www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 04 Travanj 2020
 
 
UZ 340 OBLJETNICU SMRTI PETRA ZRINSKOG I FRANA KRSTE FRANKOPANA I DRUGI KRINI PUT GROBITIMA
Petak, 06 Svibanj 2011
U spomen na poginule i stradale civile i rtve, kao i poginule hrvatske branitelje u Domovinskom ratu, kao i za prešuene hrvatske rtve totalitarnih ideologija Drugog svjetskog rata i poraa, kao i ubijene u komunistikim progonima, od vlasti i Udbe…, a u molitvi sjetili smo se Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i onih koji su tijekom povijesti umirali i bili proganjani zbog ljubavi prema Domovini i nastojanja da Hrvatskoj i narodu omogue ivot dostojan ovjeka.  

Uz 340 obljetnicu smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana i Drugi krini put grobištima i stratištima Varadinske biskupije

Na podruju Sjeverne Hrvatske postoji više desetaka masovnih grobišta i stratišta, a Korizma je prilika da se podsjetimo i na rtve i stradale u Domovinskom ratu, kao i na one koji su zbog vjere i ljubavi prema rodnoj grudi bili proganjani u doba totalitarnih ideologija. Tako je i ove godine, u spomen na prešuivane rtve Drugog svjetskog rata i poraa, poginule i stradale hrvatske branitelje, kao i rtve u Domovinskom ratu 26. oujka 2011. godine, Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava  iz Varadina i akovca i organiziralo krini put  pod nazivom Drugi Krini put grobištima i stratištima Varadinske biskupije, a pridruili su ime se i lanovi udruge Hrvatski domobran akovec i po prvi puta ove godine lanovi udruge Hrvatski domobran Sveti Ivan Zelina. Pojedine postaje bile su kod spomen obiljeja podignutih na podruju Meimurske i Varadinske upanije i kod grobnice u Hrašanu u kojoj su 23. kolovoza 2010. godine pokopani posmrtni ostaci ekshumirani iz dijela grobišta Sep u Hrašanu, u upi Macinec, u opini Nedeliše, a u spomen na rtve iz logora stadiona „Tivar“, kasnije Varteksa u Varadinu molitva 11 postaja bila je kod spomen ploe postavljene na zidu tribina stadiona, uz Zagrebaku ulicu, nasuprot tvornice Varteks.

Krini put zapoeo je u akovcu, na Trgu Republike, a kri i zapaljene svijee nosili su mladi; Martin Hunjadi, Nikola Perho i Marko. Iza kria išao je vl Stjepan Šoštari, a uz njega su bile osobe koje su predmolile dio molitvu pojedine postaje, zatim su bili mladii Miroslav Resanovi, Vanja Serec, Matej Mesari i Ivan Mekovec, koji su nosili hrvatske zastave. U akovcu nas se okupilo pedesetak, a na pojedinim postajama prikljuili su nam se mještani i rodbina stradalih. Kako je bilo i planirano s molitvom prve postaje zapoeli smo ujutro u 10 sati, kod spomen zida poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu iz Meimurja, a odmah potom druga postaja bila je u prolazu prema dvorcu Zrinskih u kojem je bio logor i zatvor s kojeg su brojni završili u oblinjem grobištu na Ksajpi u nedalekom Šenkovcu.

Pa krenimo redom
1. postaja - Isusa osuuju na smrt.
akovec
– Spomen zid poginulim braniteljima Domovinskog rata iz Meimurja.
Na spomen zidu nalaze se popis s 74 imena stradali branitelja koji su svoje ivote dali za slobodu u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu.

2. postaja: Isus prima na se kri -
Stari grad Zrinskih – akovec
Molitva ove postaje bila je namijenjena svim rtvama koje su u doba Drugog svjetskog rata i poraa, za maarske okupacije, a i poslije rata u progonu komunistike vlasti tu bile muene i „nestale“. 


