www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica
Srijeda, 11 Prosinac 2019
 
 
KRIŽNI PUT NA MACELJSKOJ GORI
Vijesti
Èetvrtak, 14 Ožujak 2013
Župa Sv. Juraj Ðurmanec, u suradnji s Društvom hrvatskih katolièkih muževa i Udrugom „Macelj 1945“., u subotu 16. ožujka 2013., tradicionalno pred V. korizmenu nedjelju, održava IV. križni put „Stopama pobijenih Ðurmanec-Ilovec-Macelj“ 

RealAudio            MP3

Molitva Križnog puta poèinje u 09.00 sati na prvoj križnoj postaji – Željeznièkom kolodvoru u Ðurmancu, do kojeg su partizani u svibnju 1945. dovozili veæ teško izmuèene zarobljene hrvatske civile i vojnike pa ih od tuda pješice tjerali do prethodno im veæ iskopanih grobnih jama u Maceljskoj gori.
Križnim postajama na mjestima pogubljenja žrtava, nakon otprilike 8 km, dolazi se do posljednje 14. postaje Macelj, gdje æe u crkvi Muke Isusove, Svetu Misu služiti predvoditelj križnoga puta, mjesni župnik o. Vlado Mustaæ.
Pred postajama i kapelicama duž križnog puta hrvatskih muèenika iz 1945., molit æe se „Križni put Gospodina našega Isusa Krista – na spomen žrtvama Križnoga puta“, koji je napisao o. Bonaventura Duda. Više o tomu govori Željko Tomaševiæ.
Maceljsko gorje kod Krapine je najveæe do danas otkriveno stratiše sveæenika, redovnika, hrvatskih civila i vojnika na podruèju Republike Hrvatske.
 
Križni put razoružane hrvatske vojske i civila je zapoèeo na Bleiburškom polju, gdje su ih Englezi izruèili partizanima, koji su ih potom okrutno ubijali i tjerali do nebrojenih stratišta, uskraæujuæi im hranu i vodu. 
Veliko mnoštvo Hrvata je smjerom preko Dravograda dotjerano u 60-ak km udaljeni Maribor, gdje su ih prema procjenama pobili èak do 60.000, a preostale su razvrstali u kolone križnih putova, od kojih su jednu usmjerili prema Maclju, Ðurmancu, Krapini i sabirnim logorima u Mirkovcu i Oroslavlju. 
Prema svjedoèenju zapovjednika Vojne OZNE u Krapini i jednog od glavnih osumnjièenika za poèinjenje zloèina, partizanskog poruènika Stjepana Hršaka, koje je objavljeno u listu „Nacional“, br. 27 od 24. svibnja 1996. (str. 22), ti muèenici nisu ni u zagorskim logorima dobili vode ni hrane, veæ su pojeli svu travu na poljani i sve lišæe po granama. Smrtnom kaznom se prijetilo svakomu tko bi im pokušao dobaciti komadiæ kruha ili dati vodu. 
Na poljani kod Ðurmanca su bile zaustavljene prve kolone zarobljenika, a u selu je bilo i sabiralište na pilani izmeðu groblja i crkve, kao i na proplanku uz šume s obje strane sela. 
Partizanski zloèinci su izmuèene ljude tjerali do grobnih jama iskopanih u šumama Maceljske gore, èak i na visokim vrhovima poput Ilovca, gdje su ih potom na najokrutnije naèine ubijali. Nad ljudima su se iživljavali pucajuæi im u prepone pa ih zatrpavali u jame, još žive i u mukama. Ipak, partizani su veæinu maceljskih žrtava ubili sjekirama i drugim hladnim oružjem. 
Zloèin na Maceljskoj gori je veæ u lipnju 1945., prvi zabilježio gvardijan franjevaèkog samostana o. Ostijan Ostrugnaj u „Kronici Franjevaèkog samostana u Krapini“, i to kao „najbolniju ranu u Krapini“, „klaonicu tolikih nevinih žrtava“ –stratište na gori Macelj. Zapisao je imena 11 sveæenika i bogoslova i 9 redovnika franjevaca, ubijenih na mjestima Lepa Bukva, na Ilovcu i u Smiljanovoj grabi. 
Uz gvardijanovu Kroniku, za otkrivanje maceljskoga zloèina je najzaslužniji gospodin Fran Živiènjak, koji je nakon 1990., uspio nagovoriti partizanskog vodnika i djelatnika Vojne OZNE Mladena Šafranka da za života otkrije mjesta mnoštvenih grobnica. 
Tako je 1992. otvorena prva jama pod oznakom „IVd“, u koju su partizanske ubojice bacile pobijene sveæenike, bogoslove i civile, a potom su otvorene još 22 jame. 
U njima su pronaðeni ostatci ukupno 1.163 žrtve, koji su potom zbog nebrige državnih tijela, punih 12 godina bili odloženi na Zagrebaèkom medicinskom fakultetu, a dostojno su na Maclju pokopani tek 22. listopada 2005. godine. Hrvatski mediji su pokop èak 1.163-oje ljudi, sramno oglasili tek kao sporednu vijest. 
Samo prema spoznajama partizana Šafranka, na Maceljskoj gori je pobijeno oko 13. 000 ljudi, èija su tijela zakopana u još 130 neotkrivenih jama. Šafranko je otkrio i imena 15 ubojica, dok se imena ostalih 45 ubojica, nije mogao sjetiti. 
Nakon objave njegova imena u listu „Nacional“ 1996., svjedok Šafranko je umro pod èudnim okolnostima. 
Naknadno su na Maceljskoj gori otkrivene još 32 mnoštvene grobnice, koje još nisu otvorene.
Svjedoèenja i druge dokaze o naèinu i mjestima poèinjenja zloèina, žrtvama, muèiteljima i ubojicama, gospodin Fran Živiènjak je objavio u knjizi „U vjeèni spomen“, posveæujuæi je svojim prijateljima i muèenicima, kao trajni zapis njihove neopisive patnje i straviène smrti.
 
Primjerice, svjedoèenja i prikupljeni dokazi upuæuju na Stjepana Hršaka kao krvnika 20-orice sveæenika i franjevca. Unatoè podnesenoj kaznenoj prijavi, nadležna državna tijela nisu protiv njega pokrenula kazneni postupak pa on slobodan živi u vili na zagrebaèkom Tuškancu. 
Optuženom Hršaku je javnu zaštitnièku podršku osobno pružao i bivši predsjednik Stipe Mesiæ, jednako kao i 2011. uhiæenom Josipu Boljkovcu, dok je istodobno, zajedno s tzv. „antifašistima“, zagovarao progon hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, hineæi jednak odnos prema zloèinu. 
Svjedoèenja o Ivanu Fiziru kao o najpismenijem istražitelju Civilne OZNE, nakon èijeg ispitivanja su ljudi odvoðeni u smrt, zanimljiva su zbog znakovitosti društvenog stanja 1993., kada je u slobodnoj Hrvatskoj, Fizir postao gradonaèelnik Krapine.

Za partizanske zloèine na Maceljskoj gori, koji su strašni po mnoštvenosti i naèinima ubijanja žrtava, do današnjega dana nije nitko odgovarao.

