene demografske/etike slike Jugoslavije.

U Jugoslaviji ivjelo 500.000 Nijemaca
Prema znanstvenim radovima dr.sc.Vladimira Geigera, iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu, koji više od 20 godina prouava poratna zbivanja na ovim prostorima, a posebno stradanja folksdojera, procjenjuje se da je od njih 500.000, koliko ih je ivjelo na podruju Jugoslavije do kraja Drugog svjetskog rata, priblino 240.000 bilo evakuirano pred naletom Crvene armije i partizana, te se nikada više nisu vratili na svoja ognjišta. Izuzmemo li one koji su bili mobilizirani u postrojbe Wehrmachta i Waffen-SS, gotovo 200.000 jugoslavenskih Nijemaca civila potpalo je pod komunistiku vlast u Jugoslaviji, a od toga njih priblino 70.000 izgubilo je ivote u logorima. Ostatak je nestao tijekom etnikog išenja ili je, pak morao izbjei. Ovome treba pridodati i priblino 10.000 slovenskih folksdojera vojnika i civila koji su stradali za rata i poraa. “Prema svim proraunima proizlazi da je broj stvarnih ljudskih gubitaka jugoslavenskih Nijemaca iznosio gotovo 100.000 osoba, navodi se u jednoj od Geigerovih studija. U isto vrijeme prema njemakim/folksdojerskim zapisima izmeu 1944. do poetka 1948., u logore je internirano priblino 170.000 ljudi. U logore su upuivane cjelokupne obitelji, starije osobe, ene s djecom, bez obzira na dob. Ondje je od posljedica zlostavljanja, zime, gladi, tifusa i dizenterije umrlo priblino 70.000 pripadnika njemake manjine. Broj ena i djece koji su umrli bio je vrlo velik; ak 26.000 Njemica, te 6.000 djece (od kojih je 5.582 poimenino identificirano). “Logori nisu zatvoreni ni 1947.godine, a tada su ukinuti samo logori za folksdojere na podruju Hrvatske. Oni koji u meuvremenu nisu stradali u logoru ili pak pušteni, prebaeni su u logore u Vojvodini. U Jugoslaviji su logori za folksdojere ukinuti tek u oujku 1948.”, potvrdio nam je dr. Geiger.

Sve su im uzeli
Politiki okvir za etniko išnjenje Folksdojera stvoren je 21. studenoga 1944., kada je donesen akt na zasjedanju AVNOJ-a o prijelazu u dravno vlasništvo neprijateljske imovine. Pod udar je došla svaka osoba njemake narodnosti koja se nije izravno suprotstavila nacizmu. Iako je jedan manji dio folksdojera sudjelovao u oruanom otporu nacistima, to se nije uzimalo previše u obzir. Slijedila je za golemu veinu konfiskacija imovine i protjerivanje, odnosno upuivanje u logore. Njihova sudbina bila je vezana uz propast Treeg Reicha. Do potkraj Drugoga svjetskog rata jugoslavenski folksdojeri, muškarci, uglavnom su bili dragovoljno ili prisilno mobilizirani u njemake vojne i poluvojne postrojbe i u kuama su ostali starci, ene i djeca. Njemako stanovništvo koje nije izbjeglo ili bilo do tada protjerano, bilo je tijekom i nakon ratnih djelovanja prepušteno samovolji pobjednika, istie u studijama dr.Geiger. Bezakonje, pljake, maltretiranja, ubojstva, silovanja ena, postali su potkraj rata i neposredno nakon njega folksdojerska svakodnevnica, ali i ne samo njih, nego svih potencijalnih politikih protivnika iz svih nacionalnih/etnikih skupina. U zaviaju su ostali mahom folksdojeri koji nisu bili izloeni neposredno ratnoj opasnosti i koji se nisu smatrali odgovornima za dogaaje u tijeku rata, oekujui da e se nastupom mira vratiti njihova rodbina, susjedi i prijatelji, ne pretpostavljajui da bi im se mogla pripisati kolektivna krivnja. Posao eliminacije preuzeo je Odjel za zaštitu naroda - OZNA. Masovna ubojstva folksdojera organizirano su provedena u mnogobrojnim mjestima, posebice u Vojvodini (Alibunar, Baka Palanka, Banatski Despotovac, Bekerek, Charlevill, Kikinda, Kovin, Mastort, Mramorak, Nemaka Crnja, Omoljica, Panevo, Ruma, Sara, Sivac, Srijemska Mitrovica, Stara Pazova, Starevo, Vrbas, Vršac, Zemun, Zichydorf). “Oito ne bez nareenja, odobrenja i(li), pak, znanja najviših tijela i pojedinaca Jugoslavije, ukljuujui i Josipa Broza Tita, navodi dr.Geiger.

