www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Utorak, 16 Srpanj 2019
 
 
eljko Tomaevi: HRVATI RTVE KOMUNIZMA
Petak, 19 Kolovoz 2011
 Komunizam je danas i meunarodno osuen kao zloinaki totalitarni sustav, a u XX. stoljeu je iznimno tragino i trajno obiljeio hrvatski narod i domovinu. Zloinaka narav komunizma izvirala je ve iz njegove teorije i posljedine prakse, koja je iskljuivo priznavala neogranieno revolucionarno nasilje kao jedini nain uspostave komunistikog poretka, uz primjenu tzv. diktature proletarijata kao nastavka takvog neogranienog nasilja nakon osvajanja vlasti. Oblicima i razmjerima svoga nasilja, komunizam je u svim dravama i meu svim narodima nad kojima je vladao, poinio sustavne zloine zbog kojih su i Rezolucijom Parlamentarne skupštine Vijea Europe broj 1481. o osudi komunistikih zloina od 25. sijenja 2006., osueni svi komunistiki sustavi bez iznimke.

Prema razmjerima i vrstama poinjenih komunistikih zloinstava nad Hrvatima, s posljedicama koje još teško optereuju hrvatsku današnjicu, a zasigurno e ih trpjeti i budui hrvatski naraštaji, Hrvati su nedvojbeno meu najstradalijim narodima Europe. Masovna, planirana, pripremljena i od komunistikog partijskog i dravnog vrha zapovijeena ubijanja Hrvata, koja su se na raznim stratištima provodila bez ikakvih suenja i zabiljebi, kao i ubijanja na marševima smrti, u brojnim logorima i slinim kazamatima uz tek vrlo rijetko voene zabiljebe, ili ubojstvima nakon presuda na prijekim i slinim komunistikim politikim sudištima, po svojoj su brojnosti ostvarila punu narav poinjenog zloina genocida nad hrvatskim narodom.
Uz masovna i pojedinana ubijanja, kojima je bitno osakaeno bie hrvatskog naroda, komunizam je nad Hrvatima poinio i brojne druge vrste masovnih zloina, poput utamnienja u logore i sline kazamate, muenja i zlostavljanja, pljaku imovine, progone i prisilne premještaje, prisilni rad i ostale oblike fizikog terora, otimanje narodnog ivotnog prostora nasilnom i nepravednom promjenom hrvatskih granica i sustavnim uništavanjem tradicionalnih hrvatskih institucija, nacionalnog identiteta, naina ivota i vrjednota koje su izvirale iz hrvatske narodne baštine.

