DAN POBJEDE NA OLTARU DOMOVINE 2011.

Petak, 05 Kolovoz 2011

DAN POBJEDE NA OLTARU DOMOVINE 2011. U organizaciji Udruge veterana 148. brigade Hrvatske vojske Zagreb - Trnje, na Oltaru Domovine obilježen je Dan Pobjede, Dan Domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Skupu su se pridružili i predstavnici drugih udruga: Udruge veterana Domovinskog rata – motorista, pjevaèa zborova Bašæina, župe sv. Josipa iz Zagreba, sv. Nikole biskupa iz Varaždina, te Hrvatskog kulturnog vijeæa i Hrasta. Nakom što su nazoèni otpjevali Lijepu Našu i minutom šutnje odali poèast svima palim i nestalim junacima Domovinskog rata, prvom hrvatskom Predsjedniku i svima palima kroz povijest za našu Slobodu, skupu se obratio gospodin Boris Vukadinoviæ, predsjednik Udruge veterana 148. brigade HV Trnje, slijedeæim rijeèima: > "Gospoðe i gospodo, èlanovi Kluba veterana, dragi prijateiji i gosti, danas je 5. kolovoza - Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Dan koji Hrvatska slavi kao spomen na Pobjedu u Domovinskom ratu. Molim Vas da se na trenutak, u tišini, svatko u svojim mislima, prisjetimo onih kojih nema sa nama. Odajmo poèast našim suborcima, onima koje smo poznavali i borili se skupa sa njima, kao i svim onim hrabrim vitezovima koje nismo upoznali ali su dio nas i dio ove Domovine. Podsjetimo se nakratko i na sve Hrvate, domoljube koji su kroz povjest davali svoje živote sa Hrvatsku. S krunicama i vjerom u Boga smo ratovali pa æemo sada moliti za pokoj im duša, onako kako su nas uèili naši stari. Oèe nas, Zdravo Marijo, Slava Ocu… Da ne zaboravimo: Vojno-redarstvenom akcijom "Oluja" je vraæen u hrvatski ustavno-pravni poredak cijeli okupirani teritorij, osim istoène Slavonije. Oluja je uz Bljesak kljuèna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata. U operaciji je osloboðeno 10.400 èetvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Oslobaðanje Knina bila je kruna te akcije. Nakon èetverogodišnje okupacije gotovo treæine hrvatskog teritorija, života u izbjeglištvu i u vjeènom strahu od neprijateijske odmazde, granata koje su danonoæno prijetile, brojnih neuspjesnih pregovora i inicijativa, Republici Hrvatskoj ništa drugo nije preostalo nego vlastitom oružanom silom osloboditi hrvatski teritorij u cijelosti. Hrvatska je vojska stasala u silu koja je to sad mogla sama i bez ièije pomoæi. U svitanje 4. kolovoza 1995. zapoèela je Operacija Oluja. Nakon poèetnog djelovanja snaga HRZ-a i uništenih neprijateljskih sustava veze te topnièke pripreme po vojnim ciljevima hrvatske snage krenule su u akciju istodobno iz 30 pravaca na bojišnici dugoj 700 kilometara. Udarnu snagu na glavnim pravcima napada èinile su gardijske brigade,potpomognute specijalnom policijom MUP-a i Hrvatskim gardijskim zdrugom te domobranskim i prièuvnim postrojbama. U samo 84 sata vojno-redarstvene operacije Oluja, u kojoj je bilo angažirano gotovo 200 tisuæa hrvatskih vojnika, Hrvatska vojska ostvarila je sve zacrtane ciljeve. Èast sudjelovanja imali smo i mi Trnjani i naša 148. brigada Hrvatske vojske. Budimo ponosni na to.U vojno-redarstvenoj akciji Oluja poginulo je više od 170 hrvatskih branitelja. Imali smo više od 1.430 ranjenih pripadnika hrvatske vojske. Nadajmo se da sve to nije bilo uzalud i da æemoznati saèuvati, održati i razviti našu mladu državu. Tužno je i moram to izreæi da nam današnji Dan pobjede, Dan branitelja i Dan domovinske zahvalnosti ne može biti potpun bez naših generala