www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 01 Travanj 2020
 
 
ZEMLJA SE OTVORILA
Petak, 25 Veljaa 2011
http://www.vjesnik.hr/html/2011/02/24/Clanak.asp?r=sta&c=1

etvrtak, 24. veljae 2011.

U Saboru je jedna poznata zastupnica izjavila neka se brinemo o elucima gladnih, a ne o davno zakopanim kostima. Nota bene desetaka pa i stotina tisua mladih ljudi. Porazno. Gdje je sada Odbor za ljudska prava?

Od zla zlih ljudi gora je ravnodušnost dobrih ljudi«, rekao je Martin Luther King. Velike rijei. Platio ih je glavom. I tek nakon toga nisu bili ravnodušni. Trebamo li i mi prolaziti isto ili se treba na vrijeme pokrenuti? Ne pripisujmo svakomu svrstavanje kad kae istinu koja se nekomu ne svia. To je »ubojstvo« nepameu. Nama Hrvatima to je svojstveno, pa smo valjda i tako dugo ekali svoju dravu. U borbi za vladanjem rušili smo uvijek sami sebe. Slušajui rasprave u Hrvatskom saboru sve podsjea na tu povijest. Ne uje se nijedan suvisli prijedlog kako popraviti ono što se napada i zato to gubi svaki smisao.
Ono što je bilo pod velom tajni, kao pria o caru Trojanu, zemlja je sama progovorila. Plitko zakopane kosti tisua smaknutih ljudi poele su same izlaziti na površinu. Javljaju se kosti iz jama, iz tunela rudnika, iz tenkovskih rovova u Sloveniji i Hrvatskoj. Neki koji o tome najviše znaju kau da se ne zna ije su to kosti, a ako ima i djejih kostiju, tko zna kako su dospjele u te hrpe. Neki Slobodan bi rekao da smo se mi tamo sami zakapali, jednako tako kako smo u Dubrovniku sami palili kue i brodice, a dimili zapaljenim gumama. Masovna samoubojstva kao u nekih sekti.
U Saboru je jedna poznata zastupnica izjavila neka se brinemo o elucima gladnih, a ne o davno zakopanim kostima. Nota bene, desetaka pa i stotina tisua mladih ljudi. Porazno. A bila je i ministrica pravosua za vrijeme SDP-ove vlasti. Gore ne moe. Gdje je sada Odbor za ljudska prava? Ravnodušan je, svakako.
Nitko ne brani ideologiju poraenih, niti smo je mnogi od nas branili bilo kada, ovdje se radi o nasuminom ubijanju razoruanih i zarobljenih vojnika bez provjere krivnje ili suenja i gomili civila sa enama i djecom od kojih su neki bili simpatizeri one vlasti, ali i mnogi zavedeni. Po meunarodnom pravu, svi su bili nevini, jer krivnja nije ni utvrivana, a kamoli utvrena. Svi do jednoga slau se da je svaki zloin zloin i da ga treba jednako kanjavati, osim ako je njihov. Ovoliko grobišta nije imao ni Pol Pot. Što je onda zloin? Neki kau: »Neka forenziari ispituju stvar«, kao da se ne zna ni po svjedocima tko bi tamo mogao biti s rupom od metka u glavi i vezanih udova icom.
Moe li se kazati da je naša inteligencija ravnodušna na sve ili da strahuje za svoje pozicije pa šuti? Ako je intelektualac moralan i sposoban u onomu što radi, ne bi smio dopustiti da mimo njega zaive sudovi mediokriteta. Gospodarski oporavak je jedno, a moralna struktura društva pitanje duhovnog opstanka.
Primjerice, ako pozvani ne reagiraju kad tuiteljstvo Haaškog suda kvalificira voe hrvatske obrane od agresije kao zloince, onda bi intelektualci ove zemlje morali sazvati tribinu i progovoriti. Jesmo li svi zajedno oguglali na ono bitno? Optuuje se naša borba za slobodu i javno blati pred svijetom. Ako i presuda bude jednako tako nepravedna, blatnjavi i pognute glave ui emo u EU. Zar baš nitko o tome ne brine?
