www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Srijeda, 26 Veljaa 2020
 
 
PUT U DEN HAAG "HRVATSKE PRAVICE"
Utorak, 19 Srpanj 2011
Prosvjedni skup Udruga u Den Haagu

 Udruga „Hrvatska pravica“ sa svojim predsjednikom gosp. Dobroslavom Šimoviem organizirala je u zajednici sa drugim domoljubnim i duhovnim udrugama prosvjedni skup u Den Haagu kao potporu našim zatoenim generalima – vitezovima Domovinskoga oslobodilakog rata u Republici Hrvatskoj.

lanovi prosvjedne skupine od 45 lanova su starosne dobi izmeu 30 – 80 godina.

Dvadesetosatno putovanje autobusom iz Zagreba za Den Haag s polaskom u 16 sati, dana 17.06.2011. Dolazak u Haag u 12 sati, dana 18.06.2011. je mala rtva za naše vitezove Antu Gotovinu i Mladena Markaa, koji su zemlju Hrvatsku oslobodili od srpskog agresora i uspostavili mir, red i pravni poredak.


Dokrajili su osamdesetogodišnju srpsku tiraniju nad hrvatskim narodom i drugim narodima u bivšim dvjema Jugoslavijama – tamnicama nesrpskih naroda; Karaorevievoj od 1918. – 1941. g. i u Brozovoj od 1945. – 1990. godine.

Mi Hrvati, kao narod u svojoj povijesti nikoga nismo nikada napadali, niti osvajali tue zemlje. esto smo bili optuivani kao genocidan narod od strane velikosrpske propagande, naroito iza II. svjetskog rata kada smo izgubili svoju mladu dravu - Nezavisnu dravu Hrvatsku zahvaljujui konstelaciji zaraenih strana; sila osovine Rim – Berlin – Tokio i Saveza zemalja antihitlerovske koalicije.

Tada je hrvatski narod u svojoj povijesti imao najvee rtve. Gubitci su rasli poevši od Bleiburga i krinog puta koji je vodio od Austrije, preko Slovenije, Hrvatske, BiH, Srbije sve do Skopja u Makedoniji. Htjeli su nas istrijebiti. Tada se nismo mogli braniti na mjestima, gdje se o nama odluivalo i gdje nas se predstavljalo kao sotonski narod.

Za Titov komunistiko boljševiki sustav vladavine bilo je veoma vano poslije II. svjetskog rata, dakle iza 1945. god., da oslabi snagu hrvatskog naroda, iako je Broz i sam bio Hrvat uspostavljajui boljševiki sistem vladavine ugledajui se na svojega ideološkog uitelja Josifa Visioronovia Staljina u Moskvi. Trebalo je u ratu zamišljenoj i stvorenoj novoj Jugoslaviji ponovno uvesti diktaturu. Sve buntovne staviti onkraj brave ako nisu skraeni za glavu.

Prethodno je Josip Broz Tito pri samom završetku II. svj. rata skoro cjelokupnu oruanu silu Nezavisne Drave Hrvatske zarobljenu u Austriji jer se tamo u svibnju mjesecu '45. povukla elei se predati saveznicima – Englezima, Tito je pregovorima s Englezima ishodio da se svi zarobljenici razoruani predaju odnosno vrate u Jugoslaviju. Tada je nastao nezapamen pokolj hrvatskih vojnika. Put je krenuo od Bleiburga mjesta predaje u Austriji, zatim u pravcima preko Maribora, Celja, Varadina, Zagreba, Jasenovca s prelaskom u BiH pa dalje preko Koprivnice, Virovitice, Sl. Broda, Osijeka, Šida, Bele Crkve u Banatu, Beograda sve do Skopja.

