www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 26 Sijeanj 2020
 
 
KOMEMORACIJA NA BLEIBURKOM POLJU 14. SVIBNJA 2011. g.
Ponedjeljak, 30 Svibanj 2011
KOMEMORACIJA NA BLEIBURŠKOM POLJU 14. SVIBNJA  2011. GODINE

Preporuujemo više na portalu:
http://www.klub-povratnika.com.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=347%3Akomemoracija-14-svibnja-2011&catid=45%3Anaslovnica-izdvojeni-clanci&lang=hr

Video zapisi s komemoracije na Bleiburškom polju moete vidjeti na stranicama Kluba povratnika.


Fotografije: Mate Gogi
Arhiva Hrvatskog rtvoslovnog društva








Govor Izaslanika Hrvatskog sabora
prof. dr. sc. Andrije Hebranga

»Poštovani oe biskupe i svi predstavnici crkve, g. veleposlanie Republike Hrvatske, poštovani lanovi Poasnog bleiburškog voda, saborski zastupnici, poštovani g. ministre unutarnjih poslova, a poseban pozdrav mom ratnom prijatelju dr. Boi Ljubiu, danas ovdje predstavniku i predsjedniku Hrvatskog nacionalnog vijea Bosne i Hercegovine, dame i gospodo štovatelji obiljeavanja najvee hrvatske tragedije, okupili smo se na Bleiburškom polju, simbolu najveih hrvatskih patnji i simbolu najveeg komunistikog zloina poslijeratne Europe. Na ovom polju poeli su se izjednaavati zloini komunizma sa zloinima fašizma a nastavili su se na krinim putovima koji s Bleiburga vode tisuama kilometara. Ovdje na Bleiburgu komunizam postaje uz fašizam najvee svjetsko zlo, jer se pretvara u sustav koji ubija one koji misle drugaije, one koji imaju drugaiji svjetonazor, one koji bi mogli postati politiki protivnici. Strašna komunistika metodologija ubijanja ovdje je unaprijeena, jer rtve ne samo da nisu imale pravo na obranu, nego nisu imale pravo na evidenciju, pokop, pravo na grob. Ubili su njihovo tijelo, zatrli trag njihova imena i ozakonili zavjet šutnje. rtve su pokapane anonimno, du tisue kilometara krinoga puta, vezane icom koja i nakon toliko desetljea odaje narav ubojica.
ast mi je danas u ime Hrvatskoga sabora odati poast svim rtvama komunistikih zloina. Ima, na alost, onih koji nam u posljednje vrijeme prigovaraju zašto je Hrvatski sabor pokrovitelj obiljeavanja zloina koji je poeo na Bleiburškom polju. Odgovaram im, to je zato što je Hrvatski sabor nositelj hrvatske suverenosti u dobru i zlu, u planiranju budunosti ali i u ispravljanju hrvatskih tragedija iz prošlosti. Dunost je Hrvatskom saboru štititi interese Hrvata u Hrvatskoj, ali i onih u Bosni i Hercegovini kao i Hrvata razasutih širom svijeta. A pod zemljom na preko 900 lokaliteta lee stotine tisua njih, oni su ugradili svoje kosti u temelje današnje hrvatske dravnosti. Bez njihovog krinog puta i njihove muenike smrti hrvatska drava ne bi nikada uskrsnula! Na njihovoj rtvi uili smo što znai stvoriti vlastitu dravu u obrani nacionalnog identiteta. To su razlozi zašto Hrvatski sabor odaje poast Bleiburškim rtvama. Zato zahvaljujem drugom sazivu Hrvatskog sabora i prvom hrvatskom predsjedniku dr Franji Tumanu, što su prihvatili ovo znaajno pokroviteljstvo koje emo zauvijek njegovati!

Obiljeavajui rtve krinih putova, mi im se moramo ne samo pokloniti, ve ne smijemo dozvoliti da padnu u zaborav. Oni koji ele ukinuti najvišu razinu odavanja poasti zapravo ele ostvariti komunistiki plan da njihov zloin padne u zaborav. Napravili su sve da se rtve njihovog zvjerstva zaborave. Doivjeli smo i nedavno da stanovnici oblinjeg Macelja šapu kada u šumama traimo skrivene posmrtne ostatke! Da, šapu sada nakon 66 godina! Kosti pod zemljom trebale su natjerati strah u one koji su preivjeli, a taj strah generacija trebao je biti jamac zataškavanja strašnih zloina. Zato smo danas ovdje, da se pomolimo za Bleiburške rtve ali i kaemo svijetu: Ne smijete zaboraviti što se je ovdje dogodilo, jer inae e rtve biti uzaludne! Narod koji zaboravlja svoju prošlost osuen je ponoviti ju. Moramo našim mlaim generacijama neprestano govoriti i objašnjavati što se je ovdje dogodilo, jer to je jedini nain da se komunizam više nikada ne vrati, da se više nikada ni u jednoj pomuenoj glavi ne rodi zapovijed masovnog ubijanja. Zato smo danas ovdje, da poruimo svijetu: Mi to više nikada neemo dopustiti!