Drim da su to i te kako znaajne teme za nas. Nije miješanje u pravosue ako glas ove zemlje u ime krvi i tla ne progovori o najteim klevetama koje tuiteljstvo suda u Haagu podastire sudu. Pa duni smo to barem prema onima koji su obranili Hrvatsku, koji su za nju umrli, koji su bili prognani i zbog male vukovarske djece koja su dobila sijedu kosu. A i zbog svojeg naroda u cjelini. Zbog domovine na koju se pozivamo u slavljima i inae. Dvije navedene teme iz ovog napisa kljune su za pomirenje i za ponos hrvatskog naroda. Sve ostalo bit e pun eludac koji nije jedini što naciji treba. Tuno je slušati kako se sve svodi na to, a gladnih u ovoj zemlji zapravo i nema.
Ima siromašnih i nije utjeha što ih ima u svim zemljama svijeta. Ali u svijetu ima puno onih koji toj sirotinji pomau svojima, a ne dravnim novcem. A kod nas? Pater Cvek sa svojom »Kapi dobrote«, makar ni sam nema ništa. Tko je od naših bogataša razvezao kesu i darovao dio novca sirotinji o kojoj tako rado u politike svrhe priaju? Hic Rhodos, hic salta!
Ima starih nezadovoljnika hrvatskom dravom koji u svakom poduzeu gdje tinja bunt vide (prieljkuju) širenje pobune. Znam jednog koji godinama zaziva krv. Stari boljševik. Nakon svih dokaza povijesti on je nepomian. Ne miri se. E, to je ve zloin, a ne sloboda mišljenja. Zloin in spe.
Natjecanje stranaka za glasovima biraa bit e promašeno ako se naciji ne vrati ponos i samopouzdanje u sebe. Smatram da svaki izbori na koje ne izae više od 50 posto biraa nisu valjani. Nema opravdanja da se legitimitet parlamentu daje na osnovi, recimo, 14 posto što se moe oekivati zbog opeg nepovjerenja u politiare. Tako ja mislim, bez obzira na to što se to pravno pokriva, jer je to pobjednicima svejedno. Takva se suzdranost naroda ipak ne dopušta u svim zemljama razvijene demokracije, u Australiji se i novano kanjava. I to je podruje o kojem ne treba šutjeti.
I na kraju, kako mogu mirno spavati ljudi koji se još nisu probudili od branjenja zloina koji su oiti? Brane se da se to zbilo pred puno godina, a zalau se da ratni (a tek poratni?) zloini ne zastarijevaju. I neki su povjesniari poeli sebe nazivati antifašistikim povjesniarima, dok im nije kontrirano da su prema tomu svi drugi - fašistiki. Oni nikad nee shvatiti da je antifašist bio i Staljin, ali nije bio isto što i mi ostali. Od neba do zemlje.
Sramotno je, vraam se na temu, što još postoje intelektualci koji svim silama pokušavaju minorizirati, odgoditi, pa i izrugati govor kostiju koje su provirile iz stotina rupa ove zemlje. Pa kad još na televiziji glorificiraju novinarku koja usporeuje kopanje po kontejnerima s iskapanjem kostura ljudi probušenih glava mecima, onda se treba pitati do koje je granice demokracija otišla. Treba li to tretirati novinarskom slobodom, slobodom pisane rijei? Hoe li to osuditi barem Hrvatsko novinarsko društvo ako ve nije nitko drugi (a morali bi)? I zar još postoje intelektualci koji, ako su ljeviari, još nisu spremni prihvatiti grijeh komunizma i šovinistike osvete pod tom krinkom na ovim prostorima? Tragino, u svakom pogledu.


Duško Milii,
Sveuilišni profesor u mirovini
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!