ODRŽANA 5. GODIŠNJA SKUPŠTINA HKV-a

Utorak, 08 Ožujak 2011

"Dr. Zvonimir Šeparoviæ, pozdravio je Godišnju skupštinu HKV-a u ime Hrvatskog žrtvoslovnog društva, podržao prijedloge referata Hrvoja Hitreca i akademika Barišiæa, zahvalio na suradnji u izradi portala HŽD-a i predložio da se u zaštiti suvereniteta Hrvatske koji je "do srži ugrožen" (Hitrec) zaoštri odnose sa Srbijom koja upada u pravo ludilo (furor) velikosrpskog i èetnièkog ekspanzionizma prema Hrvatskoj progonom hrvatskih branitelja, prodorom u hrvatsko pravosuðe, traženjem (Tadiæa) da se naše generale u Haagu osudi i bez obzira na to da li ima dokaza o navodnim izvršenim zloèinima ili ne, traženjem (45.000 potpisa) da se onemoguæi ulazak Hrvatske u EU dok ne riješi sve srpske zahtjeve i slièno. Svemu je kriva popustljivost Srbima u koalicijskom vladi u Hrvatskoj." Administrator portala HŽD-a Održana 5. Godišnja skupština HKV-a IZVOR: http://hakave.org/index.php?option=com_content&view=article&id=7879:odrana-5-godinja-skuptina-hkv-a&catid=72:skuptine-hkv-a&Itemid=48 U Zagrebu je u subotu 5. ožujka, u dvorani Tribina Grada Zagreba na Kaptolu održana Godišnja skupština Hrvatskoga kulturnog vijeæa. Nakon izvoðenja hrvatske himne i minute šutnje u poèast svima kojima su dali život za Hrvatsku u njezinoj burnoj povijesti, a osobito poginulim hrvatskim braniteljima, te èlanovima HKV-a koji su preminuli izmeðu dviju godišnjih skupština udruge, izvješæe o radu Hrvatskoga kulturnog vijeæa podnio je predsjednik HKV-a Hrvoje Hitrec. Zahvalio je svima koji su se odazvali, posebno èlanovima koji su po nepogodnom vremenu stigli iz raznih krajeva Hrvatske. Podsjetio je da HKV djeluje šest godina, ako se ukljuèi i neformalno djelovanje u 2005. godini. "U Hrvatskoj postoje stotine i stotine udruga, ali je samo jedno Hrvatsko kulturno vijeæe", rekao je, "samo je jedan toliko širok, stalan, postojan, nepotkupljiv i posve nezavisan organizam koji je u ovim godinama teških zabuna i zabluda ulazio u sva podruèja hrvatske zbilje, analizirao, objašnjavao, upozoravao i davao ne samo prijedloge nego i rješenja za koje hrvatska državna vlast nije marila jer su dolazili od intelektualaca obdarenih prirodnim hrvatskim osjeæajem, osjeæajem za hrvatske interese – svime onime što ta vlast nema." "Za ugled naše udruge zaslužni su svi èlanovi Hrvatskoga kulturnog vijeæa iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, iz cijeloga nacionalnog hrvatskog prostora, ljudi èije je domoljublje na istoj cijeni kao i èestitost, pa mi nije poznato da je bilo tko od nas upleten u neku korupcijsku aferu niti da je na drugi naèin štetio domovini", nastavio je Hitrec." U izvršnom smislu za dobar rad HKV-a zaslužan je Upravi odbor – akademik i dopredsjednik HKV-a Slaven Barišiæ, gospodin Ante Beljo, monsignor Mile Bogoviæ, doktorica znanosti Ljerka Mintas Hodak, doktor znanosti Miroslav Meðimorec, književnica Marija Peakiæ Mikuljan, književnik i dopredsjednik Stjepan Šešelj i književnik Ðuro Vidmaroviæ. Hitrec je zahvalio i èlanovima Nadzornog odbora, prof. dr. Marijanu Šunjiæu i odvjetniku Sreæku Iliæu. Treæi èlan Nadzornoga odbora redatelj Miroslav Mikuljan preminuo je nedavno. U Èasnom sudu su od utemeljenja udruge akademik Ivan Aralica, akademik Dubravko Jelèiæ, te dr. iur. Milan Vukoviæ. Podsjetio je takoðer da su povjerenici za pojedina (teritorijalna ) podruèja mr. sc. Lujo Medvidoviæ, književnik Andrija Vuèemil, prof. dr. Branimir Lukšiæ i novinar