www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 25 Sijeanj 2020
 
 
DANI SJEANJA NA RTVE KOMUNIZMA U GRAANIMA
Srijeda, 11 Svibanj 2011

 Dana 9. svibnja 1945. u Europi je završen Drugi svjetski rat. Svršetkom do tada najveeg vojnog sukoba u povijesti stari kontinent poinje novu eru u svojem razvoju. Hrvatski je narod u Drugom svjetskom ratu doivio najgori mogui scenarij, graanski rat obojan ideološkim predznacima tadašnjih vodeih svjetskih sila. Dan 9. svibnja u Europi se slavi kao Dan pobjede. Na alost, hrvatski je narod taj dan, ali i cijeli svibanj 1945. upamtio kao krvavo razdoblje najgore komunistike represije i terora. Osobito je grad Zagreb u svibnju 1945. doivio jedne od najtamnijih trenutaka u svojoj povijesti. Široj javnosti malo su poznati dogaaji koji su se vrtoglavom brzinom odvijali u hrvatskom glavnom gradu. Dana 6. i 7. svibnja mnoštvo hrvatskih vojnika i civila napušta Zagreb iz straha pred Jugoslavenskom armijom, koja se poput bujice prelila Slavonijom i nadirala prema Zagrebu. Katastrofalna odluka o povlaenju prema Zapadu dovela je nekoliko stotina tisua Hrvata u bezizgledan poloaj. U boljoj situaciji nisu bile ni njemake jedinice koje su se ve mjesecima povlaile s juga Balkana. Zloini koje su poinili pripadnici Jugoslavenske armije na Daksi, Širokom Brijegu, Španovici, Zrinu, Krašiu i mnogobrojnim drugim hrvatskim gradovima i selima bili su upozorenje što e stii sve neistomišljenike nove vlasti. Na alost, svi se hrvatski vojnici i civili nee uspjeti evakuirati iz Zagreba i okolice, jer e obru Jugoslavenske armije biti zatvoren prije njihovog izvlaenja. Iako se oekivalo da e u Zagreb kao prve jedinice ui odredi X. zagrebakog korpusa, to se nije dogodilo. „Slava osloboenja“ Zagreba pripala je dojuerašnjim etnicima Koste Naa, Peke Dapevia i Koe Popovia. Njihove fotografije najbolje svjedoe kojoj su vojsci pripadali do jeseni 1944. godine. Umjesto dotadašnjih kraljevskih kokardi stavili su crvenu zvijezdu i nastavili rat protiv svega što nosi hrvatski predznak. Naravno, ne treba imati iluzija da bi hrvatski partizani prema Zagrepanima bili popustljiviji. Zloini koje je poinio X. zagrebaki korpus u okolici Zagreba ili dalmatinske brigade na Širokom Brijegu i Bleiburgu svjedoe o njihovoj okrutnosti. Ipak, Zagrepani su se nadali dolasku dobro organizirane i obuene vojske, a doekali su gomilu prljavih i okrutnih dojuerašnjih etnika. Nakon ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb zapoinju strahoviti i jezoviti zloini nad Zagrepanima i onima koji su se tih dana zatekli u Zagrebu, a nisu podravali komunistiku vlast. Zagrebake bolnice, prije svega Rebro, postale su stratište golobradih hrvatskih vojnika, koji su izbaeni sa svojih leajeva, prebaeni u kamione i odvezeni na stratišta. Na stotine nepoudnih Zagrepana zatvoreno je u zloglasne logore „Kanal“ (današnji autobusni kolodvor), Preko i druge. Gotovo da nije bilo zagrebake obitelji iz koje nije bilo odvedenih u zatvor ili logor. Mnogobrojne su obitelji strepile što e biti s njihovim najmilijima koji su otišli prema Zapadu, u nepoznato…