3. postaja: Isus pada prvi put pod kriem
Spomen kri na grobištu „Ksajpa“ u Šenkovcu kod akovca
Prema izjavama svjedoke rtve pokopane na ovom grobištu dovoene su iz starog grada Zrinski u akovcu, a kasnijih godina zemlju s ovog podruja za proizvodnju cigle koristila je oblinja ciglana. Jedna prostrijeljena lubanja donesena s ovog grobišta i danas se kao „nastavno pomagalo“ koristi na Treoj osnovnoj školi u akovcu, za nastavu biologije (fotografija u prilogu). Za nadati se da e kao „vrijedan eksponat“ posluiti i za nastavu povijesti… slika u prilogu uz treu postaju. Za vrijeme putovanja prema ovoj postaji Josip Kolari, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma iz akovca proitao je oproštajna pisma koje je 27. lipnja 1945. i na Petrovo, 29. lipnja 1945. godine, eni i obitelji pisao od komunistikog suda presueni, mu i otac, i djed, a koja su obitelji isporuena zajedno s odjeom ubijenog. Pisma su bila spremljena u pojasu hlaa i tako su  dospjela u ruke obitelji koja ih je sauvala.

Pisani pozdrav 27. 06.1945. akovec

S kojim vas pozdravljam sve domae i elim da bi vas ovaj mali pozdrav najti mogel ive i zdrave. Ali ve se obraam k tebi draga moja ena Polona. Nikada se ne bomo zišli pre domu. Ja sam rišeni pre sudu. Dimo me ne bude nikada. Morav bom ovdje smrt podnesti. I ako deš sim jako rano dojdi ka se bomo vidli iše jampot. Nebrem si pomoi. Nikaj mi nejte zameriti ti Polona i moji sineki i vi ene i mali vnukeci. Bog vas poivi i daj vam Bog se dobro, kaj god od boga elite i mira bojega, a meni pak pokoj vjekovjeni i oprostite vi meni se i ja vam oprošam dragi domoi i ti draga tovarišica Polona.
Zbogom mi ostani. Fala ti na ljubavi tvojoj i sim skup. Bog vas poivi. Zbogom mi ostanite!
Zbogom!
Nikad me na dimo, zbogom. Trpite kak je god teško. Ja vam nebrem pomoi. fala Bogu i Majki Bojoj nej se brineju za vas, ako smo vridni. Zbogom, svi skupa i rodbina naša. Zbogom-Zbogom

Pismo pisano na Petrovo, 29. lipnja 1945. godine

Dragi domari javljam vam se da sem iv i zdrav koje i vam elim sem skupu. Javljom vam da sam rešen ivota i alosno mi je vak reeno kaj se nomo ve nigdar si doma vidli. Ali pitaj idi k Petru za kumovo oponašanje ki je zmisliv i zmešav je pa je rekel da sem Miškija poslav Šimuna glet i ja sem odgovarjal da sam zabadaf se dobro i istinu rekel. Pitaj bar jandrija i teco. Zato nikaj. Si tri smo osueni na smrt. Tak je pišemo tu prinas. Zato vas (molim) prosim ako mi kak morete i bilo bi pošteno, prosim te draga ena Polona naj zabiti za me. Lepo ti zafalim na tvojoj dobroti i ljubavi i sem skup domarima mojima. Neznam da bo rešeno alosno ivljenje Nejte zbogom do jegve svete volje ispriavam se tebi Polona na svem dobrom i na ljubavi. Pazi na decu. Oprostite vi meni se i ja vam Jela i Bara oprošam se. Neznam ali ste domaj Štef, Matek, Miška i Joi. Daj nam Bog zdravlje pri domu a ja siromak okam smrt. Aja zbogom, zbogom, više nigdar nom došel dimo.