Jame, kanali i bunari punili su se nedunim bivšim vojnicima NDH koji su ubijani samo zato što su bili Hrvati. Nije bilo suda i suenja. Odluivali su bolesni umovi politikih komesara i komandanata partizanskih jedinica. Sve to se inilo sa znanjem Josipa Broza Tita da bi se obezglavio hrvatski narod i da komunisti imaju i ine punu vlast u Hrvatskoj.
Nezavisnu Dravu Hrvatsku su proglasili fašistikom tvorevinom iako ona to nije nikada prihvatila i nije to ni bila, a nisu li Tito i partizani bili Staljinova djeca i njegovi poslušnici?

Talijane, nosioce fašistike ideje za II. sv. rata kao osvjedoene neprijatelje Nezavisne Drave Hrvatske, a koji su veoma esto koalirali sa srpskim etnicima, hrvatski domobrani i ustaše su planirali ve 1943. g. protjerati iz okupiranih hrvatskih krajeva. Tako je to bilo za II. svjetskog rata.

Danas kada smo doekali tu svetu slobodu, koju je donijela hrvatska vojska pobijedivši okupatorsku srpsku silu, ne elimo i odbijamobiti optueni od Meunarodne zajednice da smo poinili neke zloine protiv ovjenosti. Mi smo se branili i obranili i nismo ni za stopu prešli na srpski teritorij.

Zato zahtijevamo osloboenje hrvatskih generala Ante Gotovinu i Mladena Markaa, kao i generale Hrvate iz susjedne nam zemlje BiH, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovia, Jadranka Prlia, Valentina oria, Bruna Stojia i Berislava Pušia.

Da nije bilo Franje Tumana i njegovih generala: Gotovine, Markaa, Norca i drugih ne bi bilo danas slobodne Lijepe naše koju slubeno zovemo Republika Hrvatska, ali ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Republika Hrvatska je naoruavala BiH, obuavala vojsku, HVO i Armiju Bosne i Hercegovine, primila na svoj teritorij preko 400.000 Bošnjaka i preko 250.000 Hrvata iz BiH i o njima skrbila kao prognanicima i izbjeglicama.

Da Hrvati i Bošnjaci nisu prigodom srpske agresije na njihovu zemlju izbjegli u Republiku Hrvatsku Srbi i njihovi etnici u uniformama tzv. Jugoslavenske armije sve bi ih pobili, potoci krvi bi tekli, što ne bi pobili i poklali, preveli bi na „veru pradedovsku“. To je bio njihov Memorandumski naum.

To je sprijeila hrvatska vojska, koju je vodio Ante vitez Gotovina, a u kojoj je bio vrhovni zapovjednik
neumrli Franjo Tuman.
Izjalovile su se sve bolesne veliko srpske ideje triju institucija: Srpske pravoslavne crkve, Udruenja knjievnika Srbije i Srpske akademije nauka i umetnosti (SPC, UKS i SANU) „tri latice cveta“ koji bi se trebao zvati velika Srbija da je Slobodan Miloševi odnosno Srbija dobila rat protiv Hrvatske.

Gospodo iz haškog Tribunala ako niste informirani, zar nije Vojno redarstvena akcija Oluja oslobodivši okupirane hrvatske krajeve od srpskog agresora, razbila i srpsku blokadu Bihaa u BiH, grada koji je etiri puta brojniji po stanovnicima od Srebrenice. U Bihau i okolici ivjeli su i danas ivu Bošnjaci i Hrvati, ija sudbina bi bila ista, kao i stanovnicima u Srebrenici, jer je i oko Bihaa Srbima i njihovom povampirenom vojskom zapovijedao delat (krvnik) srpski general Ratko Mladi, koji se danas nalazi tamo (u Haagu od 31. svibnja 2011. g.), gdje je trebao biti prije petnaest godina. Iz taktikih razloga srbijansko rukovodstvo krilo ga je da bi na njemu danas nešto ušiarili. Znali su to sve i arbitri na zapadu. Neka im je na ast.

Gospodine Alphons Orri, zar Vam je Ante vitez Gotovina, pobjednik u pravednom – obrambenom ratu za slobodnu Hrvatsku isti, slian notornom srpskom zloincu, etniku generalu Ratku Mladiu, koji je napravio pokolj u hrvatskom mjestu Škabrnji i kojega je Ante vitez Gotovina pobijedio i protjerao iz Hrvatske drave, a ovaj prešao u Bosnu i Hercegovinu i tamo nastavio initi zloine.

