www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Ponedjeljak, 30 Oujak 2020
 
 
U SPOMEN NA RTVE PORATNIH LIKVIDACIJA 29. LIPNJA 2011. GODINE
Ponedjeljak, 04 Srpanj 2011
U spomen na rtve poratnih likvidacija 29. lipnja 2011. godine misa za ubijene

 Iz izreenog izdvajamo:
Josip Ljubomir Brdar, predsjednik HDPZ-a Varadin, na komemoraciji rtvama Drvarieve šume kod naselja Tuno u opini Vidovec, upi Margean u Varadinskoj biskupiji: 
Naša domovina voli zaboravljati, voli zaboravljati svoju rtvu, a rtva je temelj naše opstojnost. A naša opstojnost poiva na povijesti, a povijest je uiteljica ivota. I ja se pitam, i pitam sve vas. Kada e ova vaša plemenitost koja je potaknula i vaša srca da doete ovdje potaknuti i npr. i Banske dvore, i potaknuti Pantovak, da i oni shvate da se ovdje dogodio strašan zloin pa da to bude i njihova komemoracija, da to bude sveopa Hrvatska komemoracija.

Franjo Talan, predsjednik Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava: Na ovom našem podruju sjeverne Hrvatske, Varadinske i Meimurske upanije postoji preko šezdeset jama, u Hrvatskoj ih je preko devetsto, u kojima lee kosti rtava preteno poratnog komunistikog terora, a još nisu ni sve istraene i obiljeene….

Pitanje je što mi moemo uiniti da se mjesta usmrivanja i  pokopa stradalih i dalje ne prešuuju. Pa upravo to što inimo, postavimo im spomen obiljeje i za njih se pomolimo i ne dajmo da se zaborave.

Kako je od Europe 23. kolovoza predloen za  Dan sjeanja na rtve totalitarnih i autoritativnih reima mi emo se na jednom od grobišta rtava totalitarnog komunistikog poretka podsjetiti na stradale, lanjske godine misu je biskup Mrzljak sluio u Meimurju, i tom prilikom pokopane su ekshumirane rtve iz grobišta Sep. Tamo je na nekoliko kilometara dugom nasipu još postoje saznanja o etiri lokacije, jedno smo uspjeli ekshumirati i pokopati, a ove godine Dana sjeanja na rtve komunistikog totalitarnog reima biti e i na drugoj lokaciji, najvjerojatnije u Leskovcu kod V. Toplica.

 Bruno Hrani, naelnik opine Vidovec: Opina Vidovec e i dalje voditi brigu o ovom grobištu da ono nikad ne bude zapušteno, da ne bude zaboravljeno, a do 23. kolovoza postaviti emo i uz glavnu cestu spomen tablu tako da svaki putnik namjernik vidi i bude podsjeen na ovaj komunistiki zloin.

Kardinal Josip Bozani, nadbiskup zagrebaki, na molitvi kod jame Jazovka, 16. lipnja ove godine. Selektivan odnos prema rtvama reima i ratova prošlog stoljea na hrvatskim prostorima ne oslobaa nas od tereta prošlosti i ne daje sigurnost eljenog mira.





U spomen na rtve poratnih likvidacija Drvarieve šume


 Misu zadušnicu sluio vl Alojz Pakrac

Za rtve grobišta Drvarieva šuma, kraj naselja Tuno u opini Vidovec u Varadinskoj upaniji i upi Margean, udaljenog nekoliko stotina metara od ceste Tuno – rešnjevo, na prometnici koja povezuje Ivanec i naselje Turin na dravnoj cesti Varadin – Zagreb, komemoracije i mise zadušnice odravaju se ve dvadesetak godina, a pošto je tu ujutro, 29. lipnja 1945. godine poubijano pedesetak ljudi koji su kamionima dovezeni iz varadinskog zatvora organizaciju obiljeavanja spomen dana na stradale preuzela je podrunica Hrvatskog društva politikih zatvorenika Varadin.

