www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 09 Travanj 2020
 
 
EKSLUZIVNI INTERVIEW S TOMISLAVOM JONJI - HRsvijet
Ponedjeljak, 14 Oujak 2011

IZVOR: http://hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=12291%3Aekskluzivni-interview-s-odvjetnikom-tomislavom-jonjiem-nemojmo-jugoslaviji-i-jugoslavenstvu-initi-uslugu-time-to-emo-sve-hrvatske-rtve-pripisati-komunistima&catid=1


Ekskluzivni interview s Tomislavom Jonjiem: Nemojmo Jugoslaviji i jugoslavenstvu initi uslugu time što emo sve hrvatske rtve pripisati komunistima!


NEDJELJA, 13 OUJAK 2011 13:34

Ugledni hrvatski odvjetnik Tomislav Jonji u ekskluzivnom je interviewu za HRsvijet prokomentirao kljune politike procese koji u znatnoj mjeri uslonjavaju kako unutarnji tako i vanjskopolitiki poloaj Republike Hrvatske. Istraivanje i kontekst zloina jugoslavenskih komunista, meusobni suodnos nositelja hrvatske vlasti sa srbijanskom politikom i Haškim sudom, mogue posljedice haških presuda, kao i pitanje suverenizma i "Jugosfere", samo su neke od aktualnih tema koje je odvjetnik Jonji analizirao u interviewu za portal HRsvijet.

HRsvijet: Na tisue novih dokaza koji govore o surovosti i bestijalnosti  komunistikih  zloina, svakodnevno izviru u javnost. Gdje su po vama kljuni motivi planera i nalogodavaca tih zloina?
Odgovor na to pitanje razmjerno je lagan: oni se nalaze u samoj biti komunistike ideologije. Marksistiki egalitarizam ukljuuje nasilje. Bog je sve ljude stvorio jednako vrijednima, ali ne istima: svaki je pojedinac jedinstven i po svome duhovnome i po svome tjelesnom obliju. I ako hoete da te jedinke izgube individualnost, da postanu istovjetnim i u biti bezvrijednim djeliima jednog mehanizma koji ima vrijednost tek kao cjelina, kao kolektiv, onda tu jedinku, tog pojedinca, morate ubiti. Komunistika je ideologija upravljena izravno na eliminiranje pojedinca i anuliranje njegove neponovljivosti, pa je zato nasilje njezina neizbjena sastavnica. Drugim rijeima, samo ogranieni umovi mogu još ogranienijima servirati jeftinu dosjetku da je komunizam «plemenit u ideji», kako se otprilike izrazio npr. nekadašnji predsjednik Hrvatske, Stipe Mesi.