Poznati hrvatski novinar i publicist Bogdan Radica godinama je ivio u SAD-u. Bio je antifašist, ali i antikomunist. Svršetkom rata doputovao je u Zagreb da se uvjeri o stanju u „osloboenoj“ Hrvatskoj. U svojoj je knjizi „Hrvatska 1945.“ ovako opisao prve dane u „osloboenom“ Zagrebu: „U Zagrebu su još tada praskale bombe i svaka je detonacija izazivala mraz u kostima njegova stanovnika. Poput vihora, strah se pojavljivao vertikalno i horizontalno, izazivajui u ovjeku osjeaj fizike ništetnosti, ali i intelektualne bijede. Ljudski se ivot snizio na tako nisku cijenu da su svi pojmovi o njegovoj vrijednosti, koje je povijest razvijala stoljeima, još iz grkih preko rimskih do kršanskih vremena, postajali beznadni. Njegov um, intelektualna bitnost, njegov duh i duša, teško su se mogli izdii na površinu. Dok su razularene mase partizana, mladia intoksiciranih laima i alkoholom, pjevale pjesme o ’slobodi’, slobode nije bilo ni za koga – ni za potlaenu i zastravljenu veinu, kao ni za manjinu, koja se i sama bojala bezvlaa, nasilja i terora što ga je sama nametala veini. Svatko je u svakom trenutku mogao postati rtvom arbitrarnog nasilja. Kad stari zakoni padaju, kakvi god oni bili, a novi nisu u stanju da se nametnu, strah odnosi ljudima volju, glavu i osjeaje njihova dostojanstva. Pojaviti se iz Amerike u takvoj sredini, svoj isjeenoj trzajima vjenoga straha, bilo je uistinu strašno suivljavanje izmeu vlasti slobode, osnovane na zakonu i pravu, i bezvlaa, nasilja i terora, osnovanog na imperativu pojedinaca ili skupine dešperatera, brava i rasova. Zakon je bio strojnica, i tko je imao više fišeka o pojasu, taj je bio i jai u odnosu prema nezaštienu pojedincu. Biti Srbin u to vrijeme znailo je biti vlast.“ Tako je pisao Bogdan Radica, osvjedoeni antifašist i antikomunist, ovjek koji je zazirao od totalitarizama. Zbog toga je njegov tekst bitan, jer je nepristran, pisan oima ovjeka koji dolazi iz jednog drugog, demokratskog miljea. Zagreb je dakle u svibnju 1945. bio grad straha i patnje, stradanja, ali i nadanja da je zlo mono, ali ipak prolazno.

Najmasovniji zloini na podruju Zagreba dogodili su se u njegovim rubnim naseljima ispod Medvednice, prije svega Graanima. Graani, uz Markuševec, uerje, Remete, Šestine i Bukovec, ine niz od nekoliko prigorskih sela koja su od davnina gravitirala Zagrebu veui svoju ekonomiju uz glavni hrvatski grad. U vrijeme „osloboenja“ Zagreba Graani su bili prigradsko selo s ouvanom tradicijom i obiajima, dok su danas predgrae Zagreba u kojoj se tradicija ouvala zahvaljujui prije svega crkvenim, folklornim i ostalim društvenim organizacijama. Za vrijeme Drugog svjetskog rata Graaci su ivjeli mirnim ivotom bez ikakvih vojnih zbivanja. Veina muškaraca bila je novaena u domobranske postrojbe, dok ih se desetak dragovoljno prijavilo u Ustašku vojnicu. Sigurnost i mir Graanci su imali zahvaliti i blizini „Vile Rebar“ koja se nalazila na rubu Graana, a u kojoj je esto, osobito kako se rat primicao kraju boravio i Ante Paveli. Podruje „Vile Rebar“, a samim time i cijelih Graana, osiguravao je Poglavnikov tjelesni sdrug. U selu je bila prisutna i satnija hrvatskog domobranstva, a od 1943. i jedinice njemake vojske. Nijemci su spavali u prostorijama škole, ali i po kuama imunijih seljaka. Nijemci su ubrzo sklopili prijateljstva s domaim stanovništvom. Prema svjedoenju danas ivuih svjedoka, Nijemci su osobito bili omiljeni meu djecom, jer su im dijelili okolade i bombone, što je tada na selu bio pravi raritet. Osobitu je vanost odigrala njemaka vojna ambulanta. Budui da Graani tada nisu imali nikakvu zdravstvenu ustanovu, njemaki su bolniari pruali pomo graanskim stanovnicima, a i danas ima ivuih kojima su Nijemci kao djeci spasili ivot, od tada smrtonosnih vodenih kozica i gripe. ivot je tekao svojim tokom. Mir i blagostanje naglo su prekinuti u svibnju 1945. godine.