Bolno su to pisma, pisana iz srce i duše, podsjeaju me na oproštajna pisma koja su prije smaknua 1671. godine, 274 godine prije, u Bekom Novom Mjestu pisali Ban Petar Zrinski i knez Fran Krsto Frankopan. Pa vjerujem da nije naodmet u ovim danima podsjetit i na taj dio hrvatske tragine povijesti.

Ban Petar Zrinski piše svojoj supruzi Katarini, sestri Frana Krste Frankopana:
"Moje drago srce! Nemoj se alostiti svrhu ovoga moga pisma, ni burkati. Polag Bojega dokonanja sutra o deseti uri budu mene glavu sekli i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga sreno prošenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekoveni valete, tebe prosei, ako sam te u em zbantuval, ali ti se u emu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi! Budi Bog hvaljen, ja sam k smrti dobro pripravan, niti se plašim, ja se ufam u Boga vsemoguega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoe smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim tronušem u diki vek i vene sastanemo. Ve ništa ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokonanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Boju ostavil."
I
Fran Krsto Frankopan piše oproštajno pismo svojoj supruzi Juliji:
"Predraga i preljubljena Julijo! Moja draga! Pošto mi je voljom neba i Bojom odredbom prijei iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za poinjene uvrede proti carskom Velianstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim redcima i rei ti posljednji s Bogom, molei te, moja ljubezna Julijo, da mi za Boje milosre oprostiš kršanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvredu i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli."


Imovinu pogubljenih Be je prisvojio i obitelji uništio, a g
odine 1907. "Braa hrvatskog zmaja" su pronašli kosti hrvatskih muenika Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana. Godine 1919. hrvatski rodoljubi su njihove ostatke prenijeli i sahranili u Zagrebaku katedralu. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana:
"Navik on ivi ki zgine pošteno".
Na alost kosti hrvatskih muenika poubijanih u komunistikim progonima poivaju i danas, u samostalnoj Hrvatskoj, na brojnim mjestima diljem Domovine i susjednih drava, a izopaen i neljudski um nije dozvolio ni upis njihove smrti. Pa kad danas, u eri prihvaanja novih, materijalistikih sustava vrijednosti  i rušenja i gaenja kršanskog i ljudskog dostojanstva koje se i kroz komunistiko razdoblje sauvalo, prešuivanim rtvama odajemo poast i palimo svijee, dokazujemo sebi i obiteljima rtava da još u nama ljudski osjeaj nije izumro.
Poivali u miru Bojem.