Sastavni dio strašnog zloina je i zataškavanje broja rtava. Neki falsifikatori povijesti govore o ubijenim vojnicima, što je la. Ubijeni su razoruani vojnici, po svim meunarodnim sporazumima to su civili s kojima se treba humano postupati. Vei dio ubijenih, prema dosada otkrivenim grobnicama, bili su starci, ene i djeca na ijim se posmrtnim ostacima nalaze teške ozljede glave. Te ozljede svjedoe o krvnicima i njihovim neljudskim metodama. Koliko je takvih nesretnika pobijeno na bleiburškim krinim putevima? Podaci su razliiti. Tako se primjerice Josip Broz u govoru u Ljubljani krajem svibnja 1945. godine hvalio: »Likvidirali smo dvjesto tisua bandita, a još toliko smo ih zarobili. Stigla ih je ruka naše pravde!«. Njegov glavni egzekutor, šef zloinake OZNE Aleksandar Rankovi, u Beogradskoj skupštini 1. veljae 1951. godine iznosi još strašnije brojke i kae: »Kroz naše zatvore nakon 1945. godine prošlo je 3.777.000 zatvorenika, dok smo likvidirali 586.000 narodnih neprijatelja!«. Postavljam pitanje, a koliko je onda bilo ubojica? Zašto nikada nisu odgovarali za najtee zloine ravne genocidu? Mi imamo pravo traiti da se procesuira one koji su ivi, a ostalima da se objave imena i obznani njihova sramota!

Danas, 66 godina nakon pokolja nevinih pripadnika razvojaene vojske, staraca, ena, djece i sveenika, moramo se pitati jesmo li za te rtve uinili sve što smo mogli. Ne, nismo, i to mora biti teret našoj savjesti! Nismo osudili poinitelje, iako imamo dokaze o njima! Povjesniari i istraitelji su nam dali dovoljno podataka o zloincima i mi s ovoga mjesta traimo da nadlene institucije uine ono što im je dunost, da odmah pokrenu procese kanjavanja ubojica, jer zloin protiv ovjenosti ne zastarijeva! Nismo ak osudili niti onoga tko je izdao zapovijed za najvee ubojstvo moderne svjetske povijesti! Danas imamo dokumente i svjedoenja da je zapovijed za ubijanje izdao tadašnji komunistiki voa Josip Broz Tito. Publicist povjesniar Pero Simi u svojoj knjizi Tito, fenomen stoljea iznosi svjedoenje jednog od zapovjednika zloinake OZNE, Jefte Šašia. Taj pukovnik priznaje da je poetkom svibnja 1945. godine dobio Brozovu zapovijed koja se odnosila na 200.000 civila zarobljenih kod Bleiburga. Njegova zapovijed, duboko promišljena, hladno je glasila: »Pobiti!«. Brozovu zapovijed temeljito su izvršili njegovi podreeni sa svojim brigadama smrti. A danas taj Broz još ima svoje ulice i trgove u modernoj, demokratskoj Hrvatskoj! Ne moemo u Europu s tom sramotom, Europa je ve davno rasistila s komunistikim zloincima! Radi dostojanstva rtve, duga prema jednoj traginoj generaciji, skinimo te sramotne nazive i uimo u Europu uzdignute glave!

Da, Europa je obraunala s komunistikim zloinima. Godine 2006. izglasana je rezolucije Vijea Europe o osudi komunistikih zloina koja istie da su zloini opravdavani u ime teorije klasne borbe i principa diktature proletarijata. Komunizam je, prema Rezoluciji, ozakonio eliminaciju ljudi koji su smatrani protivnicima novoga društva. Na alost, kae Rezolucija, poinitelji tih zloina nisu izvedeni pred sud meunarodne zajednice, kako je to bio sluaj sa stravinim zloinima koje je poinio nacizam. Zato se pozivaju sve postkomunistike zemlje da preispitaju i da se distanciraju od komunistikih zloina te "da ih osude bez ikakvih nejasnoa". Na alost, u nas ima još dosta otpora koje na javnoj sceni osudama tih zlikovaca pruaju pojedinci i grupacije. To su oni koji skrivaju komunistike zloine tobonjim antifašizmom i tako štite svoje prethodnike. Poruujemo im s ovoga mjesta: Priznajte i ispravite grijeh svojih otaca, to je put iskupljenju i istini!

Ipak, sa zadovoljstvom mogu vas izvijestiti da smo ove godine ispunili jedan dug rtvama komunistikih zloina. Nekoliko godina sam pripremao, lobirao i pisao zakonski tekst koji je Vlada RH prihvatila a Hrvatski ga sabor donio. To je Zakon o otkrivanju, obiljeavanju i trajnom odravanju grobova rtava komunistikih zloina. Prema usvojenom Zakonu, Vlada osniva Ured koji e istraivati stotine i stotine poznatih i još nepoznatih grobova rtava, dostojno ih obiljeiti svjetovnim i crkvenim obiljejima i trajno odravati. Tako e se stotine tisua potomaka komunistikih rtava moi pomoliti za njihovu dušu i oplakati njihova tijela. Ured e voditi oevidnik svih nalazišta kostiju, ispitati vrijeme kada je zloin poinjen kao i broj posmrtnih ostataka. Raditi e se naporno i dugo, koristiti e se suvremene tehnologije otkrivanja svakog grobišta, a konani cilj biti e istina o zloinima i davanje dunog poštovanja svim lokalitetima komunistikih rtava. Zacijelo ste primijetili, da su mediji gotovo potpuno preskoili izvijestiti o donošenju ovoga Zakona. Nigdje vijesti, komentara ili intervjua o temi komunistikih zloina! Isto kao što nisu izvijestili javnost kada smo u Hrvatskom saboru donijeli Deklaraciju o osudi zloina komunizma. To je nastavak poznate ideologije zataškavanja istine. Misle da e prešuivanjem vijesti zaustaviti istinu! No ovoga puta istina e isplivati na površinu, tuna, bolna i objektivna. Uiniti emo sve da se nevine rtve ne zaborave, jer to je zalog naše pomirbe koju nam namee naš kršanski svjetonazor. Zapoeli smo borbu za istinom, i tu emo bitku dobiti!

