www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Ponedjeljak, 30 Oujak 2020
 
 
MILE PEORDA - EUROGLED PRED LICEM GENERALA OSLOBODITELJA ANTE GOTOVINE
etvrtak, 14 Travanj 2011
Mile Pešorda
U meuvremenu
Eurogled pred licem generala osloboditelja Ante Gotovine, astnoga zapovjednika olujne bitke-krune svih hrvatskih bitaka

Prazan hod u kojemu se trenutano nalazi hrvatsko društvo prošavši kroz razdoblje roenja i zrenja hrvatske Republike, tijekom kojega je cijeli narod (i svi pojedinci voeni Duhom naroda u stvaranju nove forme bivstvovanja) bio nošen snagom zajednikoga ideala slobode,  dade se, u duhovnoj kronici naše svagdašnjice, prepoznati kao stanoviti vapaj  nacije za pomo u samooslobaanju od preostalih utega neslobode, kao prilika pruena pojedincu da se preobrazi solidarnim pritjecanjem ususret blinjemu. Da na mjesto malodušnosti i praznine doe hrabrost i punina, a,  masmedijski sustavno nametnuta, monološka ludovanja  i „huškaki govor mrnje i lai“  protudemokratske ideokracije (iza koje takoer stoji veoma mona formacija pripadnika slojevite interesno-politike zlosile, jugozadojenih ideološkom i šovinistikom mrnjom prema istini hrvatske drave i svim njezinim braniteljima i hraniteljima)  budu zamijenjeni dijalozima i razgovorima ugodnim usredotoenima na pitanja opega dobra,  pobrinut e se dobri duh naroda otvorena boanskoj istini sebe sama i doista novi, na stjenovitim univerzalnim vrijednostima i sinajskom dekalogu izrasli i  hrvatskom demokratskom i kulturnom identitetu privreni, ljudi na vlasti, u politici, u  društvu uope.

Na naš dug „teškoj tragediji koja je zadesila sve naše narode u drugom svetskom ratu“ stvaraki je podsjeao hrvatski knjievnik Ivo Andri ( Lj. Jandri, Sa Ivom Andriem, str. 192., Sarajevo, 1982.), a nema dvojbe da e slobodna i suverena Hrvatska, u mjeri moguega,  oduiti dug ovjeanstva naspram tragedije hrvatskoga naroda i stradanja svih ljudi i inih narodnih zajednica,  kojima su se, za vrijeme II. svjetskoga rata, u okupiranim zemljama hrvatskim, podloenim nasiljima triju totalitarizama, dogodile „teške tragedije“. Samo, do toga, nadolazeega, asa mira i blagostanja,  potrebno je da se zemlja otvori  jedinstvenu  procesu duhovnoga oišenja, rekroatizacije i reeuropeizacije; tà pred njom je dug i sudbonosan put fizikoga oporavka, demokratskoga ovršivanja i moralnoga harmoniziranja nacije, koja je završnu dionicu svoga  krinoga puta zapoela antifašistikim „pobjednikim padom“ pod drugu, genocidnu, serbokupaciju i nastavila ak onkraj Oluje, do mirne reintegracije Hrvatskoga podunavlja i Vukovara, poniavajue desuverenizirana  parapolitikim sudskim procesom, pred ad hoc sudom (za „ex-Jugoslaviju i Ruandu“!) i izvan Domovine, gdje se, temeljem srbobran-tuiteljske ocjene o „udruenomu zloinakomu pothvatu“ RH, u biti ekskulpira  „Jugoslaviju“, Srbiju i „JNA“ za agresiju i okupaciju, a kriminalizira  hrvatsku obranu slobode i obnovu Hrvatske kao samostalne drave.

I povijest su nam i ime i hrvatski jezik i zemlju htjeli preoteti i nacionalno sjeme zatrti sljedbenici slavoserba u slubi velikosrba, a kad im to nije uspjelo, ponašaju se kao da se ništa nije njihovom krivnjom i po njihovu zloinakomu naumu dogodilo. Jer Hrvatska nije juridiki suvereno  uporabila svoju suverenost i barem proglasila, imenom i prezimenom, narodnim neprijateljima sve one drznike koji se  istaknuše u pokušaju uništenja Hrvatske Republike, kao što je ban Jelai, u hrvatsko-maarskom ratu g. 1848./49., narodnim neprijateljjima proglasio maarone, narod s razlogom strijepi od novih navala i podvala od  tih „nepoznatih“ (!) zloinitelja, jamano na nove juriše ohrabrenih regionarskom haag-politikom te  simbolinom para/dravnom rehabilitacijom velikosrbskoga etništva, poznatoga saveznika talijanskoga fašizma i iredentizma, i u samoj Hrvatskoj.  Na tomu valu, i dok se Hrvate zadrava u kalu provincijalnih zabava i afera, u Srbiji je, pri Matici srpskoj, pokrenut veliki nacionalni projekt „Deset stoljea srpske knjievnosti“ u gotovo 200 svezaka, a još u srpnju 2010. objavljen je prvi  niz edicije, u kojemu je i hrvatsko pjesništvo Dubrovnika (i Boke Kotorske!).

I o tome kljaštrenju hrvatske kulturne suverenosti, postkadijevievskom srpskom posezanju za „hrvatskom Atenom“ i krunom svih hrvatskih gradova (koju u Italiji uvršuju meu „pet talijanskih pomorskih Republika“!), hrvatska drava, institucije, kroatisti i mediji mjesecima poslušno šute. Ali, znano jest, meuvrijeme, koje nas je prilijepilo uz tlo, ne moe vjeno trajati.  Kada se narod slobode danas, 15. travnja,  mirno pogleda pred licem generala-osloboditelja  Ante Gotovine, astnoga zapovjednika olujne bitke-krune svih hrvatskih bitaka, koji je primio Boji blagoslov Velikoga Pape Wojtyle, u zrcalu ponizna srca izablistat e poput sunca istina o patnji i rtvi, o zakonu ljubavi, rijeima sv. Franje: „Gospodine, uini me oruem svoga mira:/Gdje je mrnja, da donosim ljubav!/Gdje je uvrjeda, da donosim praštanje!/Gdje je nesloga, da donosim jedinstvo!/Gdje je zabluda, da donosim istinu!/Gdje je sumnja, da donosim vjeru!/Gdje je oaj, da donosim nadu!/Gdje je tama, da donosim svjetlo!/Gdje je alost, da donosim radost!“

Mile PEŠORDA /Kolumna EUROGLEDI, Hrvatsko slovo br.834., petak, 15.IV.2011.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!