www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica
Èetvrtak, 04 O¾ujak 2021
 
 
POMOGNIMO OBITELJI HRVATSKOG BRANITELJA VELJKA MARIÆA!
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Lipanj 2012

U utorak 19. lipnja 2012. u 20 sati u športskoj dvorani OŠ I. B. MAŽURANIÆ u Virovitici organizira se veliki humanitarni koncert
„DA SE NE ZABORAVI“

PRIHOD JE NEMIJENJEN OBITELJI HRVATSKOG BRANITELJA VELJKA MARIÆA IZ GRUBIŠNOG POLJA, KOJI JE NEOPRAVDANO OSUÐEN NA 12 GODINA ZATVORA U BEOGRADU.

Ulaznice po cijeni od 30 kuna (na dan koncerta po 50 kuna) možete nabaviti veæ sada kod predstavnika Udruga Domovinskog rata (HVIDR-e) iz Virovitice i Grubišnog Polja, ili ih naruèiti na adresu:
UBIUDR Podravka, 48000 Koprivnica, A. Starèeviæa 32
tel/fax:048-651-573, 099-6651-562
ž.r.: 2360000-1101504874, M.B. 1291459
(na uplatnici obvezno napišite – za Veljka Mariæa)

TKO JE VELJKO MARIÆ?

Jeste li èuli za sluèaj hrvatskog branitelja Veljka Mariæa? Veæini ljudi kojima smo postavili ovo pitanje odgovorili su da su uglavnom èuli, ali da ne znaju pojedinosti (a nisu baš ni iskazali neku veliku želju da se upoznaju s tragiènom problematikom još jednog od nas). Pa, tko je Veljko Mariæ (roðen 18. lipnja 1951.)? Rijeè je o bivšem hrvatskom branitelju-dragovoljcu koji je prije dvije godine uhiæen kao vozaè kamiona na bugarsko-srpskoj granici i kojeg je Specijalni sud za ratne zloèine iz Beograda pravomoæno osudio na 12 godina zatvora za ratni zloèin protiv civilnog stanovništva. Prema sumnjivoj, teško ili bolje reèeno nièim dokazanoj optužnici, proglašen je krivim jer je 31. listopada 1991. kao pripadnik 57. samostalnog bataljuna ZNG-a iz Grubišnog Polja u selu Rastovcu, prigodom ratnih operacija, navodno ubio civila Petra Slijepèeviæa i to u vrijeme kad je bio sa svojom suprugom, koja se kao glavni svjedok uopæe nije pojavila na beogradskom sudu, veæ je svoj iskaz, u nekoliko verzija, dala istražiteljima u Bjelovaru, ali i to je bilo dovoljno da Mariæ bude osuðen na drastiènu kaznu. Što je poduzela Hrvatska da spasi ovog istaknutog hrvatskog branitelja, za kojim èak nije bila raspisana ni tjeralica, niti ga je itko tražio ili pitao za sluèaj za koji se tereti, sve dok se nije kobnoga dana našao na srpskom graniènom prijelazu, i kad je tamo neki službenik u nekoj bilježnici ugledao njegovo ime? Malo, ili bolje reèeno – ništa. Sjetimo se samo da je slièno prošao i vukovarski branitelj Purda, ali tada je cijela Hrvatska, na èelu sa Vladom, bila "na nogama" i ovaj se èovjek iz BiH zrakoplovom hrvatske Vlade vratio kao heroj u Hrvatsku, te ga je posjetila i tadašnja predsjednica Jadranka Kosor, a bila mu je èak i kuma jednom djetetu, te se samo o tom kumstvu pisalo sto puta više nego o sudbini Veljka Mariæa, koji je ostavio troje malodobne djece i suprugu, koji danas gotovo sa simboliènim prihodima žive u podstanarskom stanu. Supruga mu je tek  nedavno zaposlena kao spremaèica u jednoj obrazovnoj ustanovi, nedaleko Grubišnog Polja gdje stanuju. Zanimljivo je i naprosto neshvatljivo da je Mariæa osudio sud u Beogradu, dakle u Srbiji, državi u kojoj nikada nije ratovao, ali koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku. To bi bilo isto tako kao da je nakon II. svjetskog rata  Njemaèka osuðivala ruske ili amerièke vojnike što su navodno èinili i zloèine u vrijeme kad su se borili protiv fašizma. U presudi Veljku Mariæu "u ime naroda" (od 23.rujna 2011.) meðu ostalim piše (èujte sad ovo!): "...da je kršio pravila meðunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, koji se tada odvijao na tom dijelu Republike Hrvatske izmeðu hrvatskih oružanih formacija u koje su spadale jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), Zbora narodne garde (ZNG) i Narodne zaštite (NZ)  s jedne strane i pripadnika Teritorijalne obrane (TO)  Grubišnog Polja u kojem su veæinom bila lica srpske nacionalnosti sa druge strane, te istovremeno u kontekstu oružanog sukoba na širem podruèju Republike Hrvatske, a koji nije imao karakter meðunarodnog sukoba, izmeðu hrvatskih oružanih formacija i Jedinica Jugoslavenske Narodne Armije (JNA), (baš tako sve sa poèetnim velikim slovima, op.a.), protivno èlanu 3 stav 1 taèka 1a IV. Ženevske konvencije o zaštiti graðanskih lica za vrijeme rata od 12.8. 1949., te Dopunskog protokola iz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava nemeðunarodnih oružanih sukoba"!