Razmatrajui traginu ukupnost hrvatskog narodnog stradanja u odnosu na razmjere i vrste stradanja pojedinih europskih naroda koji su se takoer nalazili pod komunistikom vladavinom, nije mogue ne uoiti, jasnu posebnost tzv. jugoslavenskog ili hrvatskog komunizma, izraenu kroz potpuno dominantni srpski nacionalni utjecaj u partijskim i dravnim strukturama, kojim su u naravi ostvarivani ciljevi velikosrpske politike ideologije, uz bespogovorno podloništvo ili otvorenu izdaju dunosnika i lanova komunistike partije hrvatske nacionalnosti. Svaki otpor pojedinih hrvatskih komunista velikosrpskoj dominaciji i protuhrvatskoj politici unutar komunistikih struktura, bio je najbrutalnije skršen fizikim likvidacijama, zatvaranjima ili u blaim oblicima, odstranjenjem hrvatskih komunista iz javnog i politikog ivota, prijetnjama i zastrašivanjima koja su potom dovodila do potpunog podaništva i nacionalne izdaje. U takvim uvjetima formalnog jugoslavenskog komunizma pod ijim se okriljem provodila stvarna srpska okupacija Hrvatske, jedino je i moglo doi do tolikih oblika i razmjera hrvatskog narodnog mueništva. Razmatrajui hrvatske ljudske gubitke, raseljavanje Hrvata i doseljavanja Srba i drugih naroda na dotadašnje iskljuivo ili veinski hrvatske ivotne prostore, uz nasilno umanjenje hrvatskih dravnih granica, moemo utvrditi, da je hrvatskoj narodnoj rtvi slinija vrsta i veliina rtve europskih baltikih naroda (Litvanaca, Latvijaca, Estonaca) od rtve srednjoeuropskih naroda (pr. Maara, Slovaka, eha), ije su komunistike vlasti ipak uspjevale ouvati veinski narodni ostanak na njihovim prostorima, identitet, jezik, a najveim dijelom i dravne granice. Za razliku od takvog srednjoeuropskog komunizma, kojem se stoga dijelom moe priznati i odreena nacionalna narav, komunizam u Hrvatskoj nije ostvario bilo kakvo pozitivno hrvatsko narodno obiljeje. Unato tomu smo svjedoci, da se današnji zagovornici i promicatelji jugokomunistikkog zloinakog sustava, svesrdno pokušavaju prometnuti u antifašiste, toboe zaboravljajui da su ostrašeno ništili i progonili upravo svaku odliku antifašizma, od zajamenog prava na ivot, slobodu, ukljuujui slobodu vjere i izraavanja mišljenja, politiko udruivanje i višestranaje, jednakost u ostvarivanju prava neovisno o politikoj stranakoj pripadnosti, pravo na privatno vlasništvo, i druge u slobodnim društvima zajamena ljudska prava i vrjednote.

Obiljeavajui danas mueništvo hrvatskoga Zavalja, i u njemu nalazimo primjer koji spomenutu injenicu vjerno oslikava i potvruje. Zavaljski kraj, u kojemu do II. svjetskog rata nije ivjela ni jedna pravoslavna obitelj, a koji je sve do 1931., kada ga velikosrpske politike igre smjestiše u Vrbasku banovinu i Bihaki kotar, bio uvijek sastavni dio Like i Hrvatske, kraj u kojemu je strašnim masovnim zloinom poinjenim  nakon završteka II. svjetskog rata pobijen cvijet zavaljske hrvatske mladei (13% puka) pa o zloinu nametnut prijetei zavjet šutnje, godine 1946. opet nasilno i nezakonito biva pripojen tadašnjoj Bosni i Hercegovini.
Da zloinstvu ne bi bio kraj, 1960. je nasilno iseljeno hrvatsko selo Baljevac, zbog navodno prevelike blizine zrakoplovne baze JNA, a istodobno je selo eljava sa srpskim stanovništvom, koje se nalazilo puno blie vojnom uzletištu, ostavljeno ivjeti redovnim ivotom. Takvo tadašnje masovno nekanjeno i prijetnjama zatajivano ubojstvo zavaljske mladei, nasilni premještaj zavaljskog kraja u granice tadašnje BiH, potom i iseljenje cijelog jednog hrvatskog zavaljskog sela, uz hinjeno lano obrazloenje potrebe iseljenja i istodobno ouvanje srpskog sela, mogue je oznaiti jedino institucionalnim zloinom poinjenim iz nacionalne mrnje prema hrvatskom narodu, kojega je omoguio potpuno dominantan velikosrpski ideološki utjecaj unutar vladajuih komunistikih struktura.