i publicist Mate Kovaèeviæ za podruèje Herceg Bosne. Cijena nezavisnosti i tajni raèuni HKV-a u Austriji "U operativnom su timu, kao èlanovi koji rade bez naknade – administrator internetskoga portala HKV-a, dr. sc. Osor Barišiæ, tajnica Dubravka Rajèiæ, te Marina Balaško Ivanèiæ koja pomaže na portalu oko kojega ima sve više posla,"reèeno je u izvješæu predsjednika koji se zahvalio i svim èlanovima koji su prevodili tekstove na engleski jezik za knjigu «Croatian generals are not guilty», u nakladi HKV-a - gospoði Zdravki Bušiæ, gospodinu Adrijanu Belji, akademiku Slavenu Barišiæu, kao i poduzeæu "Laser plus" i njegovu vlasniku gospodinu Branku Cindri, te poduzetniku Branku Ivankoviæu. Novèanu situaciju HKV-a H. Hitrec je objasnio svojevrsnim galgenhumorom, spominjuæi milijune kuna prihoda. "Dio novca prebacili smo u Salzburg i Klagenfurt na tajne raèune", rekao je, a zatim se vratio u zbilju: "Do dana današnjeg nikada u povijesti udruge nismo dobili ni lipe od države koju su mnogi od nas stvarali, ni od grada Zagreba u kojemu mnogi od nas žive i gdje je sjedište udruge. Ni prostor nam nisu dali. Neka ih bude stid. Ali to je cijena nezavisnosti, a ta se cijena plaæala i plaæa i mnogo teže nego siromaštvom. Usprkos svemu mi još postojimo i u uzletu smo, a oni koji su nam željeli propast upravo sami padaju u bezdan. Kako smo novèano preživjeli, ostat æe i za mene vjeènom zagonetkom, koliko smo toga financirali privatnim novcem, teško je izraèunati, a u ovim se nesigurnim vremenima ni èlanarine ne prikupljaju kao nekada. Pa ako ima slabosti u radu HKV-a, one su iskljuèivo povezane ne s idejom, ne s kreativnošæu nego s novcem koji nas, primjerice, sprjeèava da budemo nazoèni i da snažnije djelujemo izvan Zagreba. Ustav, jezik, èetnici, genocid, iseljenici "Naše teme nije trebalo izmišljati, nudio ih je sam život", rekao je zatim Hitrec". Prije godinu dana ukljuèili smo se snažno u javnu raspravu o ustavnim promjenama, poslali smo i naših dvadesetak prijedloga koje su nezavisni pravni struènjaci podržali, a zavisni politièari odbili, sudjelovali smo u mnogim raspravama, primjerice oko Hrvatske radiotelevizije, smatrajuæi da se javna televizije ne smije žrtvovati komercijalnim televizijama u vlasništvu stranaca, ali i da ne može ostati kakva jest jer sada ne ispunjava svoje zadaæe na mnogim podruèjima. Naša stalna upozorenja da je ugrožena i sama srž hrvatskog identiteta, hrvatski jezik, dobila je – izmeðu ostalih – i potvrdu u naoko apsurdnoj èinjenici da je Ministarstvo kulture financiralo knjigu u kojoj se tvrdi da hrvatski jezik ne postoji, pa smo državnom odvjetništvu podnijeli prijavu, a odvjetništvo ju je – odbacilo! Ministar je doduše odletio, ali je u ministarstvu ostao glavni krivac za aferu, velikosrpski provokator Èedomir Višnjiæ. Prosvjedovali smo na tribinama protiv pokušaja rehabilitacije èetništva u Hrvatskoj, pitali se javno što je ostalo od hrvatskih stranaka – a nije ostalo ništa – zahtijevali smo da se ne povuèe tužba za genocid protiv Srbije, tvrdili i dokazali da je Udba ostala živa, nismo zaboravljali ne samo Gotovinu i Markaèa, nego ni Praljka i ostale optužene Hrvate iz Bosne i Hercegovine. Podržali smo braniteljske prosvjede i ne samo to – nekoliko dana uoèi prosvjeda održali smo tribinu uz nazoènost mnogih branitelja i izdali Proglas, tražeæi da se uèini ono što bi uèinila država koja drži do sebe. Govorili smo i pisali o nekažnjenim komunistièkim zloèinima, o