HRsvijet:  Toliko masovnih grobnica je doslovce napunjeno Hrvatima na koncu Drugoga svjetskog rata i u prvim danima postojanja te Jugoslavije. Istodobno, Hrvati su u vrijeme postojanja te drave etiketirani kao genocidan i zloinaki narod. Kako tumaite ovakav pokušaj zamjene teza?
Mislim da je lako dokazati kako je kriva postavka da masovni zloini nad Hrvatima poinju «na koncu Drugoga svjetskog rata». Masovni zloini nad Hrvatima u XX. stoljeu poinju puno ranije. Veliki je broj hrvatskih rtava jugoslavenske ideje pao tijekom Prvoga svjetskog rata, a hrvatskim su leševima 1917./18. punjeni pliaci Crnoga mora. Nemamo o tome, naalost, do danas znanstvenih istraivanja, ali dostupni podatci i procjene govore o više tisua pobijenih Hrvata još prije traginoga Prvog Prosinca. Središnji se zagrebaki trg kupao u hrvatskoj krvi ve 5. prosinca 1918. godine, a od toga nadnevka do osovinskog napada na Jugoslaviju (6. travnja 1941.) ubijeno je takoer više tisua Hrvata katolika i Muslimana. U svojoj knjizi o nadbiskupu Stepincu, poimence je Ivan Gabelica nabrojio više od 300 hrvatskih rtava u Travanjskom ratu 1941. godine. Sve su one pale prije nego što su vlasti Nezavisne Drave Hrvatske smaknule ijednog Srbina, a nijednu od tih rtava nisu ubili komunisti, iji e krvavi pir zapoeti kasnije. Dakle, nemojmo Jugoslaviji i jugoslavenstvu initi uslugu time što emo sve hrvatske rtve pripisati komunistima! Jugoslavenstvo je rak-rana hrvatske povijesti, jugoslavenstvo je najkrvavija zabluda kojoj su nasjeli neki od naših sunarodnjaka. A kad smo kod komunista, ni njihovi masovni zloini nisu zapoeli tek krajem Drugoga svjetskog rata. Naprotiv, i komunisti sudjeluju u masovnim pokoljima Hrvata ve od kraja srpnja 1941., kad je došlo do pobune na tromei Dalmacije, Like i Bosne. Postupno e u tim pokoljima preuzimati vodeu ulogu, i u njoj se ne e umoriti sve do krvavih stranica iz Domovinskog rata. A injenica da su unato tomu Hrvati proglašeni genocidnima, jasno govori o tome jesmo li u svibnju 1945. bili poraeni, ili smo se našli u taboru pobjednika. Ako znademo za onu da «pobjednici pišu povijest», kako to da smo sami o sebi pisali crne legende i dopustili da one postanu sastavnim dijelom školskih udbenika? Ili e ipak biti tona ocjena kako su oni naši sunarodnjaci u šatoru pobjednika takoer bili u funkciji okupacije Hrvatske?
Za mene nema dvojbe: obnova Jugoslavija jednaka je porazu Hrvatske. To je jednadba bez nepoznanica.

HRsvijet:  Oekujete li da e doi do sudskog procesa u bilo kojem predmetu komunistikih ratnih zloina s kraja Drugoga svjetskog i poraa ili e sustav priekati dok osumnjienici ne pomru, kao što je bilo u sluaju Milke Planinc i nekim drugim sluajevima?
Dok dišem, nadam se, govorili su stari Latini. No, zapravo takvo suenje ne oekujem. U Hrvatskoj su potisnute hrvatske i demokratske vrijednosti, pa je takvo suenje nerealno oekivati. Ilustrativan je i najnoviji sluaj s anketom MUP-a o istragama komunistikih zloina. Moe na prvi pogled izgledati skandalozno da MUP na vlastitim, slubenim stranicama uope postavlja raspit o tome hoe li istraivati zloine ili ne e. Jer, MUP takvo što nema pitati niti anketirati graane, on to mora initi, jer ga na to obvezuje zakon! Ali ako smo krajnje dobrohotni, znademo o emu se zapravo radi: radi se o pokušaju da se za postupanje u skladu sa zakonom dobije politika potpora javnosti, jer e u protivnome prevagnuti protuzakoniti, politikim razlozima motivirani pritisci. A injenica da je anketa uklonjena nakon kratkog vremena, jasno pokazuje da nas Veliki brat i dalje gleda. I još: tko je taj naš Veliki brat...

HRsvijet: Tzv. hrvatski antifašisti na elu sa Stjepanom Mesiem redovito istiu da su se hrvatski partizani borili za Hrvatsku. Meutim, povijesne injenice kazuju, da je iz te njihove borbe protkane mnogobrojnim zloinima nastala Jugoslavija. I to ona, u ije je ime JNA 1991. napala goloruki hrvatski narod. Da je Mesi u pravu, onda Domovinskog rata 1991.-1995., tolikih rtvi i razaranja ne bi ni bilo?