Dolazak VI. like proleterske brigade u Graane bio je traumatian dogaaj za cijelo selo kojeg se i danas stariji mještani sjeaju s knedlom u grlu i suzom u oima. Nakon dvodnevene bitke u kojoj su pripadnici VI. like proleterske brigade svladali hrvatske i njemake snage u povlaenju, zapoeo je cijelomjeseni masakr i iivljavanje nad poraenima. VI. lika proleterska brigada uspostavila je u Graanima svoj stoer. Brigada je takoer uspostavila svoj stoer i vojni zatvor u ulici Graec na kunom broju 22, u kui Drage Bešia. Podrum kue sluio je kao muilište, dok su gospodarske zgrade sluile kao zatvor za zarobljenike. Prema navodima svjedoka, svako jutro partizani bi istili podrum od krvi i dijelova tijela muenih ljudi. U zatvoru su mueni hrvatski i njemaki vojnici, ali i velik broj civila, osobito ena. Stradali su i domai stanovnici, lanovi ustaškog pokreta ili pripadnici hrvatskih vojnih formacija. Graani su kao stratište izabrani iz dva razloga. Prvi je svakako praktine naravi i odnosi se na konfiguraciju graanskog terena. Graanska dolina omeena na sjeveru Medvednicom, na zapadu Šestinama, a na istoku breuljcima koji se uzdiu prema Remetama, pruala je zloincima idealno mjesto za egzekuciju. Pucnjava i krikovi odbijali su se od brijegova, a mnogobrojne zavale i šumarci davali su prostor za masovne jame. Ne treba zanemariti ni odlinu povezanost sa Zagrebom. Samo 15-ak minuta vonje od logora na Kanalu bili su idealni za partizanske asnike i pripadnike KNOJ-a koji su navraali kako bi vršili neku osobnu osvetu i smaknua. Drugi je razlog bio taj što su Graanci tokom cijelog rata ostali lojalni hrvatskoj dravi. Broj Graanaca u hrvatskim oruanim snagama i odlian odnos s Nijemcima, kao i podatak da su Graani dali samo jednog ilegalca, kako su ga ostali mještani tada zvali, najbolje svjedoi o tome. Zbog toga je novi reim u Graanima demonstrirao svoju snagu. Pokolj ranjenika izvršen je i u bolnici za plune bolesti „Brestovac“ na Sljemenu, gdje su hrvatski vojnici izbaeni iz bolesnikih kreveta, poklani i pobacani u jame. Smaknua su trajala sve do poetka lipnja 1945. kada VI. lika proleterska brigada napušta Graane i ostavlja za sobom krvavi trag tzv. osloboenja.

Postavlja se pitanje krivnje za poinjene zloine. Zapovjednik VI. like proleterske brigade Nikola Tesla bio je general oko Jovani, ovjek koji je na samom poetku rata kao jedan od etnikih zapovjednika provodio progon Hrvata u Srbu i Borievcu. Ubrzo je shvatio da su partizani jai i organiziraniji od etnika te je prešao pod zapovjedništvo Josipa Broza Tita. Jovanieva izriita zapovijed glasila je: „Sve bandite, koji su sluili hrvatsku ili njemaku vojsku, treba strijeljati.“ No, iako je oko Jovani bio visokopozicionirani zapovjednik i osvjedoeni neprijatelj svega hrvatskog, naredba o pogubljenju stigla je s vrha. Njegov nadreeni, general Koa Popovi, zapovjednik Druge armije, izravno je primio naredbe od Josipa Broza Tita. Da je zloin u Graanima izvršen smišljeno, jasno govori naredba koju je Aleksandar Rankovi, šef Ozne, uputio 17. svibnja zapovjedništvu Ozne u Zagrebu: „Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajui. Za 10 dana u osloboenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenauje nas ova neodlunost za išenje Zagreba od zlikovaca. Radite suprotno od naših nareenja jer smo rekli da radite brzo i energino i da sve svršite u prvim danima.“ Dakle, sve je jasno, Rankovi kao šef Ozne, izravno podreeni Titov suradnik, dao je depešu hrvatskoj Ozni da treba zapoeti s represijom i zloinima. Nakon toga Ozna u Hrvatskoj kree u akciju te zapoinju tragini i krvavi dogaaji u Graanima. U prilog tome govori i podatak da su masovna pogubljenja u Graanima zapoela 19. svibnja, znai dva dana nakon Rankovieve naredbe. Sve do danas nitko nije odgovarao za zloine nad hrvatskim i njemakim vojnicima te masom civila.