Meðutim, nedugo nakon objave knjige „U vjeèni spomen“ 1998., i njezin autor Fran Živiènjak je naðen mrtav u svom stanu u Zagrebu.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomaševiæ, èlan Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Udruga „Macelj 1945“ je za sve koji žele hodoèastiti na Križni put na Maceljsku goru, osigurala prijevoz iz Zagreba, s polaskom u 7.30 sati ispred Koncertne dvorane „Vatroslav Lisinski“, za koji se potrebno predbilježiti gosp. Damiru Borovèaku, na broj
mob. 091-2539039
 
NEKAŽNJENI ZLOÈINI
Vijesti
Èetvrtak, 14 Ožujak 2013
http://hr.radiovaticana.va/news/2013/03/13/neka%C5%BEnjeni_zlo%C4%8Dini/cro-672993

Kad se veæ zna datum izbora hrvatskih predstavnika za èlanove europskog parlamenta nakon 1. srpnja ove godine, Katolièki tjednik "Glas Koncila" u komentaru najnovijeg broja ocjenjuje da je posljedica antihrvatske politike sve brže propadanje hrvatskih sela, depopulacija èitavih podruèja i sadašnja gospodarska kriza s prateæim osiromašenjem sve širih krugova hrvatskoga stanovništva. Pritom Mikleniæ istièe da je u prvome redu za to odgovorna vlada i pojedina ministarstva jer ne vode jasnu državnu politiku interesa hrvatskih graðana da osobito na gospodarskim podruèjima oèuvaju i zajamèe održivost i razvitak". Stoga je opravdano pitanje je li i koliko Hrvatska spremna za Europsku uniju i koliko æe nas to koštati, premda se istièe da æe moæi dospjeti do potrebnih fondova, ali se ne spominje koliko æe Hrvatska tim fondovima morati pridonijeti.
Komentirajuæi danas u subotu prikazan film na Hrt-u o Zvonimiru i Julienne Bušiæ, Ivica Šola u Glasu Slavonije meðu ostalim piše: Kod Bušiæa teror nije bio sredstvo ni svrha pothvata u koji su se upustili. Sve je bilo zamišljeno kao neka vrsta 'performansa', odnosno skretanja pozornosti na sustavni terorizam jedne totalitarne države (SFRJ), države èiji je terorizam prema neistomišljenicima od 1945. pa nadalje, do danas ostao nekažnjen.
 
To je bio sustavni državni terorizam koji je, u Jugoslaviji i emigraciji, ubijao, proganjao i zatvarao drugaèije uz prešutno odobravanja ili ignoriranje slobodarskoga svijeta u koji se naivno uzdao Bušiæ, svijeta i države (SAD-a) koja je Bušiæa osudila kao terorista, a Jugoslaviju uz pomoæ Miloševiæa do zadnjega dana održavala na životu, tolerirajuæi Miloševiæev ustavno-pravni i fizièki terorizam. I da ironija bude konaèna, Bušiæ je pravomoæno presuðen i izdržao je kaznu, Miloševiæ nije, bezoèno umrijevši u strogo kontroliranom zatvoru, zakljuèuje autor sa znakom upitnika.
Nama ostaje i nakon priloga koji slijedi tisuæu pitanja o tome zašto se ne procesuiraju krvnici nakon drugoga svjetskoga rata i kako to da su oni koji ih raskrinkavaju umrli pod nerazjašnjenim okolnostima. Mentalitet ondašnjih progonitelja èini se da se još otima istini.
 
 
DAMIR BOROVÈAK: POZIV NA PREDSTAVLJANJE
Recenzije i najave knjiga
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
 
MARIJA SLIŠKOVIÆ 'ZAGREPÈANKA GODINE' .
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
https://www.youtube.com/watch?v=IXf7_ITEZC8

Preporuèujemo video link Oskara Šaruniæa

Objavljeno u 10. 03. 2013.

Predsjednici udruge 'Žene u Domovinskom ratu' Mariji Sliškoviæ danas je na sveèanoj sjednici zagrebaèke Gradske skupštine uruèena nagrada 'Zagrepèanke godine' za iznimnu potporu ženama u razotkrivanju ratnog zloèina silovanja žena u Domovinskom ratu. Poslije zagrebaèke Gradske skupštine gradonaèelnik Bandiæ je pripremio domjenak u Dvercima. A poslije Dveraca domjenak se nastavio u prostorijama kojie su žrtve srbo-èetnièkih silovanja dobile od grada Zagreba kao i u Vukovaru.

 
HRVATSKA AKADEMSKA ZAJEDNICA DOMOVINE I DIJASPORE
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
Mladen Markaè i Ante Gotovina proglašeni su poèasnim èlanovima Hrvatske akademske zajednice domovine i dijaspore na danas održanoj sveèanoj sjednici u Zagrebu. Inaèe, za najženu Hrvatske u 2012. s najveæim doprinosom za fizièko i mentalno zdravlje Hrvata priznanja HAZUD-a dobila je Karolina Vidoviæ Krišto. 

Osim toga, u sklopu sveèanosti koja je bila u prostorijama prosvjetno-kulturne i humanitarne udruge Belot klub Velebit otvorena je izložba karikatura Otta Reisingera.
 
PREPORUÈUJEMO VIDEO PRILOG: SLIKA HRVATSKE
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
https://www.facebook.com/groups/401815653238143/permalink/438031819616526/#!/groups/401815653238143/permalink/438031819616526/

U subotu 9. ožujka 2013. g. emitiran je iznimno dojmljiv dokumentarac gðe Ljiljane Bunjevac Filipoviæ o istini o dogaðajima iz 70-ih, te braènom paru Julie i Zvonko Bušiæ.

Prvi opsežniji prilog na Hrvatskoj televiziji snimila je i prikazala upravo Karolina Vidoviæ Krišto u emisiji "Slika Hrvatske"

Objavljeno u 17. 06. 2012.
Gostovanje književnice Julenne Eden Bušiæ u televizijskoj emisiji HRT-a Slika Hrvatske, 9. lipnja 2012.

 
PRAVO NA VODU NIJE LJUDSKO PRAVO?
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
http://www.volim-hrvatsku.hr/

Njemaèki parlament je na glasovanju imao temu vlasništva voda i veæina je glasovala da PRAVO NA VODU NIJE LJUDSKO PRAVO ! 



Famozni zakon o strateškim investicijama samo je dio globalnog dijaboliènog plana. Vi koji imate djecu, razmislite si što im to želite i kakav im život želite, prihvaæajuæi ove grozote kao "put koji nema alternativu". 

Evo kako su glasali zastupnici u Bundestagu:
299 zastupnika smatra da voda nije ljudsko pravo i glasovali ZA prodaju vode korporacijama 
75 Zastupnika nisu zainteresirani za ovu temu i uopæe ne glasuju
124 zastupnika nemaju mišljenje o ljudskim pravima i glasovali su suzdržano
samo 122 zastupnika glasovalo je protiv privatizacije vode.

Tko je toliko naivan ili glup da pomisli da æe "ureðene zemlje Eu" štiti interese hrvatskog društva, naroda i države ? Nalazimo se u predvorju pakla, što se treba dogoditi da hrvatski narod toga postane svjestan?

Ja svim srcem Volim Hrvatsku i boriti æu se do zadnjeg atoma snage protiv sotonskog plana "Eu - put bez alternative". A vi?

Roko Šikiæ
 
POZIV NA TRIBINU "STOPAMA MIRA" U HRVATSKOM SLOVU
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
 fra MILJENKO STOJIÆ
Kard. Stepinca 14, 88 220 Široki Brijeg
tel: 039 700-325; faks: 039 700-326;
Ova email adresa je zaštiæena od spam robota, nije vidljiva ako ste iskljuèili Javascript ; www.miljenko.info

Zagreb, 5. ožujka 2013. (HKZ-Hrvatsko slovo) – U dvorani HKZ-Hrvatskog slova 14. ožujka u 19.00 održat æe se tribina »Stopama mira« s temom: »fra Miljenko Stojiæ – Jedno djelo u zrcalu sadašnjosti«. O Stojiæu kao književniku, teologu i novinaru govorit æe Hrvoje Hitrec, dr. sc. Jure Krišto i Mate Kovaèeviæ. Bit æe takoðer i govora opæenito o hrvatskoj književnosti u današnjem vremenu, komunistièkim zloèinima u Zagrebu i okolici, o medijima u Hrvatskoj.

Na tribini æe se moæi nabaviti i zadnje Stojiæeve knjige, kao i literatura potekla iz rada Vicepostulature postupka muèeništva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe«. Ne æe biti zaboravljena ni povjerenstva za obilježavanje i ureðivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraæa na podruèju više opæina u Herceg Bosni, BiH.

Vijest o tribini priopæimo i drugima. Hvala na dolasku.
 