Mogue je da su i drugi narodi na demokratskim izborima za dravne poglavare birali hohštaplere i notorne neznalice, ali se ja takvog primjera – osim u hrvatskome sluaju – ne mogu sjetiti. Imamo, dakle, ast pripadati posebnome (izabranom?) narodu. Moe, pak, Mesi govoriti što god hoe, s obzirom na to da glupost nije zakonom zabranjena. No, oruana sila koja je 8. svibnja 1945. umarširala u Zagreb zvala se, ni manje ni više, nego – Jugoslavenska armija. Ta je oruana sila od prvog trenutka, dakle i onda kad se formalno još nije tako zvala, bila u funkciji obnove Jugoslavije. A prvu su Jugoslaviju Hrvati (i ne samo Hrvati!) upamtili kao «tamnicu naroda». 
Teiti obnovi tamnice naroda, teiti obnovi drave u kojoj je tvoj narod bio zarobljen, obespravljen, ponien, pljakan i proganjan, moe samo luak ili kvisling. Ne udi me da Mesi ima ambiciju nositi takav atribut.

HRsvijet: Što današnje vlasti u Beogradu i Zagrebu ele postii kroz sluajeve Tihomira Purde, Veljka Maria, Tromblona, i ostalih optuenika koje trai slubeni Beograd?
Mislim da je teza o prljanju uspomene na Domovinski rat samo jedna strana medalje, i da je previše pojednostavljeno sve svoditi na recidive velikosrpskog imperijalizma koji se, nema nikakve sumnje, tek pritajio, ali nije utrnuo. Meutim, sluaj Tihomira Purde bio je, oito, u funkciji demonstracije moi nove hrvatske politike elite koju personificira predsjednik Josipovi. 
Iako se na sva usta zaklinje u neovisno pravosue, Josipovi i krugovi oko njega su se u konkretnom sluaju posluili klasinom politikom nagodbom, kako bi dodatno uvrstili i legitimirali svoju politiku tzv. suradnje u regiji, što se uglavnom svodi na suradnju sa Srbijom. Je li posrijedi samo jedan korak u smjeru stvaranja «Zapadnog Balkana», ili taj cilj ukljuuje i neke druge, procjene se razilaze. Osobno, ne elim nikakav sukob ni spor s bilo kojim susjedom, samo: povijest nas ui da smo iz «bratstva» sa Srbima uvijek izlazili slabiji i manji. Zato ne bih htio da me iz iste rupe zmija ugrize i trei put.

HRsvijet: Pred Haškim sudom vode se dva sudska procesa u kojima je Republika Hrvatska vrlo ozbiljno optuena. U oba sluaja tuiteljstvo ustrajava na navodnom zloinakom pothvatu. Gdje su motivi ovakvih optunica i što su konani ciljevi?
Nedavno je objavljena inozemna studija o metodama i kriterijima kojima se Tuiteljstvo MKSJ-a slui(lo) pri izboru optuenika. Nisam primijetio da je ona u Hrvatskoj izazvala ikakvu pozornost i reakcije, jer mi, po obiaju, sve znademo (ponajviše onda kad ništa ne znamo!). A ak i vrsni hrvatski pravnici potpuno neznalaki reagiraju na koncepciju «udruenoga zloinakog pothvata», polemizirajui s onim što postoji u njihovim predodbama o tom terminu, a ne s onim kako se on u meunarodnome kaznenom sudovanju doista primjenjuje, pa tako moete vidjeti i sudce najviših sudova u dravi, ak i sveuilišne profesore, koji ne znaju je li «udrueni zloinaki pothvat» posebno kazneno djelo ili tek oblik izvršenja djela koje je otprije bilo proglašeno kao zabranjeno i kanjivo (dijelom usporediv sa «zloinakom organizacijom» iz jugoslavenskoga i hrvatskog zakonodavstva). U tom smislu se hrvatska pravna znanost prema odlukama i praksi MKSJ-a odnosi jednako kao što se odnose vladajue strukture, promatrajui sve kroz prizmu kratkoronih politikih probitaka. Vano je ono što se moe postii na izborima, i ono što se moe oekivati od bruxelleskih mrvica, a nije vano s problemom se uhvatiti na naelnoj razini, koja je u strunom pogledu opravdana, a s etikoga i nacionalnoga gledišta jedino prihvatljiva. To je razlog zbog kojega godinama ponavljam: uza sve nedostatke i zlouporabe u Haagu, 
kljuni hrvatski problem je na Markovu trgu i na Pantovaku, a ne na haaškome Churchillpleinu.