Ve nekoliko mjeseci nakon graanskog pokolja stanovnici su na pojedinim stratištima ostavljali cvijee. Uglavnom su to radili mladi koji su time prkosili komunistikoj vlasti. Kada je, meutim, milicija razbila raspelo u blizini grobnice na Lonjšini, Graanci su shvatili da situacija postaje ozbiljna. Obiljeavanje stratišta zapoelo je tek stvaranjem slobodne Republike Hrvatske. Na graanskoj mrtvanici postavljen je kri i spomen ploa s natpisom Spomen rtvama rat svibnja 1945. godine. Osnovana je komisija za istraivanje grobišta i njihovo obiljeavanje. No s vrha drave plan i akcija starijih Graanaca bila je koena, jer nekome oito nije bilo ugodno priznati da u glavnom gradu Hrvatske postoje masovna stratišta na kojima su komunisti ubijali svoje neistomišljenike. Sve se zamatalo u celofan prozirnog anifašizma. Ipak navedena je ploa 1995. uspješno postavljena. Na jesen 2008. inicijativom mojeg prijatelja i suradnika, Tomislava eglja pokrenut je u Graanima projekt Dani sjeanja. Rijetko vienom agilnošu, egelj je okupio sve mjesne udruge i organizacije: HPD Graani, HSPD Podgorac, Udrugu za ouvanje i razvoj Graana, ŠRD Graani, DVD Graani, Lovako društvo Sljeme – Graani i Etno udrugu Falaek Prigorja. Uz pomo upe sve su organizacije dale svoj prilog u velikoj procesiji i svetoj misi koju je u svibnju 2009. predvodio o. Vjenceslav Mihetec, upravitelj remetskog svetišta. Mnoštvo Graanaca u narodnim nošnjama, zbor Bašina kao i brojni ugledni gosti odali su spomen graanskim rtvama. Uoi sv. mise ljudima su podijeljeni leci s osnovnim podacima. Takoer dan uoi sv. mise na svim su graanskim stratištima postavljeni veliki i lijepi drveni krievi s natpisima o broju rtava. Policija je izašla na teren i vršila informativne razgovore po mjestu. Meutim, krievi su ostali na mjestu. Ne mogu ne primijetiti da istina i danas smeta onima koji sebe uporno nazivaju antifašistima, a zapravo skrivaju iza toga lice zloinakog boljševizma. Godine 2010. krenuli smo korak dalje. Ponovno zahvaljujui Tomislavovoj inicijativi projekt se nastavio. Boo Bani, stanovnik Graana, snimio je film Sjene djetinjstva u kojem govore ivui Graanci, svjedoci traginih dogaaja, a povijesni osvrt daje moja malenkost. Film je prikazan veer uoi sveane procesije i sv. mise. Gradska etvrt prepoznala je naš projekt te su uz njenu financijsku pomo izraene sada otkrivene spomen ploe. Na šest ploa stoji natpis U spomen na rtve partizanskih pokolja u Graanima nakon svršetka rata u svibnju 1945. godine. U izradi su postolja za mramorne ploe koje e biti postavljene na stratištima; Obernjak, Strmec, Bjelenica, Lonjšina, Pešenka i Zlodijev Brijeg i Banekov stubl. Na ostale dvije ploe stoji natpis U spomen na sve poslijeratne rtve partizanskih pokolja u svibnju 1945. godine u Graanima. Navedene dvije ploe bit e postavljene na središnjem stratištu Pri Isusu i na graanskoj mrtvanici. Na taj e nain biti završen prvi dio obiljeavanja, a naša je velika elja u Graanima izgraditi veliki spomenik nedunim hrvatskim rtvama partizanskih pokolja. Znamo da e biti teško, da nam vladajue strukture u dravi nee ii na ruku, no ono što nas hrabri je da u projektu velikom veinom sudjeluju mladi Graanci, iji su djedovi i bake svjedoci traginih dogaaja. Iako su komunisti mislili da e naši preci pognuti glave i prešutjeti istinu, oni su je prenašali s koljena na koljeno, sve do naše današnje generacije. Zbog svih gore navedenih podataka, o kojima postoji dokumentacija, a i grobnice ne lau, alosno je slušati izjave bivšeg i sadašnjeg predsjenika drave. Stjepan Mesi dijeli rtve na „opravdane“ i „neopravdane“ i stalno promie nebuloznu ideju o ve napisanoj povijesti. Kao da historiogarfija nije dinamina znanost koja se stalno razvija i dolazi do novih spoznaja. Prema njegovim teorijama trebali bi zatvoriti studije povijesti i prestati s istraivakim radovima. Takoer napominje da se moramo okrenuti budunosti i zaboraviti prošlost, no dok drugima zabranjuje da pokapaju svoje mrtve, spreman je pozdravljati zloinakim pozdravom „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, pod kojim su stradale tisue nevinih Hrvata i drugih naroda na podruju bivše Jugoslavije. Sadašnji predsjednik Josipovi otišao je i korak dalje. Zajedno s premijerkom Jadrankom Kosor podigao je etniki spomenik u Srbu, a kapu partizanku nazvao „kapom mira i ljubavi“. No, ta je kapa u svibnju 1945. u Zagrebu predstavljala kapu mrnje prema svemu hrvatskom i katolikom, a nije nosila nikakvo osloboenje. Do dan danas u Graanima se odrao termin „preokret“, a ne „osloboenje“, jer nas Hrvate nisu imali od ega oslobaati dojuerašnji etnici. Osobno i u ime organizacijskog odbora „Dani sjeanja na rtve komunizma u Graanima“, pozivam ih 22. svibnja u Graane na odavanje poasti rtvama komunistikog terora. Svojim bi dolaskom potvrdili demokratske nazore kojima se vole diiti, jer ako je Europska unija osudila sve totalitarizme dvadesetog stoljea, a njima su puna usta Europe eto prilike da to pokau i na djelu. Nema antifašizma bez antikomunizma i nema naroda koji smije zaboraviti svoju prošlost i rtve, a da istodobno oekuje prosperitet u budunosti.

