www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Subota, 25 Sijeanj 2020
 
 
66-ta OBLJETNICA GROBITA PANCERICA
Petak, 17 Lipanj 2011

Za portal Viktimologija tekst napisao i fotografije snimio - Franjo Talan 

Na grobištu Pancerica u opini Cestica obiljeili 66 obljetnicu stradanja - govorio poasni konzul Republike Hrvatske, pisma poslali prof. dr. Zvonimir Šeparovi, Milan Pavi i biskup sisaki, mons. Vlado Koši 

Prof dr. Šime Ivanjko, poasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru „ Kultura sjeanja, koja danas nije na cijeni obavezuje našu generaciju da se mi sami podsjetimo, i da to sjeanje prenesemo na budue generacije uz jasnu poruku, da se 1945. godina nije smjela dogoditi i uz opomenu da se nešto slino ne bi smjelo dogoditi u budue.“
Josip Borak, zamjenik naelnika Opine Cestica: Postoji jedna izreka, da je jedan izgubljeni ivot tragedija, tisue izgubljenih ivota je statistika. Ja Vas molim da ovaj dogaaj ne bude statistika nego da se toga prisjeamo svake godine. Opina Cestica se uvijek prisjeala rtava, a ja sam siguran da tako bude i ostalo.“


Kultura sjeanja danas nije cijenjena, na nama je da istinu prenesemo

Jedan od najveih ovogodišnjih pozitivnih dogaaja za Republiku Hrvatsku je dolazak Svetog Oca Benedikta XVI., a meu više stotina tisua hodoasnika misi na Hipodromu, u nedjelju 5. lipnja, prisustvovali su i brojni lanovi Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava. Doduše krenuli smo svaki sa svojim upama, kako i dolikuje. Susret s Papom odgodio je obiljeavanje stradanja rtava poratnih likvidacija Drugog svjetskog rata na podruju gore Macelj, koje se inae odrava svake prve nedjelje u mjesecu lipnju.

Sjeanje na rtve Macelja tako je ove godine odrano 12. lipnja, na Duhove, misu je predvodio mons. Mijo Gorski, pomoni biskup zagrebaki. Od 1995. godine, na drugu nedjelju mjeseca lipnja tradicionalno je i misa zadušnica na grobištu pancerica u Virje Otoku, u opini Cestica, a „poklapanje“ termina brojnim je onemoguilo sudjelovanje i odavanje poasti rtvama na oba stratišta.

Grobište Pancerica nastalo je u prvoj polovini mjeseca lipnja 1945. godine, a naziv je dobilo po „Panzer grabi“ koju su potkraj rata dali iskopati Nijemci. Nove vlasti koje su „oslobodile“ zemlju koristile su je za popunjavanje s ljudima koje su odredile za likvidaciju, a tu su poetkom lipnja iz smjera Varadina, preteno u nonim satima, ali i danju kamionima dovoeni ljudi i ubijani. Prema izjavama svjedoka tu postoje tri jame s ukupno 172 rtava, dvije su na trasi protutenkovskog rova, a trea je udaljena nekoliko stotina metara cestom prema dravskom mostu, današnjem meudravnom graninom prijelazu Otok Virje – Ormo. Prvi su ovdje Spomen kri postavili lovci Lovakog društva Sveti Hubert Cestica. Bilo je to 1. studenoga, na Sesvete 1994. godine, a blagoslov spomen kria, uz sudjelovanje vl. Ivana Košia, obavio je kapucin Franjo Talan. Tom prilikom predvodio je misu zadušnicu i odrao propovijed u kojoj se podsjetio na kolone zarobljenika koje su u poratnim danima, potkraj svibnja 1945. godine prolazile trasom, današnjom dravnom cestom D-2, iz Slovenije prema Varadinu i istoku zemlje, a u sjeanju iz djetinjstva u sjeanje mu se urezao prizor koda je kod kria krajputaša u Kriovljanu jedan od pratitelja iz kolone „krinog puta“ izvukao jednog zarobljenika i usmrtio ga hicem iz pištolja jer si je prethodno uzeo kruh koje su mu dale ene iz oblinjeg naselja.

Povodom obiljeavanja pedesete obljetnice stradanja, 11. lipnja 1995. godine misu je na grobištu predvodio don Anto Bakovi, a od te godine misa zadušnica za rtve tu se slui na svaku drugu nedjelju mjeseca lipnja, osim 2000. te godine kada je 18. lipnja mons. Marko Culej prvi biskup Varadinske biskupije blagoslovio spomen kapelu posveenu rtvama poratnih likvidacija i hrvatskom blaeniku, kardinalu Alojziju Stepincu, u koncelebraciji s više desetaka sveenika.