Klanjamo se svim nevinim rtvama naše povijesti bez obzira tko je zloin poinio, ali ove rtve poinjene pod crvenom zvijezdom petokrakom su rtve zavijene u veo šutnje. Ta šutnja je zloin nakon zloina, i svi koji se protive istini o tim rtvama podravaju ga. Poruujemo s ovoga mjesta onima u vrhu vlasti koji veliaju crvenu petokraku da je ona za nas simbol patnji i zvjerstava, kako tada na Bleiburgu tako i nedavno u Domovinskom ratu! Pod tom je zvijezdom poslije Drugog svjetskog rata ubijeno na stotine tisua civila, a povijest mora pamtiti i preko osam tisua hrvatskih civila pobijenih pod petokrakom u Domovinskom ratu! Zato je ta zvijezda za nas simbol zla i traimo kaznu za one koji su je nosili na elu dok su inili zvjerstva!

U spomen na sve rtve komunizma, koje su pale na ovim krinim putovima, u komunistikim kazamatima, koje su ubijane u zemlji i inozemstvu, poruujemo poiniteljima: Oekujemo vaše priznanje i pokajanje jer je to temelj konane pomirbe! Moemo se u molitvi pomiriti s prošlošu, ali naše rtve ne smijemo nikada zaboraviti!
«

Govor Izaslanika Vlade RH i predsjednice Vlade ge Jadranke Kosor,
ministra unutarnjih poslova RH, gosp. Tomislava Karamarka

»
Poštovane gospoe i gospodo,
Poštovani gospodine izaslanie  predsjednika  Republike Hrvatske,
poštovani gospodine  izaslanie predsjednika  Hrvatskog sabora,
poštovani zastupnici Hrvatskog Sabora,
predstavnici  dravnih tijela i institucija Republike Hrvatske, hrvatskoga naroda iz Bosne i Hercegovine, lanovi Poasnog bleiburškog voda i svih nazonih udruga, Oe Biskupe,
svi poštovani pojedinci iz Domovine i svijeta
dragi prijatelji,

danas smo se okupili ovdje na ovom spomen mjestu, mjestu-znaku, mjestu-klancu i  simbolu svih gubilišta  naše povijesti, kako bismo obiljeili 66 godišnjicu najveeg  stradanja hrvatskog naroda. Na ovome mjestu, gdje  su pripadnici pobjednike vojske  trebali pokazati svoju ljudsku i vojniku veliinu, na krilima svoje neobuzdane ideologije, makar je rat bio završen,  pokazali su i dokazali svu svoju ubilaku   revolucionarnu snagu. Pokazali su rijetko vienu bešutnost pred svima koji su se zatekli na putu predaje i povlaenja: vojnicima, civilima, starcima, enama, djeci!  Danas ovdje na bleiburškom polju vraamo u sjeanje slike  stradanja  mnogih mladia i domoljuba, naših oeva i  djedova  muenih  i ubijenih  unato svim tada poznatim i obvezujuim meunarodnim konvencijama  o pravima zarobljenika. Ubijenih i muenih  bez prava na ljudsko dostojanstvo i vojniku ast, bez prava na obranu. 

Oni koji uporno negiraju istinu o ovom velikom zloinu, i danas  pokušavaju nametnuti  svoje vrijednosne sudove  suverenoj i demokratskoj Hrvatskoj.  A znamo koliko je to nespojivo s našom suvremenom hrvatskom i europskom  realnošu  i da  se negiranjem  tih zloina ini novi zloin. Jer suvremena  Europa  jasno se oitovala svojim deklaracijama i praksom o totalitarnim sustavima  20. stoljea i njihovim zloinima. Štoviše ima i tako ironinih i drskih  tvrdnji prema kojima  ne postoje rtve komunistikih zloina.  O ovim tvrdnjama i onima koji ih iznose, ve je i sama povijest izrekla svoj sud, a bit e on uskoro još jasniji, nedvojbeniji pa i najmeritornije  potvren procesuiranjem .  Jedna zrela Hrvatska,  jedna  europska  Hrvatska u okruenju novih europskih  vrijednosti  kad je rije o samopoštovanju -  svjesna  sebe same i bia svog naroda – znat e to i moi uiniti!  Bit e to njezin imperativ: istraiti zloine, imenovati njihove nalogodavce i poinitelje.

Koju i kakvu Hrvatsku  afirmiramo poštovane dame i gospodo, uvaeni poštovatelji simbola i uspomene Bleiburga?

Onu Hrvatsku koja je upravo poela braniteljskim inom! Hrvatsku roenu iz konane, presudne i autentine pobjede u  Domovinskom ratu! Hrvatsku koja omoguuje sjeanje i postojanje! I onu Hrvatsku -  elim vjerovati -  koja se i ovdje sabire da bi izrazila svoje poštovanje, svoju bol i svoju nelagodu pri pomisli da još nitko nije odgovarao  za ovaj zloin… Da, afirmiramo i afirmirat emo istinsku braniteljsku Hrvatsku, onu niim zamjenjivu tumanovsku Hrvatsku! Hrvatsku roenu, interpretiranu i razbuktanu iz Domovinskog rata!  Jer današnja  suverena Hrvatska prepoznaje se i najbolje  interpretira iz Domovinskog rata kojeg  zbog njegove veliine  i autentinosti  niti jedan totalitarizam, ne moe prisvajati.

Uvijek je tako bilo i bit e: trajno mjesto i kao vrijednost u sjeanju, u svakoj povijesti  i politikom  realitetu, ostaju vojnici i branitelji protiv svih agresija i zatiratelja naroda  pa tako i u hrvatskoj povijesti.