koji æame u tuðinskim tamnicama. Oni još ratuju i dokazuju cijelom svijetu da smo po pravdi Boga i Naroda oslobodili našu Domovinu kao pošteni i hrabri ljudi. Vjerujemo u pravdu i nadamo se da æemo slijedeæi Dan Pobjede doèekati zajedno sa svojim slobodnim generalima. Zahvaljujem se svima nazoènima i još jednom: budimo ponosni i èestitam svima danjašnji dan." Nazoènima je poèitan tekst iz knjige Milana Bešliæa: OLTAR HRVATSKE DOMOVINE kojim su isti upoznati kako je nastao Oltar Domovine: OLTAR HRVATSKE DOMOVINE Od povijesnog trenutka koji se zbio 30. svibnja 1994. godine u 10:00 sati kada je u èast Dana državnosti predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuðman sveèano upalio vjeènu vatru, Spomenik se i službeno zove OLTAR HRVATSKE DOMOVINE. Po svršetku sveèanosti otvaranja Spomenika, predsjednik Republike Hrvatske upisao je u knjigu dojmova: "Na Dan državnosti, 30.svibnja 1994. godine na èetvrtu obljetnicu uspostave demokratske vlasti u Hrvatskoj, kao državni poglavar samostalne i nezavisne, suverene i meðunarodno priznate države Hrvatske, upalio sam vjeènu vatru i položio vijenac na Oltar Domovine podignut u èast svih onih koji su ginuli, patili i živjeli za slobodnu Hrvatsku. Neka ovo Spomen-obilježje u ozraèju povijesnog nam hrvatskog grba na Medvedgradu, negdašnjem sjedištu vladara i svjetovnih i crkvenih velmoža iznad današnjeg Zagreba, glavnog grada svih Hrvata, postane stjecište svih hrvatskih ljudi iz Domovine i svijeta, svih gradana Hrvatske. Oltar Domovine na Medvedgradu biti æe takoðer mjesto na kojemu æe i predstavnici stranih zemalja neznanom hrvatskom junaku i suverenosti Hrvatske Države odavati poèast." Kroz sva vremena, i u svim narodima, uvijek, i uvijek, i svugdje, Sloboda je - i samo Sloboda - bila, i bit æe, ona sveta Svjetlost koja obasjava put naroda kroz nesigurne vjekove. Njoj se, Slobodi, utjeèe ufanje, srèani juriši, cijeli život, nju pjesnik slavi: "O lijepa, o draga, o slatka Slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d’o." Kako je samo silno i veliko vjerovanje naroda na njegovu trnovitom putu u Slobodu! Kako uopæe pojmiti tu golemu snagu koja pokreæe èista poèela u kojima se ukazuje sam Stvoritelj!? Kako? I kojim imenom pokriti ljubav, dirljivu hrabrost svih onih koji s vjerom u Slobodu proðoše kroz smrt znajuæi da "navik on živi ki zgine pošteno" !? Sloboda dolazi s drhtajem zemlje! U višestoljetnoj povijesti Hrvatskog Naroda Sloboda je krunila vremenska razdoblja našom Državom - kneževinom i kraljevinom - ali, na žalost, bila su i velika razdoblja bez Slobode, to jest bez Države. Hladna oštrica maèa presjekla je san o Slobodi kralju Svaèiæu, Zrinskom i Frankopanu, Kvaterniku i Radiæu, Vokiæu, Stepincu, Bušiæu... I dobro znamo da je pravo ime hrvatske Golgote - Gvozd, Krbavsko polje, Beèko Novo Mjesto, Siget, Rakovica, Bleiburg, Krašiæ, Škabrnja, Vukovar... Evo, htjelo se toliko stoljeæa, toliko boli i smrti, da se danas, napokon - i nanovo - prolomi glas, kao onda na Duvanjskom polju, da se, velim, prolomi glas VIVAT, VIVAT CROATIA, i na Trgu bana Josipa Jelaèiæa u Zagrebu, i diljem Domovine, koji æe otvoriti prostore mitskih svitanja za kojima žudi Sloboda. Upravo toj, i svetoj i slavnoj Slobodi, htjelo se dati trajno i dostojno obilježje u - konaèno - Slobodnoj Hrvatskoj. Stoga je i formirana autorska radna skupina projekta "Obnova Medvedgrada u èast hrvatske Slobode", koju je za svoga posjeta Medvedgradu 1992. godine