Pria o Jakobu
Povijest govori: Jakob Sohl-Daxer tada je imao 13 godina, svjedoanstvo je iz knjige N. Stefanovi “Jedan svijet na Dunavu”, a opisuje se logor koji se nalazio u Knianinu (Rudolfsgnad) u Banatu. Od 18 tisua logoraša ondje je te 1946. godine bilo ak 8.288 djece do 14 godina.
- Najtea je bila zima 1946. etiri dana oko Boia nije bilo hrane. Poela su masovna umiranja. Rekli su nam da zbog velikog snijega nije mogue dovoziti hranu. Mi nismo imali ništa, sve nam je bilo oduzeto. Ni komad sapuna, ni zdjelu, šalicu... Od ogrjeva ništa, i kad su ljudi trgali plotove ili razvaljivali šupe, onda su straari pucali i ubijali koga su zatekli; onog tko nije uspio pobjei. U poetku je dnevno umiralo 70, zatim po stotinu, mislim da je granica bila 120 ljudi osoba. Najviše su stradala djeca u logoru. U gostionici su bila smještena djeca pred smrt. Umirala su od gladi. Nekima je lice trunulo, zubi ispadali. Stanovao sam preko puta i cijele noi slušam tihe jecaje, nisu smogli snage ni da plau. Ostavljeni su bili da umru, i to nekoliko stotina djece”.

Tifus, uši, glad...
U logorima su se zbog pomanjkanja higijene pojavile uši koje izazivaju pjegavi tifus. Povjesniar Vladimir Geiger u svojim znanstvenim radovima navodi iskaze i sjeanja nekih od logoraša u Slavoniji, meu njima Hede Schestak ro. Dibisch: “U samom logoru je bilo strašno. Vladale su bolesti, preteno pjegavac, para-tifus i dizenterija. Bili smo gladni i iscrpljeni. Raditi smo morali cijeli dan bez hrane... Barake su bile pune stjenica i ušiju”. Drugi logoraši navode da su u poetku dnevno umirale dvije, tri osobe, a nakon višemjesena boravka u logoru, primjerice onom u Valpovu, umiralo je dnevno po 20-30 osoba. Problem s tifusom poetkom travnja 1946. postaje toliko velik da se zaraza širi izvan logora Valpovo na okolno stanovništvo, te prijeti epidemijom širih razmjera. Tek tada su uslijedile opširne mjere cijepljenja i tifus je uklonjen. Dr.Geiger s Hrvatskog instituta za povijest istie da je kroz logor Valpovo prošlo prema svim vrlo pouzdanim navodima i procjenama priblino 4.000 logoraša, uglavnom starijih osoba, ena i djece. Do svibnja 1946., kada je logor Valpovo raspušten, stradale su najmanje 1.074 internirane osobe, uglavnom od gladi, dizenterije i tifusa. Ubijanja i smaknua logoraša, osim u nekoliko sluajeva koji su nedvojbeni, u logoru Valpovo nije bilo. Prema dokumentiranom iskazu upravitelja logora Josipa Globonika, tek nakon dolaska medicinske ekipe u proljee 1946. koje su raskuile logor DDT-om (sredstvo za uništavanje gamadi, iznimno djelotvorno protiv ušiju prenosnika tifusa pjegavca), te nakon što se odjea poela iskuhavati, tifus je postupno nestao. Inae, prašak DDT i tablete pristigle su uz pomo UNRR-a u Jugoslaviju, te je tifus u Hrvatskoj i Jugoslaviji uglavnom uklonjen.