Svakako, poštovane gospoe i gospodo, uvaeni/asni  poštovatelji mjesta i simbola Bleiburga i njegovih rtava! Mi nismo slijepi pred teškoama s kojima ivimo! Svjesni smo  propusta u ovih dvadeset godina nakon utemeljenja.  Nikakvo udo  nije za jedan narod bez iskustva s vlastitom suverenošu, da u zanosu i oduševljenju slobodom izgubi na trenutke osjeaj za svoje prioritete. Tu smo školu, oito, morali proi. Ali se u toj školi  ne emo odrei niega povijesnoga, niega temeljnoga, nieg  što ini središnje odrednice suvremene i suverene Hrvatske: vrijednosti i legitimnosti obrambenog Domovinskog rata, povijesnog ina i uloge hrvatskih branitelja i uloge dr. Franje Tumana kao  utemeljitelja  suverene hrvatske drave.  Naravno, meu ovim, tu su i prioriteti demokratskih i pravnih steevina, naela i vrijednosti EU koje emo najizravnije  afirmirati  našim punopravnim lanstvom…

Dragi prijatelji, gospoe i gospodo, kao što su naši branitelji  pokazali kako se zajedništvom okree i stvara povijest,  budimo  i mi jedinstveni i ljudi zajedništva. Budimo zajedno  beskompromisni u borbi protiv zla i bolesti korupcije, budimo zajedno  u podizanju i razvoju našeg gospodarstva… Jer samo gospodarski prosperitetna  Hrvatska moe  ravnopravno  stajati uz bok drugim dravama, moe sudjelovati u postavljanju pravila, moe biti uvaavanim sugovornikom  u meunarodnom  okruenju …  Neka zajedništvo bude sinonim domoljublja kao novog standarda i   kompetencije sviju nas za bolju Hrvatsku.

Evo, to su te vrijednosti oko kojih se moramo  sloiti. Moramo prevladati osjeaj podjela oko dnevnih ali i bolnih povijesnih tema koje razdoblje komunizma, zbog svoje jednoumne naravi i prakse,  nije dopustilo rasvijetliti.

Budimo zreli, ozbiljni, budimo narod na visini povijesnog dnevnog reda, budimo zemlja samopoštovanja koja ima svoje vrijednosti  i koja ih  poznaje  i uva!

Ova je Hrvatska stvorena na martiriju branitelja voena prorokom idejom njezina utemeljitelja i dosljednog lidera koji je prepoznao  znakove vremena. Imamo Hrvatsku koja e rehabilitirati svu ovu bol, svu tragediju ukljuujui i onu svih 50 godina 20. stoljea.

Poštovane dame i gospodo, na kraju dopustite da u ime Vlade RH, u ime predsjednice Vlade Republike Hrvatske gospoe Jadranke Kosor (zviduci!) i moje osobno, izrazim  moj  duboki osjeaj poštovanja  prema svim  rtvama ovdje pogubljenim kao nedunim putnicima prema izbavljenju od smrti zbog razloga što  su se zatekli u  jednom nevremenu… Jednako tako i danas nakon 66 godina, dopustite  da izrazim suut svima onima koji su ekali  svoje drage da se vrate s ovog mjesta a  koje nisu doekali!
Hvala vam na pozornosti!«

Tijekom Karamarkova govora uli su se mnogobrojni povici: "Ante, Ante!" Da ne bude zabune o kojem se Anti radi, valja rei, rije bje o proslavljenom (i nepravedno utamnienom) hrvatskom generalu Anti Gotovini!

Hrvati u BiH proivljavaju novi Bleiburg!
Govor predstavnika hrvatskog naroda u BiH - predsjednika HDZ 1990.
dr. Boe Ljubia

»
Poštovani,
Na današnji dan 1945.godine, ovdje na Bleiburškom polju poela je jedna od najveih tragedija u povijesti hrvatskog naroda.
Bleiburg je u hrvatskoj nacionalnoj svijesti simbol i sinonim za sve zloine koje su Titove komunistike vlasti poinile u porau, sinonim za stradanje hrvatske mladosti, sinonim krinih putova o kojima se moralo šutjeti, da bi se narod drao u pokornosti, a krvnici ostali nekanjeni.

Te, kronološki daleke, a nama tako bolno bliske, ’45 godine, kada je prestao svjetski rat, hrvatski vojnici i još brojniji civili (i ne samo hrvatski) povlaili su se prema zapadu i predali zapadnim saveznicima uzdajui se u zaštitu i utoište.

Meutim, predani su, na milost i nemilost partizanskoj vojsci, iako su dobro znali (ili trebali znati) kako se ta vojska i novopostavljeni reim okrutno obraunava sa svima koje je smatrala protivnicima. Slijedio je pokolj hrvatskih vojnika i civila, na Krinom putu od Bleiburga ovdje u Austriji, preko Slovenije pa sve do Makedonije.

Danas se esto moe uti kako je Srebrenica najtei zloin u Europi nakon drugog svjetskog rata. Da, Srebrenica je teak zloin, najtei mogui-genocid.
Meutim, stradanje koje simbolizira Bleiburg je po svojim razmjerima višestruko vei zloin.
Zloin je jednako bila i nametnuta šutnja, što roditelji i djeca, braa i sestre, ni svijeu nisu mogli zapaliti svojim najbliima. Ali, zato  smo mi ovdje danas, a naši potomci sutra kao ive svijee koji nee dopustiti da ovaj zloin  pokrije tama zaborava.
Na kome je krivnja za ubojstva na desetke tisua vojnika i civila bez suda i suenja, povijest zna. To su Titovi partizani.

