www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
etvrtak, 02 Travanj 2020
 
 
EUROSKEPTICIZAM - MILE PRPA
Utorak, 31 Svibanj 2011
Laschiate ogni speranza voi che entrate! (Okanite se svake nade vi koji ulazite!)

Da je ulazak Hrvatske u Europsku Uniju – kupnja maka u vrei od strane Hrvatske, ta je tvrdnja bez iti najmanje sumnje istinita. Za to se je potrudila naša politika svojom pregovarakom tajnovitošu.  Ni sama hrvatska politika ne zna što je sve i kako je sve izgovarala, što je indirektno potvrdio i predsjednik Sabora RH Luka Bebi, a kamoli da to zna  i sav narod - što je sve natrpano na ta kola sa klimavim kotaima. Cijena kupnje tog „maka u vrei“ je pregolema, gotovo sigurno ta cijena je - neizvjesna budunost hrvatskih nadolazeih naraštaja. Cijena te kupnje je i uope velika upitnost - daljnjeg opstanka hrvatskog naroda, sudbine njegove drave koju je tek - nakon skoro tisuu godina ponovno i tako skupo dosanjao. A sad je politiari tako hladnokrvno utapaju u zamuenom jezeru od pet stotina milijuna ljudi. Pitanje svih pitanja glasi – je li elimo biti jedna posve beznaajna izgubljena provincija u sastavu ogromne drave sa stranim gospodarima i bez ikakva utjecaja na svoju sudbinu ili elimo biti suverena drava koja je stopostotno u našoj upravi. Mislim da bi na to pitanje svako osnovnoškolsko dijete izabralo pravi odgovor – naša kuica naša slobodica!. Domovina, a time i drava  je najvea svetinja za jedan narod jer je ona garant njegove slobode i  prosperiteta,a  drava je poput oklopa kornjae koja taj narod štiti od svih vanjskih i unutarnjih nasrtaja. Ali, samo u našem sluaju ne i od unutarnjih nasrtaja, od unutarnje crvotoine koja je ve gotovo svu Hrvatsku iznutra izgrizla, i to od crvotoine njene vlasti koja se pokušava odrati na svojim pozicijama, ne organizacijom rada, proizvodnje i prodaje, ve  rasprodajom znojem i mukom steenih stoljetnih gospodarskih i nacionalnih vrijednosti i enormnim zaduenjem na teret  buduih naraštaja, i bijegom u paradravnu tvorevinu EU u kojoj njoj (vlasti) narod više ništa nee moi.

Pratei vijesti i komentare, ali i suludo naivne samohvale Hrvatske vlade i pojedinih pregovaraa, odmah mi se namee pitanje, i to svakodnevno isto pitanje – ako je sve to toliko dobro za Hrvatsku i njen narod – emu oko svega toga tolika tajnovitost. Stiu i glasovi – da se pregovaralo  i tajno, i navodno da su  potpisani neki  ugovori koji se nee nikada javno objaviti narodu, a koji nas obvezuju na nešto što narod nikada ne bi prihvatio, a kako se ini izgleda da je preuzeta i obveza procesuiranja još brojnih branitelja po listi Save Štrbca, a koje procesuiranje e EU monitoring pratiti kao preuzetu obvezu. I tko zna što je još sve preuzeto što narod ne smije znati.....?

Sve se ini da se naša nesretna povijest cikliki ponavlja. Dobili smo ponovno u osobama generala  Gotovine i Markaa ovovijeke muenike Zrinske i Frankopane, ali ovaj puta ne u Novom Mjestu, ve u novom mjestu  - u Haagu. Ali, kako se sve više ini ponavlja se i 1918.g. Današnja hrvatska vlada sve više ima atribute Narodnog vijea iz 1918.g. koje je donijelo sudbonosnu i najtraginiju odluku u cjelokupnoj povijesti hrvatskog naroda, bez ikakva znanja i pitanja naroda, bez ikakva znanja i pitanja tadanjeg Sabora, a koja odluka je rezultirala tolikim traginim posljedicama za narod da se ni do dan danas od nje nismo do kraja oporavili.

Boe moj, Boe moj – zar je to mogue? Zar je mogue da opet, pored svoje lijepe, nezavisne drave, ponovno srljamo kao guske u maglu u dravnu tvorevinu iz koje nam nema povratka i izlaska. U dravnu tvorevinu koja nas smatra plemenom, koja nas je na svakome koraku ponizila, i koja nam ništa dobro ne obeava, do li našeg nestanka!? Kao da ulijevamo ašu hrvatske vode u ogromnu europsku bavu. Nema tog alkemiara koji bi mogao tu ašu naše hrvatske vode više natrag vratiti iz te bave.

Naš ulazak u EU je po sustavu – tko ue nek se kani svake nade. Tko jednom ue izlaska više nema.
“Laschiate ogni speranza voi che entrate!“

Ne samo da bi naš ulazak bio preveliki rizik za naše najviše narodne materijalne i duhovne vrijednosti. Zapravo tu rizika i nema, postoji stopostotna sigurnost    posve sigurno mi tamo dugorono kroz dvadeset, trideset, pedeset ili najkasnije sedamdeset godina (koje e vrlo brzo proi) gubimo ama baš sve. Kao narod se utapamo u golemo europsko jezero s više od pet stotina milijuna stanovnika, gubimo svoj jezik, gubimo svoje teritorije masovnim naseljavanjem pripadnika drugih naroda iz EU i iz svijeta dolaskom i naseljenjem brojnih azilanata. Gubimo nacionalni identitet, gubimo cjelokupnu povijesnu i kulturnu baštinu. Ve u startu gubimo našu mladu inteligenciju koja e se razmiliti po cijeloj EU – idui trbuhom za kruhom i sl. Doista treba biti udaren u glavu pa to sve ne vidjeti.

