www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica
Èetvrtak, 04 O¾ujak 2021
 
 
UKOP OCA PETRA PERICE NAKON VIŠE OD ŠEZDESET GODINA
Vijesti
Nedjelja, 27 Lipanj 2010
Ukop oca Petra Perice nakon više od šezdeset godina

 Isusovac otac Petar Perica, kojeg su partizani ubili metkom u potiljak u listopadu 1944. godine na Daksi, pokopan je danas, 26. lipnja, nakon više od šezdeset i pet godina, u isusovaèkoj grobnici na gradskom groblju Boninovo u Dubrovniku. Misu i sprovodne obrede u koncelebraciji desetak sveæenika, nazoènosti onog dijela pokojnikove rodbine koji živi u Hrvatskoj i štovatelja predvodio je pater Petar Nikoliæ, superior isusovaca u Dubrovniku. Pater Nikoliæ je izrazio s jedne strane radost što se tijelo pokojnika nakon toliko dugo vremena dostojanstveno pokapa, a s druge strane žalost zbog èinjenice da je trebalo toliko dugo. „Kakav smo to mi narod da smo dopustili da se preko šezdeset i pet godina netko ne pokopa?", kazao je pater Nikoliæ dodavši kako su i Rimljani i Židovi i pogani pokapali svoje mrtve bez obzira na sve. Zar su neki toliko mogli ideologijom biti zaneseni da nisu bili spremni ni sprovod dopusti?, zapitao se propovjednik. Takoðer je pozvao okupljene na molitvu za one koji nisu znali što èine kako bi bili veliki poput patra Perice.
Prigodne govore nad otvorenim grobom održali su isusovac Roko Prkaèin i katedralni župnik don Stanko Lasiæ. Otac Prkaèin podsjetio je na životni put patra Perice i istaknuo ne samo muèenièku smrt nego i svetost života pokojnika. „Nije bio samo vjerski informator nego i formator duša" koji je svojim propovijedima budio u ljudima vjeru i nadu, kazao je pater Prkaèin. Prenio je svjedoèanstva kronièara o uhiæenju patra Perice te svjedoèanstvo jedinog preživjelog iz zatvora u Karmenu Vinka Filièiæa. Kako je meðu zatvorenicima vladala neizvjesnost jer nisu znali kamo ih vode pater Perica je svima podijelio odrješenje, a nakon toga je lapadski župnik Ðuro Kreèak podijelio odrješenje samom Petru Perici. Veleèasni Lasiæ je ukazao na pokojnikovu umjetnièku nadarenost za pisanje kao i osjeæaj za siromašne. Takoðer je izrazio želju da Dubrovèani pokrenu postupak za njegovu beatifikaciju jer su i molitve žrtava s Dakse pomogle da u posljednjem ratu opet ne strada dubrovaèko sveæenstvo i inteligencija, da se ne ponovi Daksa.
Petar Perica roðen je 1881. godine u selu Kotišini pokraj Makarske. Još kao djeèak u Travnièkom sjemeništu spjevao je pjesmu „Do nebesa nek se ori", kojom je proteklih desetljeæa bio prisutan na gotovo svim crkvenim procesijama i slavljima. Èlanom Družbe Isusove postao je 1901. godine te je kao odgojitelj ispjevao i drugu poznatu pjesmu „Zdravo Djevo, svih milosti puna". Za sveæenika je zareðen 1914. godine. Bio je duhovni voða katolièkih organizacija u Splitu i Šibeniku. U Dubrovnik je došao 1937. godine i postao superior isusovaèke zajednice i duhovnik u Biskupskom sjemeništu. Uhiæen je èetvrtog dana po ulasku partizana u Dubrovnik, odveden u zatvor u Karmen te bez ikakvog suda, zajedno sa drugim sveæenicima i uglednim graðanima Dubrovnika, likvidiran u noæi s 24. na 25. listopada 1944. godine na Daksi. Prošle godine posmrtni ostaci stradalnika ekshumirani su te je dio njih identificiran na patologiji dubrovaèke Opæe bolnice, a meðu njima i ostaci padra Perice, kako su ga u Dubrovniku zvali.

http://www.oecumene.radiovaticana.org/cro/Articolo.asp?c=403779
 
VOÆIN - 1991. GODINE - ŽELIMIR KUŽATKO
Vijesti
Nedjelja, 27 Lipanj 2010
Bilo je to u slobodnoj i meðunarodno priznatoj Hrvatskoj.

Kao i ranijih godina tvornica obuæe »UKUS« iz Virovitice Trgovaèka mreža za svoje poslovoðe održavala je izbor kolekcije i ugovaranje za novu sezonu. Iako umirovljen ostao sam zastupati tvornicu ženskih cipela »FORTUNA« iz Graèanice te kao takav bio i pozvan.

Ranijih godina više puta smo to obavljali u Sportskom centru u Voæinu, a po završetku bio je domjenak i obavezni »ÈOBANAC«. Te strašne godine 1991. naš sastanak je bio u Virovitici i malobrojniji, više smo bili preokupirani politièkim temama i situacijom u Novoj Hrvatskoj.

U Zagrebu je veæ održan I. SABOR »HRVATSKIH POLITIÈKIH ZATVORENIKA«, a kamera »JUTELA« bila je postavljena tik uz mene tako da sam bio njena stalna meta. Na sastanku su uglavnom bile politièke tem,  a meðu nama je bio i Pajo poslovoða prodavaonice »UKUS« iz Voæina. Koliko znam bio je Srbin, borac, a ranije je bio i predsjednik Opæine Voæin. Prvi put u životu govorili smo otvoreno i slobodno.

Za vrijeme sastanka javljeno mi je da je moja supruga otputovala za Požegu gdje joj je otac na umoru tako sam i ja iz Virovitice krenuo za Požegu. Ovdje su bili i poslovoðe prodavaonica iz Požege gosp. Tuna iz Pleternice gosp. Zvonko koji su dovezli i Paju iz Voæina te sam ih zapitao kako su oni došli odgovoriše preko Voæina. Ponovno sam zapitao kako je to sigurno - odgovoriše jutros smo prošli tuda te u šali dodadoše, a imamo i taoca sa nama je i Pajo. Odluèili smo se za taj pravac te povezli i Paju.