No, odgovornost je na vlastima u novostvorenim dravama nakon raspada Jugoslavije, zato što nisu istraili masovne grobnice, brojne jame i druga stratišta, utvrdili priblino toan broj rtava i, budui da još ima ivih naredbodavaca i izvršitelja, proveli sudske procese i kaznili ih. Ali, na alost još ima onih koji poriu poratne zloine komunistikog reima i štite njegove istaknute nositelje na svoju sramotu i sramotu drava koje to toleriraju. ak i danas, nakon što je EU parlament  jasno osudio ove zloine ima onih koji to ine, a u isto vrijeme se zaklinju u europske vrijednosti.

Govorei ovdje danas kao predstavnik Hrvata iz Bosne i Hercegovine, moram rei da Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini ponovno proivljava još jedan krini put. Hrvate se pokušava izbaciti iz Ustava, oduzeti nam pravo na dom i domovinu, u zemlji Bosni i Hercegovini u kojoj su naši korijeni najdublji, koju smo oplemenjivali i branili više od tisuljea. I gle paradoksa, ponovno ovaj politiki etnocid nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini predvodi politika koja se, za razliku od svojih europskih kolega, nikada nije odrekla ideološkog i svakog drugog naslijea egzekutora genocida iz ’45. Naalost, u tome što rade asistiraju im i kolaboriraju i neki koji nose hrvatsko ime.

Sreom oni danas nisu niti izdaleka tako moni kao njihovi prethodnici ’45., a ni mi nismo bespomoni kao što su to bili nenaoruani civili i razoruani vojnici.

I Europa je danas mnogo blie nego tada, ve dogodine, akobogda, na našim granicama i našim putovnicama, kao što je odavno u našim stremljenjima i u našoj kulturi.

rtve Bleiburga i krinog puta nisu bile uzaludne. One su bile nadahnue za sve borce za narodnu slobodu, u domovini i emigraciji tijekom perioda komunistike diktature.

rtve Bleiburga i krinog puta su bile nadahnue, opomena i putokaz za pobjedu u domovinskom ratu ali i danas.

Nadahnue
da niti jedna rtva koju trebamo podnijeti ne moe biti vea od one koju podnijeli oni iju danas ovdje obiljeavamo,
Opomena
da se uzdamo samo u sebe i da svoju sudbinu nikada i nikome ne smijemo dati u ruke,
Putokaz
da je za narodnu slobodu presudno narodno zajedništvo, bez obzira na svjetonazor i politiko opredjeljenje.
To je posebice danas vano nama Hrvatima u Bosni i Hercegovini. injenica da ja danas ovdje govorim i kao predstavnik Hrvatskog narodnog sabora Bosne i Hercegovine, koji okuplja skoro sve što politiki vrijedi i predstavlja Hrvate u Bosni i Hercegovini,

injenica da danas postoji apsolutni konsenzus i pozicije i opozicije u matinoj domovini Hrvatskoj oko hrvatskog pitanja u Bosni i Hercegovini, te konsenzus i podrška crkve u Hrvata,

injenica da je hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini po prvi put ini se, na pravi nain internacionalizirano, daje nam za pravo nadati se da i ovaj naš krini put uskoro slijedi nacionalnim "uskrsom" i slobodom.

Zato nikad više povlaenja i nikad više predaje!  Slava rtvama za hrvatsku slobodu! ivjeli!
«

Govor Predstavnika Poasnog bleiburškog voda gosp. Krešimira Miletia

»Poštovani oe biskupe, dragi sveenici, poštovani predstavnici Hrvatskog Sabora i Vlade Republike Hrvatske, Mešihata Islamske zajednice te predstavnici Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine; dragi prijatelji i njegovatelji uspomene na rtve Bleiburške tragedije, koji ste ovdje došli iz svih krajeva svijeta, kao i oni koji u domovini i svijetu preko elektronskih medija pratite ovu komemoraciju, sve Vas najsrdanije pozdravljam na ovom mjestu koje je postalo simbolom najveeg stradavanja Hrvata u našoj cjelokupnoj povijesti.

Posebno elim pozdraviti ovdje nazone preivjele rtve Bleiburške tragedije i Krinog puta.

Poasni bleiburški vod nastoji svake godine ponekim novim projektom obogatiti ovu središnju komemoraciju. Ove godine, povodom 60-te obljetnice osnivanja Poasnog bleiburškog voda i odravanja komemoracija na Bleiburškom polju, izradili smo bistu vl. Vilima Cecelje, uzornog hrvatskog sveenika, dobrotvora i jednog od najzaslunijih uvara bleiburške uspomene.

Vl. Cecelja je bio duhovno, intelektualno i organizacijsko središte djelovanja Poasnog bleiburškog voda od njegovog osnivanja 1951. godine.

Bleiburška tragedija dovela je hrvatski narod na rub biološkog opstanka, a srbijanska agresija prije dvadesetak godina zaprijetila nam je ponavljanjem povijesti.

Hrvatska se danas ponovno nalazi pred velikim izazovima. Kao i prije dvadesetak godina, isti interesi u Hrvatskoj i izvan Hrvatske, na slian nain, i sada ugroavaju nas i našu dravu.

Upravljaka elita u Hrvatskoj najveim dijelom je naslijeena iz jugoslavenskog komunistikog razdoblja. Ona je u velikom dijelu bila i ostala anacionalna i korumpirana. Stoga je i protekla dva desetljea sustavno i temeljito nastavila pljakati narod, a uz to mu je pokušala ubiti dušu, identitet, domoljublje, ponos, vjeru, povijest, pa ak ukrasti i budunost.