NOVE POSTAJE KRIŽNOG PUTA HRVATSKOG NARODA
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Ožujak 2013
http://hr.radiovaticana.va/news/2013/03/10/hrvatska_je_umre%C5%BEena_kri%C5%BEnim_putovima_svoje_djece/cro-672026

Hrvatski gradovi i sela koji su se 1991. našli na putu srpskog oružanog osvajanja hrvatskih podruèja, postali su svojevrsne postaje novog križnog puta hrvatskoga naroda. 

RealAudio        MP3

Jedna od takvih hrvatskih križnih postaja je i prigradsko vukovarsko naselje Sotin, smješteno uz cestu Tovarnik-Vukovar, kojom su iz smjera Šida prema Vukovaru pristizale srpske oružane horde tijekom osvajanja Hrvatskog Podunavlja, èineæi sustavne zloèine nad Hrvatima usputnih srijemskih mjesta poput Kukujevaca, Gibarca, Šida, Tovarnika, Berka, Lovasa, Opatovca, Mohova, Šarengrada, Bapske i drugih mjesta.
Sotin se prvi put spominje 1289., u ispravi beèkog Kaptola, kao utvrda Zatha, koju su nastanili Hrvati. Veæ u vrijeme turskih osvajanja, mjesto se u crkvenim dokumentima i putopisima naziva današnjim hrvatskim nazivom Sotin. Sjedište je župe Svete Marije pomoænice kršæana, a meðu vjernièkim narodom je posebno poznat po štovanju èudotvorne slike Gospe Sotinske, još od 1747. godine, kada su na blagdan Sv. Marka, pojave na slici Majke Božje posvjedoèili dvojica franjevaca, o. Bernardin Jugoviæ i o. Antun Tomaševiæ. Više o tome govori poslušamo i glas Željka Tomaševiæa.
Sotin je u XX. stoljeæu dva puta pretrpio velike gubitke stanovništva. Veæ pred kraj II. svjetskog rata, kada je istoèno od Sotina bila crta tzv. „srijemskog fronta“, iz mjesta je iselila veæina Nijemaca. Nakon što je mjesto zauzela jugoslavenska vojska, koja je u naravi uistinu postupala kao srpska, ubijen je i proganjan velik broj Hrvata i preostalih Nijemaca, a srušen je i mjesni Hrvatski dom. Drugi veliki gubitak stanovništva Sotin je pretrpio za vrijeme srpske okupacije 1991. godine. Zato se zloèini u Sotinu, Vukovaru i Hrvatskom Podunavlju, kao i na svim hrvatskim podruèjima koje su Srbi oružano zauzeli 1991., osnovano smatraju ponovljenim srpskim zloèinima nad hrvatskim narodom.
U Sotinu je 1991. živjelo 59,6% Hrvata, 28% Srba i 3,3% Maðara. Unatoè izrazito manjinskom udjelu, Srbi su Sotin svojatali za „srpsko selo“. Prve znaèajnije srpske oružane prijetnje u Sotinu su se dogodile veæ u svibnju 1991., nakon srpskog pokolja 12-orice mladih hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu 02. svibnja 1991., kada su iz Šida u Sotin pristigli pripadnici tzv. „JNA“, s veæim brojem tenkova i oklopnih vozila, izmišljajuæi potrebu stvaranja tzv. “tampon zone“ izmeðu „ustaša“, kako su nazvali Hrvate i hrvatske redarstvenike, i „ugroženih“ mjesnih Srba.
Prema svjedoèenjima preživjelih Sotinjana, srpske okupacijske postrojbe sastavljene od tamošnjih domaæih Srba i pripadnika tzv. „JNA“, najteže zloèine nad mjesnim Hrvatima su poèinile izmeðu 14. i 20. listopada 1991., kada su velik broj mještana nasilno odvele u logor u obližnjem selu Negoslavci koje nastanjuju Srbi, gdje su ih zlostavljali, muèili i pljaèkali. Dio Hrvata zatoèenih u logoru u Negoslavcima, potom su odvezli u logore na podruèju Srbije, najviše u mjesto Begejci. Hrvate koje su ostavili živjeti u Sotinu, srpski okupatori su držali u pritvoru ili u radnim logorima, tjerajuæi ih na prisilni rad i postupno ih ubijajuæi. 
Dana 27. prosinca 1991., ubili su 13-oro sotinskih Hrvata, a sve ostale protjerali. Tijekom srpske okupacije Sotina, ubijeno je ukupno 65 mještana, odnosno 10% stanovništva, a još uvijek se ne zna sudbina 31 osobe. Dio zemnih ostataka ubijenih sotinskih Hrvata je nakon prestanka rata pronaðen u 14 grobnica na mjesnom groblju, a dio u mnoštvenoj grobnici kod Vuèedolskih vinograda. Za ratni zloèin poèinjen u Sotinu, još nitko nije odgovarao. 
Županijski sud u Vukovaru je sudio 17-orici optuženika za ratni zloèin u Sotinu, od kojih su tek dvojica optuženika, Živko Opaèiæ i Milan Bjedov, bili dostupni sudu. Obojica su, jednako kao i ostalih 14-ero optuženika, osloboðeni zbog nedostatka dokaza, a osuðen je jedino sudu nedostupni Željko Mijakoviæ, koji slobodno živi u Srbiji. S kakvom je ozbiljnošæu pripremana optužnica, svjedoèi podatak da je jedna optužena osoba veæ bila pokojna.
Obilježavajuæi Dan sjeæanja na žrtve srpskog zloèina u Sotinu svakog 14-og listopada, rodbina ubijenih i nestalih upuæuje poruku da se ne æe umoriti u traženju istine i zadovoljštine za patnje i stradanja nevinih žrtava, pitajuæi se, hoæe li zbog neuèinkovitosti nadležnih hrvatskih državnih tijela, morati èekati još dvadesetak godina da bi barem pronašli zemne ostatke svojih najmilijih. U mjestu živuæi Srbi, u pravilu otklanjanju svako znanje o ubijenima i nestalima, odnosno i o samom poèinjenju zloèina. 
Tužiteljstvo za ratne zloèine Srbije, tek je 04. veljaèe 2013., naredilo provoðenje istrage protiv Žarka Miloševiæa i Dragana Lonèara, zbog sumnje da su 27. prosinca 1991., na nepoznato mjesto odvezli pa ubili 16-ero hrvatskih civila iz Sotina. Zloèine poèinjene u Sotinu i drugim hrvatskim podunavskim mjestima, zbog njihove naravi nije moguæe i prihvatljivo oznaèiti tek kao zloèine pojedinaca, kako se to èesto pokušavalo predstaviti. Pojedinci nisu mogli provesti takvo sustavno etnièko èišæenje, pravi genocid nad Hrvatima toga podruèja, ukljuèujuæi uništenje njihove baštine. 
Pojedinci nisu mogli osnovati i upravljati tolikim brojem logora na hrvatskom okupiranom podruèju i u Srbiji, u kojima su zarobljenike i civile sustavno zlostavljali, muèili i ubijali. Pojedinci nisu mogli proizvesti ni tolike mnoštvene grobnice i do današnjega dana ih tako uspješno skrivati, kao što pojedinaèno nisu mogli provoditi uvedene rasistièke mjere, pljaèke i druge oblike zloèina nad civilnim stanovništvom.
Sustavnost i opseg poèinjenih ratnih zloèina koje su poèinile srpske oružane postrojbe u Hrvatskom Podunavlju, nedvojbeno je plod unaprijed smišljenih i pripremljenih oblika i naèina zatiranja drugih naroda i tragova njihova postojanja na podruèjima koje su Srbi, u sklopu ostvarivanja srpske nacionalne politike, bili odluèili uèiniti srpskima.
To potvrðuje i izostanak iskrenog kajanja tamošnjih mjesnih Srba i države Srbije za poèinjene zloèine i razaranje Hrvatske, izostanak osjeæaja obveze pomaganja u otkrivanju sudbine nestalih osoba, pronalasku zloèinaca, kao i za praviènu nadoknadu ratne štete. Tim više je razumljivo ogorèenje i protivljenje hrvatske javnosti, uvoðenju æiriliènog pisma u javnu uporabu u gradu Vukovaru, kojemu je Sotin prigradski dio, a koje se traži na osnovi dokazano spornog udjela Srba u broju stanovništva, uz providna politikantska obrazloženja i bez ikakvog moralnog i etièkog obzira prema velièini vukovarske žrtve i težini u njemu poèinjenih zloèina genocida i urbocida. 
Æirilica je za vrijeme srpske okupacije Vukovara, nesumnjivo bila uvedena kao jedan od oblika i javnih znakova nasilnog posrbljivanja Vukovara. Zato sadašnji zahtjevi za njezinim uvoðenjem, stvaraju opravdane sumnje, da istinski razlozi i svrha njezina uvoðenja ne izviru iz objektivnih potreba mjesnih Srba za oèuvanjem narodnog identiteta ili njegove bilo kakve ugroze, nego radi mirnodopskih postignuæa koja se nisu uspjela ostvariti ratom, a koja su osmišljena tzv. „novim srpskim memorandumom“.