Stigavši u Voæin zaustavili smo se pred nekadašnjim hotelom. Izašao sam iz auta da protegnem noge a jedna je bila slomljena i u gipsu odmah mi prilazi jedna žena i doèekuje nas rakijom, zaèuðeno sam je pogledao i zapitao se kako ona zna da dolazimo? Prišao je Pajo i ostali, a okolo se vijore èetnièke zastave i uz vrisku jure na mopedima. Bili smo zbunjeni vjerojatno da su èetnici vidjevši nas sa Pajom a u mene slovensku registraciju pomislili da smo Srbi a ja upitah »Pajo što je ovo?« On odgovori »ma ništa to se omladina zeza« Hvala lijepa ovih zastava i Belih orlova se sjeæam iz Drugog svjetskog rata, pružim mu ruku i pozdravim se kao i ostali, kako mi je slomljena noga zamolim Zvonka da preðe u moj auto ne popivši rakiju odmah napustimo Voæin.
Opširnije...
 
IVAN JOHN PRCELA - PEDESETA OBLJETNICA MOJEGA ŽIVOTNOGA DJELA
Vijesti
Subota, 26 Lipanj 2010
Dovršeno u Clevelandu na Svetkovinu Uzašašæa Kristova 2010. i održano u Makarskoj 25. lipnja 2010.      

Hrvati i Hrvatice ovoga diènoga skupa,

 Usred 50. godišnjice postavljanja temelja mojemu životnome djelu OPERATION SLAUGHTERHOUSE-HRVATSKI HOLOKAUST posebnim zadovoljstvom pozdravljam dr. Ivu Duževiæa, Ivana Luèiæa i sve Vas okupljene na ovoj Javnoj tribini u uvijek mi dragoj Makarskoj. Školske godine 1944-1945 upravo ovdje na Visokoj franjevaèkoj bogosloviji u listopadu 1944., ulaskom jugo-partizana u Makarsku, doživio sam najtužniji dan svojega života. Partizansko “osloboðenje” i uspostavljanje hrvatožderne Jugoslavije odmah su urodili muèenièkom smræu fra Dominika Šulente, don Nike Deliæa i drugih Makarskih muèenika. Njima æe se kasnije u punome zamahu POTHVATA KLAONICA od 1945. godine pridružiti i drugi èlanovi Visoke franjevaèke bogoslovije. Ti su: uèeni profesor Bonaventura Radoniæ i sveæenièki kandidati fra Zdravko Simiæ, fra Rudolf Vuèiæ, fra Augustin Glavaš i fra Josip Erceg. Tada se kriva vijest proširila, da sam i ja u nedjelju 10. lipnja 1945. bio ubijen od krvoloènih jugo-partizana. Meðutim, na taj dan je zapoèelo moje dvotjedno skrivanje u Kapucinskome samostanu na Monte San Giusto u Trstu, dok su fratri u svetištu Èudotvorne Gospe Sinjske održavali pogrebne obrede za ubijenoga fra R. Vuèiæa i za mene živuæega, ondašnjeg fra Matu Prcelu.

Tek spomenuta moja gorka iskustva i poratni pokolji po Istri, osobito oni u Bazovici kod Trsta, blizu kojih kao vojnik JA bas tada sam bio, meni su duboko u srce usadili štovanje Predbleiburških, Bleiburških, Mariborskih, Makarskih, Splitskih i mnogobrojnih legija drugih hrvatskih muèenika. O Mariborskim pokoljima iz prve ruke sam doznao 3. rujna 1945. u talijanskome gradu Bologni od fra Vendelina Vasilja. Fra Vendelin je malo kasnije za dr. K. Draganoviæa u Rimu vlastoruèno opisao sve ono sto je on, skrivajuæi se kod franjevaca u Mariboru, puna ÈETIRI mjeseca pomno pratio. To njegovo svjedoèenje 4. svibnja 1946. je bilo objavljeno u dnevniku “Chicago Tribune.” Dr. Ante Èuvalo taj je znaèajan èlanak prošle godine objavio na internetskom portalu Hrvatskog svjetskog kongresa. Potpuno isti detalji kao Dok. LI nalaze se i u mojemu životnome djelu.

Iskaz fra V. Vasilja, Dok. LV u HH iz pera hrvatskog èasnika-pitomca Lovre Jurja Globana, iskazi preživjelih hrvatskih žrtava i nekih partizana nepobitno nam govore, da su nekoliko kilometara dugi protutenkovski rovovi oko Maribora najmasovnije grobište poubijanih hrvatskih branitelja.  Oni su po nalogu hrvatoždera Tita i pod njegovim budnim okom svojim smrtnim ostacima te rovove napunili DA JUGOSLAVIJA MOŽE ŽIVJETI i da se krvavi maršal može kanibalski iživljavati.
Opširnije...
 
UKOP POSMRTNIH OSTATAKA 53. ŽRTVE DAKSE - PETAR VULIÆ
Vijesti
Subota, 26 Lipanj 2010
JUGOKOMUNISTIÈKI ZLOÈINI NA DAKSI
SIMBOL SU STRADANJA JUŽNE HRVATSKE

 Msgr. Mirko Maslaæ, delegat msgr. dr. Želimira Puljiæa Apostolskog upravitelja Dubrovaèke biskupije, nakon što je blagoslovio zajednièku grobnicu na mjestu najveæe jame na Daksi, predvodio je i sprovodne obrede

U subotu, dne 19. lipnja A.D. 2010. s poèetkom u 11 sati pokraj spomen-križa i spomen-obilježjâ na otoèiæu Daksi kraj starodrevnog nam Dubrovnika, u nazoènosti èlanova obitelji umorenih, prijatelja i poštovatelja, te mnogobrojnih hodoèasnika i velikog broja èlanova dvadesetak Udruga proisteklih iz II. svjetskog i, naravno, Domovinskog rata, na posve dostojanstven naèin pokopani su zemni ostatci nevinih hrvatskih (a èijih bi drugo, op. p.) žrtava umorenih u listopadu 1944. od strane predstavnika bezbožnog i totalitarnog jugokomunistièkog režima – diènih nam "osloboditelja" (èitaj – odmetnutih partizanskih bandi).

Njihov jedini grijeh (mislim na Žrtve!) bijaše taj što su ljubili svog Boga, svoju Državu i svoj hrvatski Narod.