Detaljan opis grobnica

Jelaiev Brijeg - Slubeno je strijeljano i zaklano 40 osoba. Na grebenu koji se blago uzdie juno od crkve Sv. Mihalja prema Mihaljevcu i nosi ime Okrugljak, na vrhu šume, uz cestu lijevo njemaki i hrvatski vojnici iskopali su rovove za obranu od partizana, a u sredini velika jama 6 x 6 m, u kojoj se nalazio protuzrakoplovni top. Ti rovovi i jame posluili su kao stratište za I. bojnu Straarskog sklopa, mladia od 17 godina, unovaenih nekoliko mjeseci pred kraj rata. Mladii su ubijeni vatrenim orujem, ali i priklani bajunetama. U rovove je zakopan i manji broj civila. Prema prianju svjedoka ovdje je zakopano više od 40 ljudi koliko iznosi slubena verzija. Stariji mještani kazuju i do 160 rtava.

Golaa – Na zemlji obitelji Puntijar ubijeno je i zakopano pet rtava. Prilikom izgradnje tramvajske pruge 1947. i 1948. godine radnici i domai ljudi pronašli su ostatke leševa, ali su zbog vlastite sigurnosti o tome morali šutjeti.

Matkov Brijeg – Partizani su 17 hrvatskih vojnika svukli do gola, te ih ulicom Isce pokraj crkve doveli do Matkovog Brijega. Na tom su ih mjestu poubijali i zakopali.