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio Željko Tomaševiæ,
èlan Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva
 
VEÈERNJI LIST: BRANITELJI UMIRU SA 50 GODINA
Vijesti
Nedjelja, 10 Ožujak 2013
http://www.vecernji.hr/vijesti/branitelji-umiru-sa-50-godina-to-posljedica-tumora-clanak-521697

STUDIJA O SMRTNOSTI - Ministarstvo branitelja završilo drugu fazu znanstveno-istraživaèkog projekta

Branitelji umiru sa 50 godina, i to od posljedica tumora

Cilj istraživanja su sustavni sistematski pregledi za sve hrvatske branitelje

Piše: Renata Rašoviæ/VLM

Nakon alarmantnih rezultata prve u nizu od ukupno tri studije – one o samoubojstvima koja je pokazala da si najviše branitelja oduzme život u predizborno vrijeme – Ministarstvo branitelja okonèalo je rad na drugoj studiji koja se bavila smrtnošæu. Baveæi se usporeðivanjem i utvrðivanjem smrtnosti hrvatskih branitelja u odnosu prema opæoj populaciji, ovo je istraživanje, koje je obuhvatilo vremensko razdoblje od 1998. do 2010., pokazalo da, u prosjeku, branitelji umiru u dobi od 50,9 godina, i to od tumora. Njih više od osam tisuæa!

Upravo taj podatak branitelje razlikuje od ostale populacije u Hrvatskoj koja ponajviše umire zbog srèanih i moždanih udara, tumaèi Nevenka Beniæ, pomoænica ministra branitelja.

Stop pretpostavkama

– Osim od posljedica tumora, primarnog uzroka smrtnosti u toj populaciji, branitelji najèešæe umiru i od bolesti cirkulacijskog sustava, njih gotovo 7000, a potom i od ozljeda, trovanja i bolesti probavnog sustava – kaže Nevenka Beniæ, dodajuæi kako je studiju, analizom podataka za svakog od 501.701 branitelja, omoguæila nedavna objava Registra branitelja, uz razmjenu podataka s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i struènjacima s Medicinskog fakulteta.

Branitelji, nadalje, umiru od bolesti dišnih puteva, duševnih poremeæaja i poremeæaja ponašanja, bolesti živèanog sustava, endokrinih bolesti, bolesti prehrane i metabolizma, zaraznih i parazitarnih bolesti te bolesti krvi i krvotvornog sustava.

– Za nas su ti rezultati znaèajni zato što smo dosad bili voðeni samo pretpostavkama i nagaðanjima, a sada æe nam olakšati daljnji rad s braniteljima te planiranje adekvatne prevencije njihovih bolesti – kaže Nevenka Beniæ, koja otkriva da je Ministarstvo branitelja veæ krenulo u novu fazu tog znanstveno-istraživaèkog projekta koje æe u fokusu interesa imati obolijevanje hrvatskih branitelja.

Povezanost sa stresom

– Kad dobijemo te rezultate, kad doznamo od èega sve branitelji boluju, koliko dugo se lijeèe, koje terapije uzimaju, bit æemo bliži spoznaji u kojoj se životnoj dobi javljaju te bolesti i imati potpunu sliku o zdravlju naših branitelja. Tada æemo krenuti prema našem primarnom cilju, zbog kojeg smo i provodili ove studije. Rijeè je o sustavnom provoðenju sistematskih pregleda za branitelje – kaže Nevenka Beniæ.

Naime, Ministarstvo veæ priprema natjeèaje za zdravstvene ustanove diljem Hrvatske, s ciljem da se unaprijedi zdravstvena skrb za branitelje u svakoj županiji.

– Veæ su sada osigurana sredstava za sistematske preglede 587 branitelja, koji æe biti pregledani do rujna, kada kreæe nova, još brojnija grupa branitelja – kaže pomoænica ministra, koju pitamo otkriva li studija o smrtnosti meðu braniteljima i povezanost tako velike kolièine tumora sa stresom koji su branitelji proživjeli tijekom rata.

– Taj odgovor tek æemo imati nakon što dobijemo rezultate predstojeæe studije o oboljenjima, a vjerujemo da æe ti rezultati zainteresirati i medicinsku javnost da se pozabavi tim važnim pitanjem – zakljuèila je pomoænica ministra.

Najèešæi uzroci smrtnosti branitelja

Bolest (broj umrlih)

Bolesti genitourinarnog sustava (114)

Endokrine bolesti, bolesti prehrane i bolesti metabolizma (237)

Zarazne i parazitarne bolesti (264)

Bolesti živèanog sustava (290)

Duševni poremeæaji i poremeæaji ponašanja (513)

Bolesti dišnog sustava (534)

Ozljede, trovanja i neke druge posljedice vanjskih uzroka (1708)

Bolesti probavnog sustava (2279)

Ozljede, trovanja i neke druge posljedice vanjskih uzroka (3000)

Bolesti cirkulacijskog sustava (6923)

Tumori (8093)

 
ŽELJKO TOMAŠEVIÆ O SRPSKOJ NACIONALNOJ POLITICI I SRPSKIM ZLOÈINIMA U OPÆINI ERDUT
Vijesti
Subota, 09 Ožujak 2013
http://hr.radiovaticana.va/news/2013/03/03/%C5%BEeljko_toma%C5%A1evi%C4%87_o_srpskoj_nacionalnoj_politici_i_srpskim_zlo%C4%8Dinima_/cro-670017


Željko Tomaševiæ o srpskoj nacionalnoj politici i srpskim zloèinima u opæini Erdut u Hrvatskom Podunavlju