Hrvatima koji se ni dan-danas nisu vratili na svoja ognjišta premda je prošlo 66 godina, te o skandaloznom udaru u trenutku promjena Ustava, kada su Hrvati izvan domovine praktièki ostali bez prava glasa na izborima. Sve ove teme i još mnoge druge, kao i kolumne naših èlanova na Internetu, polemike i obavijesti, širene su dalje i preko drugih, srodnih i nesrodnih portala." Narodu je trebalo otvarati oèi. Sada su otvorene "Kada smo pokretali Hrvatsko kulturno vijeæe, mnogi su nas èudno gledali", nastavio je Hitrec. " Narod u to vrijeme nije bio posve svjestan što se dogaða i što mu se sprema, ne zato što je glup nego zato što nema dovoljno informacija, a ako ih i ima. ne može uvijek toèno artikulirati svije nezadovoljstvo. No zato je u svim razdobljima povijesti Hrvatska imala ljude kojima pozadina dogaðaja nije neprozirna, imao je ljude koji su osjeæali osobnu odgovornost za nacionalnu sudbinu i bili nositeljima nacionalne svijesti. Ta je zadaæa u ovo naše doba zapala Hrvatsko kulturno vijeæe, što je naoko paradoksalno, ali je i toèno da su hrvatske kulturne institucije u tom smislu djelovale samo povremeno i, blago reèeno, zatajno, ili nisu djelovale nikako, zavisne od politike i izvora financiranja koje ona nadzire. Hrvatsko kulturno vijeæe moralo je djelovati i kao politièki organizam jer su se stranke pokazale nedostojnima, jer je novija hrvatska politika krenula pogrješnim smjerom, jer je krenula putem starim zabluda i jugoslavenskih magla, jer je izdala i Starèeviæa i Tuðmana, jer je ponizila hrvatski narod i hrvatsku državu. Narodu je trebalo otvarati oèi, i sada su otvorene. Koliko smo mi tomu pridonijeli, neka poslije analiziraju povjesnièari. Mislim da smo uèinili dosta, u granicama moguænosti. Sada, zadnjih burnih mjeseci, narodu je posve jasno da država nije u njegovoj službi nego u službi stranaca i stranih korporacija koje traže nove kolonije, da je u toj službi i ideja jugosfere koja se treba sjediniti da olakša ovaj novi tržišni imperijalizam, ali je narodu jasno i to da se – zahvaljujuæi takvom stanju stvari i remisiji hrvatske politièke razboritosti – opet budi velikosrpski ekspanzionizam koji koristi opisane tendencije. Ili, drugim rijeèima, mi se nalazimo usred politièke i pravne velikosrpske agresije koja ima sve poznate komponente, ukljuèujuæi i novo forsiranje nepostojeæega srpskohrvatskoga jezika, a te zamisli imaju svoje mostobrane u Hrvatskoj, ne samo meðu Srbima. Narod je uznemiren, narod je osiromašio, narod je gnjevan jer je došla u pitanje i sama egzistencija, ali je gnjevan i zato što ga se tretira kao maloumnika, što ga varaju na sve strane, što se izigrava demokracija, što mu žele oduzeti vrijednosti koje poštuje, kršæanske, hrvatske i univerzalne vrijednosti. I što mu, na kraju krajeva, žele oduzeti državu koju je toliko želio." Hrast – do pobjede na izborima "Mi smo se do sada, gospoðe i gospodo, borili sami", rekao je H. Hitrec u zadnjem dijelu govora. "Sami, ili barem nedovoljno usklaðeni s udrugama i osobama koje po stupnju domoljublja i svjetonazoru nisu razlièite od nas. Sada, kada je vrag odnio šalu, kada je razvidno da su postojeæe stranke postale strane hrvatskom narodu, u ovoj izbornoj godini HKV postaje jednom od temeljnih sastavnica politièkoga pokreta HRAST, s ciljem da pobijedi na parlamentarnim izborima. Taj se pokret munjevito širi prvenstveno zato što su njegove ideje i njegov program veæ niz godina postojali u narodu, u