Poloaj svakoga naroda u Europskoj Uniji je specifian i drugaiji. Postoje narodi kojima zbog svog  geografskog i brojanog stanja ili velike gospodarske moi, lanstvo u EU itekako odgovara, a poglavito za one narode koji su skloni ekspanzionizmu. EU je za njih prava prilika za to. Postoje narodi koji ulaskom u EU ništa posebno ne gube, ali ništa posebno i ne dobivaju ( na pr. Švedska, Finska i sl.) Hrvatska se nalazi upravo u kategoriji drava koja bi svojim ulaskom u EU od svih drava lanica neusporedivo najgore prošla. Ve sama injenica da posjeduje oko pet i pol tisua  kilometara dragocjene prekrasne morske obale na relativno toplom i vrlo atraktivnom rajskom moru, gotovo u srcu same Europe govori samo po sebi, a ve se javno istie od strane EU da  Jadransko more  ulaskom Hrvatske postaje Europsko more (dakako misli se samo naš dio Jadrana), ili kako neki govore da postaje Europska Florida, sa svim onim punim  znaenjem tih rijei. Kad postane  Europsko more ili Europska Florida tada hrvatsko domorodako stanovništvo na tom podruju više nikome ništa nee znaiti, poput Indijanaca u amerikim rezervatima.

Da je hrvatska politika imala iti malo politike mudrosti, izabrala bi znatno lakši i dostojanstven put ulaska u EU, a ne ovaj mukotrpni i poniavajui, neprekidno nudei se eurobirokratima do sramotne poniznosti. Taj lakši put ulaska mogla je ostvariti još prije nekoliko godina i to tako da u Saboru RH dvotreinskom veinom donese odluku o tome da Hrvatska ni pod koju cijenu ne namjerava ui u Europsku Uniju, i da to nije njen ni strateški ni politiki, ni nacionalni interes i cilj, ni kratkoroni ni dugoroni. Nakon takve odluke rastrali bi se  europski politiari nudei ovo i ono i tad bi ih mogla ucjenjivati i ui dostojanstveno.

Europa zapravo zna da Hrvatska u EU unosi najdragocjenije vrijednosti kojih nigdje drugdje nema a kojih se EU nipošto ne bi htjela odrei, ali zbog podanikog ponašanja hrvatske politike eli iscijediti sve ono što se da iscijediti iz hrvatskog politikog limuna. Premda je posve tona tvrdnja da više EU treba Hrvatsku (preteno njena obalna prostranstva) nego što Hrvatska treba EU.

No kako u svakome zlu ima i ponekog dobra, ovaj mueniki i podcjenjivaki put otvorio je oi velikom dijelu hrvatskih graana koji su dobrano spoznali da EU nije niti moe biti naš najvei, (niti bilo kakav) nacionalni ili strateški politiki cilj, kako to tvrdi naša politika, ve upravo obrnuto.

Kakvo je sjeme od strane eurobirokracije posijano po Hrvatskoj, takva e im sada biti i etva. To naši politiari  trebaju znati. Tko sije vjetar anje oluju. Tko sije iluzije bere zablude. Tko sije prezir i ponienje anje otpor. Ali tko sije jutra bere vjene zore. I neka naši politiari i ne pomisle na lairanje referenduma, a kamoli da to i uine. (Zadnjih dana pojavljuju se neke lane ankete po kojima veina graana prihvaa EU?) Te ankete su u funkciji za unaprijed pripremljeni „rezultat“ referenduma. Ovo što se dogaa je elitistiki pristup u EU bez ozbiljnog oslonca na volju naroda. Politiku i ne zanima mišljenje naroda, ponašaju se kao da ih  je narod za to unaprijed ovlastio. Ali kako se ini mogli bi se i prevariti, pa i više od toga...!

Sva ova predpristupna ili pristupna sredstva koja su namijenjena Hrvatskoj, najvjerojatnije da e svojim veim dijelom biti samo obeanje koje se nee realizirati poput u sluaju Bugarske i Rumunjske. „Bojim se Danajaca i kad darove nose“. Ti programi realizirat e se tek djelomino, ali to sve skupa nije vrijedno da se zbog tih mrvica s europskoga stola izloimo doglednoj opasnosti svog sigurnog svekolikog nestanka. Osim toga naša davanja u zajedniku kasu ve za desetak godina e dobrano nadmašiti sve ono što smo dobili kroz pristupne fondove.

Kako netko moe biti toliko naivan i misliti da neemo nestati pred masom od petstotina milijuna itelja EU i pred njihovim ogromnim kapitalom koji moe kupiti sve u Hrvatskoj za svoje sitne novce? A obzirom da na tom itavom teritoriju drimo najdragocjeniju i najljepšu esticu zemljišta na kojoj ve etrnaest stoljea obitavamo, kako netko moe biti naivan i misliti da tolika gospodarska mo i tolika politika snaga nee posegnuti za njom. Unato višekratnog lošeg iskustva sa ivotom u višenacionalnim zajednicama od Austro-Ugarske, Kraljevine Jugoslavije, komunistike Jugoslavije sad se opet guramo u nešto u što narod nikada ne bi ušao, ako bi ga se istinski a ne lano pitalo.
ivi bili pa vidjeli! Kajanje nee nikome pomoi!

Mile Prpa
Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript
 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!