La se prikazuje kao istina, a istina se prikazuje kao la. Hrvatske heroje i rtve se proglašava zloincima, a agresore se pretvara u ugledne graane koji sudjeluju u vladanju Hrvatskom.

Hrvatskoj bi se opet htjelo nametnuti: glavu dolje – ruke na lea!

Kao i prije dvadesetak godina, dovedeni smo do prijelomne toke. Došlo je vrijeme za temeljit zaokret. Hrvatsku dravu smo stvorili i obranili, a sada je moramo uiniti suverenom, zaista demokratskom, slobodarskom i snanom.

U demokratskom sustavu vlast slui svojem narodu i njegovoj dravi, a ne sebinim interesima pojedinaca i skupina.

Sve ostale pretpostavke Hrvatska ima. Hrvatska ima iznimna prirodna bogatstva, vaan geopolitiki poloaj i vrstan društveni kapital.

Zbog svega toga je potrebno da se u rješavanje dravnih i društvenih problema u Hrvatskoj ukljui što vei broj ljudi koji u svojem osobnom, obiteljskom, profesionalnom i javnom ivotu dosljedno ive opeljudske vrijednosti, i ija je odanost domovini neupitna i provjerena.

Našem naraštaju ovo je povijesni trenutak za novo djelatno zajedništvo, koje e ostvariti ponosnu i snanu Hrvatsku.

Poasni bleiburški vod se još jednom zahvaljuje Hrvatskom saboru na pokroviteljstvu ove komemoracije, hrvatskoj vladi na sufinanciranju bleiburških projekata i, naravno, brojnim institucijama, udrugama, poduzeima i pojedincima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i iseljeništvu koji financijski i na druge naine pomau i podravaju ovo naše svehrvatsko djelovanje.

Zahvaljujemo predstavnicima austrijskih vlasti na nesebinoj pomoi u pripremi i odravanju komemoracije.

I, naravno, najviše zahvaljujemo vama, dragi hodoasnici i poštovatelji uspomene na rtve Bleiburške tragedije, zbog dolaska na Bleiburško polje i vašeg doprinosa dostojanstvenom odravanju komemoracije«.

Govor glavnog imama u Gunji hadi Idriza ef. Bešia

Uime Islamske Zajednice u Hrvatskoj,tj. skupu se obratio osobni izaslanik Predsjednika Mešihata Muftije Ševke ef. Omerbašia u RH, glavni imam u Gunji, hadi Idriz ef. Beši:

»Štovani izaslanie hrvatskog Sabora, gospodine Hebrang!
Uzoriti biskupe Keki! 
Cijenjeni lanovi Poasnog Blajburškog voda!
Drage majke i sestre! Dame i gospodo! Dragi i štovani prijatelji!

ESSELAMU ALEJKUM!

Okupili smo se i danas ovdje na Blajburškom polju na 66. obljetnicu da obiljeimo vaan i tuan dogaaj tragediju i jedan od najveih zbjegova našeg naroda, što je imalo za posljedicu na tisue nevino stradalih rtava iji broj na alost ni do danas nije utvren.

Došli smo na Blajburško Polje, da odamo poast i pomolimo se za, na prevaru od saveznika razoruane i nepravedno pobijene,   pozdravimo preivjele i nazone, a podsjetimo odgovorne da se konano oduimo rtvama, tako da odgovorno i znanstveno utvrdimo broj stradalih, a za nas posebno vano broj muslimana rtava Bleiburga.

Ja sam i danas, kao i do sada ovdje zahvaljujui Islamskoj Zajednici u Hrvatskoj i njenom predsjedniku našem uvaenom muftiji gospodinu Ševki Omerbašiu. Ovo nije stvar Islamske zajednice, ovo je nadlenost i dunost, danas dviju drava. Pitam ovdje zašto se muslimanske rtve prešuuju, zašto se danas od muslimanskih rtava Bleiburg svi distanciraju. Jedni ih se odriu, drugi ih ne istiu.

Oni koji danas pišu i koji su u posljednje vrijeme pisali o Blajburškoj tragediji, nisu pomenuli niti jednog muslimana. U filmu ''etvorored'' takoer nije nitko spomenut, iako je od ta etiri, jedan red bio muslimana.

Isto ko i u Domovinskom ratu, broj muslimana rtava na Blajburgu je bio više nego proporcionalan broju stanovništva i znaajan što sam i osobno slušao od direktnih aktera i sudionika Blajburške tragedije,  i što esto i ponosno istiu lanovi Poasnog  Blajburškog voda.

Bilo bi nepravedno i ne pošteno prema rtvama doi ovdje a ne kazat da je to bilo vrijeme kako je jednom prigodom ovdje jedan od sudionika kazao, kada su zajedno rame uz rame išli Josip i Jusuf, David i Davud, i kada je Josip bio na strai Jusuf je mogao mirno spava i obratno.

Blajburško polje je pravo mjesto, da spomenemo i analiziramo naše odnose danas, i konstatiramo da su se ti odnosi naalost promijenili, Bleiburg je pravo mjesto da pitamo, zašto i gdje je naše mjesto u Hrvatskoj danas?

Relevantni (Rankovi)  izvori bivše drave su tvrdili da je na Krinom putu uestvovalo samo pripadnika muslimanske vjeroispovijesti  do 50.000 (pedeset tisua).   
Blajburg je uz Potoare kod Srebrenice, najvea grobnica muslimana u Evropi. Blajburg je naša rana i sudbina, Blajburg je naša injenica i opomena, on je u veliko odredio naš status u bivšoj dravi, što je posebno osjetila moja Graanica i moje rodno selo Soko iz kojeg je zajedno sa Hrvatskim Vitezom Ibrahimom Pjaniem, kako su nama djeci govorili, ''odstupilo'' na desetine  osoba.

