www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica > Komentari > Barbara Turk - Da im barem spomen osta...
Nedjelja, 17 Studeni 2019
 
 
Barbara Turk - Da im barem spomen osta...
Utorak, 23 Rujan 2008
Da im barem spomen osta...

rtvama komunistikog terora Meimurja - upa Vratišinec  

Polustoljetna komunistika vladavina nanijela je hrvatskom narodu mnoštvo rana koje nikada ne e zacijeliti i toliko zla od kojega se hrvatski narod nikada ne e u potpunosti oporaviti.

Gotovo nema mjesta u itavoj Hrvatskoj gdje nisu poinjeni uasni zloini nad Hrvatima. Iako je komunistiki reim veliku veinu zloina elio prikriti prisilnom šutnjom rodbine rtava te svojom represijom onemoguiti izbijanje uasne istine na vidjelo, memorija naroda profunkcionirala je devedesetih godina prošloga stoljea, dolaskom demokracije i slobode u našu napaenu Domovinu. Tako je razotkriveno mnoštvo zlodjela koje je poinio zloinaki jugokomunistiki reim, odnosno njegovi podanici i predvoditelji. Od ove strašne komunistike pošasti (mrnje) nije bilo pošteeno ni Meimurje.

Vjekovima tlaen i muen pod tuinskim jarmom, hrvatski narod u Meimurju nadao se slobodi (kakvoj-takvoj), nakon Drugog svjetskog rata. Mnogima se nade nisu ostvarile ve je uslijedio nevien brutalni teror od strane tobonjih osloboditelja. Uslijedila su uhienja, zatvaranja i razliita zvjerstva nad domoljubnim Mei­murcima i svima koji su se na bilo koji nain zamjerili vlastodršcima. Na meti su bili preteno domoljubni intelektualci, katoliki vjernici i sveenici. O tomu svjedoe mnogi još ivui svjedoci. Za mnoge rtve koje su zloinci odveli u nepoznato i nepovrat, izgubio se svaki trag. Tek se pokoji trag nazire iskopavanjem nekih od mnogobrojnih jama diljem Hrvatske i Slovenije u koje su sijai smrti pobacali broj­ne nesretnike. Nekoliko stotina tisua nevinih, poubijanih Hrvata broji se nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

Na alost, do danas još nismo doivjeli detaljna i cjelokupna istraivanja povjesniara, kao ni povijesne istine ove nedavne tra­gedije hrvatskog naroda. Tek su krajem devedesetih, odnosno na­kon Domovinskog rata, uinjeni prvi konkretni koraci k tom cilju osnivanjem saborskih komisija u svim upanijama Hrvatske. Na alost i sramotu, ti postupci su prekinuti promjenom vlasti 2000. Mnogim, do tada istraenim i dokumentiranim svjedoenjima o imenima i broju rtava gubi se trag negdje u saborskom (dravnom) arhivu. Razlozi su više nego jasni i oiti. Ipak, ostao je manji dio kopija dijelova tih istraivanja kod voditelja istraivakih središta, a ima još i ivih svjedoka mnogih komunistikih zlodjela.

Na podruju Meimurja danas je poznato nekoliko grobišta koja je obiljeilo, postavljanjem spomen-krieva, Društvo za obil­jeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava Varadin, Podrunica akovec.

Najvea grobišta su:
-          u Gornjem Hrašanu, gdje je u tenkovskim rovovima poubi­jano mnogo ljudi 
      (neistraen broj);
-          na Ksajpi u Senkovcu, gdje su dovoeni i poubijani zatvore­nici iz Staroga grada u 
      akovcu (neistraen broj);
-          u Repovoj šumi u Štrigovi, gdje je nasilnom smru skonano nekoliko desetaka
      nedunih ljudi.