 Èinjenièni pokazatelji o uèincima srpskih zloèina poèinjenih u osvajanju hrvatskih narodnih i državnih podruèja, upuæuju na oèevidno ostvarivanje dugoroène srpske nacionalne politike, kojoj je velikosrpstvo veæ duže od dva stoljeæa ishodište, a etnièki èista „Velika Srbija“ željeno postignuæe. Na takav zakljuèak upuæuju i podatci o promjeni demografskog stanja u Hrvatskom Podunavlju u razdoblju od 1991-1995., kao i narav ratnih zloèina koje su pobunjeni Srbi poèinili u mjestima Opæine Erdut. 
Hrvatsko Podunavlje obuhvaæa hrvatsko državno podruèje istoène Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema. Prema popisu iz 1991., na tom podruèju je živjelo 194.000 stanovnika, od èega 45% Hrvata, 35% Srba i 20% pripadnika drugih naroda. Nakon što su 1991. zapoèeli s oružanom pobunom protiv hrvatske države, Srbi su nad Hrvatima i pripadnicima drugih tamošnjih naroda poèinili zloèin tzv. „etnièkog èišæenja“ ili genocida, takvih razmjera da su Hrvatsko Podunavlje veæ potkraj 1995. nastanjivali gotovo iskljuèivo Srbi, njih oko 120-150.000, od kojih su oko 50.000 bili Srbi iz zapadne Slavonije i tzv. „Krajine“, koji su izbjegli pred hrvatskim vojno-redarstvenim akcijama „Bljesak“ i „Oluja“. 
RealAudio       MP3
Opæina Erdut svojim južnim dijelom granièi s prigradskim podruèjem grada Vukovara, a pripadaju joj mjesta Aljmaš, Bijelo Brdo, Dalj i Erdut. Srpski pobunjenici su veæ 02. travnja 1991. postavili prve cestovne barikade na cestama koje spajaju Vukovar s Vinkovcima, Osijekom i Daljem, a tzv. „Srpsko nacionalno vijeæe“ je proglasilo pripajanje Slavonije i Baranje Srbiji. 
Tisuæe hrvatskih civila iz Aljmaša, Dalja i Erduta su bile prisiljene izbjeæi pred srpskim oružanim postrojbama. Pobunjeni Srbi su do temelja srušili Marijansko Svetište Majke Božje od Utoèišta u Aljmašu, kao i katolièke crkve Svetog Josipa u Dalju i Svih Svetih u Erdutu. Najstrašnija muèenja i mnoštvena ubojstva Hrvata, Srbi su poèinili u mjestu Dalj, smještenom na obali Dunava, u blizini ušæa Drave u Dunav.
Dana 01. kolovoza 1991., pobunjeni Srbi su uz pomoæ tzv. „JNA“ i uz izrièitu prethodnu zapovijed da ne smije biti zarobljenih pripadnika hrvatske policije i ZNG-e, napali zgradu Policijske postaje Dalj, u kojoj su se nalazili hrvatski policajci, pripadnici Zbora narodne garde i civilne zaštite. Nakon desetosatne oružane opsade, tijekom koje su unatoè izvješenoj bijeloj zastavi, po zgradi pucali i iz tenkova i drugih oklopnih vozila, Srbi su zauzeli postaju pa odmah zapoèeli s muèenjima i ubojstvima svih branitelja koje nisu ubili tijekom napada. Muèki su masakrirali i ubili 39 hrvatskih branitelja, 20 policajaca, 15 pripadnika ZNG-e i èetiri pripadnika Civilne zaštite. 
Osim njih, ubili su i hrvatskog novinara Stjepana Peniæa, kojemu je tijelo pronaðeno 17. kolovoza 1991. godine. 
U rujnu 1991. uhitili su veæi broj hrvatskih civila i priveli ih u zgradu Policijske postaje, gdje su nakon muèenja i ispitivanja ubili 11 ljudi. Potom su dana 04. listopada 1991. pripadnici Teritorijalne obrane tzv „SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema“, ušli u zgradu policije u kojoj su bili zatoèeni hrvatski civili pa muèki pobili njih 28.
Tzv. „JNA“ je tijekom oružanog razaranja Vukovara, u Dalj dovozila zarobljene vukovarske branitelje i predavala ih tamošnjoj „Srpskoj teritorijalnoj obrani“, koja ih je nakon straviènih muèenja i masakriranja, ubila najmanje 34. 
Procjenjuje se da su od 01. kolovoza do prosinca 1991., Srbi u Dalju muèki pobili 139 ljudi. Tijela ubijenih hrvatskih civila, dijelom su spalili, dijelom bacili u mnoštvenu grobnicu u selu Æelije, na farmi Lovas i na katolièkom groblju u Dalju, a dijelom ih bacili u Dunav. 

Patnje koje su prije smrti trpjeli zatoèeni hrvatski civili u Dalju, rijeèima je nemoguæe predoèiti, a oblike i naèine muèenja, masakriranja, silovanja i ubijanja koja su nad njima èinili pobunjeni Srbi, tek se vjernièkom pobožnošæu mogu pojmiti kao zlodjela koja èine samo ona stvorenja u ljudskom oblièju, koja su pod potpunim opsjednuæem sotone. 

Jedna od pripadnica Civilne zaštite, koja je zarobljena u Vukovaru pa dovezena u zatoèenièki logor u Dalju, u svojem iskazu pohranjenom u pismohrani Hrvatskog informativnog centra pod brojem 6., svjedoèi: „...ja sam bila zarobljena 17. XI. 1991. godine u Vukovaru, kod bolnice. U onim momentima nisam mogla prepoznati nikoga. Kupili su nas u maricu. Bilo je više jugovojske, ali ne toliko jugovojske koliko èetnièke, onih s kokardama. U to mjesec i pol dana, meni su svašta radili. I silovali, i tukli, batine smo stalno dobivali, nisu nam dali jesti. On je meni kombinirkama izvadio èetiri zuba, on, taj èetnik Nedjeljko Peiæ. Silovali su me par njih pored njega. Jednoj ženi su odrezali dojku. Ime joj je Marija, a prezime ne znam. Sa mnom je bila u daljskom logoru i gospoða Ðurða, od Mirka, onda Manda Vukušiæ, nazvana snajperistkinja. Od te djevojke su radili svašta, ona je bila šezdesetšesto godište. Djecu od deset, dvanaest godina su isto silovali. Bili Jovan je isto radio velika zla. Radio je u veterinarskoj stanici u Osijeku. On je bio s veterinarima. Na filmu, ako ste ga gledali, su prikazani deèki koji su strojeni. Taj je radio ta zlodjela, vadio deèkima spolni organ i gurao u usta da pojedu. Njegova majka je bila moja susjeda u Osijeku, ta Bili Olga. Prepoznala sam njih dosta. Bio je s njima i Marko Peiæ. To je sin od tog Peiæa. Jedan mu je sin poginuo. Bio je na Mitnici. Zvao se Duško Peiæ. Taj je ubijen, poginuo je prije nego sam ja došla u logor u Dalju. Ne znam što je on radio, a brat mu je radio zlodjela, taj Marko. Unakazivao je ljude, vadio im oèi, izvan logora, èinio je to onima kojih bi se doèepao – kao divlje maèke kada se doèepaju plijena. Bio je i jedan Savo Vilus iz Dalja, roðeni Srbin, onda Noda Jovan, isto iz Dalja. On je bio glavni èetnièki voða. Zatim mesar u njegovoj mesnici je strojio ljude. Kada su zatvorili ljude kod kina 19. i 20. studenoga, došla su dva autobusa iz Vukovara žena i muškaraca koje su u kuæu tog Laliæa zatvorili. Ðorðe i Nikola Laliæ su bili vlasnici te mesnice.“ 

Za takve strašne zloèine koje su pobunjeni Srbi poèinili u Dalju, nitko nije bio osuðen sve do lipnja 2012., kada je na kaznu zatvora od pet godina pravomoæno osuðen Èedo Joviæ, i to zbog nesprjeèavanja poèinjenja zloèina. 
Pred Županijskim sudom u Osijeku je u tek u svibnju 2010. podignuta optužnica protiv pukovnika tzv. „JNA“ Enesa Tase, zbog ratnog zloèina protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva, a u studenom 2011. protiv Ljubinka R. i Vojislava G. iz Dalja, koje se tereti da su u kolovozu 1991. ušli u jednu obiteljsku kuæu, svezali ruke i stavili nož pod grlo ocu pa natjerali njega, suprugu i djecu, kæer od 13 godina i sina od 10 godina, da gledaju silovanje svoje 20-godišnje kæeri i sestre.
Za zloèine u Dalju se pred Haaškim sudom tereti i nedavno uhiæeni dužnosnik srpskih okupacijskih vlasti Goran Hadžiæ, a poimenièno prijavljeni zloèinci i danas mirno žive u Dalju i Hrvatskom Podunavlju. 

I bez osude zloèinaca i zadovoljštine žrtvama, Srbi su u Dalju veæ 2009. postavili æiriliène javne natpise, a u ovom vremenu 2013., susjedni Grad muèenik Vukovar, ponovno postaje najbolnija hrvatska rana.

Unatoè moralno osnovanom protivljenju hrvatskih branitelja i šire hrvatske javnosti uvoðenju dvojeziènosti i æirilice u Vukovaru, kao i èinjeniènim dokazima koji potvrðuju netoènost podatka o udjelu Srba u stanovništvu Vukovara, Predsjednik Vlade RH Zoran Milanoviæ je 28. veljaèe 2013. hrvatskim braniteljima poruèio da prestanu prijetiti i pokažu velikodušnost pobjednika. 