inicirao predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuðman. Samo pak oblikovanje Memorijalnog obilježja u èast hrvatske Slobode u sklopu je cjeline posla na dvorcu - burgu, ali je i zaseban autorski posao, koji je povjeren kiparu Kuzmi Kovaèiæu, èiji je prijedlog, na pozivnom natjecaju (1993. godine) odabran za realizaciju. Prostor na kojemu æe biti trajno postavljeno odabrano rješenje odreðen je na platou podno južne kule, koji je omeðen ruševnim obrambenim bedemom "zatvarajuæi" prostor u skladnu cjelinu. Veæ je na kiparovoj maketi-prijedlogu bilo jasno razvidno, da je kamen osnovni materijal iz kojeg æe biti izgraden Spomenik. Spomenik je sastavljen od ukupno deset vrsta kamena simbolièki iz svih hrvatskih krajeva. Iz okolice Dugopolja (kraj Splita) sivo-zeleno-plavkasti "zeleni jadran" i smeðkasti "dolit", iz Trogira sivkasto-bijeli "seget", iz Istre žuto-smeðkasti "kanfanar", iz šibenskog kraja crvenkasto-sivi "rozalit", iz karlovaèkog kraja dolazi "sivi vapnenac", iz Slavonije "sivi granit", iz Sinjskog kraja dolazi crvenkasto-sivo-smeði "alkasin", sa Braèa dolazi glasovita "draèevica", a žuti "bizek", posveæeni kamen skinut je pri obnovi zagrebaèke Katedrale. Velike staklene kocke ili "ploèe mora" lijevao je zajedno s kiparom Kovaèiæem Pino Signoretto, vlasnik i majstor ljevaè stakla u istoimenoj glasovitoj staklarskoj radionici u Muranu kraj Venecije. Skulptura je, meðutim, odreðena Zemljom, horizontalom tla i kompozicijskom strukturom kvadratnih kamenih kubusa i kvadrata, kao i plavim staklenim ploèama koje zrcale naše more, sažimljuæi sve u simbol hrvatskog grba. Ovdje se hrvatski grb rastvara u skulpturu hrvatskog grba, koji bogatom simbolikom izražava èitavu domovinu, šireæi se po zemlji na površini od 8 x 8 metara. Na središnjem i najvišem kamenom bloku napisana je prva strofa "Lijepe Naše", dok je na drugoj, zadnjoj strani istoga kamena uklesan Višeslavov križ, što je, tvrdi Živko Kustiæ "dostatna naznaka da je Spomenik na Medvedgradu kako hrvatska tako i katolièka baština". Tik ispred ovoga najvišega i najdominantnijega kamena položen je kamen na kojemu je natpis hrvatskoga kneza Branimira iz Šopota, kod Benkovca. Spomenièka skulptura izgraðena je od kvadratnih kamenih ili staklenih oblika, zatvarajuæi se, takoder, u veliku kvadratnu cjelinu oko koje se može opisati krug, koji je simbol savršenstva, ali i Boga. No Spomenik je, nadasve, simbol i stvarnost slobodne nam Domovine Hrvatske, mjesto gdje æemo štovati naše mrtve, mjesto gdje æe gorjeti Vjeèni plamen našoj Slobodi kroz sva vremena. Uvijek! I uvijek! Zauvijek! Buduæi da je danas 5. kolovoza i blagdan Sniježne Gospe, na kraju susreta nazoèni su otpjevali zahvalnu pjesmu "najvjernijoj odvjetnici Hrvatske" - Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata, te pjesmu-molitvu "Bože, èuvaj Hrvatsku". Okupljeni su dogovorili slijedeæi susret, ako Bog da, veæ kroz mjesec dana, u subotu 10. rujna na Dan Hrvatskih muèenika na Hrvatskoj Udbini, prilikom posvete oltara Crkve Hrvatskih muèenika.A, ovdje na Oltaru Domovine, na Dan nezavisnosti, 8. listopada. Bilo bi lijepo da nam se tada pridruži koji sveæenik, pa da na tom Spomen-mjestu Hrvatske Slobode imamo Svetu misu za Domovinu. Isto tako bilo bi lijepo da za taj dan na Oltaru Domovine bude istaknut onaj povijesni "kninski barjak", kojega danas nije bilo. Nažalost. Ivan Jaklin, HKV – Varaždin (tekst i fotografije)

 

« Prethodna		Sljedeæa »