HRsvijet: Ukoliko u predmetima Gotovina i Hrvati iz BiH doe do osuujuih presuda onda se ini sasvim izvjesnim da e sudbene vlasti u Hrvatskoj i BiH dobiti obvezu sudskih progona svih pripadnika Oluje 
te svih pripadnika HVO-a od razine voda i desetine naviše, što se da išitati iz optunica ali i nekih najava o daljim pravosudnim aktivnostima i nakon prestanka rada Haaškog suda?
Takva je interpretacija ipak pretjerana. Štoviše, s apsolutnom se sigurnošu moe kazati da takve obveze ne e biti, ali se takva mogunost ne moe iskljuiti. I upravo ta mogunost lako moe postati kljuni instrument «kadrovske politike» u Hrvatskoj i BiH. Napose bosanskohercegovaki Hrvati (koji i inae nisu bili osobito sretne ruke sa svojim uglavnom postavljenim, rjee izabranim predstavnicima), znaju kako se o njihovim politikim prvacima odluuje dekretima treerazrednih inozemnih inovnika. I da stvar bude paradoksalnija, to se proglašava demokracijom, što je nesumnjivo jedan od teih udaraca samoj demokratskoj ideji od kraja Drugoga svjetskog rata i ozbiljan prilog njezinoj kompromitaciji. A moda nije budalasto i heretino pomisliti kako je mogue da ipak 
netko prieljkuje da oni kojima se prijei upotreba demokratskih metoda borbe, pritisnuti nevoljom, posegnu za onim drugima, pa da ih se sasijee do korijena?

HRsvijet: Jesu li po vama teze o navodnome zloinakom pothvatu i najave Jugosfere odnosno zapadnobalkanskog zbliavanja u uzrono-posljedinoj vezi?
I tu je odgovor jasan: ve pri utemeljenju MKSJ-a otvoreno je propisana jedna od njegovih zadaa: tzv. mirenje meu narodima. Kazneni sud, inae, ne bi smio imati takvu, eminentno politiku zadau. Njegovo je primjenjivati zakon, a ne odreivati sastave parlamenata i vlada odnosno krojiti granice i diktirati odnose meu dravama i narodima. Onog trenutka kad se pone baviti time, prestaje biti kazneni sud. A plodove vidimo na svakom koraku. Štoviše, navikavamo se na to da spadamo u istu «regiju» npr. s Albanijom ili Makedonijom, ali ne s Maarskom ili Austrijom. Naša pisana povijest na ovom prostoru traje više od jednog tisuljea i nikad do XX. stoljeu nismo spadali u istu «regiju» s Makedonijom, Srbijom ili Albanijom, ak ni onda kad su dijelovi Hrvatske bili pod istim osvajaem koji je potpuno okupirao te zemlje. I tada je postojao limes, granica koju nameu geopolitiki zakoni, koji su nepromjenljivi i jai od ikakve politike volje. Danas se ponovno hoe postii protuprirodno, nasilno rješenje, a da bi se ono postiglo, potrebno je izjednaiti krivca i rtvu, s krivom pretpostavkom da e tada doi do pomirenja. 
No, nemaš pomirenja bez istine i pravde, ne moe se pjevati pjesma koja istodobno slavi krvnika i asti rtvu!

HRsvijet: Republika Hrvatska nema više svoje banke, medija i ostale elemente suverenosti. Najavljena je bila, pa povuena, privatizacija Hrvatskih voda. Kako tumaite postupke hrvatskih vlasti u ovim sluajevima?
Suverenost danas, naravno, ne postoji u onom obliku koji je bio uobiajen u XIX. i ranijim stoljeima, pa je u tim ocjenama potrebno biti oprezan. Nisu SAD prestale biti suverenom dravom onog trenutka kad su Japanci, navodno, stekli veinski udio u filmskoj industriji, ili kad ruske i kineske oligarhije uzimaju sve vee, mjestimice i veinske dijelove tamošnjega financijskog i gospodarskog trišta. Tim manje mala Hrvatska u trišnome gospodarstvu u jednome globaliziranom svijetu moe sprijeiti prodor stranoga kapitala i stranih utjecaja. Takva bi borba protiv vjetrenjaa bila osuena na neuspjeh. No, 
problem je u tome što mi sva nacionalna bogatstva dajemo u bescjenje ili posve besplatno, pri emu naše politike elite tako ne samo ubiru koruptivne provizije, nego istodobno pokušavaju kupiti politiku potporu. To je ono što je neprihvatljivo.