ovoj ogromnoj veæini Hrvata koje u Hrvatskom saboru nitko ne zastupa. Kao pojedinci u pokretu su i predsjednièki kandidati, obojica èlanovi HKV-a, prof. dr. Miroslav Tuðman i prof. dr. Josip Jurèeviæ – eto, ovaj put zajedno – tu su vrlo utjecajne udruge i stranke poput Grozda i Obiteljske stranke, hrvatski republikanci, te cijela mreža društava i graðanskih inicijativa širom zemlje. To je pokret za Hrvatsku kakvu smo sanjali, kakvoj smo težili u olovnim vremenima, ali se nakon blistavog povratka na zemljovide našla u rukama klateži koja ju je upropastila i izdala. Važno je pritom napomenuti da svaka sastavnica pokreta zadržava svoju vlastitost, svoju autentiènost, pa tako naravno i Hrvatsko kulturno vijeæe. Zbog toga smo Upravni odbor i ja odluèili dati pristanak ulasku HKV-a u HRAST, a ja vas molim da tu našu odluku potvrdite." (Nazoèni su aklamacijom potvrdili pristupanje HKV-a Hrastu.) "Ali nemojte stati na tome, na neobveznoj potpori, nemojte stajati sa strane, budite mediji u ovo vrijeme kada nas mediji više-manje prešuæuju, budite mediji sve dok ne budemo na naslovnim stranicama i u udarnim vijestima elektronièkih medija. I naðite u sebi snagu da se javno izložite, jer vremena više nema. Ovi su izbori zadnja prilika da se ne ostvari ona strašna kletva: Dao Bog da imao pa nemao, zadnja prilika da bez nasilja i nesreæa, mirnim putem vratimo Hrvatsku na pravi put. Inaèe æe se naši potomci pitati je li moguæe da je de facto ista generacija stvorila i izgubila samostalnu hrvatsku državu! Još nije sve izgubljeno, još smo živi na zidinama Gvozdanskog, a naše Gvozdansko su u ovom èasu naše vode, naše šume i naš, hrvatski jezik. Iz toga zadnjeg uporišta prelazimo u napad, da osvojimo puninu naše slobode, da budemo doista svoji na svome, i da Hrvatska bude ugleda i uspješna zemlja koja se nikome ne klanja, država koja štiti svoje graðane, država koja štiti hrvatsku kulturu. Živjela Hrvatska! Izvješæa Èasnoga suda i Nadzornog odbora U ime Èasnoga suda HKV-a kratko je izvijestio dr. Milan Vukoviæ, ocjenjujuæi da je HKV djelovao bez ikakvih sukoba koji bi zahtijevali intervenciju Èasnoga suda. U ime Nadzornog odbora izvješæe je podnio odvjetnik Sreæko Iliæ, napominjuæi da je podatak o vrlo malim prihodima HKV-a u upravo nevjerojatnoj diskrepanciji s onim što je HKV ostvario. Nakon tih izvješæa uzeli su rijeè neki èlanovi Upravnog odbora, prvi od njih akademik Slaven Barišiæ èije æemo izlaganje s podrobnijim osvrtom i na rad Portala Hrvatskoga kulturnog vijeæa objaviti kao poseban prilog. Izborni zakon i ustavna tužba Kraæe govore održali su i èlanovi Upravnog odbora Ante Beljo, monsignor Mile Bogoviæ i dr. sc. Miroslav Meðimorec. Ante Beljo je govorio o slabostima izbornog zakona i potrebi da se Hrvatska razvrsta u 144 izborne jedinice (plus glasovi iseljenika) kako bi ljudi znali za koga su glasovali. Isto se tako osvrnuo na skandal u svezi s glasovanjem iseljenika, koji su u novim ustavnim promjenama u stvari ostali bez prava (i moguænosti) glasovanja. Najavio je da æe HKV pokrenuti ustavnu tužbu. O duhovnoj strani i sadašnjoj krizi govorio je biskup i povjesnièar dr. Mile Bogoviæ, o zlu koje se ne smije hraniti, o zlu koje treba odbiti, a dotaknuo se i uspješnosti i koristi portala HKV-a, kao i doprinosa skupova na haašku temu. Dr. sc. Miroslav Meðimorec podsjetio je da se HKV treba uravnoteženo posveæivati i temama iz sfere umjetnosti, a posebno podsjeæati na umjetnike domoljube (o Svenu Lasti i Fabijanu Šovagoviæu HKV je održao tribine uz sudjelovanje mnogih dramskih umjetnika, op.), te predložio tribinu u sjeæanje na Nelu Eržišnik i na redatelja Miroslava Mikuljana. U raspravi je sudjelovao niz èlanova HKV-a. Dr. Milan Vukoviæ govorio je o potrebi objašnjavanja uzroka koji su doveli do aktualnog progona Hrvata, hrvatskih branitelja, te podsjetio na kronologiju donošenja dokumenata koji su tomu pridonijeli, ali i onih koji su takav razvoj situacije pokušali sprijeèiti. O novoj opasnosti od velikosrpskih pretenzija govorio je prof. dr. Zvonimir Šeparoviæ, predsjednik Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, o prikupljanju potpisa u Srbiji protiv ulaska Hrvatske u EU, te o krugu protivnika hrvatske samosvojnosti instaliranom u Uredu predsjednika države. Doktor Šeparoviæ izvijestio je i o svojem posjetu Branimiru Glavašu u Zenicu, kamo je bio otišao u trenutku kada je osloboðen branitelj Tihomir Purda. Zdravko Odiæ je prigovorio da se sav gnjev sruèio na Vladu RH, ali da se Vlada za ovo kratko vrijeme nije mogla išèupati iz desetogodišnjih ralja podanièke politike. Smatra takoðer da je skandal oko progona branitelja zapoèeo susretom predsjednika RH i Srbije. O pokretu Hrast i djelovanju HKV-a u njemu rjeèito je i poticajno govorio Tomislav Stockinger. Potrebu okrupnjavanja iste opcije podržao je gospodine Kocijan, iz iseljeništva, uz nešto kritièkih rijeèi o pokretu koji ne èini, po njegovu mišljenju, dovoljno na tom planu. Uz dr. Milana Vukoviæa koji o pokretu ima izdvojeno mišljenje, smatrajuæi da se HKV mora iskljuèivo posvetiti svome podruèju, bili su to jedini ponešto disonantni tonovi. Vrlo konstruktivno i pribrano govorio je gospodin Ivan Jaklin iz Varaždina, podržavajuæi stajališta HKV-a u dosadašnjem radu i u buduæim potezima. Govorili su još Jakov Barišiæ, bivši politièki zatvorenik, Josip Maloviæ iz Siska, a pisane priloge poslali su Ruža Balenoviæ i Vladimira Pilepiæ, koja posebno istièe velièanstvenu završnu rijeè generala Slobodana Praljka na suðenju u Haagu. Prilog je takoðer poslao Mijo Pem koji kaže da jedino svehrvatski pokret može izvuæi Hrvatsku iz kvazidemokracije u demokraciju. O vrlo dobroj zamisli udruge Bratovština Petra Zrinskog - Èasni stol Èakovec govorio je predsjednik Zlatko Bacinger iz Èakovca – naime o ideji da Zajèeva opera Nikola Šubiæ-Zrinski bude izvedena na samom mjestu povijesne bitke, dakle u Sigetu. Dr. Branimir Lukšiæ novi èlan Nadzornog odbora Na prijedlog predsjednika udruge, za novoga èlana Nadzornog odbora izabran je dr. Branimir Lukšiæ iz Splita, bivši splitsko-dalmatinski župan. Svi nazoèni èlanovi dobili su besplatno dokumentarni film Michaela Palajiæa "Bleiburg", snimljen 1989. i 1990. Sin hrvatskih iseljenika koji živi u Arizoni autor je dragocjenih svjedoèanstava o Bleiburgu i Križnim putovima ne samo s hrvatske strane nego i engleske, što filmu daje posebnu težinu. Mnogi od intervjuiranih u filmu vjerojatno više nisu živi, ali poruka ostaje – nemojte se nikada predati. CD s filmom "Bleiburg" mogu dobiti i ostali èlanovi HKV-a koji su zainteresirani, jer je autor dopustio presnimavanje jedino i iskljuèivo za HKV. Na svršetku godišnje skupštine koja je protekla na zadovoljstvo nazoènih, H. Hitrec je upozorio da je sljedeæa skupština – izborna, te neizravno dao do znanja da treba razmisliti o novome predsjedniku jer, kako je rekao, osobno nema gadafijevske sklonosti.

 

« Prethodna		Sljedeæa »