Takav jugoslavenski, a zapravo srbizirani komunistiki reim je posebno krajem II. svjetskog rata i u njegovom porau poinio genocidni zloin nad stotinama tisua hrvatskih civila i vojnika, a što je bila javna tajna koju je jugoslavenska drava najjae nadzirala i onemoguavala bilo kakvo istraivanje, javni spomen ili obiljeavanje rtava. Unato javnim zabranama i prijetnjama, Bleiburški pokolj hrvatskog naroda je u domovini ostao sauvan u sjeanjima i predaji hrvatskih ljudi, a meu hrvatskim iseljeništvom, i pisanim djelima dinih hrvatskih rodoljuba i neskrivanim javnim obiljeavanjima. Kao što Hrvati ovdašnjeg Zavalja znaju, da im cvijet njihove mladosti nije pobijen i veina puana prognana, a njihov kraj granicom umjetno i nezakonito pripojen BiH, tek zbog nekog nadnacionalnog ili iracionalnog komunizma i jednako takvih komunista, nego zbog mrnje prema hrvatskom ovjeku proizašle iz velikosrpske ideologije koja je smjerala istrebljenju Hrvata u cilju zatiranja svake hrvatske drave radi uspostave srpske drave na hrvatskim narodnim prostorima, tako i hrvatski narod pamti i zna, da takav masovni Bleiburški pokolj Hrvata vojnika i civila neovisno o njihovoj dobi nije poinjen radi potreba i ciljeva komunizma, nego zbog velikosrpske mrnje prema hrvatskom narodu, kojoj je novoobueno jugokomunistiko ruho prigodno posluilo za krvavo masakriranje hrvatskih civila i vojnika.

Poglavica komunistikih zloina nad Hrvatima, Josip Broz Tito, tu je injenicu i izrijekom potvrdio, izjavivši, „da se moralo pustiti Srbe da se izdovolje“, a jedan od njegovih glavnih pobonika Milovan ilas izjavom, „da je Hrvatska vojska morala umrijeti da bi Jugoslavija mogla ivjeti“. Znajui da je Jugoslavija u naravi bila okvir i sredstvo velikosrpske hegemonije, ovu nepobitnu injenicu nuno je uvijek vjerno svjedoiti, ne u cilju poticanja bilo kakve osvete ili mrnje prema srpskom ili bilo kojemu narodu, nego u cilju uspostave povijesne istine kao asne zadovoljštine rtvi i jamstva blagoslovljene budunosti. Zbog institucijskog prikrivanja, toan broj pobijenih Hrvata do danas je ostao nepoznat, ali je vrijedno spomenuti, da britanski obavještajni dokumenti biljee zbjeg od oko 200.000 hrvatskih vojnika i oko 500.000 civila, a J.B. Tito u svom govoru u Ljubljani iznosi podatak o likvidaciji dvjesto tisua bandita i još toliko zarobljenih koje je sve stigla ruka njihove pravde, dok njegov stoerni pobonik u zloinu Aleksandar Rankovi, u svom izviješu iznosi podatak o ak 560.000 likvidiranih.

Protuhrvatska narav takvog jugokomunizma ostvarila se i nasilnim izmjenama, odnosno umanjenjem hrvatskih dravnih granica nakon II. svjetskog rata prema svim tadašnjim susjednim republikama, o emu vjerno svjedoi i ve spomenuti sluaj Zavalja.