Komemoracija se svake godine odrava na sam dan, na blagdan Svetog Petra i Pavla, a misa za stradale slui se u 18 sati. Tako je bilo i ove godine. Na pokošenim livadama, uz prilazni put koji vodi prema šumi u kojoj se u jednoj vododerini nalazi grob s posmrtnim ostacima tu usmrenih ljudi pred 66 godina, automobili su se poeli parkirati ve oko pola šest sati, a prema grobu poratnih partizansko-komunistikih likvidacija pristizali su pješke i stanovnici oblinjeg naselja Tuno. Doduše ve danas nema meu njima svjedoka koji pamte brujanje kamiona, iskrcavanje vezanih „zarobljenika“ i njihovo odvoenje u šumu…., a nema ni ivih koji su prolaskom kroz šumu nailazili na od šumskih zvijeri rastrgane leševe. Nema ni onih koji su poslije toga morali leševe ponovo zakopati, kao ni onih koji su im to naredili, ali ostaje sjeanje na vrijeme u kojem se o tome nije smjelo govoriti, a i na razdoblje kada su na grobu nije smjela ni svijea zapaliti. I zbog toga dolaze „Tuanci“ i ostali na ovo grobište, da zapale svijee za pokopane rtve, a ujedno da se sjete i svojih koji stradaše u vrtlogu rata ili pak u poratnom teroru tek uspostavljene vlasti.

 Ove godine okupilo nas se u šumi oko stotinjak, kao i prethodnih godina, doduše godine su prorijedile sudionike starijih godišta, ali misi zadušnici dolaze danas ve i unuci, pa i praunuci onih koji su tog lipanjskog jutra odvedeni iz varadinskog zatvora. Nekako mi je najupeatljivije u sjeanju ostalo svjedoenje pokojne Antonije Makaj roene Dobša, koja je u to doba bila u zatvoru. 
Ujutro oko 2,30 straari su prozvali imena Stjepan Hršak, Milan Kraus, Ivan Krog, Josip Trstenjak, Šimun Novak, Metel Oegovi te još dosta imena kojih se više ne sjeam. Uskoro su otvorena i vrata naše elije iz koje je pozvana barunica Oegovi i Josipa Makar. Vani u dvorištu zatvora zaulo se brujanje kamiona koji je uskoro otišao iz zatvorskog kruga, no ve u rano jutro isti kamion se vratio, ali bez svojih putnika.»
   
Tu je bio i Mario Hosni koji se svojedobno zaloio da se do grobišta uredio put, a dio zemljišta za ureenje pristupa šumi besplatno su dali i vlasnici koji su posjedovali parcele na stazi prema šumi. Tu su bili i ostali lanovi Društva, Stanko Lazar iz Varadina i imenjak mu Cecelja iz Svetog Ilije, a prisutni su bili i lanovi Hrvatskog društva politikih zatvorenika iz Varadina i akovca na elu s agilnim predsjednikom HDPZ-a Ljubomirom Brdarom. Meu mnoštvom nalazile se i predstavnici varadinskog Hrvatskog domobrana, a tu su bili i potomci preminulih. Povrh sagraenog spomen zida podignutog iznad danas ureenog groba u koji je Opina Vidovec 2000-te godine ugradila spomen plou s natpisom „U spomen na rtve komunistikog reima poubijan na ovom mjestu 29. 06. 1945. godine. „Navik on ivi ki zgine pošteno“  postavljen je i oltar, a ispred i spomen ploa s imenima rtava. S gornje strane oltara smjestili su se pjevai i itai, a na orguljama-harmoniju (sintesajzeru) i ove godine pratnju zboru davao je Ivan Jaklin iz Varadina.

Do 18 sati molila se krunica, a potom je uslijedila hrvatska himna, Lijepa naša domovino, te nakon pozdrava Domovini i pjesma Boe uvaj Hrvatsku. Sudionike komemoracije pozdravio je Josip Ljubomir Brdar, predsjednik HDPZ-a Varadin:
Opet smo došli u ovaj vrui lipanjski dan, da odamo poast, da komemoriramo jedan zloin koji se dogodio pred 66 godina u ovoj prekrasnoj šumi. Naša domovina voli zaboravljati, voli zaboravljati svoju rtvu, a rtva je temelj naše opstojnost. A naša opstojnost poiva na povijesti, a povijest je uiteljica ivota. I ja se pitam, i pitam sve vas. Kada e ova vaša plemenitost koja je potaknula i vaša srca da doete ovdje potaknuti i npr. i Banske dvore, i potaknuti Pantovak, da i oni shvate da se ovdje dogodio strašan zloin pa da to bude i njihova komemoracija, da to bude sveopa Hrvatska komemoracija.