Naše pamenje i sjeanje na rtve Bleiburga je naše pravo, naš zavjet i naša obveza,  mi na sluaju Bleiburg testiramo našu nacionalnu i ljudsku svijest. O Bleiburgu se trebamo jasno odrediti,  objaviti  Blajburšku rezoluciju kao moralno  politiki  akt  i  uputiti  je  našoj  i  svjetskoj  javnosti. 

Oivljavajmo  sjeanje na Bleiburg tako što emo objektivno govoriti  i  pisati  o  Blajburškoj tragediji, Ne dozvolimo da blajburške rtve padnu u zaborav i ostanu same. Blajburška tragedija nam treba biti spoznaja da saveznik  nuno ne  znai  i  prijatelj. 

Nije sluajno ovaj skup i komemoracija vezana za majin dan, jer teška je suza majinska, a još je tea  i njeno srce se ne moe smiriti,  jer  se istina ne zna -  pravda nije  zadovoljena.

Hrvatska majka sa Blajburškog polja je postala i ostala simbolom  stradanja.

Oplakivale su istovremeno i Mara i Mejra, i Fatima i Katarina, i neka njihove majinske suza budu molitva da se nikada i nikome i nigdje ne ponovi  rat, jer rat stvara, uvjetno kazano heroje, a herojstvo se naalost mjeri mrtvima.

Bleiburg nije i ne smije biti samo godišnjica, on jeste i mora biti naša svakodnevnica, jer  ovdje je nepravedno stradala i ostala naša mladost.

Bleiburg je uz Srebrenicu i Drinu najvee stratište muslimana u Evropi, pa dozvolite da se  i ovdje na Bleiburgu svemoguem Bogu obratimo dovom koju je uvaeni Reis ulema ui u Srebrenici.

Molimo te Boe Svemogui, neka tuga postane nada, neka osveta bude pravda, neka majina suza bude molitva, da se više nikada, nikome i nigdje ne ponove Bleiburg i Srebrenica, a mi bismo dodali niti epa ni Foa, Jazovka ni Manjaa.

Ili kako je ovdje pozvao uvaeni muftija Ševko ef. Omerbaši da se obratimo Svemoguem Bogu dovom – molitvom, da nam da snage da ne zaboravimo, da praštamo i da se ne svetimo, jer osveta vodi u novo nasilništvo.

Svemogui Boe primi naše dove - molitve jer ih Ti najbolje uješ, i najbolje znadeš što govorimo i što mislimo. Oprosti grijehe umrlim, nepravedno  umorenim i ubijenim, a i nama ivima jer Ti si vrhunac pravde i istine i jedino Ti Uzvišeni Boe imaš pravo i mogunost konanog oprosta.

Stvoritelju naš, skrušeno te molimo, da sve rtve ovoga svijeta i ovoga mjesta nau mir u Tvojoj milosti. Osposobi nas snagom Ademovog pokajanja, Ibrahimovog pravovjerja, Musaove pravde, Isaove ljubavi da se svi naemo na Nuhovoj lai spasa.

Boe Svemogui, ujedini naša srca u vjeri i ljubavi.  Uvrsti nas u istini i pravdi. osnai nam volju za mir i toleranciju!

Boe Sveznajui, poui nas meusobnoj ljubavi! Udrui misli naše u domu i domovini.

Boe pomozi nam da drugima praštamo kako bi i mi zasluili Tvoj oprost.  Boe, ne dopusti da  s nama vladaju oni koji  se  Tebe ne boje i koji nisu milostivi prema nama.

EL FATIHA
ESSELAMU ALEJKUM I HVALA NA PANJI!«

Nakon govora hadi Idriza ef. Bešia prišlo se otkrivanju (i blagoslovu!) spomen-poprsja vl. Vilima Cecelje (auktor kojega je zagrebaki akad. kipar  Tomislav Kršnjavi), izlivenog u ljevaonici "Ujevi" u Zagrebu.

Uz tu napravljena su i još tri odljeva bronanog poprsja vl. Vilima Cecelje; a dva su ve postavljena i blagoslovljena: jedno se nalazi u  prostorijama Hrvatske katolike upe bl. Alojzija Stepinca u Salzburgu, drugo  ispred Crkve Sv. Bartola u Hrastovici pokraj Petrinje, a blagoslovili su ih nadbiskup salzburški msgr. dr. Alois Kothgasser i biskup sisaki msgr. dr. Vlado Koši. Tree poprsje bit e postavljeno ispred "Pastoralnog centra vl. Vilim Cecelja" u njegovu rodnom mjestu u Sveti Ilija blizu Varadina.

Spomen-poprsje vl. Vilima Cecelje sveano je otkrio predsjednik Poasnog bleiburškog voda g. Ilija Abramovi, inae dugogodišnji bliski Ceceljin suradnik, te voditelj Nacionalnog ravnateljstva za inozemnu pastvu - fra Josip Bebi, dok je msgr. Keki blagoslovio poprsje.

Propovijed msgr. Nikole Kekia biskupa krievakog

»Brao i sestre u Kristu, još smo u uskrsnom ozraju. Stoga kliem Isusovim pozdravom: Mir vama!