Hrvatski narod je time, uz brojano najvei gubitak ljudstva u tijeku i nakon II. svjetskog rata, koji je utvren i podatcima prvog jugoslavenskog popisa stanovništva unato svim njegovim ogranienostima, pretrpio i najvei gubitak dravnog i ivotnog prostora. Jugoslavenski srbizirani komunizam je hrvatskom narodu oteo ak i one ivotne prostore nad kojima mu ni starojugoslavenska srpska vlada nije uspjevala injenino osporiti pravo. Tako je primjerice, jugokomunistiko razgranienje u Srijemu i Bakoj provedeno na štetu Hrvatske, uz sustavno potiskivanje ili protjerivanje Hrvata. U odnosu na razgranienje s uspostavljenom BiH, uz nasilje i nepravdu nad zavaljskim krajem, nije mogue ne spomenuti za nas bolno pitanje Neuma, kojim je presjeeno hrvatsko dravno podruje na dijelu kojeg je još daleke 1718. Dubrovaka republika ustupila Turskoj, jednako kao i Sutorinu na ulazu u Bokokotorski zaljev, a koji dijelovi nisu vraeni Hrvatskoj unato davnoj propasti turskog imperija, ve su dodijeljeni BiH i Crnoj Gori. Razgranienje s Crnom Gorom utvreno je prema granicama oblasti uspostavljenih 1922., a ne prema stanju iz 1918., ime je Hrvatskoj oduzeto podruje Boke kotorske i dalje na jugoistok. Za razgranienje sa Slovenijom bi se moglo takoer rei, da je u podrujima tadašnjih kotareva akovec, Karlovac i u Istri, dijelom provedeno na štetu Hrvatske, dok se jugokomunistike vlasti, pri razgranienju s Maarskom nisu ni zalagale za prava i moebitno prikljuenje Hrvata iz tzv. Bajskog trokuta, koji su s veinskim hrvatskim stanovništvom sjeverne Bake inili teritorijalno jedinstvo. Svjedoci smo, da se pojedina katastarski i pravno potpuno nesporna hrvatska podruja, poput dunavskih ada, podruja Sv. Gere, morske granice u Piranskom zaljevu ili granice u podruju Prevlake, odnosno Bokokotorskog zaljeva, i danas politikim pritiscima ili silom ele otrgnuti ili zadrati otrgnutima iz hrvatskog dravnog podruja, na što hrvatske politike strukture ne nalaze pravi odgovor, ili ak umjesto sudskog rpavorijeka utemeljenog na vaeem meunarodnom pravu, koje ne bi bilo pravo da u sebi ne sadri sastavnicu pravednosti, protupravno pristaju na veleizdajniku politiku arbitranu trgovinu.

Prihvaanjem posljedica bilo kakvog i bilo ijeg nasilništva i bezakonja, šalje se poruka i buduem silniku, da zlo i nasilje uspjeva, jer se nasiljem jednom nametnuto, kasnije uspostavlja kao injenica koju se bezraspravno poštuje. Stoga je hrvatskim dravnim vlastima obvezujua zadaa savjesti, otvorenim injeninim pregovorima s vlastima BiH, raspraviti i postii dogovor o pravednom rješenju nasilnog i nezakonitog izdvajanja podruja upe Zavalje.   

Jednako tako, propašu komunizma i jugoslavenske drave, javnosti su otkrivena i obiljeena mnogobrojna prikrivena masovna grobišta Hrvata, a pretpostavljeno su bili stvoreni i svi uvjeti za institucionalno utvrenje punine razmjera i vrsta jugokomunistikih zloinstava nad hrvatskim narodom. Ipak, svjedoci smo dosadašnje institucijske šutnje i daljnjeg prikrivanja zloina i zloinaca.

Zato i s ovoga zavaljskog skupa, upuujemo poziv hrvatskim vlastima za neodgodivim omoguavanjem znanstvenog istraivanja komunistikih i ostalih totalitarnih zloina u cilju odavanja priznanja rtvama i prestanka svakog daljnjeg manipuliranje njihovim brojem,
 istraivanje mnoštvenih grobišta iz II. svjetskog rata i poraa (preko 1500 do sada otkrivenih), njihovim dolinim obiljeavanjem, utvrivanjem identiteta i dostojanstvenim pokapanjem posmrtnih ostataka rtava, izradu hrvatskog rtvoslovnika koji e poimenice zabiljeiti svaku utvrdivu hrvatsku rtvu,  povratom nasilno oduzete imovine i dostojanstva preivjelim rtvama zloina ili njihovim potomcima, zakonskom zabranom velianja i javnog isticanja simbola totalitarnog sustava komunizma i pokušavanja pretvorbe komunistikog sustava koji je normama europske i šire meunarodne zajednice naroda jednodušno oznaen zloinakim bez iznimke, u navodni antifašizam, kao i za poništenje presuda komunistikih tzv. „revolucionarnih“ ili „sudova nacionalne asti“ i ostalih politikih sudskih postupaka, uz punu rehabilitaciju njihovih rtava.

Zavalje, 13. kolovoza 2011.
 
 
« Prethodna   Sljedea »
 
Top! Top!