www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 20 Listopad 2019
 
 
HHO NIJE GOVORIO ISTINU O OLUJI
Utorak, 09 Kolovoz 2011
 Jutarnji list

Autor: Neven Sesardi
Objavljeno: 7.08.2011.
lanak u cijelosti proitajte u tiskanom izdanju Magazina Jutarnjeg lista
http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=964093



Neven Sesardi jedan je od vodeih hrvatskih filozofa. Ve godinama ivi u inozemstvu, a trenutano je redoviti profesor i proelnik Odsjeka za filozofiju na sveuilištu Lingnan u Hong Kongu. Roen je 1949. godine u Beogradu. Diplomirao je i doktorirao filozofiju na Sveuilištu u Zagrebu gdje je predavao od 1975. do 1994. godine. Njegov je glavni interes filozofija znanosti, a objavio je niz radova u vodeim asopisima iz filozofije znanosti. Prije nekoliko godina Cambridge University Press objavio je njegovu knjigu “Making Sense of Heritability”. Osamdesetih je godina objavio nekoliko zapaenih tekstova u kojima je prvi put u nas bila iznesena otvorena kritika marksizma.

Što je Hrvatski helsinški odbor (HHO)? Je li to grupa hrabrih boraca za ljudska prava koji, unato napadima i uz veliki osobni rizik, jedino nastoje obznaniti istinu o nepravdama, diskriminaciji i zloinima koji bi inae ostali neotkriveni? Ili se pak radi o neem drugom? Toan odgovor: radi se o neem drugom.

U Hrvatskoj su mnogi bili skeptini prema izvješima i stavovima HHO-a od samog njegova osnutka. Tome je pridonijela i injenica da su se meu osnivaima i elnicima tog odbora za zaštitu ljudskih prava našli i neki koji su, paradoksalno, prije sudjelovali u najodioznijim oblicima komunistike represije. Takoer je bio raširen dojam da je HHO od poetka bio neobjektivan i sklon preuveliavanju kršenja ljudskih prava u Hrvatskoj. Meutim, nekako je uvijek nedostajao onaj krunski dokaz (“smoking gun“) koji bi javnosti pokazao da je rije o organizaciji kojoj se ne treba vjerovati. No, evo, nedavno se pojavio spektakularan dokaz da su kritiari HHO-a bili u pravu. Taj se dokaz moe pronai na neoekivanom mjestu: u haaškoj presudi hrvatskim generalima. Analizirajui sav dokazni materijal, sudsko vijee razmatralo je i publikaciju HHO-a u kojoj se iznose podaci o broju ubijenih srpskih civila, uništenih kua itd. Evo kljunog odlomka iz sudske odluke.

Unakrsno ispitivanje
“Prilog P2402 je izvješe pod naslovom ‘Vojna operacija Oluja i poslije’ koje je objavio Hrvatski helsinški odbor, a uredio arko Puhovski. Izvješe donosi tvrdnje iji izvori nisu navedeni, kao i dvostruke opise istih dogaaja. Štoviše, za vrijeme ispitivanja Puhovskog na sudu postalo je oigledno da u knjizi postoje i druge pogreške. Iz tih je razloga Sudsko vijee odluilo da se nee oslanjati na prilog P2402 za informacije koje su u njemu iznesene, ukoliko one nisu potkrijepljene nekim drugim dokaznim materijalom.”

Ovo je vijest prvog reda i neobino je da nije dobila vei publicitet. Rije je, naime, o dokumentu HHO-a koji je ogroman broj ljudi smatrao vjerodostojnim i koji je podacima o masovnim hrvatskim zloinima nakon Oluje ve više od 10 godina traumatizirao javnost. I gle sada, kada je konano došlo do suenja za ta zlodjela, sudsko vijee zakljuuje da je ta publikacija do te mjere nepouzdana i nesolidno sastavljena da je neupotrebljiva u dokazne svrhe!

Takva pljuska HHO-u iznenauje iz dva razloga. Prvo, zato što je Sud na kraju ipak osudio dva hrvatska generala, pa teško da bi ga se moglo smatrati sklonim hrvatskoj strani. I drugo, zato što je etverodnevno sudsko svjedoenje Puhovskog konano rezultiralo jedino time da je optuni materijal HHO-a izgubio kredibilitet.
Zanimljivo, dok su 1972. zloglasne presude u staljinistikim procesima hrvatskim studentima i intelektualcima za delikt mišljenja bile velikim dijelom bazirane na tadašnjem svjedoenju Puhovskog, danas, nakon 40-ak godina, njegovo novo svjedoenje (ovaj put protiv hrvatskih generala) ne samo da nije pomoglo haaškom tuiteljstvu nego je i samom Puhovskom priuštilo teške trenutke u unakrsnom ispitivanju te javnu blamau.