Na Daksi su tog zlokobnog listopada 1944. (o èemu je dosta veæ pisano na dugo i široko!) pobijeni ugledni dubrovaèki intelektualci, sveæenici, državni dužnostnici i obièni graðani. Naravno, svi su redom bili - Hrvati!

 »Bilo kako bilo, ubit ih se mora!« – napisao je tada u Dubrovniku (25. listopada 1944.) u svom glasovitom pismu, tj. izvještaju višoj partijskoj instanciji - tada svemoguæi Ante Jurjeviæ-Baja: Hrvat po roðenju, a jugoboljševik po životu, koji je kao takav i umro: »…Što se tièe narodnih neprijatelja do sada ih je otpremljeno što ovamo što onamo oko 60 meðu njima i 8 popova odnosno fratara pored svega toga mnogi se kriju i ne može ih se otkrit, a sad æe bit i teže obzirom na saveznike koji æe ih štiti jedino tu može iskusni ljudi i vojnici, mi smo nakon streljanja objavili plakatom ali dosad ne sve samo tek sutra izlazi jedan dio u javnost a potpisali smo sud komande podruèja jer drugoga nismo imali o ovome svemu dajte vaše mišljenje bilo kako bilo ubit ih se mora a za ove koji se skriju treba æe uèinit sve da ih se uhvati jer to su kaporjuni…«

Zajednièku grobnicu na mjestu najveæe jame na Daksi blagoslovio je msgr. Mirko Maslaæ, delegat apostolskog upravitelja Dubrovaèke biskupije - zadarskog nadbiskupa Želimira Puljiæa, koji je uz nazoènost 30-ak sveæenika i redovnika predvodio i sprovodne obrede.
Opširnije...
 
ZVONIMIR ŠEPAROVIÆ - KLEVETA JE OZBILJAN ZLOÈIN
Vijesti
Subota, 26 Lipanj 2010
  I. Tomiæ Femiæ, 1998.
Senatska vijeænica Sveuèilišta
Rektor 1988./1989. (od 24. 2. 1989.) - 1990./1991. (do 24. 4. 1991.)
Blato na Korèuli, 14. 9. 1928.
Redoviti profesor kriviènog prava na Pravnom fakultetu

Diplomirao je na Pravnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu 1953., doktorirao je 1966. na Sveuèilištu u Ljubljani 1960. U pravosuðu je radio do 1961., kada prelazi na Pravni fakultet. U zvanje redovitog profesora biran je 1979. Usavršavao se u Austriji, SAD-u i Njemaèkoj. Na Pravnom fakultetu obavljao je dužnost prodekana i dekana. Nakon rektorskog mandata bio je ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske od 1991. do 1992. i ambasador pri Ujedinjenim narodima 1992. Suutemeljitelj je, potpredsjednik i predsjednik Svjetskog žrtvoslovnog društva. Predavao je na Sveuèilištu J. J. Strossmayera u Osijeku te na više poslijediplomskih studija u Zagrebu i Rijeci. Za njegova rektorskog mandata obilježena je 320. obljetnica osnutka Sveuèilišta, u jesen 1989., kada je potaknuto osnivanje AMAC-a. Uspostavljena je suradnja s Katolièkim bogoslovnim fakultetom, vraæen je rektorski lanac, zapoèele su demokratske promjene i tzv. Balvan revolucija. U poèasno zvanje professor emeritus Sveuèilišta u Zagrebu izabran je 1998.

  

ZVONIMIR ŠEPAROVIÆ KLEVETA JE OZBILJAN ZLOÈIN

(Izlaganje predsjednika Hrvatskoga žrtvoslovnog društva prof. dr. Zvonimira Šeparoviæa s tribine Hrvatsko slovo uživo – Napad na sudbenu vlast Republike Hrvatske u sluèaju presude klevetniku Predragu Matvejeviæu, održane 8. lipnja ove godine.)
 

Tko od svih nas izgnanih, prijatelji
prvi u Sarajevo
u Vrhbosnu doðe
neka donese smilja i bosilja
mira i veselja
na Kranjèeviæev grob
i na staro Jevrejsko groblje
(iz kojega novi Skiti sreðivahu grad
po mjeri svoje praznine)

(ulomak iz pjesme Mile Pešorde, Židovsko groblje u Sarajevu, 1992/93.)

Mile Pešorda je prije svega i nadasve pjesnik. On kaže u Ars poetica: Poezija je moja svjetiljka što naznaèuje prostor tame: ruka obasjana u otajstvenom tkanju. Prevedena je na talijanski La poesia e mia lampada. On je miran èovjek, uronjen u ovaj svijet patnje i nemira u kojem nosi svoju svjetiljku, svoju lampadu, da bi naznaèio prostor tame. I kad je upozoravao na zla koja su zadesila njegovo Sarajevo, samo je htio osvijetliti prostor tame, tamo ispod Židovskog groblja, odakle su Srbi  rušitelji domova i crkvenih tornjeva / i èarobnih šadrvana/blizu hotela „Evropa“, kako je svjedoèio naš pjesnik mile Pešorda, ubijali Sarajevo.

Opširnije...
 
PREDSTAVLJANJE KNJIGE AUTORA BOŽE VUKUŠIÆA
Vijesti
Subota, 26 Lipanj 2010
U ponedjeljak, 28. lipnja 2010., u 19:00 sati,
u prostorijama Hrvatske mladeži Uzdanica u Zagrebu, Frankopanska 9,
održat æe se prvo predstavljanje knjige

"Hrvatsko revolucionarno bratstvo - Rat prije rata"
u Republici Hrvatskoj.

Knjigu æe predstaviti:
autor Bože Vukušiæ

recenzenti
dr. Ivan Èižmiæ
dr. Josip Jurèeviæ
i
Jure Vujiæ

 
ŽRTVA ZNAK VREMENA - ODRŽAN PETI HRVATSKI ŽRTVOSLOVNI KONGRES ZAGREB - VOÆIN
Vijesti
Petak, 25 Lipanj 2010

Peti hrvatski žrtvoslovni kongres – održan od 18.-20. lipnja 2010.