Zar hrvatski branitelji, stradalnici i prognanici, koji su se vratili živjeti u Vukovar i Hrvatsko Podunavlje, veæ svojim suživotom s neosuðenim zloèincima, sa svojim muèiteljima, silovateljima i ubojicama njihovih najmilijih, nisu iskazali najveæu ljudsku i pobjednièku velikodušnost? 
Tko je po mjerilima ovoga svijeta, u takvom suživotu pobjednik, a tko poraženi? 

Gdje je pritom izostao poziv na velikodušnost Srbima iz Vukovara i okolice, koji se mirnom reintegracijom Hrvatskog Podunavlja valjda osjeæaju poraženi, pa zato do današnjeg dana ne žele sudjelovati ni u vukovarskim i drugim spomen obilježavanjima, èime bi iskazali barem suosjeæanje i poštovanje prema tolikim žrtvama Hrvata i drugih naroda, kad veæ ne žele pomoæi u pronalaženju grobišta ubijenih i nasilno odvedenih stanovnika Vukovara? 
Štoviše, neprestano se obešèašæuje svetost grobišta i spomenika žrtava, poput nedavnog barbarskog skrnavljenja spomen ploèe na mjestu mnoštvene grobnice na farmi Lovas izmeðu Borova Sela i Dalja. 

Gdje se izgubila tolika velikodušnost hrvatskih vlasti prema tim istim pobjednicima, kada se hrvatske branitelje progonilo, isporuèivalo stranim sudištima i osuðivalo na teške kazne na temelju iskaza lažnih ili naruèenih svjedoka ili krivotvorenja podataka, kada se najteže stradalnike proglašavalo lažnim braniteljima, a potom ih se objavom Registra branitelja, sve izložilo javnom linèu i životnoj ugrozi, umjesto da moguæe nezakonitosti u Registru utvrðuju za to nadležna državna tijela, kako se to èini u svim ostalim podruèjima života.

Izostanak svake želje hrvatskih vlasti za proglašenjem Grada Vukovara spomen podruèjem i odgovarajuæim izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, kao i drugih posebnih propisa, kojim izmjenama bi se njihova primjena na takvim spomen podruèjima ostvarivala u posebnom postupku i u oblicima koji bi onemoguæili bilo kakvu ugrozu èasti žrtava i osjeæaja ljudi, ne upuæuje na velikodušnost vlasti, veæ na druge razloge njihove podložnosti i ovisnosti prema mirnom reintegracijom poraženim Srbima, èime je stvoreno novo izvorište sadašnjeg društvenog sukoba koje u buduænosti može prouzroèiti i teže ugroze i nesreæe. 

Za Hrvatski program Radio Vatikana pripremio željko Tomaševiæ, èlan Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

Opširnije...
 
BISKUP KOŠIÆ POZVAO NA MOLITVU ZA BRANITELJA SUNJE
Vijesti
Subota, 09 Ožujak 2013
http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/80777-biskup-kosic-pozvao-na-molitvu-za-branitelja-sunje-generala-praljka-i-petoricu-sunarodnjaka-iz-bih.html

Biskup Košiæ pozvao na molitvu za branitelja Sunje generala Praljka i petoricu sunarodnjaka iz BiH

Presuda generalu Slobodanu Praljku i petorici optuženih bosanskohercegovaèkih Hrvata mogla bi biti izreèena ovog proljeæa, a sisaèki biskup Vlado Košiæ veæ je pozvao sveæenike da ujedine vjernike u molitve kako bi branitelj Sunje i naši Hrvati iz BiH bili osloboðeni. General Praljak nalazi se u haaškom pritvoru od kraja prošle godine, a ondje je otišao na vlastiti zahtjev jer ga je Haaški sud prozvao da bi mogao pobjeæi nakon što su odredili da sam mora snositi troškove obrane u iznosu 3,3 milijuna kuna.

Sisaèki biskup Vlado Košiæ uputio je otvoreno pismo sveæenicima kojim ih poziva da ujedine vjernike u molitvi za oslobaðajuæu presudu generalu Slobodanu Praljku, branitelju Sunje, ali i za svu šestoricu optuženih bosanskohercegovaèkih Hrvata za koje tužiteljstvo traži kaznu od ukupno 220 godina zatvora. Najveæim procesom pred Haaškim sudom obuhvaæeni su nekadašnji èelnici bosanskih Hrvata i Herceg Bosne, zapovjednici HVO-a general Slobodan Praljak i Milivoj Petkoviæ, zapovjednik vojne policije HVO-a Valentin Èoriæ, šef Ureda za razmjenu zarobljenika Berislav Pušiæ i ministar obrane Bruno Stojiæ. Biskup Košiæ na internetskoj stranici biskupije napisao je slijedeæu poruku sveæenicima:

"Preèasni/veleèasni gospodine!

Molim Vas da u nedjelju, 10. ožujka pozovete vjernike na molitvu i post za naše sunarodnjake iz Bosne i Hercegovine koji su optuženi na meðunarodnom sudu u Den Haagu. Oni èekaju presudu ovog proljeæa. Meðu njima je i branitelj naše Sunje, general Slobodan Praljak. Optužnica ne tereti samo njih osobno nego i našu domovinu, Republiku Hrvatsku, stoga je važno da se ujedinimo svi u molitvi dobrom Bogu da presuda bude pravedna.

Sv. Pavao nas potièe – i tome se pridružujem i ja ovim poticajem svima vama, dragi moji vjernici: „Preporuèujem prije svega da se obavljaju prošnje, molitve, molbenice i zahvalnice za sve ljude, za sve koji su na vlasti da provodimo miran i spokojan život u svoj bogoljubnosti i ozbiljnosti.“ (1 Tim 2,1-2)

Pozdrav i svako dobro od Gospodina."

Iako se još ne zna toèan datum izricanja presude šestorici bosanskohercegovaèkih Hrvata, oèekuje se da æe to biti negdje ovog proljeæa. Zadnja rasprava održana je prije toèno dvije godine, 2. ožujka 2011. - Onima koji èekaju to se èini dugo, ali rijeè je o jednom od najveæih predmeta u povijesti suðenja za ratne zloèine, i po broju raspravnih dana, i po broju dokumenata i po broju optužbi - objasnila je Praljkova odvjetnica Nika Pinter. Ona istièe da je obrana za svu šestoricu optuženih tražila oslobaðajuæu presudu. No, kako smo na to veæ navikli, vrlo je lako moguæe da æe optuženi prvostupanjskom presudom biti osuðeni te da æe se cijeli postupak otegnuti u žalbenom postupku.

General Slobodan Praljak nalazi se u haaškom pritvoru od kraja prošle godine i to na vlastiti zahtjev jer mu je Haaški sud odredilo kuæni pritvor zbog, kako su obrazložili, opasnosti od bijega nakon što su odluèili da sam mora snositi troškove svoje obrane i to u iznosu od 3,3 milijuna eura.

- General Praljak tada je sam odluèio otiæi u Haaški pritvor jer je rekao da ne želi da ga itko sumnjièi da bi mogao pobjeæi - rekla je njegova odvjetnica Nika Pinter za Dnevno.hr. Na odluku da sam mora snositi troškove obrane, Praljkova obrana je uložila žalbu. Odvjetnica Nika Pinter kaže da je sud o tome može li ili ne sam plaæati svoju obranu odluèivao punih sedam godina, da bi na kraju odluèili da si Praljak može sam platiti iznos od èak 3,3 milijuna eura. - Nema toga tko si sam može platiti obranu pred Haaškim sudom - kaže na to odvjetnica Pinter koju je, kao i njezina kolegu Božidara Kovaèiæa, za Praljkovu braniteljicu imenovalo sudsko vijeæe suda.

