www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Nedjelja, 17 Studeni 2019
 
 
FRA MARTIN PLANINI INFORMATIVNOM PROGRAMU HRT - ZAGREB
etvrtak, 18 Kolovoz 2011
----- Original Message -----
From: Fra Martin                                     
To: Ova email adresa je zatiena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuili Javascript              
Sent: 2003. oujak 15 12:07
Subject: Moj prilog

UVIJEK AKTUALNO

Informativnom programu HRT - Zagreb

Cijenjeni Naslove!

Sjetimo se kako su naši mediji prosvjedovali nakon bacanja krmaa na našu zemlju u tijeku rata. Sada je u pripremi klasina bomba etrdeset puta jaa od krmae. Je li i ta bomba oruje za masovno uništenje?! Nitko, naalost, Ameriku ne pita, niti se Amerika pita. Tu bombu, koja sve (masovno) uništava, bez biranja cilja, Amerika kani baciti na Irak u sluaju moebitnog rata. Ako je Americi sve dopušteno i ako ona moe initi što god hoe, jer je Amerika, pao je moral i nastupilo pravo jaega. Postao je «ovjek ovjeku vuk».

Smijemo li dopustiti da nas Amerika opet sramoti i kao bijelce i kao kršane? Osramotila nas je kao bijelce, jer je bijela rasa postala najkrvolonija rasa, zahvaljujui amerikim zloinima. Poubijani crvenokošci (Indijanci), u ropstvo dovedeni crnokošci (crnci) i na utokošce (na Japance) baene dvije atomske bombe. To su zloini koji terete Ameriku u njezinu dravnom entitetu. Ne zaboravimo da nam ista ta Amerika, koja je sve svoje vlastite graane podrijetlom Japance smjestila logor, nabija nam na nos još neistraeni Jasenovac, utemeljen više na lovakim priama negoli na neospornim injenicama. Dok i danas naša imaginarna odgovornost za Jasenovac visi nad nama kao Damaklov ma, nitko Ameriku ne (u)pita: Što ti uradi na svom vlastitom teritoriju sa svojim vlastitim graanima japanskoga podrijetla? Je li ti rat s Japanom dao pravo na to?

Budui da Amerika pripada kršanskoj civilizaciji, njezinim nabrojenim zloinima osramoeno je i kršanstvo. Jer, kršanska je ruka bacila atomske bombe na Japan i «obogatila Irak» osiromašenim uranom. Hoe li biti Irak opet «obogaen» «istim siromaštvom» - osiromašenim uranom? Hoe li i taj zloin biti pokriven amerikom demokracijom i njezinom antifašistikom borbom? Dokle e antifašizam biti skriva i pokriva gnusnim zloinima? Vrijeme je da se to pitanje barem postavi, pa makar ostalo bez odgovora.

Ne znam koliko Amerika moe pokrenuti rat zbog terorizma. Terorizam odavno postoji i nikad ga ne e nestati, dokle god bude meu ljudima ljudi veih od obinih ljudi. Ti vei e ga, u skladu sa svojim probitcima, prouzroiti, initi, druge terorizmu uiti i na terorizam ih poticati, dok terorist ne postane opasan svome uitelju. Tako i Amerika, uiteljica terorista, postade poštena rtva tek 11. rujna 2001.
Koliko je netko vei i koliko se uzdie nad ljude, toliki je terorist ili uzronik terorizma. Neka nam pokau dva primjera:


  1. Pria nam sveti Augustin u svom djelu «De civitate Dei» kako je Aleksandar Veliki uhitio gusara i pozvao ga na odgovornost. Gusar mu je u razgovoru rekao: «Oba smo jednaki. Ti imaš veliko brodovlje pa te zovu vojskovoom, a ja malo pa me zovu gusarom.»
     
  1. Neron je zapalio Rim i okrivio kršane za poar. Lako bi bilo da je to bilo samo jednom. No, mnogo je puta «Neron» (za)palio «Rim» kao bi mogao okriviti druge za svoje zlodjelo. 
Koliko su oba ova sluaja primjenjiva na Ameriku neka svatko razmisli. Amerika, jer je velika, moe velike bombe bacati gdje god hoe i istodobno suditi malome ovjeku što je nekoga ranio. U samoobrani! To je njezino «pravo». I eto joj ga. «Blago njoj ima se im ponositi». I neka se «ponosi»! «estitam»joj.