U presudi se dalje navodi da je ovo nedjelo "uèinio prilikom akcije "èišæenja" sela Rastovac, koje su sprovodile hrvatske oružane formacije, te da je uniformiran i naoružan ušao u kuæu porodice Slijepèeviæ, gdje je u prisustvu njegove supruge, lišio života Petra Slijepèeviæa, lice srpske nacionalnosti". Stoga ga je sud u Beogradu, prošle godine(!) osudio za "izvršeno krivièno djelo ratni zloèin protiv civilnog stanovništva iz èlana 142 stav 1 KZ Socijalistièke Republike Jugoslavije"!!!!
Dakle, drugim rijeèima, svi koji su se do 15. sijeènja 1992., kad je Hrvatska i meðunarodno priznata,  borili protiv agresora Srbije (Jugoslavije) mogli bi, ukoliko doðu u Srbiju proæi kao Veljko Mariæ. To važi i za hrvatske branitelje iz Vukovara i Škabrnje, ali ne važi(!) za srpske zloèince koji su do priznanja Hrvatske ubijali, klali, palili, otuðivali, rušili... Sluèaj Mariæ to, i samo to, potvrðuje.
Ono što je u cijeloj prièi još žalosnije je èinjenica da je ovaj hrvatski branitelj – dragovoljac iz Grubišnog Polja ostao sam, bez novèanih sredstava, da mu je obitelj naprosto "na ulici", da im pomažu u granicama svojih moguænosti tek neke gradske ustanove, pojedine Udruge proizašle iz Domovinskoga rata, tu i tamo neki pojedinci i nitko, nitko više. Od moralne potpore ne može se živjeti. A Mariæ je danas zatvoren u logoru u jednom od srbijanskih logora, gdje ga jednom mjeseèno posjeæuje supruga i svaki puta neko od njegove djece. Doðu tamo i mogu s njim razgovarati "preko stakla" (telefonom jedan sat, a donedavno su mogli samo 30 minuta)!

I dok je Mariæ osuðen i ostavljen da u zatvoru bivšeg agresora "trune" 12 godina, sjetimo se da je na Nurnberškom procesu, suðenju njemaèkim fašistima koje su organizirali saveznici nakon II. svjetskog rata, Karl Donitz, zamjenik Hitlera, dobio tek deset godina robije! Gdje je tu pravda?

U ime organizatora:
Mladen Pavkoviæ
predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR)
tel/fax:048-651-573,
099-6651-562

 
IM MEMORIAM - MARKO MAJHEN
In memoriam
Utorak, 12 Lipanj 2012
 
  Marko Majhen (29. 03. 1927. – 04. 06. 2012.)

Majhen Marko roðen je kao treæe od petero djece Ivana i Ljube roðene Cukoviæ u Gornjem Vratnu 29. ožujka 1927. godine. Uz Marka, u siromašnoj seoskoj obitelji još su bili Antun, Mirko, Franjo i Stjepan. Za vrijeme Drugog svjetskog rata starija braæa bila su u njemaèkoj vojsci, u jedinicama koje su djelovale na podruèju NDH-a. 
 