Voditelj istraivakog središta za istraivanje rtava u Meimurskoj upaniji, postavljen od strane Hrvatskog sabora, bio je hrvatski branitelj-dragovoljac Domovinskog rata gospodin Josip Kolari. Svojim nesebinim trudom i radom došao je do mnogih saznanja na temelju iskaza svjedoka, podataka iz dostupnih upnih matinih knjiga i na druge naine.

Prema Kolarievom istraivanju utvrenje poprilian broj tra­gino izgubljenih ivota od zloinakih jugokomunistikih ruku i to po svim upama diljem Meimurja.Jedna od najtee stradalih u poslijeratnom razdoblju je upa Vratišinec. U svakom mjestu koje pripada toj upi komunistika represija vodila je svoj zloinaki pir, a najviše u Vratišincu, Peklenici i Gornjem Kraljevcu.
U Vratišincu je uhien i odveden na strijeljanje u nepoznato upnik vl. Hinko Kroder. Slino su doivjeli i mještani Vratišinca Josip Maari i tadašnji poštar Roko Cimbola.U Gornjem Kraljevcu na stravian nain ubijen je hrvatski domoljub, intelektualac i vjernik Valent Tuksar (o tome je pisano u HKK 1998., str. 15 L-154.). Njegova braa s još nekoliko mještana odvedena su u zatvor i tamo bili terorizirani. Brat ubijenog Valenta, Ivan Tuksar odveden je nakon dva tjedana u nepovrat i ubijen kao i djevojka Varošanec (autoru nije poznato ime djevojke). Nestali su na slian nain još i Jakob Simuni, Tomo Tkalec i Slavo Sršan.
Peklenica je ostala bez etvorice mladia dvadesetogodišnjaka u jednom danu 1947. Uhieni, odvedeni i ubijeni su bili Josip Razlek, Roko Novini, Vid Jeleniov (autoru nije poznato tono prezime) i Antun Horvat.
Podanici zloinakog komunizma našli su povod za uništenje još desetak Hrvata iz Peklenice od kojih se danas znaju imena Valenta Tarandeka, Rudija Saboa, Valenta Škvorca, Mije Jambrošia ... 
U Kriovcu je godine 1945. nakon rata pod udnim okolnosti­ma nestao Antun Turk. 

Posljednja rtva polustoljetnog komunistikog terora bio je Rudi (Rudek) Mutvar iz Kriovca koji je uhien godine 1987. i pos­lije u pritvoru muen i na smrt pretuen zbog toga što je ekajui u redu za kruh kod trgovine u Kriovcu pjevao pjesmu Ide Tito preko Romanije i sa sobom vodi svoje ciganije. Prema nekim prianjima, znao je u gostioni zapjevati hrvatske domoljubne pjesme kao na primjer Ustani bane Hrvatska te zove i sl., zbog ega je bio redov­no maltretiran i fiziki zlostavljan. 
Na nama današnjim naraštajima ostaje obveza i sveta dunost, da za sve navedene muenike i za one koji moda nisu ostali zabil­jeeni u ni jednoj memoriji još ivuih ljudi, ni u matinim knjiga­ma ili drugim izvorima, kao i za sve muenike za hrvatsku domo­vinu i hrvatski narod s podruja upe Vratišinec radi kulture, povi­jesti i zahvale za podnesenu rtvu ivota, podii spomen-obiljeje koje e svjedoiti buduim naraštajima o teškoj povijesti Hrvata na ovom podruju izmeu Mure i Drave. Tu obvezu preuzelo je Društvo za obiljeavanje ratnih i poratnih rtava, Podrunica akovec, ali od godine 2000., otkako djeluje, do danas, nailazi na otpor opinskih vlasti iz Vratišinca, vjerojatno zbog zaslijepljenosti onom istom ideologijom koja je uništila gore navedene nesretnike - do­moljube.

Vjerujemo da sve nedune rtve ive vjeno na nebesima i da su zagovornici svojemu narodu i domovini Hrvatskoj.

Hvala im!

Barbara Turk
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!