www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 16 Srpanj 2019
 
 
USA - KALIFORNIJA - MARGARET GRAHOVAC SIEGRIST U ZAGREBU
Petak, 05 Kolovoz 2011

   

 






























Zagreb, 4. kolovoza 2011.

U šetnji po Zagrebu i upoznavanju grada, ga Margaret Grahovac Siegrist autorica knjige "KOLIKO JE DALEKO DO NIKADA" koja nam je došla iz Kalifornije provela je u društvu s ga Hedvigom Edicom Karakaš svojom roakinjom s kojom se godinama i godinama nije vidjela i Jadrankom Lui, administratorom portala Hrvatskog rtvoslovnog društva.

Tek kada se naemo u prilici da pokušamo na najbolji nain pokazati što naš grad ima, kada pokušamo proniknuti svu tu ljepotu koju posjeduje, shvatimo kako malo znamo o našem gradu, i kakve sve ljepote i tajne krije. Zašto ne zaustaviti vrijeme svakodnevnice i jednostavno se uputimo put iare... prema kuli Lotršak. Zašto ne podijeliti vrijeme i u miru na klupi s A.G. Matošem gledati panoramu grada, bez vjene urbe. Zašto ne proitati mu njegovu, a meni dragu pjesmu:

  MAUHICA
 

 Crna kao pono, zlatna kao dan,
 Mauhica uti ispod rosne vaze,
 U kadifi bajne boje joj se maze,
 Misliš: usred jave procvjetao san!
 Zato je i zovu njeno "no-i-dan"
 Naše gospoice kada preko staze
 Starog parka ljetne sjene sjetno gaze
 Ispod vrelog neba, modrog kao lan.
 Kao samrt tamna, kao ivot sjajna
 Maehica cvate, ali ne miriše—
 Ko ni njezin susjed, kicoš tulipan.
 No u hladnoj nevi udan ivot diše,
 Zagonetan, dubok, aroban ko san,
 A kroz baršun drhti jedne duše tajna.



Zašto ne obii crkvu sv. Marka, spustiti se do Kamenitih vrata, pomoliti se kod Kapelice Majke Boje od Kamenitih vrata. Pokušajmo se polako spustiti Radievom, otii prema Tkali i posjetiti Mariju Juri Zagorku, prvu hrvatsku novinarku i knjievnicu. Tko od nas nije itao njenu Griku vješticu, Gordanu... Ki Lotršaka...  

I naravno put vodi k Manduševcu, i jednom od najljepših trgova na svijetu. Tek kada pokazujete osobi koja nije ivjela u ovom gradu shvatite kakve ljepote krije grad. Kako je lijep, i kako su ljudi u njemu posebni, dobri, drueljubivi… Zaustavimo se ponekad, pogledajte svu tu raskoš grada koji nam se tako svakodnevno velikodušno nudi. 

Danas nastavljamo razgledavanje, i sama sam zaintrigirana jer ne znam gdje e mo završiti, i koji dio grada e mo istraiti.

Dobro došla u Zagreb draga Margaret!



KOLIKO JE DALEKO DO NIKADA

Istinita ivotna pria o Drugom svjetskom ratu
viena oima djeteta iz Hrvatske
.... iz knjige

Godina 2000.

„Dobro došli u Croatia Airlines“, rekao je pilot dok smo napuštali Englesku, gdje smo se zaustavili na putu iz Los Angelesa prema Zagrebu. Sudei po reakciji veine putnika, njima je ovo bio rutinski let i dolazak u Hrvatsku uzimali su zdravo za gotovo. Meutim, za mene je to bilo sudbinsko putovanje.

Tiho sam sjela na svoje rezervirano mjesto do prozora, odakle sam bila uvjerena da u moi letimino pogledati kršni krajolik i zemlju kojom sam davno, u teškim okolostima, prolazila.

Nedugo zatim na ekranu sam vidjela reklame festivala i obilazaka slikovitih i povijesnih mjesta na dalmatinskoj obali. To mi je vratilo sjeanja na patrijahalnu Hrvatsku, kakve se sjeam iz djetinjstva. Uskoro je stjuardesa donijela osvjeavajue pie i obrok. Kad je posluila štrudlu s jabukama, moje misli bile su još blie rodnom kraju.