4. postaja: Isus susree svoju svetu Majku
- Spomen kri na grobištu Gornji Hrašan, upa Macinec
Nasip se protee u duni od nekoliko kilometara, a podignut je kako bi zaštitio naselja od izlijevanja rijeke Drave. Potkraj Drugog svjetskog rata u nasipu su, sa sjeverne strane, iskopani rovovi. Isti su u poratnom razdoblju vlasti koristili za pokapanje rtava koje su, prema izjavama svjedoka, u više navrata tijekom lipnja 1945. godine dovoene kamionima iz smjera Varadina tu ubijane i pokapane. Poznato je nekoliko lokacija, a 2001. godine tu je spomen kri postavilo Društvo za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava.
5. postaja: Šimun Cirenac pomae Isusu nositi kri
Grobnica je podignuta u ljeto 2010. godine, a ukop posmrtnih ostataka, iskopanih s jednog dijela grobišta kod rekonstrukcije nasipa, u oujku 2009. godine i ostalih ekshumiranih od 08. do 12. lipnja iste godine obavljen je 23. kolovoza 2010. Molitvu je predvodio mons. Josip Mrzljak, varadinski biskup, a prethodno je u macinskoj upnoj crkvi sluena misa zadušnica.
6. postaja: Veronika prua Isusu rubac
Štrigova - Kod spomen kria na grobištu Repova šuma
To je posljednje masovno grobište, nastalo u prvim mjesecima 1947. godine, a 27. oujka tu je ubijen i Stjepan Dujh koji se tako pridruio ostalim iteljima Štrigove i okolice koje su pred 64 godine ubili pripadnici Udbe i poratne vlasti. Sjetili smo se i ostalih proganjanih kojima su prošli muenja, logore i zatvore, a u progonu vlasti dodijeljene su im višegodišnje robije i progoni. Sjetismo se i djece kojima je tako komunistiki sustav uskratio pravo na roditeljsku ljubav. Tu je zajedno s nama molio i vl Logoar, a u spomen na rtve svijeu je zapalila Mirjana Gregur-Sever, tajnica opine Štrigova.
7. postaja: Isus pada drugi put pod kriem
- Vratišinec – kod spomenika komunistikim rtvama i hrvatskim braniteljima. Tu su se hodoasnicima prikljuili i mještani upe Vratišinec i  upnik vl. Pavao Mesari, a o stradanjima i komunistikom progonu stanovnika upe govorila je Barbara Turk, koja ja najzaslunija za podizanje prelijepog spomenika. Sjetili smo se i ubijenih sveenika, vl Hinka Krodera, a i 10. travnja od Nijemaca ubijenog kriovljanskog upnika Ivana Maaria, pokopanog na groblju u Cestici.
8. postaja: Isus tješi jeruzalemske ene
Drimurec – kod obnovljene kapele u spomen na rtve ratnih i poratnih stradanja.
Poratnih likvidacija nisu bili pošteeni ni mještani tog naselja, a tu su nas i ove godine priekali itelji, pa i mala petogodišnja Julija.
9. postaja: Isus pada trei put pod kriem
Kotoriba – grobište „Leš“ – molitva za rtve grobišta Leš i poubijane rtve Kotoribe
O stradanju upljana u Drugom svjetskom ratu i porau govorila je Dragica Markan r. Siladi koja je posljednjih nekoliko godina posvetila prikupljanju podataka o ivotnom putu oca Ivana Siladi koji je „nestao“ 1955. godine, a na zamolbu Društva prikupila je i podatke o rtvama upe Kotoribe ubijenim, stradalim i nestalim prije Drugog svjetskog rata, za vrijeme rata, kao i u razdoblju komunistikih progona. I sama podvrgnuta saslušanjima udbaša koja su bila i 1960. godine. Tu smo zahvaljujui Zlatku Pišpeku, 2009. godine uspjeli na grobištu Leš postaviti spomen kri, a molitvi nam se ovaj puta prikljuilo desetak itelja upe. Tu je bio i mali Alan Smolek (9 mjeseci), sin Valentine i Danijela, doekao je hodoasnike s bakom Anom te je tako najmlai sudionik odranog Drugog krinog puta grobištima i stratištima Varadinske biskupije.
10. postaja – Isusa svlae
Drugi dio krinog puta odran je na podruju Varadinske upanije, prvo je na tom putu bio ukovec kod Ludbrega, tu smo molitvu 11 postaje izmolili kod spomen kria rtvama komunistikog terora naselja ukovec, a koji je podignut zahvaljujui zalaganju Nade i Pavla Kancijana kojem su partizani za vrijeme rata odveli oca koji se nikad nije vratio svojoj brojnoj obitelji. U ukovcu kod Ludbrega bila je prisutna Terezija Pavkovi kojoj je u 99 godina, roena je davne 1912. godine, a nakon molitve u zahvalu za doprinos ouvanja uspomene na prešuivane hrvatske rtve Pavao Kancijan primio je zahvalnicu. Kako je za vrijeme rata u ukovcu bila smještena „Meimurska postrojba“ hodoasnicima je ukazan i na taj dio povijesti, a zatim smo se uputili prema Varadinu.
11. postaja – Isusa pribijaju na kri
Stadion Varteksa- Varadin, kod spomen ploe sjeanje na rtve krinog puta koje su na stratište odvedene sa stadiona. Jedan od najveih logora poratnog stradanja Drugog svjetskog bio je stadion „Tivara“ u Varadinu, te je i tu kod spomen ploe zapaljena svijea i izmoljena molitva jedanaeste postaje, a s ovog mjesta ljudi su mjesecima odvoeni i „nestajali“. Starija godišta bila su poslana kui, mlai su obino ukljueni u partizansku vojsku, a jedan dio vodi se kao „nestali“. Uglavnom su to bili asnici vojske NDH-a i oni koji su se „prijavili“, te su odvedeni na tenisko igralište i poslije na jedno od brojnih stratišta u okolici Varadina. Vjeruje se da je najvei dio završio na oblinjem grobištu Dravska šuma – Varadin, zatim na podruju zvanom Kolnjak, Pancerica, grobište Hrašan u Meimurju…. , a prema nekim svjedoenjima neki su pokopani uz prugu, na stadionu.
12 postaja: Isus umire na kriu
Grobište – Dravska šuma Varadin. Najvee grobište Varadinske biskupije- kod spomen kria, tu su nam se prikljuili i Varadinci, Franjo rep, Ivan Jaklin …
13 postaja Isusa skidaju s kria
Na putu prema Pancerici i grobištu Gaj u Strmcu Podravskom kretali smo se cestom D-2 kojom je potkraj svibnja 1945. godine, iz Maribora prema varadinu i Koprivnici  prošla glavnina krinog puta „odmarali“ su na Gmajni u Sraincu, tu gdje je danas Osnovna škola, neki su ujutro „ostali“ na gmajni. Zbog vremenskog ogranienja nismo mogli posjetiti grobište „Gajec“ u Sraincu, ali smo zapalili svijee u Strmcu Podravskome -kod spomen kria u šumi Gaj.
14 postaja Isusa polau u grob.
- Posljednja postaja bila je u Opini Cestica i upa Kriovljan, na Grobištu Pancerica u Otok Virje
Tu se molitvi prikljuio i mons. Josip Mrzljak, biskup Varadinske biskupije, kao i brojni upljani kriovljanske upe, stanovnici opine Cestica i naselja Otok Virje, a uz upnika Ivana Košia tu su bili i elnici Opine Cestica, naelnik Mirko Korotaj, i zamjenik mu Josip Borak, te u ime Vijea predsjednik Ivan Hohnjec, kao i lovci Lovakog društva Sveti Hubert Cestica koji su pred 17 godina spomen kriem obiljeili mjesto stradanja.