Potresno svjedoèenje o žrtvama žitelja Voæina poubijanih od svojih susjeda

U petak, 18. lipnja 2010. godine, u Kristalnoj dvorani zagrebaèkog hotela Westin, s poèetkom u 16 sati zapoèeo je Peti hrvatski žrtvoslovni kongres na kojem je u dva dana sudjelovalo stotinjak sudionika iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Amerike, Kanade, Bugarske, Novog Zelanda, jedan od pokrovitelja kongresa iz Australije, a u završnom dijelu kongresa održanom u Voæinu, u nedjelju 20. lipnja odana je poèast žrtvama Voæina i okolnih naselja poubijanim od susjeda Srba i èetnièkih formacija pristiglih iz Srbije 1991. godine. Sam Kongres zapoèeo je hrvatskom himnom i odavanjem poèasti žrtvama, a u uvodnom dijelu prof. dr. Zvonimir Šeparoviæ govorio je na temu „Žrtva znak vremena“, uz dvadeset i pet godina žrtvoslovlja u Hrvatskoj.
Na temu Je li nam potrebno svehrvatsko grobište i gdje?, govorio je biskup Gospiæko senjski Mile Bogoviæ, a isti dan obraðene su i teme, Josip Kolanoviæ: Svaka žrtva ima svoje ime. Tomislav Jonjiæ govorio je o Politièkim progonima u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata, Hrvoje Kaèiæ govorio je o Petru Perici, sveæeniku i glazbeniku ubijenom na Daksi od partizana. Ivan John Prcela iz Ohio, SAD, govorio je o sveæenicima u knjizi Hrvatski holokaust i ulozi Krunoslava Draganoviæa na prikupljanju iskaza i osobnih svjedoèanstava. Damir Borovèak govorio je o Gvozdanskom kao svjetskom uzoru hrvatskog velejunaštva, a Mile Pešorda o problemu
èovjekova bitka u njegovoj dimenziji žrtve. Na temu Hrvati Islamske vjere u povijesti Hrvatske govorio je Mirsad Bakšiæ, a o osobama s invaliditetom u mirovinskom osiguranju Hrvatske govorila je Nevenka Bagariæ, dok je temu pod naslovom Obriši suze Hrvatska obradio Ivo Rendiæ Mioèeviæ.
Prvog dana veliku pozornost prisutnih privukla su izlaganja slovenskih znanstvenika Jože Dežmana i prof. dr. Mitje Ferenca o grobištima Slovenije, a jedna od tema izlaganja bila je „Kad žrtve progovore, živi zamuknu. Zloèin u Hudoj jami“. Ta tema bila je posebno dirljiva, kao i izlaganje o samom grobištu-rudniku u kojem je, samo u otvorenom vodoravnom rovu poratna partizansko-komunistièka vlast pogubila više stotina ljudi, pronaðeno je više stotina mumificiranih leševa, a da bi se došlo do leševa žrtava trebalo je probiti sedam pregrada kojima je zatvoren rov. U rudniku je u meðuvremenu otvoren jedan gornji dio jednog vertikalnog, okomitog rova u kojem se na prvih nekoliko metara pronaðeno stotinjak leševi žrtava, od kojih je oko deset posto pripada ženama i djeci. U rudniku se pretpostavlja da je oko 2500 žrtava, a ostali brojni rudnici su još za istražiti.

O žrtvama Sjeverne Hrvatske

U subotu je Kongres radio u nekoliko dvorana, Zrinjevac, Maksimir i Tuškanac, a u Kristalnoj dvorani prvo predavanje održano don Anto Bakoviæ koji je govorio o ubijenim sveæenicima, èasnim sestrama i bogoslovima, kao i o progonima Crkve. U istoj dvorani Franjo Talan je prisutne izvijestio o grobištima Sjeverne Hrvatske, Varaždinske i Meðimurske županije gdje je istaknuto da je na ovom podruèju, prema izjavama svjedoka, evidentirano u šezdesetak grobišta i stotinjak jama više tisuæa žrtava. Kako u dvorani nije radio projektor prezentacija grobišta, spomen obilježja kao i fotografije s odražen ekshumacije žrtava grobišta Sep Gornji Hrašæan prikazane su na prijenosnom raèunalo što je mogla vidjeti tek manja grupa prisutnih. Kao najveæe grobište spominje se Dravska šuma Varaždin, ujedno najveæe grobište Varaždinske biskupije, a na podruèju Meðimurja zabilježena je 5 lokacija, na podruèju Ivanca i okolice 6 lokacija. Istoèni dio Varaždinske županije. Ludbreg i okolica 17 lokacija koliko ih je i na varaždinskom podruèju dok je na južnom dijelu, koje pokrivaju gradovi Novi Marof i Varaždinske Toplice i opæine Breznica, Breznièki Hum, Ljubešæica i Visoko registrirano 16 lokacija. Autor je zahvalio prof. Šeparoviæu na brizi s kojom okuplja ljude s raznih podruèja kako bi prikazali stradanju u ratnom i poratnom razdoblju, kao i žrtve mirnog razdoblja, stradale u prometu i sportu, kao i u ostalim podruèjima ljudskog stvaranja. Posebno toplo zahvalio je don Anti Bakoviæu koji  s toliko ljubavi i poštovanja vodi istraživanja o stradanju Katolièke crkve, a zahvalio mu je i za sudjelovanje na obilježavanju 50-te obljetnice stradanja sudionika križnog puta na grobištu Pancerica u Virje Otoku, 1995. godine, kao i za podršku kod izgradnje spomen kapele hrvatskog blaženika, kardinala Alojzija Stepinca na veæ spomenutom stratištu. Autor je progovorio i o radu Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava, koje je osnovano 20. rujna 2000. godine, a
koje je trebalo raditi do podizanja spomen križa na najveæem grobištu Varaždinske biskupije, odnosno do ponovnog formiranja Komisije za utvrðivanje ratnih i poratnih  stradanja ili do osnivanja nekog tijela ili ustanove, od Vlade ili Sabora, koje æe nastaviti daljnji rad na prikupljanju podataka o žrtvama i grobištima. Kako se to do sada nije dogodilo rad Društva se nastavlja, a u proteklom razdoblju postavljeno je desetak spomen križeva kod kojih se redovito održavaju komemoracije pa se tako svi koji mogu pozivaju na spomen sjeæanje na žrtve grobišta Kotoribe koje æe se održati na Dan državnosti u petak 25. lipnja s poèekom u 18 sati.