Gdje su kljune bilješke

Transkripti svjedoenja Puhovskog slobodno su dostupni na internetu. Iz njih doznajemo, na primjer, da HHO više ne posjeduje bilješke i izvješa svojih aktivista s terena, na kojima je jedino i zasnovan njihov dokument o zloinima nakon Oluje. Kamo su nestale te bilješke o kojima uvelike ovisi vjerodostojnost itave HHO-ove prie? Puhovski objašnjava da veina tih izvješa iz prve ruke nikada nije ni bila pohranjena u uredu HHO-a, nego su ona bila spremljena iskljuivo na osobnom raunalu jednoga od lanova HHO-a u njegovu stanu u Karlovcu. Nakon smrti tog ovjeka njegov je sin navodno traio od HHO-a novac da bi im vratio te zapise, ali HHO je, kako kae Puhovski, “to smatrao nepotrebnim“.

Pitanje: kako to da je HHO, koji je (prema svjedoenju Puhovskog) za svoj rad od inozemnih financijera primao 500 tisua dolara godišnje, smatrao “nepotrebnim“ otkupiti vlastitu dokumentaciju bez koje mnoge njegove tvrdnje gube vezu sa stvarnošu? Zašto nije postojala rezervna kopija tako vanih podataka na nekom uredskom raunalu ili barem kod nekog drugog lana HHO-a? Nije li moda odgovor u tome, upitat e se skeptik, da su te bilješke (pod pretpostavkom da su u ozbiljnoj formi postojale) bile toliko šture, nepotpune, potkrijepljene sumnjivim izvorima i pune pogrešaka da stoga i nisu imale nikakvu trišnu vrijednost, ak ni za sam HHO? Ponekad je, kao što znamo, bolje “izgubiti“ vlastite dokumente nego doivjeti kompromitaciju njihovim izlaskom na vidjelo.

Sudski transkripti

Prethodna hipoteza dobiva na plauzibilnosti ako se zaviri u sudske transkripte o ispitivanju Puhovskog. Evo nekoliko ilustracija:

(1) On nije bio u stanju rei tko su tono bili lanovi specifinih istraivakih timova HHO-a koji su nakon Oluje ispitivali stanje na raznim lokacijama na netom osloboenom teritoriju.
(2) 17 poimence identificiranih ljudi koji su u izvješu HHO-a klasificirani kao ubijeni srpski civili zabiljeeni su u dokumentima Crvenog kria kao osobe koje su pronaene mrtve u vojnim uniformama.
(3) Nasuprot HHO-ovoj tvrdnji da su nekom ovjeku bile odrezane glava i ruke, Puhovskom je predoena fotografija mrtvog tijela tog istog ovjeka bez ikakvih tragova masakra.
(4) HHO-ov podatak o 90-godišnjoj starici kojoj je bila odrubljena glava opovrglo je izvješe sudskog patologa u kojem se tvrdi da je ona ustvari umrla prirodnom smru, a ne spominje se nikakvo naknadno nasilje nad njezinim tijelom.
(5) Nakon Oluje hrvatska policija u jednom je selu zatekla dvojicu lanova HHO-a na prilino udnom poslu za predstavnike organizacije za ljudska prava: oni su se upravo spremali pokopati posmrtne ostatke nekih ljudi, i to bez ikakve namjere da o tome prethodno obavijeste policiju ili lokalne vlasti.
(6) U kolovozu 1995. HHO je grubo obmanuo hrvatsku javnost kada se jedan njihov lan lano predstavio kao novinar (pod izmišljenim imenom) i onda napravio intervju s direktorom HHO-a. Taj novinski tekst, u kojem itatelji nisu bili svjesni da je HHO zapravo intervjuirao sam sebe, bio je objavljen u Feral Tribuneu.
(7) Navodei broj od “najmanje 22 tisue zapaljenih srpskih kua“, HHO se oslanjao na izjavu generala Foranda (vojnog promatraa UN-a), ali na katastrofalno pogrešan nain. Naime, general je u tom kontekstu zapravo govorio o ukupnom broju kua koje su promatrai tamo opazili (i to koristei prilino nepouzdanu metodologiju), a NE o broju zapaljenih srpskih kua.
(8) Da je prije objavljivanja svoje procjene o broju uništenih srpskih kua HHO odluio usporediti tu informaciju s relevantnim dravnim popisom iz 1991. (a ne bi li svaka minimalno odgovorna organizacija napravila takvu provjeru?), Puhovski & co. odmah bi ustanovili da nešto bazino nije u redu s njihovim raunanjem jer bi ono impliciralo, apsurdno, da je u nekim krajevima 1995. bilo uništeno dvostruko više kua nego što ih je uope bilo 1991.! (Da stvar bude gora, pretjerivanja HHO-a su znala ak ii i puno dalje u apsurd. Recimo, Petar Mrkalj, bivši izvršni direktor HHO-a i zapravo glavni autor HHO-ova izvješa o hrvatskim zloinima, jednom je ustvrdio da je u zapadnoj Slavoniji i tzv. Krajini bilo sustavno uništeno “najmanje 50 tisua ne samo srpskih kua, nego cijelih seoskih gospodarstava”.)
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!