Nakon molitve u spomen kapeli blaenog Alojzija Stepinca misu je predvodio biskup
Mrzljak. Dobrodošlicu biskupu izrekao je vl Ivan Koši, a u svom govoru napomenuo je da su iz kriovljanske upe u Drugom svjetskom ratu stradala i poginula 104 upljana, a poslije rata još 37, na krinim putovima i ubijeni od Ozne. Samo grobište Pancerica obuhvaa tri jame, a prema svjedoenju preivjelih, koji su bili na stadionu Tivara, pretpostavlja se da je na ovim mjestima završilo i šestero upljana koji su sredinom lipnja 1945. godine dovezeni iz smjera Varadina.

U koncelebraciji s biskupom Mrzljakom, uz asistenciju vl Ivana Košia, kod oltara su još bili, vl. Vlado Borak, iz Svetog ura, vl Stjepan Šoštari i biskupov tajnik vl Marko urin. Sama misa zadušnica koja je sluena za sve rtve zapoela je oko pola šest sati, a u propovijedi biskup je rekao da
se u krinom putu moe gledati ivot pojedinca, ivot obitelji, ali i ivot naroda, pa tako i hrvatskog naroda kroz sva stoljea, te sve tragedije i dogaaji kroz koje je prolazio i kada mu je bilo tee ili lakše hoditi kroz ivot. Prisjetivši se dogaanja iz 1945. godine kada su diljem Hrvatske stradavali i bili ubijani brojni pojedinci, biskup je primijetio kako tim rtvama nije bilo omogueno ono što je Poncije Pilat dopustio da se uini s Isusom, a to je da se njihova tijela saberu i pokopaju s ljudskim i kršanskim dostojanstvom i poštovanjem.