Društvo uspješno suraðuje s brojnim udrugama od HDPZ-a i Hrvatskog domobrana do Društva za ureditev zamolèanih grobov iz Slovenije, a svojedobno smo suraðivali i s Komisijom  Vlade Slovenije za prikrita grobišèa. Suradnja je uspostavljena i s udrugom Daksa iz Dubrovnika pa je tako gospodin Dragutin Šafariæ i izaslanstvo Društva otišao na ukop posmrtnih ostataka na otok Daksu, a u spomen na sjeæanje žrtava bjelovarskog podruèja redovito smo i tamo nazoèni kao i kod prijatelja u Varaždinskim Toplicama.

Treæi dan Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa bio je u Voæinu

Iako je za sudionike Kongresa put za Voæin i Èetekovec bio organiziran autobus odluèio sam, jer bi se u nedjelju kasno vraæao za Varaždin, otiæi na odavanje poèasti žrtvama Voæina iz mjesta stanovanja. Tako sam u nedjelju ujutro, nešto iza šesta sati krenuo, u pratnji sina Blaža kojem sam povjerio fotografiranje, iz rodnog Križovljana, opæina Cestica za Voæin na završni dio Kongresa. Otprilike za 1 sat stigosmo do Koprivnice gdje nas je prièekao kolega Zlatko Pišpek iz Kotoribe te dalje idemo svi zajedno, Blaž, Zlatko i ja. Putem razgovaramo o mjestima kroz koja treba proæi. Oko devet sat veæ smo prošli 150 kilometara te je vrijeme za jutarnju kavu, zaustavljamo se na benzinskoj postaji mislim da je bila u naselju Cabuna.

Programom je predviðeno posjet naselju Èetekovci gdje bi se prema rasporedu u 10 sati trebali položiti vijenci na grobu žrtava èetnièkog terora koje su pobunjeni Srbi poubijali 1991. godine. Zanima me gdje je autobus sa sudionicima Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji su ujutro krenuo iz Zagreba. Gospoða Jadranka Luèiæ, tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva me izvještava da autobus vozi prema Èetekovcima, a pošto su napustili Viroviticu znaèi da su iza nas otprilike 20-25 kilometara. Zlatko prouèava kartu i zakljuèuje da do Èetekovaca imamo još oko trideset kilometara te nastavljamo put.

Opširnije...
 
KOMEMORACIJA I MISA ZADUŠNICA ZA ŽRTVE PORATNIH LIKVIDACIJA GROBIŠTA LEŠ U KOTORIBI
Vijesti
Ponedjeljak, 14 Lipanj 2010

DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA
     RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
Kolodvorska 3, Varaždin - telefon - 098-961-93-15
  
Pozivamo Vas na komemoraciju i misu zadušnicu za žrtve poratnih likvidacija grobišta   Leš u Kotoribi, koja æe se održati na Dan državnosti Republike Hrvatske, u petak, 25. lipnja  2010. godine

Program:
17:45 sati – okupljanje ispred župne crkve u Kotoribi
18:00 sati –župna crkva misa zadušnica za stradale 

Nakon mise molitva kod spomen križa, polaganje vijenaca paljenje svijeæa.

U Republici Hrvatskoj evidentirano je preko šesto grobišta i stratišta žrtava Drugog svjetskog rata i poraæa, a u Meðimurju su spomen križem obilježena stratišta Sep u Gornjem Hrašæanu, Ksajpa kod Šenkovca, Repova šuma kod Štrigove i Leš u Kotoribi gdje je križ postavljen 12. srpnja 2009. godine. Smatramo da svaki èovjek ima pravo na život, a minimum dostojanstva koje smo kao društvo prema pokojniku dužni iskazati i poštivati je i pravo na grob te Vas stoga pozivamo da zajedno odamo poèast žrtvama OZN-inih likvidacija grobišta Leš i poginulima za domovinu Hrvatsku, od nositelja totalitarne vlasti kao i u ratnim i poratnim sukobima proteklog stoljeæa.

U Èakovcu 10. lipnja 2010. godine
Za organizaciju
Franjo Talan i Josip Kolariæ
(095-553-201-90)

 
GENOCID NIJE PRIÈA
Vijesti
Èetvrtak, 24 Lipanj 2010
Èetvrtak, 24. lipnja 2010.
 Genocid nije prièa

Dva je genocida doživio hrvatski narod u dvadesetom stoljeæu, po svršetku Drugoga svjetskog rata i u vrijeme srpske i crnogorske agresije na Hrvatsku poèetkom devedesetih godina. Ni za jedan genocid krivci nisu kažnjeni. Za masakr nad Hrvatima 1945. nije kažnjen ni jedan jedini pojedinac. Za etnocid 1991. do 1995. ad hoc meðunarodni sud za ratne zloèine poèinjene u bivšoj Jugoslaviji kaznio je nekoliko nižerangiranih srbijanskih oficira, nešto se èetnika našlo pred srbijanskim i hrvatskim sudovima, i to je sve.

Stvorena je tako visoka i stalna kultura nekažnjavanja zloèina nad Hrvatima. Njih se izjednaèava s Armencima i Kurdima, koje je takoðer dopušteno masovno ubijati.

Zadnjih je dana sva strahota te visoke kulture i opet doživjela potvrdu svoje trajnosti, bešæutnosti, licemjerstva i sklonosti bezoènom krivotvorenju povijesti. Josipoviæev posjet Bleiburgu mogao je biti prvi korak, ali izjave koje je dao bacaju u prah sve dobre nade naivnih. Izjava da je sada "ta prièa završena što se tièe politike" besmislena je, netoèna i uvrjedljiva. Prije svega, genocid nije prièa , nego užasan masovni zloèin nad zarobljenim vojnicima i civilima. Rabljenjem rijeèi "prièa" relativizira se i minorizira jedna velika tragedija, štoviše prenosi se u podruèje fikcije, davnih i koprenom vremena zastrtih zbivanja upitnoga zbiljskog izvora. Drugo: odavanje poèasti nevinim žrtvama, kako je Josipoviæeva bleiburška predstava intonirana, i opet se vrijeðaju žrtve poglavito zato jer nije imenovan krvnik.