I ove godine komemoracija je odrana pod pokroviteljstvom Opine Cestica. Sjeanju na rtve i misi zadušnici za rtve grobišta Pancerica ove je godine prisustvovalo stotinjak ljudi. Uz mještane Otok Virja i upljane upe Kriovljan ove godine odavanju poasti pridruili su se i predstavnici udruga iz akovca, Varadina, Varadinskih Toplica, kao i udruga branitelja opine Petrijanec. Tu su bili i predstavnici Opine Cestica, a pozivu Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava odazvao se i prof. dr. Šime Ivanjko, poasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru .


 Komemoracija je izvoenjem hrvatske himne koju je otpjevao Mješoviti zbor upe Kriovljan zapoela u 15:30 sati. U ime Društva za obiljeavanje grobišta okupljene pozdravio je Franjo Talan.

Prisutnima se potom obratio prof. dr. Šime Ivanjko, poasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru koji je o grobištima u Sloveniji i o stratištu Tezno izmeu ostalog rekao: Poštovane gospoe i uvaena gospodo, dragi prijatelji. Lijep pozdrav svima. Prvi puta se nalazim ovdje i prvi puta sam nešto više uo o traginim dogaajima na tom mjestu prije 66 godina.

Naalost današnje vrijeme ne cijeni
kulture sjeanja, a osobito onih dogaaja koji, barem za odreene društvene strukture kulture nisu iz bilo kojeg razloga prijatne. Naalost jedan od takvih zaboravljenih dogaaja desio se i na tom mjestu u ljetu 1945. godine.

Mnoga mjesta, danas na  hrvatskom odnosno slovenskom teritoriju, posijana su nepoznatim brojem grobišta u kojima su ostaci tisue nepoznatih rtava. Nije mi poznati broj takvih grobišta u Hrvatskoj  ali u Sloveniji je naeno 640 grobišta u kojima lee ljudi, koji su pobijeni nakon rata, bez suenja, bez utvrivanja bilo kakve krivice. Jedina njihova  krivica bila je, da su se u odreenom trenutku svibnja i lipnja 1945. našli na nesretnom mjestu i što su eljeli doivjeti slobodu nakon ratnih stradanja. Naalost njihovi ivoti su bili prekinuti pušanim mecima bez ikakve sudske odluke na brojnim nepoznatim mjestima ovih prostora.

Zahvaljujem svima, koji su radili na tome, da se ovo grobište obiljei a posebice Vama gospodine Franjo Talan.

 Dolazim iz Maribora, gdje pokušavamo, da se ne zaboravi najvee grobište pripadnika hrvatskog naroda u Dobravi kraj Maribora. Ve 1990.godine smo, kao Hrvatsko društvo iz Maribora, donijeli na to grobište jedan spomen  kamen s obiljejem da tu lee hrvatski graani, odnosno pripadnici Hrvatske vojske i civili. Policija je to obiljeje odmah  odstranila. U slovenskoj javnosti se dogaajima iz 1945. nije smjelo javno govoriti iako je to bila meu slovenskim narodom javna tajna. Kasnije je ipak postavljena grobnica u kojoj se nalazi kosti rtava. Naime, kod gradnje autoceste naišlo se na ljudske kosti. Na duini 70 metara ukopa ceste pronaene su kosti koje su kasnije prenesene u oblinju kosturnicu.

Prema sondiranju koje je izvedeno prije nekoliko godina neosporno je utvrene da je na tom prostoru pokopano najmanje 15 tisua rtava. Prema prouavanjima koje je vršio, pokojni kolega prof. Šimundi, koji je o tome napisao i knjigu, mogue je zakljuiti da je tu pokopano najmanje 20 tisua ljudi.


Oevici strijeljanja su Hrvatskom društvu u Mariboru slali pisma odmah poetkom devedesetih godina i u pismima tvrde, da je meu rtvama bilo i djeca i ena. To su potvrdila i spomenuta sondiranja.

Iako se mjesto Maribor trudi, da se uredi taj prostor u skladu sa civilizacijskim standardima sjeanja na tragino poginule tisue rtava to ipak dosada nije uinjeno ništa posebno. Osim spomenute kosturnice podignuto je i obiljeje sa kratkim pisanim sadrajem o dogaajima iz 1945. Naalost nismo uspjeli, da bi se taj tekst napisao i u hrvatskom jeziku. U tekstu se navodi, da su meu pogubljenima u najveem broju bili pripadnici hrvatskog naroda.


Maribor nije jedino veliko grobište na Krinom putu pripadnika hrvatskog naroda iz Bleiburga preko Maribora i Krapine prema unutrašnjosti Hrvatske. Drugo veliko grobište je u blizini Krapine.


Naalost nikad neemo saznati toan broj ljudi, uvijek se govori o tisuama,  ali zaboravljamo da je svaki pojedinac u tim tisuama, bio otac, suprug, brat, ena ili dijete ….


I upravo ta kultura sjeanja, koja danas nije na cijeni obavezuje našu generaciju da se mi sami podsjetimo, i da to sjeanje prenesemo na budue generacije uz jasnu poruku, da se 1945. godina nije smjela dogoditi i uz opomenu da se nešto slino ne bi smjelo dogoditi u budue.