 U ime Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava prisutnima se obratio i Franjo Talan, predsjednik Društva, do ukidanja Saborske komisije voditelj Istraivakog središta za Varadinsku upaniju:
Dragi prijatelji, zamoljen od predsjednika HDPZ-a Varadin za par rijei htio bih Vas upoznati s prešuenim grobištima na ovom našem podruju, pa imajte malo strpljivosti!

Okupili smo se i ove godine ovdje u šumi u Tunome da odamo poast stradalima. Poštovani gospodine upnie, gospodine naelnie, dragi lanovi HDPZ-a, prisutni lanovi udruge Hrvatski domobran i ostalih udruga tu okupljenih, rodbino i prijatelji ovdje poubijanih, dragi mještani naselja Tuno kao i svi Vi ostali koji eto godinama njegujete uspomenu na ove rtve koje su tu dopremljene i poubijane zato jer je to bio neiji hir, jer su voljeli Domovinu, svoje obitelji, a eto ruka komunizma i ideolozi nove vlasti 1945. s poslušnicima s terena namijeniše im tu strašnu smrt. Ni tijela im ne dozvoliše s minimumom dostojanstva pokopati.

Na ovom našem podruju sjeverne Hrvatske, Varadinske i Meimurske upanije postoji preko šezdeset jama, u Hrvatskoj ih je preko devetsto, u kojima lee kosti rtava preteno poratnog komunistikog terora, a još nisu ni sve istraene i obiljeene,.  Doduše u pozivnici koju primismo piše „Dovedeni u Drvarievu šumu, ubijeni su i baeni u dan ranije iskopanu jamu. Bila je to prva egzekucija ljudi bez mogunosti na obranu.“

Na alost  nije to bila prva egzekucija… Na alost ni posljednja…
Po brutalnost i broju rtava, na ovom podruju nekako prednjai grobište Leskovec kod V. Toplica, koje ja nastalo nakon što su 29. rujna 1943. partizanske snage zauzele Toplice i zarobile osamdesetak branitelja. Preko sedamdeset njih, uz muenje, odvedeni su u šumu iznad naselja Leskovec i tamo poubijani, grobove su im morali kopati, i pokapati ih mještani oblinjih naselja. Dio ih je pokopan kod naselja urilovec i okolnih mjesta. Posljednje masovne likvidacije bilo su u oujku mjesecu 1947. godine u Štrigovi, preko dvadeset ljudi poubijano je i pokopano u jednoj jami u Repovoj šumi, nedaleko groblja, a ljudi su  nestajali i u kasnijim razdobljima.

Do 2000-te godine prikupljanje svjedoenja o stradalima vršila je Saborska komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava, koja je odlukom Sabora dvije godine kasnije ukinuta. … Ukinuta i nikad ne obnovljena!

Pitanje je što mi moemo uiniti da se mjesta usmrivanja i  pokopa stradalih i dalje ne prešuuju. Pa upravo to što inimo, postavimo im spomen obiljeje i za njih se pomolimo i ne dajmo da se zaborave.
  
Ove godine prisustvovali smo komemoraciji i molitvi za rtve zaseoka  Matušini kod Novog Marofa, 19. veljae. Tu su poratne vlasti
22. veljae 1947. godine poubijale petero mještana, a 5. oujka obiljeili smo desetu obljetnicu rada Društva koje je s ciljem obiljeavanja stratišta ovog podruja osnovano 22. rujna 2000. godine.

U subotu 26. oujka obiljeilo smo 55 obljetnicu stradanja itelja Štrigove i organizirali Drugi krini put grobištima i stratištima Varadinske biskupije i podsjetili se na stradanje stanovništva na 14 lokacija, posljednja postaja bila je na grobištu Pancerica nakon ega je biskup mons. Josip Mrzljak sluio misu za stradale u kapeli bl. Alojzija Stepinca podignutoj blizu grobišta. Nadamo se da emo idue godine i ovu Drvarievu šumu ukljuiti u jednu od postaja. 