O svojoj mladosti Marko mi je rekao - U Varaždinu sam uèio stolarski zanat kod Ivana Kutnjaka. Zanat nisam završio jer sam 09. rujna 1944. godine bio pozvan u Hrvatsku vojsku, u domobranstvo, tj. u prvu Hrvatsku udarnu diviziju. Moja jedinica bila je neko vrijeme stacionirana u Zboru (stari Zagrebaèki velesajam na Savskoj cesti – današnji Tehnièki muzej), a kasnije u školskom objektu u Samostanskoj ulici. Odande smo otišli na teren u Hrvatski Leskovac, gdje smo ostali neko vrijeme dok nisu poèeli napadati partizani iz Žumberaèkog gorja. Kasnije sam se s jedinicom vratio u Zagreb gdje sam ostao do povlaèenja naše vojske prema Sloveniji. U dogovoru s kolegama, poèetkom svibnja mjeseca 1945. godine krenuli smo prema Varaždinu, a doma u Gornje Vratno došao sam 6. svibnja. Veæ 9. svibnja došli su partizani i odmah su nas naši seoski doušnici prijavili te su nam uzeli odijela i oružje pod prijetnjom da idemo s njima, ali sam imao sreæu da sam im pobjegao te sam ostao skriven doma.

Veæ 13. svibnja 45. morali smo se javiti u opæinu Vinica (kod formiranja opæine Križovljan Cestica 1906. godine u sastav nove opæine ušle su sva naselja KO Radovec, Babinec, Dubrava Križovljanska i Natkrižovljan, - kompletna KO Vratno, koju su saèinjavala naselje Gornje i Donje Vratno ostalo je  pod opæinu Vinica – iako je Gornje Vratno bilo pod župu Križovljan – opaska franjo talan, do demokratskih promjena i osnivanja samostalne Republike Hrvatske porez se plaæao na zemlju te se vjerojatno zbog toga nije dijelila KO Vratno) i dati sve podatke u kojoj jedinici je tko služio od kojeg do kojeg datuma. Nakon dva dana morali smo se svi javiti u Varaždin u objekt gdje je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bilo Hrvatsko popunidbeno  zapovjedništvo (kraj staroga grada u Varaždinu).  Tamo su bili svi naši podaci koje smo dali svaki u svojoj opæini te smo svi koji smo bili u jedinicama Hrvatske vojske poslije 25. sijeènja 1945. godine otjerani u Katolièki dom (u Vrazovoj ulici, preko puta staroga grada u Varaždinu, zgrada je poslije nacionalizirana) i istoga dana prebaèeni u Zagreb, u barake na Maksimir (logor, op ft). Iz Maksimira smo nakon dva dana prebaèeni u logor Preèko.

U logoru Preèko ostali smo do 15. lipnja, a nakon toga prebaèeni smo u logor Švarèa u Karlovac, gdje smo ostali desetak dana nakon èega su nas otpremili u Dugu Resu te vratili natrag u logor Švarèa, gdje smo ostali do 10. srpnja 1945. godine kada su nas prebacili u Srbiju, u Zajeèar. Iz Zajeèara smo nakon nekog vremena prebaèeni u Knjaževac, gdje smo u rujnu mjesecu iste godine doèekali amnestiju, za koju smo znali jedino po tome što nam je to pisalo na otpusnicama koje smo dobili kod izlaska iz logora.

Za cijelo vrijeme boravka po logorima vladala je neopisiva glad, a užasni dogaðaju koji su se u ono vrijeme zbivali teško je opisati. Boravili smo stalno pod otvorenim nebom više goli i bosi nego obuèeni i obuveni.