Autor: O.G. Photo: ICTY
 
PREPORUÈUJEMO PJESMU: SJEÆANJE NA IVANA BURIKA
Vijesti
Subota, 09 Ožujak 2013
http://vimeo.com/61374654

Pjesma o muèeniku Ivanu Buriku u emisiji HRT-a „Dobro jutro, Hrvatska“

Pjesma "Sjeæanje na Ivana Burika ", koja je nastala u produkciji udruge „Dr. Ante Starèeviæ iz Tovarnika“, zagrebaèka klapa Levanda premijerno je izvela pjesmu u emisiji HRT- a Dobro jutro, Hrvatska.

Pjesma je nastala 2011. godine  povodom dvadesete obljetnice muèenièke smrti tovarnièkog župnika Ivana Burika, koji je muèki ubijen 8. listopada 1991. godine u župnoj kuæi, a ekshumiran iz masovne grobnice i pokopan 31. sijeènja 1998. godine sa svojim župljanima, koji su, kao i on, ubijeni iz mržnje tijekom srbijanske agresije i okupacije Tovarnika.

Tekst za pjesmu napisala je Biljana Barkoviæ,
uglazbio Zoran Goman,
aranžman potpisuje Toni Eteroviæ,
a pjesmu izvodi klapa Levanda.
 
ZAGREPÈANKA GODINE ZA BOLJU HRVATSKU
Vijesti
Subota, 09 Ožujak 2013
Tekst i slike: Damir Borovèak

Zagreb; 08. ožujka 2013. – Danas je u Starogradskoj vijeænici na Gornjem gradu u Zagrebu gði Mariji Sliškoviæ dodijeljena nagrada Zagrepèanka godine koja se svake godine uruèuje najzaslužnijoj ženskoj osobi za posebne zasluge u proteklom razdoblju. Doista ove godine ta je nagrada stigla u prave ruke. U popunjenoj dvorani, uz gradonaèelnika Zagreba Milana Bandiæa i predsjednika Gradske skupštine Davora Bernardiæa, te ministra branitelja Predraga Matiæa i ministra zdravstva Rajka Ostojiæa, nazoèili su i drugi ugledni gosti kao bivši ministar vanjskih poslova i danas predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnog društva dr. Zvonimir Šeparoviæ, zatim postulator proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, prvi veleposlanik u Vatikanu prof. Ive Livljaniæ, borac za ljudska prava dr. Slobodan Lang, autorica pisma prve mirovne inicijative Višnja Milas Matutinoviæ, uz mnogobrojne druge žene i stradalnice, posebice iz grada Vukovara.



Marija Sliškoviæ je od devedesetih aktivna sudionica mirovnih inicijativa, potpore obrani, prognanima, djeci poginulih. Pokrenula je projekt "Žene u Domovinskom ratu" kojim prikuplja izuzetno vrijedna svjedoèanstva žena o proživljenim ratnim danima i njihovu doprinosu obrani. Urednica je sedam knjiga svjedoèanstava tih hrabrih žena. Prikupila je i izdala iskaze silovanih žena u knjizi "Sunèica". To je istovremeno i nagrada svim hrabrim ženama o kojima je i rijeè u knjizi „Sunèica“, reèeno je to i danas pri dodjeli nagrade. Najznaèajnije ipak je to, da je Marija Sliškoviæ pružila iznimnu potporu ženama u razotkrivanju prešuæenoga ratnog zloèina silovanja žena u Domovinskom ratu i omoguæila im da nakon dvadeset godina šutnje o proživljenim torturama javno progovore. "Javnost ih je poduprla i institucionalno su osigurani preduvjeti da im se prizna status žrtve i da se pokrenu procesi protiv poèinitelja zloèina. Zahvaljujuæi velikom zalaganju Marije Sliškoviæ, Hrvatska æe uskoro prva imati zakonski okvir za stjecanje statusa žrtve ratnog zloèina silovanja i prava na materijalnu naknadu za proživljene traume i ratna stradanja", istaknuto je danas pri dodjeli nagrade.



U svom govoru nagraðena Marija Sliškoviæ, uz zahvalu svojoj obitelji koja joj je dala posebnu potporu u svim tim godinama dokazivanja istine, rekla je meðu inim: "Teško je bilo doæi do ovog dana i priznanja, na kojeg u trenucima kada se otvarao prešuæeni ratni zloèin nisam ni pomislila. Dodjela bilo kakve nagrade nije bila ni u primisli u trenucima košmara i užasa isprièanih svjedoèanstava. (...) Zapoèeti program psihološke potpore ženama, prvi organizirani, proveli smo sistematskim pregledima nad 23 žene i imamo uvid u njihovo zdravstveno stanje. Duboko vjerujem da æemo do kraja godine imati i zakon za žrtve iz kojeg æe konaèno biti regulirana prava žrtava. (...) Sve je provedeno uz zadržavanje potpunog dostojanstva žrtve, nismo vikale, ni izlazile na ulicu. Od prvog dana sam tražila da ne upadnemo u zamku prikupljanja humanitarne pomoæi, izljeva plakanja i kukanja. Izreka "jadne žene" odmah sam preokrenula, u "hrabre i snažne žene", jer su podnijele zloèin i prešuæivanje društva. A jadni su oni koji su ih prešuæivali, a znali su što im se dogodilo. Za ostvareno zahvaljujem Bogu, što mi je dao ovaj zadatak, ništa više i ništa snažnije nisam mogla uèiniti."



Na kraju je gospoða Sliškoviæ zakljuèila: "Svi zajedno uèinili smo Hrvatsku boljom. Tome su svakako najviše doprinijele žene žrtve koje su pronašle snage još jednom o svemu govoriti" i zatim je predala rijeè gði Evi Penaviæ iz Berka, koja je u Drugom svjetskom ratu izgubila 7 èlanova iz svoje obitelji, a u srpskoj agresiji u Domovinskom ratu èak 17-tero èlanova obitelji te posvjedoèila svu strahotu dugogodišnjih stradanja i prešuæivanja zloèina u Hrvatskoj. Gospoða Penaviæ svojim je nastupom izmamila suze i gromoglasan pljesak podrške svih okupljenih.



Svakako, ova je nagrada priznanje svim ženama maltretiranim i ponižavanim u velikosrpskoj agresiji i velikom zlu koji su nažalost politika, razne tzv. civilne udruge i režimski mediji uporno prešuæivali te nisu željeli taj strašan sramotni ratni zloèin prepoznati u 23 minule godine. To je konaèno prekinula jedna uporna i odvažna žena - Marija Sliškoviæ, od danas zasluženo Zagrepèanka godine.
 
POSJET HRVATSKOJ KROVNOJ UDRUZI SALZBURG
Iz obzora predsjednika
Srijeda, 06 Ožujak 2013

Prilikom posjeta Salzburgu u kojem je održana sveèana godišnja sjednica Europske akademije znanosti i umjetnosti 2. ožujka 2013. na kojoj su Ivo Josipoviæ, Boris Pahor, predsjednik Slovenije i Vladimir Putin, predsjednik Ruske Republike izabrani kao zaštitnici te akademije, održan je i susret sa predstavnicima velike brojne zajednice Hrvata u Salzburgu (ima ih više od 13.000).