Prvi ratni zloin na podruju Varadinske biskupije desio se 10. travnja 1941. kada su od etnikih formacija poubijani seljaci naselja upe Donji Mosti, obiljeili smo taj datum, a 8. svibnja misom u crkvi Dobroga pastira sjetili smo se i rtava Dravske šume Varadin, najveeg grobišta Varadinske biskupije. Kod spomen kria podsjetili smo se i na likvidacije i likvidirane Varadince, ranjenike iz varadinskih bolnica i na stratište uz Dravu dopremljene zarobljenike iz brojnih logora i zatvora u gradu, kao i za rtve koje su u gornjem toku baene u rijeku te su im leševi doplutali do dravskih sprudova i tamo pokopani ili su od radnika šumarije bili natrag usmjereni u maticu koja ih je nosila dalje prema istoku.

Potom je ve tradicionalno bilo sjeanje na rtve krinog puta koje smo obiljeili na Bleiburgu, 14. svibnja, a eto dio nas je bio u Macelju, koji se ove godine obiljeavao drugu nedjelju mjeseca lipnja, kada je bila komemoracija i na grobištu Pancerica u Virje Otoku gdje je poasni konzul Republike Hrvatske u Mariboru, dr. Šime Ivanjko, naglasio. Da je u Sloveniji preko 640 grobišta, a broj rtava grobišta u Teznom kod Maribora procjenjuju se, na temelju sondiranja terena koje je bilo pred nekoliko godina, na više od 15 tisua rtava.

Prošle subote, 18. lipnja bila je zahvaljujui razumijevanju za rtve prof. Zvonimira Šeparovia, u Zagrebu promocija Zbornika Petog hrvatskog rtvoslovnog kongresa, u kojem se govori i o grobištima i stratištima ovog dijela Hrvatske, kao i o ostalim stradanjima. U subotu na Dan dravnosti Republike Hrvatske sjetili smo se rtava grobišta Leš u Kotoribi, gdje je poubijano tridesetak rtava u poratnom razdoblju, a prema svjedoenjima ljudi su nestajali i  šezdesetih godina. U misi zadušnici ukljuili smo i poginule branitelje Domovinskog rata.

Danas smo ovdje, u subotu je u upi sveti Ilija, povodom 22 obljetnice smrti vl Vilima Cecelje, koji je znamo umro u progonstvu u Salzburgu, misa  u 19 sati pa Vas pozivam da se prikljuite.

Zatim je grobište Ksajpa kod Šenkovca u Meimurju, i kasnije na ostalim stratištima, a nastojat emo se sjetiti i hodoasnika koji su hodoastili Svetoj Ani 1941. godine u Kosovu kod Knina te potom bile zvjerski poubijane što smo, vi starije se sjeate, desetljeima slavili kao republiki praznik, kao Dan ustanka, 27. srpnja…

Kako je od Europe 23. kolovoza predloen za  Dan sjeanja na rtve totalitarnih i autoritativnih reima mi emo se na jednom od grobišta rtava totalitarnog komunistikog poretka podsjetiti na stradale, lanjske godine misu je biskup Mrzljak sluio u Meimurju, i tom prilikom pokopane su ekshumirane rtve iz grobišta Sep. Tamo je na nekoliko kilometara dugom nasipu još postoje saznanja o etiri lokacije, jedno smo uspjeli ekshumirati i pokopati, a ove godine Dana sjeanja na rtve komunistikog totalitarnog reima biti e i na drugoj lokaciji, najvjerojatnije u Leskovcu kod V. Toplica.

Još jednom svima hvala na sudjelovanju i molitvi za rtve Drvarieve šume kojima pridruujemo i rtve stradale na ostalim obiljeenim i neobiljeenim stratištima. Pokoj im vjeni ma gdje poivale.


 U ime opine Vidovec okupljene je pozdravio i naelnik Bruno Hrani, koji je istaknuo: Zahvaljujem svima koji se ve niz godina odazivate na ovo obiljeavanje. Opina Vidovec e i dalje voditi brigu o ovom grobištu da ono nikad ne bude zapušteno, da ne bude zaboravljeno, a do 23. kolovoza postaviti emo i uz glavnu cestu spomen tablu tako da svaki putnik namjernik vidi i bude podsjeen na ovaj komunistiki zloin, zloin partizana.