Ni jednom rijeèi Josipoviæ nije spomenuo da se radi o žrtvama komunistièkih zloèina, ni jednom rijeèi rijeèi nije spomenuo partizanske krvnike, odnosno tada veæ organiziranu jugoslavensku vojsku èiji su predstavnici zapovjedili i podèinjeni izravno izvršili genocidni zloèin. Nije spomenuo Tita, nije spomenuo da su komunisti i prije Bleiburga, te zatim i za cijelo vrijeme jugokomunistièke vladavine ubijali Hrvate. Spomenuo je znaèi samo "nevine žrtve". Ako se ondje našao neki mlaði strani izvjestitelj bez temeljnih poznavanja povijesnih èinjenica, nikako nije mogao razumjeti što se u stvari dogodilo u svibnju 1945. Je li Josipoviæ spomenuo Britance koji su svjesno predali Hrvate u ruke ubojica? Nije ni to. Je li barem spomenuo britanske dokumente po kojima je na Bleiburgu bilo 750.000 Hrvata, od toga pola milijuna civila? Nije. Tako se, na krajnje infantilan i licemjeran naèin pokušava zataškati bit bleiburške tragedije.

Na taj se naèin ta "prièa" glede politike ne može i ne smije završiti, niti je završena. Radi se o prekovoljnoj i prozirnoj gesti , indiferentnoj predstavi koja je potaknuta rezolucijom Vijeæa Europe, ali je u izvedbi trebala pokazati da je odigrana u svrhu zaštite komunistièkih zloèinaca. Ta krvava rana i dalje æe biti uzrokom podjela u hrvatskom društvu, s tim što podjela nije simetrièna – na jednoj je strani velika veæina hrvatskoga naroda, na drugoj manjinska skupina koja terorizira veæinu i povijesni falsifikat podiže na razinu službene državne politike, eskuplirajuæi najveæi moguæi zloèin, dakle genocid. U istom stilu Josipoviæ namjerava riješiti pitanje genocida iz devedesetih.

Mediji su se u cijeloj stvari držali iznimno neutralno, prenosili a vrlo malo komentirali. No bilo je upravo tragièno èuti najavu voditeljice HTV-a koja je ( u svezi s Mesiæevom reakcijom) rekla da je "i on osudio žrtve". Još jedan susret s novinarskim idiotizmom koji se tolerira na javnoj televiziji.
Opširnije...
 
SRETAN TI IMENDAN GENERALE!
Vijesti
Èetvrtak, 24 Lipanj 2010
PROSLAVA IMENDANA GENERALA HRVATSKE VOJSKE ANTE GOTOVINA 2010.

 I ove smo godine proslavili imendan poštovanog i voljenog nam general-pukovnika Hrvatske vojske i junaka Domovinskog rata, Ante Gotovine.

U organizaciji HVIDR-a Èrnomerec - Zagreb, predsjednik Renato Šelj, i udruge Hrvatska bašæina, u subotu 12. lipnja u 19 sati, na blagdan Srca Marijina, a uoèi blagdana sv. Ante, u crkvi Sveta Mati slobode, Sv. misu za Domovinu, za sve hrvatske branitelje, posebno generale u Haagu, a povodom imendana Ante Gotovine, predvodio je don Ante Vasilj, župnik, a pjevali su pjevaèi zagrebaèkih crkvenih zborova okupljeni u udruzi Hrvatska bašæina. Zbor je pod ravnanjem Anite Kaiæ, uz orguljašku pratnju Eve Kirchmayer Biliæ izveo Hrvatsku misu Ive Perana, Psalam U Tebe se Gospodine uzdam, Anðelka Klobuèara koji su izveli solisti Marija Vidmar Dangubiæ i Ante Topiæ, a sopranistica Nikolina Pinko izvela je Schubertovu Ave Marija. Cijeli je puk zapjevao i Èuj nas Majko, nado naša i Rajska Djevo, kraljice Hrvata obraèajuæi se srcu odvjetnice Hrvata... Proèitana je imendanska èestitka generalu, a mladi hrvatski pjesnik Krešimir Šimiæ, sin poginulog hrvatskog branitelja u obrani Vukovara, proèitao je svoju pjesmu „Ne, prokleti neæete biti“, objavljenu u knjizi Suze moje duše ...Nakon sv. mise svi su nazoèni imali priliku potpisati se ili sami napisati svoju imendansku èestitku Anti Gotovina, te kupiti knjige monografiju „Bašæina“ od Jasenke Poliæ Biliško i „Suze moje duše“ od Krešimira Šimiæa. Sv. Misi je bila nazoèna i èasna sestra Mirjam, karmelièanka.
 U nedjelju 13. lipnja  su se èlanovi HVIDR-e iz Zagreba  i udruge Hrvatska bašæina pridružili proslavi  blagdana sv. Ante na Zavižanu, na opjevanoj hrvatskoj planini Velebitu. Prije deset godina, zagrebaèki planinari pod vodstvom Mladena Majhena i Ante Vukušiæa izgradili su kapelicu sv. Ante na Zavižanu koju je tada blagoslovio Mons. Dr. Mile Bogoviæ, biskup gospièko-senjski uz pjesmu pjevaèa Hrvatske bašæine. U kratkom druženju i pjesmi s biskupom Milom Bogoviæem, proslavili smo desetgodišnjicu, prisjetili se svih naših hrvatskih branitelja i uputili èestitku generalu Anti Gotovina.Zahvalni na divnim trenucima i gostoprimstvu zagrebaèkim planinarima, opijeni zrakom i ljepotom našeg Velebita, krenuli smo prema Pakoštanima. 

U prepunoj crkvi Uzašašæa Gospodinova u sunèanim  Pakoštanima, zavièaju Ante Gotovine, Sv. misu je u 19. sati predvodio župnik Pakoštana, don Mario Sikiriæ, a uzvelièali ju pjesmom  pjevaèi iz Zagreba okupljeni u udruzi Hrvatska bašæina. Izvedena je Hrvatska misa, Rudolfa Matza, a Zborom je ravnala Darjana Blaæe Šojat, uz orguljašku pratnju Eve Kirchmayer Biliæ. Psalam U tebe se Gospodine uzdam, od Anðelka, Klobuèara su pjevali Marija Vidmar Dangubiæ  i Ante Topiæ, a Schubertovu Ave Marija je pjevala Milka Gojèeta. Na kraju mise Jasenka Poliæ Biliško je proèitala imendansku èestitku Generalu koju su ispred crkve potpisali svi koji su željeli. Sv. misi je nazoèio naèelnik Pakoštana gospodin Milivoj Kurtov i predsjednica udruge Žena u Domovinskom ratu Marija Sliškoviæ. Nakon mise kroz cijelo mjesto je održana velika procesija. Zaorila se hrvatska puèka pjesma predvoðena predivnim glasovima domaæih pjevaèa. Pjesma je odzvanjala mjestom koje živi u oèekivanju povratka, nepravedno optuženog i zatvorenog generala…
Ljepoti Pakoštana, prekrasnom plavetnilu èistog mora i sunèang dana, nisu mnogi mogli odoljeti, pa je prije povratka u Zagreb bilo i kupanja. Ovaj puta nije više bilo vremena za posjetu Vidikovacu  na brdu Kamenjak i kamenoj kapelici koja je izgraðena iznad jedne kraške jame u kojoj na dubini od 57 metara leže kosti, nijemi svjedoci partizanskih zloèina nakon II svjetskog rata u tom kraju. Do Vidikovca vodi Križni put posveæen upravo tim komunistièkim  žrtvama - sigurno je, obeæali smo, doæi æemo opet.