Nisu isti, vjerujem da i Vi gospodine Orri to sada shvaate. Pustite na slobodu hrvatske generale, operite ruke, zavolite istinu, proivite svoj ivot kao savjestan ovjek.

Nije još kasno, prouite malo povijest jugoslavenskih naroda od 1918. – 1990. i vidjet e te od ega su bolovali srpski voe u Beogradu (iluzija o Velikoj Srbiji), i danas je to u mentalnom sklopu ljudi koji vladaju Srbijom.

Još i ovo pitanje gospodine Orri, da li su i gdje iz koje drave pobjednici išli na sud. Pobjednici rtve sukoba, koji su agresora pobijedili i potjerali u njegovu zemlju?

Hrvati su oslobaali svoju zemlju Hrvatsku od srpskog agresora. Gospodine Alphons Orri Vi ne "doprinosite jaanju elemenata za temelje pomirenja svih naroda bivše Jugoslavije i za obnovu trajnog mira u regiji“, kako ste naveli u presudi srpskom viceadmiralu Miodragu Jokiu i presudi i presudili mu 7 godina zatvora.
 Hrvatskim generalima Anti Gotovini presudili ste 24 godine, a Mladenu Markau 18 godina, iako im nije utvrena izravna odgovornost ni za jedno zlodjelo, koje im se stavlja na teret.

Putujui, prethodno prošavši Sloveniju i Austriju, kroz veliku i meni veoma dragu i lijepu zemlju Njemaku, cijelu no sam s prvog sjedala „zurio“ prema brojnim gradovima i naseljima koja smo prolazili, registrirao sam da je kiša padala u šest navrata i to uvijek pravi pljusak.
Novi sadraj pri putovanju tog 17.6.2011. u 21:30 i 22:30: gledali smo film ratnog snimatelja Petra Malbaše – „Vojnik s kamerom“ i s Antom Gotovinom 5.8.1995. na vrhu Plješivice.
Joško Martinovi (+2.6.2010.), prvi je novinar koji je ušao u osloboeni Knin.

Ovaj uradak vrsnog ratnog reportera toplo preporuam HTV-u i njenom ravnatelju gosp. Josipu Popovcu da se u najboljim dnevnim terminima prikae Hrvatima i Hrvaticama. Cijeli ovaj put u Den Haag praen je molitvom i domoljubnim pjesmama u emu su se izuzetno iskazale voditeljice ga ana Marija Boban i ga Anka Sansovi.

 Dolaskom u Den Haag 18.6.2011. u 12 sati i izlaskom iz autobusa osijeke registracije, koji su sigurnim rukama vozili gospoda vozai Vinko Raji (Jajce) i Marko Peri (akovo), zahvalili smo im i sa prostora haškog tribunala (sudišta) uputili se u pedesetak metara najbliu kavanu, da bi se kavom i ajem malo reanimirali od dugog sjedenja i neprespavane noi. Kreemo se uz stalnu pratnju nizozemske policije. Kraj naše skupine prolaze Afrikaneri, Azijati i mještani Den Haaga, najviše je Japanaca, zanima ih tko smo, što smo, vide po našim zastavama i simbolima i prije nego im kaemo da smo Hrvati svi nas podravaju, ak i nizozemski policajci postaju mekši.

Tog 18.6.2011. g. nakon reanimacije u restoranu, razgledao sam okolo, pogled mi se najviše zadrao na tribunalu, toj lijepoj graevini, toj tzv. „kui pravde“, razmišljao sam o arbitrima u njoj, o poštenju njihovu, o nepravdi koja se u njoj ini prema nekim ili nekom.