Na slici  (s lijeva na desno) dr. Zlatko Dobranoviæ, predsjednik Krovne organizacije Hrvata u Austriji,
fra Zlatko Špehar, župnik Hrvatske katolièke misije u Salzburgu, predsjednik Ivo Josipoviæ i
predsjednik Zvonimir Šeparoviæ, èlan Europske akademije znanosti i umjetnosti


 
Predsjednik Republike Hrvatske u Salzburgu
Vijesti
Srijeda, 06 Ožujak 2013

http://hku.hkz-salzburg.net/

Preporuèujemo

Prof. dr. Ivo Josipoviæ 01. je ožujka 2013. posjetio hrvatsku zajednicu u Salzburgu - hrvatski: Solnogradu. U pratnji svojih suradnika, hrvatskoga veleposlanika u Republici Austriji gospodina Gordana Bokote i njegovih suradnika, te u društvu prof. dr. Zvonimira Šeparoviæa, predsjednika Hrvatskog žrtvoslovnog društva i èlana Europske akademije znanosti i umjetnosti, zadržao se u dužem razgovoru s èlanovima naše udruge i gostima.

http://www.predsjednik.hr/02032013-

Preporuèujemo

2 veljaèe 2013 - Salzburg

Predsjednik Josipoviæ proglašen "zaštitnikom" Europske akademije zananosti i umjetnosti

Hrvatski predsjednik Ivo Josipoviæ proglašen je u Salzburgu "zaštitnikom" Europske akademije znanosti i umjetnosti, a rijeè je o tituli koju ta ugledna znanstvena ustanova dodjeljuje politièarima koji podupiru europsku ideju i suradnju unutar Starog kontinenta.
Predsjednik Josipoviæ je prvi hrvatski predsjednik koji je dobio to priznanje što ga dodjeljuje akademija osnovana 1990. koja ima 1500 èlanova, znanstvenika i istraživaèa, filozofa i umjetnika iz cijeloga svijeta, meðu kojima je 28 dobitnika Nobelove nagrade, kao i papa u odlasku Benedikt XVI.
"Ovo je veliko priznanje meni osobno i potvrda svih napora koje je Hrvatska prošla od neovisnosti do danas", rekao je hrvatski predsjednik na sveèanoj plenarnoj sjednici akademije.
 
ŠPORTSKA PARANOJA U HRVATSKOJ
Vijesti
Utorak, 05 Ožujak 2013
Piše: Rudi Tomiæ

Režimski mediji u Republici Hrvatskoj dovele su ljude, odnosno graðane do ludila zbog nogometne utakmice reprezentacija Hrvatske i Srbije koja æe se 22. ožujka 2013. godine odigrati u Zagrebu u kvalifikacijama  Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu 2014. godine. Pod naslovima: ''Utakmica godine'', ili ''Utakmica stoljeæa'' mjesecima se reklamira u medijima s najprovokativnijim naslovnicama: ''Svi žele na Srbiju'', ''Kako odmah 'namirisati' Srbina''? (jutarnji.hr), ''Smije li uopæe Srbija zabiti gol u Zagrebu?'' (veèernji.hr) I još bezbroj dugih naslova s kojima ne bismo htjeli zamarati èitateljstvo jer su veæ prezasiæeni vulgarnim ''žurnalistièkim'' izazovima zlobnih i dobro plaæenih kolumnista i autora u elektronskim i tiskovnim priopæavanja.

UEFA je zabrinuta zbog nasilja na utakmicama hrvatskih klubova, što je ponukalo predsjednika Uefe Michel Platinia da pošalje pismo premijeru Zoranu Milanoviæu kako Vlada da pomogne u rješavanju problema s huliganima na hrvatskim športskim stadionima. Platini je dobro upuæen da su problemi tek posljedice uzroka koje upravo treba tražiti u Milanoviæevoj. Hrvatskom je narodu zabranjeno isticanje vidljivih oblika manifestiranja nacionalnih budnica i simbola.
Opširnije...
 
POZIVNICA NA PREDAVANJE U ZMAJSKU KULU
Vijesti
Petak, 01 Ožujak 2013

Družba „Braæa hrvatskoga zmaja“,  10000 Zagreb, Kamenita 2

POZIVNICA

Pozivamo Vas na predavanje koje æe se održati u Zmajskoj Kuli u Zagrebu, Kamenita ul. 2, u srijedu, 06. ožujka 2013. s poèetkom  u 19,00 sati na temu:


GLAZBENI MOSTOVI
35. obljetnica najveæe turneje hrvatskih simfonièara
Dubrovèani u  SAD 1975. i 1978.

Proslov:  Zvonimir Šeparoviæ, Zmaj korèulanski IV
Predavaè:  Nikola Debeliæ, Zmaj orlovaèki
Voditelj: Hrvoje Šubiæ, Zmaj purgerski

Ovih dana navršava se 35. obljetnica najveæe turneje hrvatskih simfonièara u našoj glazbenoj povijesti. Prva turneja Dubrovaèkog simfonijskog orkestra (DSO), solista i dirigenta u SAD 1975. obuhvatila je dva mjeseca s 45 koncerata, a druga 1978. rekordnih dva i pol mjeseca s 55 koncerata. Orkestar je gostovao sa svojim dirigentom i domaæim solistima. Opsegom i postignutim umjetnièkim uspjehom, ove turneje predstavljaju vrijedan doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi. Najveæa svjetska agencija Columbia Artists Management iz New Yorka najavila je drugu, rekordnu, turneju DSO u SAD rijeèima:
„Maestro Debelich i njegov orkestar prvi puta su gostovali u Americi u jesen 1975. Izvodeæi barokna, klasièna, romantièna i suvremena majstorska djela  požnjeli su zadivljujuæe umjetnièke uspjehe (stunning artistic successes) i vraæaju se u Ameriku na zahtjev publike (on public demand).“

Neki naslovi kritika:
Orkestar blizu savršenstva. Dubrovnik oduševio publiku“ (San Diego, Ca.), „Magièno veèe sa simfonièarima. Virtuozna izvedba“ (Billings, Mo), „Zanosni umjetnici“ (El Paso, Tex.), „Rijetka poslastica“ (Anaheim, CA), „Sjajna izvedba“ (Eureka, Ca.), „Dubrovnik je jednostavno klasa“ (Fort Bragg, NC), „Dubrovaèki orkestar je bio nadahnuti izbor“ (Cheyenne, Wyo), „Orkestar zagrijao publiku“ (Rapid City, S.D.)...

RADUJEMO SE VAŠEM DOLASKU!

 
Sveèana sjednica „HRVATSKE AKADEMSKE ZAJEDNICE DOMOVINE I DIJASPORE“ – HAZUD
Vijesti
Èetvrtak, 28 Veljaèa 2013



Sveèana sjednica „HRVATSKE AKADEMSKE ZAJEDNICE DOMOVINE I DIJASPORE“ – HAZUD u Hrvatskoj održati æe se u subotu – 09. ožujka 2013. godine u prostorijama
PROSVJETNO-KULTURNE I HUMANITARNE UDRUGE  "BELOT KLUB VELEBIT", Trg bana Josipa Jelaèiæa 15, u Zagrebu s poèetkom u 11 sati.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori Basel, osnovana je 1978. godine, po osnivaèima – slavnim Nobelovcima – prof.dr. Lavoslavu  Ružiæki, prof. dr.  Vladimiru Prelogu, dr. Antunu Baueru, dr. Franji Tuðmanu, dr. Draganu Hazleru, dr. Zvonimiru Šeparoviæu, Vladi Gotovcu i drugima, a danas broji 163 živuæih èlanova –istaknutih znanstvenika, književnika, pjesnika,  i gospodarstvenika. HAZUD Hrvatska nastavak je djelovanja HAZUD Basel na povezivanju Domovine i Dijaspore, na oèuvanju kulturne i nacionalne hrvatske baštine, te djelovanje na projektima obnove gospodarstva, poljoprivrede, ekologije i drugim znaèajnim projektima za Hrvatsku i Hrvate.

Uzvanike æe pozdraviti predsjednik „Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori“ iz Basela, Švicarska - dr.sc. Dragana Hazler, i predsjednik „HAZUD“ Hrvatska dr.sc. Sreæka Sladoljeva. Slijedi kratki pozdrav predsjednika „Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti“ Bosne i Hercegovine – prof. dr. Andrije Nikiæa, zatim otvorenje Izložbe karikatura svjetski poznatog karikaturiste Otta Reisingera.

Uz prigodni glazbeni program, druženje s uzvanicima iz Hrvatske i Dijaspore, te uz  razmjenu ideja i stavova, uruèiti æe se Testimonije  – imenovanja u èlanstvo „Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Dijaspori“ novim èlanovima, te Testimonije poèasnog èlanstva našim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaèu.

kontakt tel. 091 1121 544.

U Zagrebu, 26.02.2013.

HRVATSKA AKADEMSKA ZAJEDNICA
DOMOVINE I DIJASPORE - HAZUD

 
Više...
«« Poèetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeæa » Kraj »»

Stranice 261 - 390 od 1223
 
Top! Top!