Hvala Vama, koji podsjeate na te dogaaje i nadam se, da ete to i nadalje initi. Hvala Vam na pozivu i elim Vam sve dobro. – rekao je prof. Šime Ivanjko iz Maribora.


 Potom se u ime pokrovitelja komemoracije prisutnima obratio Josip Borak, zamjenika naelnika opine Cestica:Poštovani gospodine Franjo, poštovani gospodine poasni konzule, dragi sumještani i susjedi sve Vas skupa ispred Opine Cestica najsrdanije pozdravljam. Postoji jedna izreka, da je jedan izgubljeni ivot tragedija, tisue izgubljenih ivota je statistika. Ja Vas molim da ovaj dogaaj ne bude statistika nego da se toga prisjeamo svake godine. Opina Cestica se uvijek prisjeala rtava, a ja sam siguran da tako bude i ostalo.“

Predsjednik Društva potom je prisutne izvijestio da se danas u Frukima, naselju upe urmanec, odrava komemoracija, a u nemogunosti dolaska pismo nam je 8. lipnja 2011. poslao prof. dr. Zvonimir Šeparovi, predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva: „Upravo sam se vratio iz Norveške, a u subotu i nedjelju sam u Muenchenu s našim Hrvatima. ao mi je da ne mogu biti s Vama u Virju Otoku, primite moju ispriku“. Iz udruge Macelj ispriku je poslao Milan Pavi. Poštovani, vrlo rado bih se odazvao Vašem pozivu, misa je u Macelju i moram pomoi. Bog Vas blagoslovio. Biskup Vlado Koši, biskup sisaki, piše: Poštovani, Rado bih se odazvao, ali to je blagdan Duhova, kada imam u Katedrali krizmu i još u jednoj crkvi u Sisku. Pozdrav!


Nakon proitanih poruka uslijedilo je polaganje vijenaca i paljenje svijea. Tako su u ime izaslanstva Mjesnog odbora Otok Virje i Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava vijenac poloili i svijee zapalili, Štefica Jurši, predsjednica MO, Dragica Markan, Zlatko Pišpek i Stanko Lazar, a polaganje vijenca Lovakog društva Sveti Hubert Cestica izvršili su Ivan Guvinec i Mirko Špicar. Ispred Udruge branitelja iz Petrijanca to su uinili Vlado Milavec i Stjepan Jovan, a u ime opine Cestica vijenac su poloili zamjenik naelnika Josip Borak i potpredsjednik Vijea Franjo Teak. Odavanju poasti prisustvovali su i predstavnici udruge Hrvatski domobran Varadinske Toplice, predsjednik Ivica Dijanuš i lanovi Ljubomir Horvat i Josip Prstec, a tu su bili i predstavnici udruge branitelja HOS-a Mijo Modri, kao i predstavnici Društva za obiljeavanje grobišta rtava komunizma iz akovca. Kod krieva na grobištima svijee su zapalili Stjepan Borak i Josip Kolari, a nakon polaganja vijenaca i paljenja svijea prisutni su se uputili u kapelu blaenog Alojzija Stepinca gdje su prisustvovali misi zadušnici koju je sluio vl. Ivan Koši, kriovljanski upnik. U uvodnom dijelu mise istaknuo je da se na podruju upe nalaze još dva grobišta, na podruju naselja Veliki Lovrean, jednu je uz Dravu, a drugo na podruju Lovrean Breg.


Mješoviti zbor upe ove je godine bio u sastavu Irena Jamnik, Alojzija Denac, Marta Šobak, Marija Obadi, Anka Horvat, Josipa Pevan i Evica Lazar te Marijan Borak, Anelko Ramušak i voditelj zbora, orguljaš Marijan upani, a pjevanju u crkvi prikljuili su se i ostali vjernici, Franjo rep, Terezija Talan, kao i Barbara Turk i hodoasnici pristigli iz Vratišinca i ostalih mjesta.

Poslije mise u društvenom domu Otok Virje prireen je domjenak koji su zahvaljujui lovcima LD Sveti Hubert, pripremile Joica Golubi, Danica Bednjani i Štefica Jurši te Ivan Golubi koji je pripremio lovaki gulaš, a u podvorbi prikljuio se Zoran Mustedanagi, koji je nakon smrti Ivana Boraka, nastavio brigu oko odravanja spomen kapele. 



 Kod spomen kria vijence su poloili i svijee zapalili predstavnici udruga i društava i Oine Cestica


 

 

 

 

 

 



 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Misu zadušnicu u spomen kapeli blaenog kardinala Alojzija Stepinca sluio je vl Ivan Koši, kriovljanski upnik 
 

 

 

 

 

 

 

 


























U društvenom domu Otok Virje prireena je zakuska, a doprinos tome dali su lovci, domaice i zvonar






 

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!