Nakon dogovora o slijedeæim susretima, s vjerom i nadom da æe slavljenik biti uskoro s nama, slijedio je povratak u Zagreb.

Jasenka Poliæ Biliško
Hrvatska bašæina
 
SPOMEN HODOÈAŠÆE SVETOJ ANI u KOSOVO kod KNINA
Vijesti
Srijeda, 23 Lipanj 2010
HRVATSKO ŽRTVOSLOVNO DUŠTVO
u suradnji s hrvatskim udrugama

organizira

SPOMEN HODOÈAŠÆE SVETOJ ANI u KOSOVO kod KNINA
u ponedjeljak 26. srpnja 2010. godine

SVETU MISU I PROCESIJU
S POÈETKOM U 10.00 SATI

PREDVODI
MONS. ANTE IVAS, BISKUP ŠIBENSKI


U spomen na 69-tu godišnjicu pokolja hodoèasnika 1941. koje su na povratku s hodoèašæa, prethodno zaustavivši vlak naèinom istovjetnim „balvan revoluciji“ iz 1991., muèki pobili i u kršku jamu Golubinjaèu (do danas neistraženu ili barem dostojno poštovanju žrtve i èasti živa èovjeka obilježenu) bacili srpski èetnici, a koji nadnevak su jugo-komunistièke vlasti slavile kao „dan ustanka naroda u SR Hrvatskoj i SR Bosni i Hercegovini, a danas ga srpska stranka SDSS nameæe vladajuæoj politièkoj koaliciji i javnosti kao „dan antifašistièkog ustanka naroda Like“!


polazak iz Zagreba autobusima u 5.00 sati ujutro;
o prijevozu iz ostalih mjesta Hrvatske i BiH, graðani æe se naknadno obavijestiti,
cijena autobusnog prijevoza i ruèka bit æe minimalne.


Za sve daljnje informacije, molimo obratiti se na e-mail adresu:
Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript
 

 

 
VERA VALÈIÆ BELIÆ - PRED JAMOM U SVIBNJU 1945-te
Vijesti
Srijeda, 23 Lipanj 2010

PRED JAMOM u svibnju 1945-te


Stoji
i broji:

Još ih je devet
ispred njega.
Broj se smanjuje.

Boji li se?

Boji se za majku
koja više nikada
ne æe prestati plakati.

Boji se za dragu
koja nikad
ne æe prestati èekati.

Boji se za djecu
koja se nikada
ne æe roditi.

Boji se za Hrvatsku
koju više
ne æe moæi braniti.

Boji se kad ode deveti
polumrtav æe i on padati,
stopit æe se krv i uzdasi
muèenika,
a molitve
æe se utišati.

Vera Valèiæ-Beliæ – hrvatska pjesnikinja, Vancouver, Canada - uz 60-tu obljetnicu Bleiburškog pokolja.


U radnom posjetu Zagrebu pjesnikinja Vera Valèiæ Beliæ uèestvovala je u radu Petog Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa koji je trajao od 18. do 20. lipnja 2010. godine, a koji se odvijao u Zagrebu i Voæinu. Puna emocija u susretu sa Domovinom gða Vera uživa u šetnji gradom, ali i u susretima sa svojim prijateljima, sestrom s obitelji... hodoèašæe na Jazovku, koju uvijek iznova osobno teško proživljava... Na putu prema Osijeku, a zatim prema Jadranu... neka je Hrvatska prigrli i èuva...

 
PRIOPÆENJE DRUŠTVA HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA HERCEG BOSNE - MOSTAR
Vijesti
Utorak, 22 Lipanj 2010
 
SUZE ZA VOÆIN
Vijesti
Nedjelja, 20 Lipanj 2010

Link koji vodi na pregršt fotografija i bilježenja dogaðanja sa V Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa pogledajte na linku gosp. Željka Jovanoviæ, èlana i fotografa Hrvatskog žrtvoslovnog društva.

http://cid-50b3f23e9e582c82.photos.live.com/browse.aspx/H%c5%bdD/PETI%20HRVATSKI%20%c5%bdRTVOSLOVNI%20KONGRES-%c5%bdRTVA%20ZNAK%20VREMENA

Danas u Voæinu, na komemoraciji žrtava iz 1991. godine, malo tko je ostao ravnodušan i bez suze u oku. Nakon prikazivanja filma o stradanjima u Voæinu, sve nakon prikazivanja bila je blijeda sjenka onoga što smo doživjeli gledajuæi film. Um ne želi prihvatiti realnost prikazanog filma.
Zahvaljujemo se graðanima grada Voæina na iskazanom gostoprimstvu, na prekrasnoj misi, na prekrasnom zboru mladih koji su tako od srca prekrasno pjevali... Hvala gradonaèelniku grada Voæina, hvala gosp. Miroslavu Gazdi i hvala svim divnim ljudima koje smo danas upoznali.

Izvještaj opširniji tek slijedi.
Jadranka Luèiæ
tajnica Hrvatskog žrtvoslovnog društva

 
POZIVNICA NA SVEÈANOST OTVARANJA PETOG HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG KONGRESA
Vijesti
Srijeda, 16 Lipanj 2010

 

Poštovani èlanovi i prijatelji Hrvatskog žrtvoslovnog društva,

pozivamo vas na otvorenje V Hrvatskog žrtvoslovnog kongresa 18.06.2010. godine u 16:00 sati u Kristalnu dvoranu Hotela Westin.