Za vrijeme boravka u logorima i na križnim putovima partizansko-komunistièka vlast u rodnom mjestu, kao i na cijelom podruèju, i dalje je radila na
pronalaženju narodnih neprijatelja, a u tom duhu održani su i poslijeratni izbori. U progonima desetak stanovnika naselja bude zatvoreno i muèeno, a Franjo Ivanèiæ bude od Udbe odveden i „zatvoren“ u opæinskom zatvoru u Vinici. Od domaæih „aktivista“ odveden je i ubijen, tijelo mu i danas poèiva na mjestu smaknuæa. Odveden i osuðen je i župnik Josip Bakan, naslijedio ga iz logora Stara Gradiška „pušten“ sveæenik Nikola Dorešiæ. To je doba nacionalizacije, agrarnih i svakih drugih reformi. U Varaždin dolazi i „veliki voða“, 20. svibnja, a u organizaciji nove vlasti iz svih mjesta na doèek krenule su kolone te je impozantan skup održan na današnjem Kapucinskom trgu. Posebno je oduševljeno išla omladina, a klicanja novoj vlasti bili su pošteðeni tek oni koje seoski aktivisti nisu zatekli doma, naravno i oni koji su bili u nekom logoru ili pak u nekom od grobišta u okolici grada. Kako i dolikuje nova vlast organizira i uspomenu na slavne dane, pa tako u spomen na èetnièki pokolj hodoèasnika crkvi Svete Ane u Kosovu kod Knina koji se s mise vraæahu doma, proglašava „Danom ustanka“, 27. srpnja 1941., a povodom tog slavnog dogaðaja lokalni list izlazi u posebnom prilogu.

Marko ponovno mora u vojsku, ovaj puta u „narodnu“, ali i tu partija i èuvari vlasti ostaju budni, te Marko, na vojnom sudu u Sarajevu, 15. prosinca 1949., bude osuðen na pet godina prisilnog rada „zbog harangiranja protiv države i vlasti“. Na „preodgoj“ Marka  otpremaju u Zenicu. Tu bude „pomilovan“ 17. travnja 1953. godine i pušten kuæi.

Oženio se 1954. godine Elizabetom Dregariæ, kæerkom Josipa i Marte s kojima je mlada obitelj nastavila živjeti. Bavio se poljoprivredom, a znanje steèeno na izuèavanju stolarskog zanata koristi za izradu krovišta što mu je kasnije postalo i redovito zanimanje. Krovopokrivaèki obrt registrira 1962. godine, a zahvaljujuæi znanju i iskustvu pokojnog Marka mnoge su kuæe i zgrade dobile kvalitetni krov. Pa je tako i 1980. prekrivena župna crkva Uzvišenja sv. Križa, sanirano krovište župne crkve u Maruševcu, „plod“ vrijednih Markovih ruku su i klupe u župnoj crkvi, a veæ kao umirovljenik iste je napravio i za spomen kapelu hrvatskog muèenika, blaženog kardinala Alojzija Stepinca sagraðenoj uz grobište Pancerica u Otok Virju.
Marko i Elizabeta roditelji su èetvero djece, najstariji Ivan roðen je 1955., a potom slijede Josip (1959.), Marijan (1963.) i Slavica (1971.). Odrastanjem djeca formiraju vlastite obitelji, grade se kuæe, dolaze unuci, pa i praunuci, a s roditeljima život nastavlja kæerka Slavica i suprug joj Krešimir. Prvo su obitelji formirali stariji, tj. sinovi, supruge Amalija, Ðurðica i Majda, a potom su dolazili i mlaði naraštaji. Unuci su Andrej, Blaž, Gregor, Ilija, Ivan, Marko i Nikolina, a od najmlaðih tu je praunuka Mia roðena 3. srpnja 2011. godine.
Posljednjih godine Marko je dosta bolovao i èesto je bio u bolnici za pluæne bolesti u Klenovniku gdje je i umro u ponedjeljak, 4. lipnja ove godine. Sprovod æe se održati na groblju u Cestici, u srijedu,  6. lipnja s poèetkom u 16 sati, a potom æe vlè Ivan Košiæ, u župnoj crkvi Uzvišenja sv. Križa u Radovcu odslužiti i misu zadušnicu.
Za vrijeme rada Komisije za utvrðivanje ratnih i poratnih žrtava – Istraživaèko središte Varaždin Marko Majhen dao je znaèajan doprinos utvrðivanju stradanja i poratnih komunistièkih zloæina na podruèju opæine Cestica, a jedan je od osnivaèa
Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava. Na osnivaèkoj skupštini održanoj 20. rujna 2000. godine izbran je u Izvršni odbor Društva. Veliku pomoæ dao je kod izgradnje spomen kapele u Virje Otoku, a uz Stjepana Mihina (pok.) sudjelovao je u popisivanju žrtava rata i poraæa u Gornjem Vratnu, bio èlan Opæinske komisije za utvrðivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata za opæinu Cestica.
Zajedno s danas takoðer pokojnim Mijom Ivanèiæ bio je i jedan od osnivaèa podružnice Hrvatskog društva politièkih zatvorenika Varaždin, a u izaslanstvu Društva sudjelovao je i u više komemoracija na podruèju Hrvatske i Slovenije.

