www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 28 Sijeanj 2020
 
 
KAD UMIRU BRANITELJI - MILE PRPA
Petak, 15 Srpanj 2011

 Kad umiru branitelji, kao da umire i duh njihove Domovine koju su branili. Svaka njihova neprirodna smrt nestanak je dijela duha Domovine. Svaka njihova nasilna smrt otkidanje je dijela ivoga tijela Domovine uz ljutu bol koju osjea, ako ne cijeli onda  barem veliki dio naroda. Svaka politika ima i lice i pace. Lice je za javnost, za medije, za izbornu promidbu, za uljepšavanje ..! Pace politike je zao duh politiara koji ne izbija iz njihove slatkorjeitosti, ali izbija iz njihovih djela, iz njihovih ina, iz njihovih politikih poteza, iz njihovog skrivenog politikog i neljudskog morala, iz njihovog ega koji je opaki vladar njihovog duha...!

Niti u jednoj društvenoj djelatnosti taj ego nije toliko izopaen kao u politici. Loš politiar politiku smatra i doivljava kao svoju osobnu mo, kao svoj osobni uspjeh, pa zato mora biti nedodirljiv, neupitan u toj moi, suveren u svome politikom društvu njemu lojalnih i poslušnih. I ma što god da napravi u politici eli sve zasluge sebi, i  uvijek sve svoje politike poteze smatra bezgrešnim, pozitivnim i za sebe i za svoju svitu, a poglavito pozitivnim za narod i dravu. On sebe vidi kao vizionara kojemu nitko oko njega nije ravan, on je nezamjenjiv u svojim vlastitim oima. Moe gledati propast sviju oko sebe, ali svoju vlastitu ne moe ni zamisliti.

U našoj Hrvatskoj umiru branitelji, ili suidicalno, ili po kazamatima proganjani od svoje vlastite vlasti i drave, progonjeni poput divljih zvijeri i nigdje drugdje ne mogu nai utoište osim u svojoj vlastitoj smrti. Statistika je porazna, više od 1902 suicida, na stotine pozatvaranih i osuenih kao da je drava poraena u ratu i pred agresorom potpisala bezuvjetnu kapitulaciju pa se osvajai osveuju svome protivniku.

Ali Hrvatska je u ratu pobijedila upravo na krvi, znoju i suzama, a posebno i na ivotima tisua branitelja. Kako to shvatiti? Pobijedila svoje agresore i neprijatelje, ali nije pobijedila samu sebe, nije pobijedila onaj antihrvatski mentalitet koji je toliko prisutan u hrvatskom narodu i koji toliko mrzi svoju vlastitu dravu (ali istovremeno je muze), da ni svi psihijatri svijeta to ne bi mogli objasniti.

Kao da nam dravu vode politiki luaci, a put u EU je kao Let iznad kukavijeg gnijezda. Hrvatski politiki autobus je zalutao, došao je u slijepu ulicu sumraka, vodi cijeli narod u provaliju, uz njihov grohotan smijeh i radost jer Hrvatsku evo dovedoše do njenog najveeg strateškog EU cilja za koji su spremni, a to su i deklarirali, dati ama baš sve. To doista i uiniše. Otpoe istrebljenje braniteljske populacije. U tu svrhu osnovaše u etiri najvea grada Hrvatske i - haaške sudske podrunice kao stratišta u kojima vrijede posebni propisi optuivanja i bez prethodne istrage.

Locirati, identificirati, uhititi, transferirati... ta sintagma iz istih usta nakon oiglednog indirektnog ubojstva generala ure Brodarca, dobi i svoj dodatak ... da je politiki štetno ustvrditi da drava ide u krivome smjeru. Dakle, ništa se ne smije ustvrditi što nije i slubeni stranaki stav – da drava ide u pravome smjeru! Nitko ne smije ni rei da smo zalutali iako putokazi na cesti svuda pokazuju krivi smjer kretanja. Vonja u kontra smjeru – protiv Hrvatske.

Progone se branitelji, skidaju se nacionalne oznake, podiu se spomenici etnikim zloinima nad Hrvatima, slave se lani politiki nadnevci kao tobonji antifašizam, dravni vrh zajedno sa srbijanskim ide pred praznu Šaranovu jamu komemorirati „ubojstvo“ tisua Srba i idova.

O, moja Hrvatska, u sljepilu tvojih politiara umiru tvoji najbolji sinovi, jedan po jedan idu poput janjaca na klanje.

Smaknu Ture toliko junaka,
Posmica ih, srca ne iskali,
Što bez straha svi su pred njim pali.

Boj se onoga tko je viko
Bez golema mrijet jada.

Vide aga krepost taku
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem rátom leden
Šiljak dušu da mu dirnu.

Od tuge li za junaci,
Što ih silan zaman strati?
Turin tuge za krstove neima.
(I. Maurani – Agovanje)

Hrvatskom kao da vladaju politike moralne karikature. Pogledajte samo tzv. Sabor RH koji se  spustio na nivo zbora stanara u nekoj zgradi. Svakodnevno slušamo svau, psovke, vrijeanje i sl. (O, gdje si onaj, Hrvatski sabore, u kojem se nekad  govorilo latinskim jezikom, prema sadašnjem djeluješ kao veliko svetište duha prema seoskoj krmi punoj pijanaca).

Sluganski, i vlast i oporba, donose protuhrvatske zakone i na najmanji mig i najmanjeg gospodara EU prstenova. Oni se svi zajedno valjaju u medu koji im je osnivanjem Hrvatske drave pao kao s neba. Oni se valjaju u materijalnoj blagodati potpuno zaboravljajui na svoj narod i njegove brige i nevolje. I poput pijanih lovaca  - pucaju u hrvatske branitelje. Ponašaju se kao da su na Baltazarovoj gozbi.

Ali poput biblijske Baltazarove gozbe i nevidljivog prsta koji na zidu ispisa rijei Mene, Mene, Tekle, Parisin – ne treba biti prorok Danijel pa rei –  jer nisu ponizili svoje srce ni pred Bogom ni pred narodom, njihova vlast je izmjerena i po duini i po širini. Svi su vagnuti na tezulji i naeni su prelagani. I njihovom kraljevanju dolazi kraj. Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na elo onoga koga on hoe.

A ti, hrvatski narode, na narednim izborima pamet u glavu. Uzmi u ruku veliku glasaku metlu i pometi sve ono s vlasti što je antihrvatsko, što je nemoralno, što je nepošteno, što je kradljivo, što je uobraeno, što je prevarantno, što je oholo, što je izdajniko, što je nametljivo... i još i još mnogo toga pridjevskog što trebaš za vazda ukloniti s hrvatske politike scene. Idi u sjenu Hrasta!

Mile Prpa
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!