Glede nebodera blizanaca i brze vojne akcije u Afganistanu, nije suvišno pitanje: Je li posrijedi «Neronov» trik? Da je Amerika ekala nekoliko godina pa tek onda zaratila, ne bi mi ni palo napamet takvo pitanje. No, brzo je zaratila, pa mi se ono samo namee. Naalost, ne mogu ga ni mimoii ni zaobii. Morala je, dakle, Amerika misliti na mogunost takvoga pitanja i paziti kako e izbjegnuti sumnju da je ona 11. rujna 2001. srušila nebodere blizance da bi mogla napasti Afganistan. I, eto, to joj je pitanje plaa za njezinu brzopletu odluku.

Ne znam koliko je opasno naoruavanje Iraka. No, svatko se naoruava. Ameriki mi zahtjev slii na basnu:

-
 Odstrani rogove, ree vuk volu?
-  
Ne u, odvrati vol.
-
 
Ne odstraniš li rogove, ubit u te, završi vuk. I ubi vola.

Budui da vol nije odstranio rogove, vuk se lano pravda: Ubio sam vola zato što se nije razoruao i rogove odloio. I tako vuk, koji bi zbog volujskoga mesa ubio vola, ostaje poštenjak koji brani poredak u šumi. Budui da gladnom vuku treba mesa, stradat e svaki vol od vujih ralja. I poslušni i neposlušni! Rogovi su izlika.

Svaki narod ima nešto od ega e ivjeti. I, Irak naftu. Treba li Americi nafte? Je li to skriveni i još neoitovani razlog rata? Ne znam! Kazat e povijest koja sudi svakome, a ne oprašta nikome. Ako Americi treba nafte, neka «uzme kantu u ruke», izbroji dolare i kupi nafte. Zašto bi ona morala biti gospodar naftnih polja na tuem teritoriju? Zato što je lakše naftu imati negoli kupovati. Je li to pošteno? To politiku ne zanima, dodat e netko. Politika kroji poštenje. Zato se uje krilatica: «Neka se sveenici u svojim propovijedima ne miješaju u politiku!» A zašto? Da bi politiari mogli krojiti moral po svojim mjerilima i u skladu sa svojim asovitim probitcima. No, unato toj krilatici sveenik mora govoriti i svoju propovjedniku dunost (iz)vršiti. Mora i zloin osuditi. Mora biti pred politiarom kao sveti Ambrozije pred rimskim carem Teodozijem. Pred Bogom i njegovim propovjednikom nitko nije privilegiran. Ni politiari! Sveenik e rei: moral nije na strani jaega. Jai bi morao biti na strani morala. On bi morao, neovisno o svojoj sili, ustanoviti što je moralno, pa tek onda to braniti: policijski, sudski i vojniki. A gdje je to? I je li ikada i igdje bilo to.

Kad bi, u sveopem razoruanju, svatko se razoruavao osim Iraka, razumio bih ameriki zahtjev Iraku. No, nitko se ne razoruava, a od Iraka se trai razoruavanje. Zato ne mogu vidjeti poštenu namjeru u amerikom zahtjevu. Pošteno bi bilo kad bi Amerika i, po ugledu na nju, sve ostale drave uništile svoje oruje za masovno uništavanje, pa tek onda to zatraile i od Iraka, koji oklijeva razoruati se. Dalo bi se tek tada raspravljati o vojnoj akciji protiv Iraka. No, na elu te akcije ne bi smjela biti Amerika, zbog zloina koji nju terete, a nas sramote.

Što onda s Amerikom? Neka se vrati u svoje granice u kojima je bila do svoga ulaska u prvi svjetski rat i u koje se pošteno vratila nakon prvog svjetskog rata. Jer, u svojim e granicama biti mirna i ona od drugih i drugi od nje. I bit e, nadam se mir, nakon povratka Amerike u vlastito dvorište.

Ploe-Tepii 15. oujka 2003.
Fra Martin Planini
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!