Bio je to lijep dan u kolovozu i ubrzo su s desne strane zrakoplova, kroz oblake poeli provirivati  zupasti planinski vrhunci Alpa prekriveni snijegom. Odmah sam znala da letimo nad Austrijom.

Odozgo sam mogla vidjeti kako rijeke Mura i Drava vrludaju od sjevernih dijelova regije prema jugu. U trenu su mi te rijeke potaknule sjeanja na dane i ljeta koja sam provodila pored njih u Austriji, bacajui kamenje u vodu i pravei malene barke koje sam slala prema zemlji koja me otjerala u progonstvo. Budui da sam još kao dijete na putu za Maarsku sa svojim djedom i bakom prešla rijeku Dravu, znala sam da ta rijeka tee kroz istoni dio Slavonije te da je moje rodno selo u Podravini - regiji koja je dobila ime po rijeci Dravi.

Od prisjeanja mi je srce kucalo sve bre, hranei enju koja me dovela dodje gdje jesam. U oekivanju da u stupiti nogom na tlo zemlje koju su moj otac i djedovi hrabro branili, ostvarivao mi se ivotni san.

Krajolik se izmjenjivao, a motor zrakoplova pripremao se za slijetanje. Srce mi je na trenutak stalo kada sam iz zrakoplova vidjela hrvatsku zastavu, prvi puta nakon 1945.  Povijest je napravila puni krug.

inilo mi se da nam je trebala cijela vjenost da zrakoplov napokon dotakne tlo i da se zaustavi. Stupila sam nogom u slobodnu Hrvatsku, prvi puta nakon 55 godina.

Knjigu Margaret Grahovac Siegrist KOLIKO JE DALEKO DO NIKADA moete naruiti u HIC-u kod gosp. Ante Belje

Koliko je dalek put do nikada
pisac: Margaret Grahovac Siegrist


Hrvatski "krini put" petogodišnje djevojice od Podravske Slatine do Amerike 1944-1952
pisac: Margaret Grahovac Siegrist


Nakladnik: Hrvatski informativni centar-HIC
Urednik: Ante Beljo
Naklada: Zagreb, 2010
Cijena 50,00 Kn

 


































Margaret  Grahovac Siegrest i Jadranka Lui u uredu HD-a                 Hedviga - Edica Karakaš i Margaret Grahovac Siegrest na Jarunu

 S trga bana Jelaia put nas je odveo na jezero Jarun. Na jugozapadnom dijelu grada Zagreba, nedaleko od savskog nasipa nalazi se prostrani sportski centar Jarun - oaza mira i prirode okruena velegradskom vrevom. Nekadašnji rukavac rijeke Save ureen je za Univerzijadu 1987. godine, kada je jezero i itav kompleks dobio svoj današnji izgled. Na dva jarunska jezera, Velikom i Malom nalazi se pet otoka koji su povezani mostovima, a uokolo se nalazi oko 2500 metara šljunanih plaa. Lagana šetnja uz jezero, zaustavili smo se u jednom od niza prekrasnim lokala uz jezero, bez urbe, razgovaramo.
Uspeli smo se na Savski nasip te polako u šetnji vratili se pješice do Savskog mosta. Vonja tramvajem do Ilice i ureda Hrvatskog rtvoslovnog društva proletio je u trenu… grad je prazan… uz razgovor vrijeme je proletjelo… veer se spustila... Margaret se u ponedjeljak vraa u svoju Kaliforniju… elimo joj sretan put i nadamo se da to nije naš posljednji susret.


Druenje, razgovor... vraanje u prošlost, na teške teme, na dobra i lijepa sjeanja... a evo i jedno moje sjeanje na davne dane, kada je Jarun izgledao potpuno drugaije... Davnih, davnih godina... na omladinskim radnim akcijama ORA SAVA 1976 ... bila sam jedna od mnogih koji su svojim radom pomogli da danas JARUN blista i ponos je grada.

Dovienja draga Margaret...!!!


Tekst i fotografije: Jadranka Lui - administrator portala

 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!