Naglasio je kako je potrebno ustrajati na tome da se završi krini put hrvatskoga naroda, a to znai da je potrebno ispuniti dvije posljednje postaje krinog puta ( op. 13. postaja: Isusa skidaju s kria i 14 postaja: Isusa polau u grob) koje su na putu svakog ovjeka iji ivot ide ne samo prema smrti, nego i prema uskrsnuu. Neka nam spomen na sve rtve bude poticaj da ustrajemo na Isusovu putu, pa tako i na krinom putu koji je sastavni dio tog puta. Upravo je u tome znaenje rijei kršanin, koji nije savršen ni idealan, ali je ustrajan u nasljedovanju Krista i prihvaanju kria svog svakidašnjeg ivota na putu prema vjenom ivotu s Isusom Uskrslim, poruio je biskup.

Pod misom je pjevao upni zbor predvoen orguljašem Marijanom upaniem, a oko orgulja našli su se
Dragica Droek, Josipa Spevan, Slavica Ivani, Marta Šobak, Alojzija Denac, Irena Jamnik, Evica Lazar, Marta Šobak, Anka Majer, Davor Honjec, Miro Novak, Vlado upani, Marijan Borak, i Anelko Ramušak. Bile su tu, u pratnji voditeljice Nadice Levani i asne sestre Ancila iz Šestina, i lanice Pjevako molitvene zajednice Aneli, Ana Verši i Doroteja Ivani, koje su preuzele itanje, a uz zvonara upne crkve Stjepana Boraka tu je bio i Zoran Mustedanagi koji vodi brigu oko ureenja kapele.

Nakon mise biskup se zadrao u razgovoru s vjernicima i lovcima LD Sveti Hubert Cestica, a misi i završnom dijelu krinog puta od lovaca su prisustvovali
Viktor Lazar, Zlatko Kutnjak, Mirko Premui, Ivan Golubi, Zlatko Muši, Ljudevit Majhen,  Franjo Simon i Stanko Pšag
.

Gostoljubivi domaini priredili su u društvenom domu u Otok Virju za hodoasnike okrjepu. Tom je prilikom Franjo Talan, u ime Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava zahvalio svima koji su pomogli u organizaciji i pomogli da se rtve ne zaborave, a zahvalnice su primili Štefica Jurši, predsjednica Mjesnog odbora Otok Virje, Zlatku Muši, predstavnik LD Sveti Hubert Cestica, vl Stjepan Šoštari, vl Ivan Koši, te Mirko Korotaj, naelnik Opine Cestica i biskup Josip Mrzljak. Prigodnim rijeima prisutnima se obratio i naelnik Mirko Korotaj, i biskupu Mrzljaku za uspomenu na boravak u opini Cestica uruio umjetniku sliku dvorca Kriovljangrad, dvorca u kojem je nekad stanovao i umro biskup Petar Bakia, a za posjeta upi Kriovljan 1936. godine prenoio je i biskup Alojzije Stepinac.

U organizaciji i realizaciji zacrtanog programa Drugog krinog puta grobištima i stratištima Varadinske biskupije pomogla je i upa Kriovlja, i Opina Cestica, a nesebinu pomo dale su i Š
tefica Jurši, Joica Golubi, Terezija Petek, Danica Bednjani
i ostali mještani naselja Otok Virje.

U molitvi i spomen pohodu, te obilasku grobišta i stratišta prošli smo oko 250 kilometara, a u desetosatnom sjeanju prisjetili smo se i brojnih prešuivanih rtava, razgovarali sa svjedocima.

Hvala svima koji su sudjelovali, a i onima koji su ovaj tekst proitali i tako se prisjetili rtava.

Zapisao franjo talan
predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!