U mojem razmišljanju prekinuli su me prvo bukom i zujanjem iznad naših glava - grupe od 45 ljudi - jedan nizozemski helikopter, a nakon minut dva i drugi helikopter. Kruili su par minuta nad našom grupom i otišli. Vjerojatno su nas nadzirali.

  Grupno smo otišli na jedan slobodan prostor, predvien za molitve i okupljanje. Na eljeznu ogradu stavili smo prema van da se vidi naše hrvatske zastave i zastavice i slike naših generala uznika. Poeli smo  molitvom, koja je sadravala krunice Blaene Djevice Marije, Svih Svetih i druge  molitve.

Sve se odnosilo da Bog da snagu i mo onima, koji odluuju o sudbini ljudi, da budu pravedni i korektni u donošenju odluka.

Našim uznicima da budu pravi Hrvati, vrsti i postojani i da ne dou ni u kakvo iskušenje, da vjeruju u spas. Molitva je potrajala do predveerja.

 U 19 sati krenuli smo u crkvu sv. Ignacija Lojole. Velika, prelijepa, u neogotikom stilu izgraena crkva prije 115 godina, unutra veoma bogato opremljena. U crkvi sv. Ignacija, kao upnoj crkvi za Haag doekao nas je i srdano pozdravio upnik pastor K. van Haasteren. U meuvremenu upnik nas je upozorio kako se trebamo ponašati u crkvi, ali odmah nas je i ponudio kavom i ajem da se osvjeimo, što smo mi prihvatili sa uenjem i zahvalnošu, jer se kod nas ne nudi unutar crkve ništa za konzumaciju.

Nastavili smo moliti i bdjeti cijelu no za slobodu i sreu naših generala vitezova. Ulazimo u novi datum 19.6.2011. razgledamo unutrašnjost crkve sv. Ignacija, oko 0:15 dolaze nam u posjet Kata ondi-iak iz Roterdama roena u Derventi, i Ilija Lonar iz epa, a ivi u Roterdamu.

Upoznaju nas da je u Roterdam 16.6.2011. stigao poeški biskup mons. Antun Škvorevi u pastoralni posjet nizozemskim Hrvatima, kojih je oko jedanaest tisua u Nizozemskoj.

Poeški biskup mons. Škvorevi 18.6.2011. u popodnevnim satima krizmao je oko 60 Hrvatskih mladia i djevojaka u roterdamskoj katedrali.

U Roterdamu je sjedište hrvatske upe za sve vjernike Hrvate u Nizozemskoj. Voditelj upe je fra Ivica Juriši iz Franjevake provincije Bosne Srebrene. Fra Ivica je stigao takoer iz Roterdama k nama u Den Haag. Pitao sam ga odakle je - odgovorio je da je Tuzlak.

Biskup Škvorevi posjetio je i naše generale u Haagu. Oni znaju i da smo mi iz Zagreba „Hrvatska pravica“ došli u Haag podrati ih u njihovoj vjeri u slobodu.

 Razglednicu Den Haaga naslovio sam na generale Hrvatske vitezove Gotovinu i Markaa, te smo se potpisali i zajedniki zaeljeli im brzi povratak u Domovinu.

U 1:30 19.6.2011. poela je sv. misa za naše generale vitezove, koju je predvodio fra Ivica Juriši uz asistenciju fra Franje Ninia rodom iz Poege.

Poslije mise druili smo se i razgovarali, te su nas domaini informirali kako je njima u Nizozemskoj, a mi, kako je u Hrvatskoj nama. Tu no uoi povratka kui uo sam se telefonski na liniji Roterdam – Den Haag s mojim velikim prijateljem i suradnikom u toku domovinskog rata g. Mariom Filipijem, novinarom, piscem, brigadirom Hrvatske vojske i stopostotnim invalidom Domovinskog rata.

Put od Zagreba do Haaga i nazad u Zagreb bio je veoma naporan ali pouan, koristan i blagoslovljen od svojega poetka do povratka, radi naših generala vitezova u Haagu.

Tekst i fotografije: Mate Gogi
lan Hrvatskog rtvoslovnog društva
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!