Grabešak – Prema ve svjedoanstvu Rudolfa Baneka, partizani su na vrh ulice Grabešak doveli desetak mladia u plavim odorama, pitomaca zrakoplovne škole, svukli ih do gola i ive pobacali u Banekov stubl (bunar).

urkov vonjak – U vonjaku obitelji urak pokopano je deset rtava.

Graanski Ribnjak – Na zemlji obitelji Vincek, Puntijar i Trnevi pokopano je 13 hrvatskih i njemakih vojnika stradalih u borbi.

Kriviev Brijeg – U dvije grobnice baeno je ukupno 60 golobradih mladia, pripadnika Domobranske vojne škole. U prosjeku starosti 16 – 17 godina. rtve su ubijene iz vatrenog oruja, ali i priklane noevima.

Strmec – Slubeno je na ovom mjestu pokopano 242 ljudi. Prema podacima tu se nalazila duboka jama, preostala nakon kopanja tunela u kojem je trebala biti dravna riznica Nezavisne Drave Hrvatske. Budui su tunel poeli kopati tek u kasnu jesen 1944. godine, nikada nije dovršen. Nakon bitke u Graanima ovdje je pokopano 242 ljudi, hrvatskih i njemakih vojnika. U drugoj polovici svibnja ovdje su dovodili civile iz Zagreba, koje su stijeljali i bacali u jamu. Prema svjedoenju stariijih mještana ovdje se ukupno nalazi oko 600 rtava, meutim slubeno se vodi broj od 242. Mirko Banek (1919.) i danas ivui stanovnik Graana pokapao je rtve na ovom stratištu.

Partizanski zatvor u kui obitelji Beši – U zatvoru na kbr. 22 u ulici Graec bili su dovoeni ljudi iz svih dijelova Zagreba. To su uglavnom bili zatvorenici iz logora Kanal i Preko. Partizani su ljude dovodili u skupinama i smještali ih na dvorište koje su uvali naoruani straari, na udaljenosti svaka 2 m. U podrumu kue Drage Bešia bilo je muilište. Prema svjedoenju starijih mještana iz podruma je svako jutro iznošeno po nekoliko kanti krvi i ljudskih ostataka. Oni nesretnici koji bi preivjeli muenje bili bi vezani po troje telefonskom icom i u kolonama odvoeni u šumu gdje su bili ubijeni. Sve su to Graanci znali i sa strahom promatrali iz svojih kua. Meutim nikome nisu mogli pomoi. Svako jutro dvorište je bilo prazno, a oko podneva bi dolazili novi zarobljenici. U zatvor su partizani esto dovodili i enske zarobljenike, uglavnom mlade Zagrepanke iji su roditelji imali bilo kakvu slubu u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj. Djevojke su muene, potom silovane i ubijene. Prema nepouzdanim podacima ovdje je ivot na navedeni nain skonala i ker doglavnika Mile Budaka – Grozda Budak. Navodno su partizani fotografirali njeno muenje te je naelnik vojnog suda II. armije dr. Gabrijel Divjanovi snimke pokazao Mili Budaku uoi njegova smaknua. Navedeni podaci nisu potvreni ve sam ih uo iz raznih izvora, ali bez vrstih dokaza. Poslijednji su puta doveli ljude i odveli ih na strijeljanje, na sam blagdan Duhova 1945. godine.

Lonjšina – Ovaj dio Graana od davnih je dana zvan i Banja Luka. Ne bih na ovom mjestu ulazio u toponimiju Graana, ve to navodim kako se neupueni itatelj ne bi zbunio i pomislio da se radi o gradu Banja Luci u Bosni i Hercegovini. Na ovom je mjestu pogubljeno i zakopano 27 hrvatskih vojnika i civila. rtve su bile vezane icom i meusobno povezane. Zbog toga su padale zajedno u jamu. Ubijane su nou vatrenim orujem. Prema naredbi partizana zemljom su ih zatrpali stanovnici Graana koji su za svoj rad dobili potvrde o radu.