Bleiburg – bila je to velika nesrea! Bol koja je potresla ne samo hrvatski narod i koje bolno sjeanje još traje, okuplja nas i potie na razmišljanje. Uspomena se odnosi zapravo na sve rtve onoga vremena, na sve logore, muilišta i gubilišta. Bleiburg je na svoj nain postao znakom svih tih patnji, jer ovdje je bilo mogue okupljati se i u doba kad drugdje u domovini to nije bilo mogue. Vodstvo ovih alosnih proslava nakon toliko oekivane ponovne uspostave hrvatske drave preuzela je naša Katolika Crkva, što je odmah – manje ili više – spreavalo uvijek moguu politizaciju u korist ove ili one skupine, stranke ili drave. Iz godine u godinu to je sve jasnije i sve znaajnije.

Ovdje je na svoj nain pokrenut niz zloina koji se proširio na mnoga podruja. Kad se kao hrvatski katolici sjeamo pobijenih Hrvata, odmah u spomen i molitvu ukljuujemo zapravo i sve nedune rtve iz drugih naroda i vjeroispovijesti. Jer sve rtve Bleiburga i krinih putova moramo smatrati nedunim rtvama osvete budui da su stradali bez pravedna suda i dokazane krivnje, a svaki je ovjek naelno neduan dok mu se ne dokae osobna krivnja. Zato bi svaki pokušaj oznaavanja ovog alobnog slavlja u povezanosti s ikojom stranakom ili dravnom, poraenom ili pobjednikom tendencijom, bio nova teška zloporaba. Ne moramo isticati da je takvih zloporaba bilo, takoer na gubilištima u domovini, što je bio razlog da se Crkveno vodstvo teško ili nikako nije moglo u to ukljuiti. Sada je, Bogu hvala, mogue o svemu tome svjesnije i mirnije misliti i postupati.

Mi ovdje ne istraujemo niiju osobnu krivnju ni njegovo politiko opredjeljenje, nego smo došli iskazati ljudsku i kršansku poast svim rtvama. rtve su velikom veinom bili Hrvati i baš zato za njih posebno moli i na njih misli svekoliki hrvatski narod u domovini i inozemstvu iznova pronalazei svoje temeljno jedinstvo ovjenosti iznad svih povijesnih podjela.

Hrvatskoj zaista treba povezanost hrvatskog narodnog bia. I na ovaj nain s Crkvom promiemo to osnovno ljudsko i narodno jedinstvo, tijekom stoljea, a i danas, ugroavano laima i kratkovidnim ideologijama. Kršanstvo nije ideologija nego zajedništvo pa mi katolici pruamo ruke i svima koji drugaije vjeruju i drugaije misle dokle god hrvatskom narodu, hrvatskoj dravi i svim njezinim graanima ele dobro.

Ovdje spomen na muenike postaje poticaj na suvremeno domoljublje i ljubav meu narodima. Stoga nemojmo više nikada upadati u sline politike i ideološke stranputice koje redovito završavaju krvlju u nesretnim podlonostima, ak i robovanjima vještijima i jaima.

Kruh i vino kojima se i ovo euharistijsko slavlje slui plodovi su i znakovi poštenog rada i zauzimanja za mir i blagostanje. U tom duhu neka djeluju svi koji našem narodu ele istinsku slobodu, kruh svagdašnji i slogu u patnji i radosti.

Sveti Otac Benedikt XVI., koji uskoro dolazi u pastoralni pohod Hrvatskoj, posvuda promie baš te vrijednosti. U Zagrebu Papa e se susresti s katolikim obiteljima i moliti da svi ostanemo zajedno u Kristu. Sveti otac takoer e moliti s mladima pred izloenim Presvetim oltarskim sakramentom i pred likom Majke Boje od Kamenitih vrata da budu promicatelji i svjedoci Kristova evanelja u širenju civilizacije ljubavi u ovome svijetu punom avolske tame i beznaa. Mi biskupi i sveenici, redovnici i redovnice te sveeniki i redovniki kandidati i kandidatice, zajedno sa Benediktom XVI., molit emo u zagrebakoj katedrali kod groba blaenog Alojzija Stepinca, nepokolebljivoga svjedoka ljubavi prema Kristu i Katolikoj Crkvi, koji nije podlegao nijednoj totalitarnoj vlasti te je time postao svijetli lik i smjerokaz pravog Bogoljublja, ovjekoljublja i domoljublja.

U tom duhu slavimo ovaj Bleiburg i tako usmjeravamo Crkvu u Hrvata i sav hrvatski narod. U duhu biblijskog shvaanja naroda nijedan narod ne ivi samo za sebe, od drugih se odvajajui i drugima se protivei. Bog je svoj izabrani narod – Izrael predodredio da bude kvasac širenja Kristova ovjekoljublja meu svim narodima. Tako se i naš mali, poput Izraela neuništivi hrvatski narod, odavle iz Bleiburga, s mjesta svoje krvave patnje, baš kao i Isus s kria na Golgoti, okree i dariva svim narodima za uskrsnue uvijek novije ovjenosti, a te ovjenosti nema bez vjere u Boga i ivljenja prema Bojem ustavu, a to je deset Bojih zapovijedi. Povijest nas ui da su sve nesree i tragedije u prošlosti hrvatskoga naroda bile prevladane stamenom vjerom u trojedinoga Boga po zagovoru presvete Bogorodice Marije. Za nas vjernike sadašnjost i budunost hrvatskoga roda ovisi jedino o vrstoj vjeri u Boga: Oca u povezanosti s Isusom Kristom, jedinoroenim Sinom njegovim, i u Duhu Svetome. Zato, brao i sestre, budimo i ostajmo zajedno u Kristu. Amen«.
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!