HRsvijet: Današnji politika scena u Hrvatskoj podsjea na nekadašnji Socijalistiki savez u nekadašnjoj Jugoslaviji, a stanje u dravi na stanje u Jugoslaviji prije raspada. Moe li današnja  Hrvatska obnoviti svoj suverenizam ili slijedi i dalje politiko-pravosudno-politiko rastakanje drave?

Priznajem da mi se pojam «suverenizam» ne svia iz najmanje dva razloga. Prvo, zato što on ne znai ništa, i drugo, zato što su ga inaugurirali i inflatorno ga koriste oni koji nekritiki veliaju Tumanovo doba, uglavnom elei tako post festum  pristaviti svoje lonie uz vatru koja još gori iz simbolinog znaenja prvoga hrvatskog predsjednika. To je doba bilo veliko, pae velianstveno, po uspostavi i obrani drave. No, u tom su dobu zaeti procesi koji su nas doveli do današnjeg stanja (ukljuujui i tzv. proces stabilizacije i pridruivanja!). I bez najnovijih priznanja Hrvoja Šarinia, Mate Grania i sl., lako je bilo zakljuiti da se izborom koncesionara za izgradnju autocesta prosila politika potpora, da je odluka o izboru Airbusa (a ne Boeinga) bila motivirana politikim, a ne gospodarskim razlozima, da smo Istarskim ipsilonom htjeli kupiti Francuze itd. Drugim rijeima, izbor privatizacijskog modela i sam proces privatizacije te privlaenja stranoga kapitala, imali su i politike, a ne samo kriminalne motive. O tome, jesmo li za plaenu cijenu u Tumanovo doba dobili premalo ili previše, moe se raspravljati i naše ocjene uglavnom e ovisiti o našim politikim afinitetima. Neku znanstvenu, objektivnu verifikaciju nije mogue postii. No, zato nemojmo biti neozbiljni, pa previati da su negativni procesi zapoeli puno ranije i da njihove korijene – opet se vraam na poetak – valja traiti u onim kvislinškim snagama koje su Hrvatsku gurnule u Jugoslaviju, uinivši nunim sva stradanja, rtve i ustupke koje smo morali podnijeti za osloboenje. Drugim rijeima, elim vjerovati da je cijena koju smo platili ustupcima inozemnim imbenicima moi ipak manja od vrijednosti koju smo dobili: hrvatske drave. Kakve-takve, ali ipak – hrvatske! 
Eto, iz toga se vidi da sam ipak optimist, i da su mi i nakon toliko godina ostali ne samo ideali, nego i nešto idealizma.

HRsvijet: Koje su to snage koje nas mogu vratiti suverenizmu?
S obzirom na obiteljski odgoj i svoj intelektualni razvitak, ja izvan pravaštva ne vidim budunost Hrvatske i Hrvata. Dugo sam gajio nadu da e Hrvatska stranka prava zauzeti mjesto koje joj logiki pripada, da postane okosnicom okupljanja snaga što se ne srame ni danas nazivati se dravotvornima. No, za to je potrebno vodstvo koje je intelektualno zrelo, ideološki izgraeno i etiki doraslo ovomu sloenom povijesnom trenutku. HSP se, meutim, dugo bavi neim drugim, onim emu je dorastao: trgovinom na malo javnim poduzeima i sinekurama u saborskim foteljama. S obzirom na razjedinjenost i raspršenost pravaških skupina, realno je oekivati da e glavninu vrhnja opet pokupiti HDZ. Drugim rijeima, tonut emo i dalje.

HRsvijet 

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!