U ime Društva za obilježavanje grobišta ratnih i poratnih žrtava supruzi Elizabeta, djeci, unucima i praunuci, te ostalim ožalošæenim èlanovima obitelji  izražavam kršæansku suæut s nadom susreta u Vjeènosti.

Poèivao u miru Božjem, laka mu hrvatska gruda!

Franjo Talan
 
VINKOVCI - POZIV NA DOKUMENTARNU IZLOŽBU POSVEÆENA 2. BOJNOJ 3. BRIGADE ZNG
Vijesti
Utorak, 12 Lipanj 2012



Povijest 3. gardijske brigade

Ratni pripadnici ove legendarne postrojbe koji su sudjelovali u velikim akcijama HV od Vinkovaca, Vukovara i Osijeka, pa sve do Maslenice i Zadarskog zaleða.
Brigada je osnovana u Vinkovcima 29. travnja 1991. godine, po zapovijedi ministra obrane RH, iz specijalnih postrojbi MUP-a, a bila je jedna od èetiri elitne brigade HV, koja je dala nemjerljiv doprinos u obrani Domovine i oslobaðanju privremeno okupiranih dijelova Republike Hrvatske.
Tijekom Domovinskog rata 367 pripadnika brigade je poginulo, 1088 pripadnika je ranjeno, a za 17 se još uvijek traga.
Brigada je ratnim putem utkala svoj nemjerljiv doprinos u obrani, oslobaðanju i stvaranju hrvatske države. Ova brigada bila je jedan od kamena temeljaca stvaranja modernog i uèinkovitog sustava HV-a, koji veæ godinama uspješno doprinosi miru u svijetu sudjelujuæi u mirovnim misijama u Afganistanu i na Kosovu.
Prema tadašnjem ratnom ustroju, brigada se sastojala od èetiri pješaèke bojne, jedne postrojbe potpore i jedne pristožerne postrojbe. Prva bojna djelovala je u Osijeku, treæa bojna u Slavonskom Brodu, dok je èetvrta bojna djelovala u Vukovaru. Kroz brigadu je prošlo preko 10.000 ljudi. Pripadnici i dijelovi 3. gardijske brigade u obrani Domovine prošli su gotovo sva ratišta od obrane Vukovara, proboja za Vukovar, Vinkovaca, Osijeka, preko zapadne Slavonije, Posavine, do završnih operacija Bljesak i Oluja.