ene su bile okrutnije

Veina logora bila je ograena visokom bodljikavom icom i kulama straarama. Dr.Geiger u svojim istraivanjima navodi da su u Valpovu folksdojeri bili smješteni u barakama, muškarci i ene odvojeno. Barake nisu imale rasvjetu i grijanje, nisu imale stakla na prozorima, te su oni zatvoreni daskama. Ljudi su leali na drvenim krevetima ili podovima bez slame (esto u brojnim logorima i bez pokrivaa). Tko nije mogao pronai mjesta, morao je spavati vani, u unutarnjem logorskom dvorištu. Logorska uprava i straa postoje u napuštenom njemakom selu Krndija kod akova. Ondje je logoraše uvalo 14 pripadnika jugoslavenske Narodne milicije od kojih su etiri ene, koje su, prema iskazima i sjeanjima logoraša bile najokrutnije. Kroz logor je prošlo priblino 4.000 ljudi, a priblino 1.500 ondje je smrtno stradalo.

Andrija je likvidirao 22 ene
U logorima je bilo i otvorenih umorstava. O tome svjedoi i postupak komandanta upravitelja logora Pusta Podunavlje u Baranji, koji je bio neki Andrija, Srbin iz Bijelog Brda, nedaleko od Osijeka. Prema iskazima svjedoka, koje navodi povjesniar dr.Geiger, upravitelj logora vatrenim orujem usmrtio je najmanje 22 osobe, uglavnom nemone i ene. Posljednji vei logor za folksdojere u Hrvatskoj bio je logor Tenja/Tenjska Mitnica kod Osijeka. Kada je raspušten u sijenju 1947., logoraši su prebaeni u logor Knianin u Banatu, koji je postojao do oujka 1948., a koji mnogi zbog bolesti i gladi nisu preivjeli. Brojni grobovi folksdojera preminulih u logorima Hrvatske nisu nikada oznaeni. Ukoliko su imali oznaku tada su to bili jednostavni drveni krievi. Kod logora Šipovac, nedaleko od Našica, 60-ih godina 20. stoljea, krievi su s grobova uklonjeni. Zemljište na kojem se nalaze grobovi danas je obradivo, bez ikakvih grobnih oznaka.

Najvei i naokrutniji logori
Najvei logori za pripadnike njemake manjine na podruju Hrvatske bili su tijekom 1945./46. Josipovac kod Osijeka, Velika Pisanica kod Bjelovara, Krndija kod akova, Šipovac kod Našica, Pusta Podunavlje u Baranji i Tenja/Tenjska Mitnica kod Osijeka, te Valpovo. Prema podacima Njemakog crvenog kria, te njemakim Zemaljskim podunavskošvapskim povijesnim izvorima uz ve nabrojane, logori su takoer bili: Antunovac kod Pakraca, Bjelovar, Borovo kod Vukovara, Beli Manastir, zatim Branjih Vrh i Kozarac kod B.Manastira, pustare Mitvar, Mirkovac i Sokolovac kod Darde, zatim eminac takoer kod Darde, Popovac kod B.Manasira, akovec, Daruvar, Golinci kod Donjeg Miholjca, Karlovac, Lepoglava, Ogulin, Osijek, Poega, Vinkovci, Virovitica, Vukovar, Slavonski Brod, Soljani kod upanje, Zagreb (Jankomir i Preko). 240.000 folksdojera bilo je pred naletom Crvene armije i partizana evakuirano, te se nikada više nisu vratili na svoja ognjišta 170.000 ljudi internirano je u logore na prostoru Jugoslavije 70.000 folksdojera umrlo je u logorima, uglavnom od bolesti, gladi, hladnoe i premorenosti 26.000 tisua ena izgubilo je ivote 6.000 djece do 14 godina starosti umrlo je u logorima 30.000 jugoslavenskih folksdojera deportirano je potkraj 1944. prema zahtjevu Sovjeta na prisilan rad u SSSR,i to uglavnom ena.

Marijan MATASOVI
 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!