Belenica i Pešenka – Na ovim je mjestima prema slubenim podacima strijeljano i poklano 110 ljudi. U borovini na poetku današnje ulice Nadvina, nalazi se usjeklina izmeu borova, oko stotinjak metara od ceste. Tamo su na donjem mjestu srušili borove da bi napravili branu i tako dobili jamu za pogubljenje. Trupce su zasipali zemljom kako se leševi nebi rušili prema dolje te kako krv ne bi tekla izvan usjekline. Na gornjoj strani bio je šumski put za Vilu Rebar, gdje su partizani sa strojnicama doekivali nove zarobljenike. Kad bi došla nova skupina ljudi vezanih icom na rub usjeka, oni su ih ubijali i leševi su padali u rupu jedni preko drugih. Kad su partizani napunili jamu Graanci su je morali zatrpati. Stariji Graanci navode da je ovdje pogubljeno i zakopano oko 800 hrvatskih vojnika i civila, meu kojima ene i djeca.

Zlodijev Brijeg – Na samom sjevernom dijelu Graana, blizu šume nalazi se Zlodijev Brijeg. Na tom je mjestu strijeljano i zaklano 50 hrvatskih vojnika i civila.

Granov vinograd – Iznad vinograda obitelji Gran strijeljani su i zaklani mladii od 15 – 16 godina, pripadnici asne radne slube iz Velike Gorice. Nije poznat toan broj pogubljenih, ali je vei od desetak.

Zdenec (Pri Isusu) – Graanci taj dio Graana zovu Pri Isusu, zbog raspela koje se nalazi na tom mjestu. Slubeno su u tri grobnice pokopane 152 strijeljane i zaklane osobe. Meutim, prema prianju starijih mještana, na lijevoj kosini uz stazu sve su udubine napunjene ljudskim tijelima. Stariji mještani navode broj od preko 300 rtava na ovome mjestu. Kako bi prikrili zloin komunisti su na ovom mjestu zasadili gustu crnogorinu šumu, koja odudara od okoline zasaene hrastovima i bukvom.

Bjelenica (Pri Mariji) – Budui su Graanci i nekad i danas bili zaista vrlo poboni ljudi esto su u šumi postavljali kipove Majke Boje. Zbog jednog od njih ovaj se dio šume naziva Pri Mariji. Navedena je lokacija udaljena tek nekoliko minuta od Zdeneca i tamošnjeg stratišta, pa se zapravo radi o jednom relativno velikom podruju sa nekoliko kosturnica. Ovdje je strijeljano i zaklano 40 ljudi. Ovdje na Bjelenici nalazio se veliki i duboki jarak kroz kojega je išla šumska cesta. rtve su pokopane na taj nain da su urušili na njih zemlju s obje strane ceste. Sloj zemlje bio je debel oko 2 m. Sve je bilo posuto ivim vapnom i zalijano otopinom lizola i kreolina. No, preko ljeta su kiše isprale gornji sloj zemlje te su ljudski udovi još dugo vremena na uas Graanaca virili iz zemlje.

Brestovac (Obernjak) – Bolnica Brestovac bila je ljeilište za plune bolesnike u vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske. Lijeeni su vojni i civilni bolesnici. Ovo bi stratište i dogaaji u bolnici Brestovac zahtijevali poseban lanak, jer je podataka jako puno i sam ih posjedujem. No budui da Brestovac ne pripada selu Graani ve se nalazi izvan mjesta, navest u samo osnovne podatke. Prema izvještaju Miroslava Haramije i dr. Tadije Drinkovia koji je brinuo za bolesnike, partizani su brutalno pogubili 40 teških bolesnika, uglavnom domobrana i civila. Naknadno je pogubljeno još 170 bolesnika, a partizani su ivote poštedili samo osoblje bolnice, jer im je bilo potrebno za lijeenje njihovih bolesnika. Brestovac je napušten 1968. godine i danas izgleda potpuno sablasno. rtve su pokopane u blizini od strane graanskih seljaka za što su dobili potvrde o radu.

Stare senokoše – U blizini Brestovca nalaze se Stare senokoše na kojima su nekada stari Graanci kosili travu i sušili sijeno za stoku. Ovdje je pokopano 8 hrvatskih vojnika u tri zasebne grobnice.

Predsjednik udruge „Falaek Prigorja“ - Domagoj Novosel, prof.

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!