Povijest 2. bojne

Na podruèju Vinkovaca, Nuštra i Županje djelovala je 2. bojna pod zapovjedništvom brigadira Damira Dujiæa. Ova bojna bila je ustrojena od tri satnije, jednog pozadinskog voda, prateæeg voda i zapovjedništva. Prva satnija bila je smještena na stadionu NK Cibalia, druga satnija bila je smještena u tvornici Vintex, dok je treæa satnija bila smještena u Županji. Prema rijeèima brigadira Dujiæa do prvog srpnja 1991. godine 2. bojna brojila je preko 550 gardista. Prvo vatreno krštenje bojne i najcrnji dan bio je 22. srpnja 1991. godine u akciji na Mirkovce kada je zbog loše pripreme i loše minobacaèko-topnièke potpore akcija loše odraðena i tom je prigodom u jednom danu poginulo 13 pripadnika 3. satnije. Nakon te akcije dolazi do reorganizacije bojne. Tada nakon tenkovske blokade JNA prometnice Bogdanovci Lužac – Vukovar prateæi vod probija "kukuruzni put" kojim se tada iz Bogdanovaca dolazilo u Vukovar. Nakon brojnih akcija na bojišnici oko Vukovara i Vinkovaca, zapovjednik odluèuje da se zapovjedništvo bojne tijekom listopada preseli u Nuštar. Nakon pada Vukovara i hrvatskih mjesta oko Vinkovaca, crta bojišnice se utvrðuje oko Nuštra, gdje 2. bojna 3. gardijske brigade ima najznaèajniju ulogu u oèuvanju ovog djela crte bojišnice od prodora agresora. U Nuštru i Vinkovcima bojna ostaje do lipnja 1992. godine, nakon èega po odluci Glavnog stožera OS RH odlazi na druge operacije i bojišta. Poèetkom prosinca 1992. godine 2. bojna prelazi u sastav 5. gardijske brigade koja je smještena u Vinkovcima, te u njezinu sastavu nastavlja dalje djelovati.
Tijekom Domovinskog rata kroz 2. bojnu prošlo je 1940 gardista, poginulo je 45, nestalo 12, dok je ranjeno 273 gardista. (danas imamo 48 poginulih i 9 nestalih zbog toga što su tijela nekih pronaðena i ne vode se više kao nestali).
Nakon dvadeset godina od poèetka Domovinskog rata, pripadnici legendarnih kuna su se osjetili zapostavljeni, pa su osnovali udrugu veterana pripadnika 3. A gardijske brigade èiji je predsjednik brigadir Marko Leko, a krajem travnja i udrugu pripadnika 2. bojne 3. A gardijske brigade èiji je predsjednik tadašnji zapovjednik brigadir Damir Dujiæ. Prema rijeèima predsjednika udruge, brigadira Dujiæa, udruga planira brojne aktivnosti, prvenstveno širenja istine o Domovinskom ratu, susretu i druženju nekadašnjih pripadnika 2. bojne, obilježavanju znaèajnih datuma, oèuvanja uspomene na poginule i nestale pripadnike bojne, rješavanju problema svojih pripadnika, izradu spomen monografije postrojbe i sl. Zbog toga ovim putem poziva sve pripadnike ove legendarne postrojbe da se ukljuèe u rad ove udruge.

Popis poginulih pripadnika 2. bojne
 
1.DraženAbramoviæ
2.MarkoBarišiæ
3.TomislavBatiniæ
4.MiroBorièiæ
5.MatoBožiæ
6.Perica Bušiæ
7.JosipÈerven
8.DubravkoÆoriæ
9.Nenad Damjankoviæ
10.VinkoDandiæ
11.TiborÐeke
12.Stjepan Hodak
13.IvicaIštokoviæ
14.DragoIviæ
15.DankoJaman
16.JosipJozanoviæ
17.ŽeljkoJurèeviæ
18.FranjoJurèiæ
19.ZdravkoJuriæ
20.VladoKarliæ
21.MarkoKneževiæ
22.ZdenkoKovaèeviæ
23.TomislavKuševiæ
24.IlijaMarièiæ
25.IlijaMarinoviæ
26.IvoMarinoviæ
27.IvanMaroš
28.AndrijaMièiæ
29.Stjepan Mijiæ
30.TomoNikoliæ
31.TunjoPejiæ
32.IvanPranjiæ
33.MarioPrusina
34.IvicaRadoš
35.NadeRogiæ
36.ŽeljkoStojanoviæ
37.AntunSvitlanoviæ
38.MarioŠariæ
39.GoranŠimunac
40.MarinkoŠimunac
41.DamirŠimunoviæ
42.DamirŠokèeviæ
43.DraženTomšiæ
44.ValterToth
45.VladimirVièiæ
46.ŽeljkoVrkiæ
47.Andrija Vukosaviæ
48.BrunoZeèeviæ


Popis nestalih pripadnika 2. bojne 

1.