U subotu od 08:00 sati nastavlja se radni dio Kongresa, rad u Kristalnoj dvorani, dvorani Zrinjevac i u dvorani Maksimir, do 13:00 sati.

Prof. Zvonimir Šeparoviæ

 
POKOP POSMRTNIH OSTATAKA POBIJENIH NA OTOKU DAKSA 1944. GODINE
Vijesti
Nedjelja, 13 Lipanj 2010
 DUBROVNIK: UDRUGA „DAKSA 1944/45“

OBAVJEŠTAVA

U subotu 19. lipnja 2010 god. na otoku Daksa
uz crkvene æe se obrede obaviti

POKOP POSMRTNIH OSTATAKA
POBIJENIH NA OTOKU DAKSA
1944. GOD.

Istoga dana naveèer u 19.00 u Katedrali sv. Misa zadušnica
Prijevoz brodovima na otok sa polaskom iz luke Gruž (Mali mul)
od 09,00 sati i povratkom sa otoka po završetku pokopa oko 12.00 sati.

 
DOŽIVOTNI ZATVOR ZA GENOCID U SREBRENICI
Vijesti
Petak, 11 Lipanj 2010
Doživotni zatvor za genocid u Srebrenici

Hrvatska radio televizija
http://www.hrt.hr/vijesti/
10. 06. 2010.

Meðunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) donio je presude sedmorici vojnih i policijskih dužnosnika bosanskih Srba za zloèine poèinjene u Srebrenici i Žepi 1995., osudivši ih na zatvorske kazne u rasponu od pet godina do doživotnog zatvora, ponovno potvrdivši tom presudom da je u Srebrenici poèinjen genocid. Obavještajni èasnik vojske bosanskih Srba Vujadin Popoviæ i pukovnik Ljubiša Beara proglašeni su krivim za genocid u Srebrenici i osuðeni na kaznu doživotnog zatvora, objavio je predsjedavajuæi sudac ICTY-a Carmel Agius.
Opširnije...
 
KOMEMORACIJA U VIRJE OTOKU 13. lipnja 2010.
Vijesti
Petak, 11 Lipanj 2010
DRUŠTVO ZA OBILJEŽAVANJE GROBIŠTA
     RATNIH I PORATNIH ŽRTAVA
Kolodvorska 3, Varaždin - telefon - 098-961-93-15, 
Žiro raèun 2360000-1101736832, MB 01517163,  OIB 20358865131


Pozivnica


Kojom Vas pozivamo na komemoraciju za žrtve poratnih stradanja poubijane poèetkom lipnja 1945. godine kod naselja Virje Otok.

Komemoracija æe se u Virje Otoku održati u nedjelju, 13. lipnja 2010. godine

Program:
15,30 Okupljanje na parkiralištu kod spomen križa i kapelice
15,40 sati
– himna, prigodna rijeè predstavnika Društva i pokrovitelja komemoracije - polaganje vijenca – molitva
16,00 sati misa zadušnica za stradale koju æe u kapeli  Blaženog kardinala Alojzija Stepinca služiti vlè Ivan Košiæ, župnik župe Uzvišenja sv. Križa

 Spomen podruèje Pancerica, grobište, križ i spomen kapela u Virje Otoku

Nedjeljnom komemoracijom obilježit æe se 65-a  obljetnica poratnih stradanja i masovnih likvidacija na podruèju Pancerice na koje su žrtve u noænim satima dovožene iz smjera Varaždinu, tu likvidirane i u tri jame pobacane te su ih kasnije mještani obližnjeg naselja Virje Križovljansko morali zagrnuti zemljom.
Do grobišta Pancerica najjednostavnije je doæi iz Cestice, udaljena 18 km od Varaždina u smjeru Maribora. Putuje se Dravskom ulicom preko naselja Križovljangrad, a može se doæi i preko Otok Virja ali se kod graniènog prijelaza mora skrenuti prema Križovljangradu.

Radujemo se Vašem dolasku!

Komemoracija se održava pod pokroviteljstvom Opæine Cestica

Predsjednik Društva
Franjo Talan
 
PROSLAVA IMENDANA GENERALA ANTE GOTOVINE
Vijesti
Srijeda, 09 Lipanj 2010
SRETAN TI IMENDAN GENERALE!

PROSLAVA IMENDANA
GENERALA ANTE GOTOVINE

U subotu 12. lipnja u 19 sati u Crkvi sv. Mati slobode don Ante Vasilj æe slaviti Sv. Misu za Domovinu, sve Hrvatske branitelje, osobito zatvorenike u Haagu, povodom imendana GENERALA HRVATSKE VOJSKE – ANTE GOTOVINE. Misno æe slavlje uzvelièati svojom pjesmom pjevaèi zagrebaèkih crkvenih zborova okupljeni u udruzi Hrvatska bašæina.

Nakon mise æe svi nazoèni moæi potpisati imendansku èestitku Generalu.

U nedjelju, 13. lipnja, u rodnom mjestu generala Ante Gotovina, u Pakoštanima, župnik crkve Uzašašæa Gospodinova, don Mario Sikiriæ, slaviti æe Sv. Misu u 19 sati. Na misi æe takoðer pjevati pjevaèi udruge Hrvatska bašæina iz Zagreba.

Našeg poštovanog i voljenog generala Hrvatske vojske i Heroja Domovinskog rata, molitvom i pjesmom, preporuèit æemo njegovom i našem zaštitniku - sv. Anti.

Svjesni da se danas Hrvatska brani u Haagu, zahvalni Anti i svim hrvatskim braniteljima  jer su u oružanoj borbi, s krunicom oko vrata i zagledani u Križ, pobijedili  i obranili  naše pravo na život, želimo moliti vjeènog Pastira i Uèitelja, da nama i Anti udijeli svoj Mir i Vjeru u Pobjedu.

Jer s Antom je Istina i mi – Hrvatski narod.

Organizatori proslave:
HVIDR-a Èrnomerec, Zagreb, predsjednik Renato Šelj
Hrvatska bašæina, Zagreb, Jasenka Poliæ Biliško
Medijski pokrovitelj: Hrvatsko slovo
 
SPOMEN POHOD JAZOVKA - 22. LIPNJA 2010.
Vijesti
Srijeda, 09 Lipanj 2010

 
Više...
«« Poèetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeæa » Kraj »»

Stranice 1041 - 1170 od 1223
 
Top! Top!