Potom je uslijedila misa koju je sluio vl Alojz Pakrac, upnik upe Margean, a u završnom dijelu propovijedi je rekao: Pred dva tjedna mogli smo itati u Glasu koncila propovijed zagrebakog nadbiskupa, kardinala Josipa Bozania, izreenog na Jazovki kamo smo i mi ve hodoastili. Izreeni rijei iz kardinalove propovijedi: Okupili smo se danas, mi biskupi Zagrebake crkvene pokrajine, zajedno s vama, na ovome mjestu, kako bismo u molitvi i sabranosti zastali pred Kristovim kriem te u njemu promatrali otajstvo ljudskoga ivota u kojemu susreemo veliinu ljubavi i rtve, ali i duboke tragove zla i nasilja. Došli smo ovamo s dubokim osjeajima kršanske suuti za stradale, kao i za njihove obitelji i rodbinu. Ovamo smo došli i s molbom koju upuujemo Bogu, da svojim Duhom istine dotakne sve one koji su se dali zarobiti mrnjom, ija su se srca pretvorila u izvore zla; da im probudi savjesti te im pomogne svjedoiti istinu, za koju nije nikada kasno. Naime, istina spašava od zablude, proišuje srca i obnavlja svijet.

Prilazei ovomu mjestu, prolazili smo pored krieva koji oznauju Kristov krini put. Ta je staza natopljena ljudskom krvlju i neizrecivim bolima. I inilo se kao da su se povijesti pojedinaca i naroda gasile jedna za drugom nad ovim otvorom. Teško je mogue zamisliti s kolikom je okrutnošu i mrnjom bilo ispunjeno srce onih koji su promišljeno, i dan za danom, ovdje nanosili patnju ljudima. Koliko je samo nepravdi vidio ovaj proplanak? Koliko su udaraca ivima, desetljeima nakon tih dogaaja, nanosili bezumni sluge okrutnog reima?

ao nam je što se i danas u hrvatskoj javnosti ovo mjesto prešuuje, kao da pripada nekoj povijesti koja nas ne dodiruje. A ona je tako naša, jer se odraava u mnoštvu sadašnjih pitanja. Nevino ubijeni na ovome mjestu, ubijeni ljudi bez mogunosti iznošenja svoje rijei i svjedoanstva, zavrjeuju naše poštovanje i postavljaju pitanja našoj suvremenosti. Na nama je uvati spomen na svaku rtvu, osobito obescijenjenu i ponienu.

Selektivan odnos prema rtvama reima i ratova prošlog stoljea na hrvatskim prostorima ne oslobaa nas od tereta prošlosti i ne daje sigurnost eljenog mira.

Ovim kratkim molitvenim trenutkom elimo biti graditelji mira i nositelji utjehe, oslonjeni na Boju rije i njegovu prisutnost. Oni koji spoznaju svoju smrtnost, svoju stvorenost i koji vjeruju u Kristovo uskrsnue, ne umiru. Njihove ivote ne prekriva tama, niti se zloin moe pokopati u dubinu zemlje.
– rekao je kardinal Bozani, nadbiskup zagrebaki, naglasio je vl. Pakrac.

 Misa je završila nešto iza 19 sati, a potom je šumom odjeknula poznata pjesma Majko draga, Djevo sveta, slušaj svoje djece glas, bojni vihor mrnja kleta uništiti hoe nas. Dom nam uvaj Boja Mati i sinova naših cvijet Tvojom molbom nek' se vrati Boji mir na cijeli svijet…..

Polako se od groba uputismo u dolinu, prema cesti, a pjevom ispratile nas ptice koje e i nadalje bdjeti nad mrtvima kojima krvnici njihovi ni ukop ne dozvoliše.

Pa ako budete prolazili tim krajem znajte da ptice, u hladu bukove šume uvaju uspomenu na rtve koje su ubijene ujutro na blagdan Petrovo 1945. Poivali u miru.

Zapisao franjo talan po dolasku s komemoracije, dovršeno u subotu, 2. srpnja 2011.










 

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!