NikolaAdžiæ
2.MatoBièaniæ
3.VinkoJurèeviæ
4.MarkoKneževiæ
5.BožidarMišiæ
6.AntunPetrièiæ
7.GoranStojanoviæ
8.PavoTadiæ
9.MirkoTikviæ









Udruga ratnih veterana 2. bojne 3. gardijske brigade ZNG

Udruga u svome sastavu ima i programske grupe – odjele koje su formirane u skladu s osnovnim programskim opredjeljenjima udruge. Ove grupe pokrivaju šest podruèja za koja su èlanovi iskazali poseban interes i svatko se po uèlanjenju izjasnio za željeno podruèje u kojem bi htio dati i svoj aktivni doprinos. Programske grupe su slijedeæe:

Programska grupa – odjel za književnost i kulturu
Programska grupa – odjel za prikupljanje arhivske graðe i digitalizaciju dokumentacije vezane uz Domovinski rat i obranu RH
Programska grupa – odjel za sport i rekreaciju
Programska grupa – odjel za humanitarni rad
Programska grupa – odjel za multimediju i film
Programska grupa za obilježavanje obljetnica poginulih pripadnika 2. bojne i ostalih znaèajnih datuma
 
Muftija zagrebaèki Ševko efendija Omerbašiæ i njegov nasljednik
Vijesti
Utorak, 12 Lipanj 2012
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/djl/11923-muftija-evko-efendija-omerbai-otiao-u-mirovinu.html

Primjerni odnosi Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj i Republike Hrvatske djelo su i dosadašnjeg i buduæeg muftije zagrebaèkog

Nimalo èudno, gotovo je nezapaženo u hrvatskim medijima popraæena vijest da je Aziz efendija Hasanoviæ zamijenio, nakon pune 22 godine, Ševka efendiju Omerbašiæa, koji odlazi u mirovinu, na mjestu muftije zagrebaèkog. Hasanoviæ je bio dugogodišnji pomoænik Omerbašiæa . Uvjereni smo da æe muftija Hasanoviæ voditi islamsku vjersku zajednicu u Hrvatskoj s jednakom mudrosti i ljubavi prema Hrvatskoj, kao što je to èinio Ševko Omerbašiæ.

Odnosi izmeðu islamske vjerske zajednice i Hrvatske izvrsni su, još od 1916., kad je Hrvatski sabor izglasao zakon o priznanju islama kao službene vjere u Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske. Podsjetimo da su inicijatori tog zakona bili zastupnici Hrvatske stranke prava, i da je u tom èasu u Hrvatskoj bilo 204 muslimana. Prije Hrvatske, islam je kao službenu vjeru priznala tek Austrija 1912., a do dana današnjeg, od svih europskih zemalja osim spomenutih, tek Belgija i Španjolska. Dakle, meðu tim državama nema „lidera ljudskih prava“ poput Velike Britanije, Nizozemske, Francuske, Njemaèke.

Muftija Ševko efendija Omerbašiæ, èovjek koji voli Hrvatsku i hrvatski narod

O èovjeku najbolje govore njegove rijeèi i djela, kada su, naravno, meðusobno u skladu, što je nedvojbeno u sluèaju Ševka Omerbašiæa. Punih je 22 godine radio na odnosima muslimanske zajednice u Hrvatskoj s drugim vjerskim zajednicama i državom. Nikada nije propustio naglasiti kako odnosi Republike Hrvatske i islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj mogu biti primjer svima u Novi list, 13. 3. 2002.:"Tako su se za odbijanje izruèenja Gotovine svojim potpisom založili i zagrebaèki muftija Šefko Omerbašiæ..."Europi. Posebno pamtimo njegove istupe u Hrvatskom saboru u sklopu raznih proslava. Uvijek je èvrsto branio islam kao religiju, muslimane kao vjernike i osuðivao terorizam u ime islama, jednako kao i poistovjeæivanje islama s terorizmom.

Ne æemo zaboraviti njegovu trajnu zahvalnost Hrvatskoj i Hrvatima na pomoæi koju su pružali stotinama tisuæa muslimana iz Bosne i Hercegovine tijekom rata u BiH, ukljuèujuæi i tijekom sukoba Hrvata i Bošnjaka-muslimana. Uvijek je naglašavao da se radilo o isprovociranom sukobu, pri èemu nikada nije, za razliku od mnogih koji su obnašali, i još uvijek obnašaju, najviše politièke dužnosti u Hrvatskoj, za taj sukob okrivljavao Hrvate ili Hrvatsku. Kako je jednom rekao, sponzori sukoba izmeðu Hrvata i Bošnjaka-muslimana u BiH bili Britanci.

Muftija Ševko Omerbašiæ se svake godine o obljetnici Oluje biranim rijeèima prisjeæao te kljuène hrvatske vojno-redarstvene akcije. Ponovno za razliku od mnogih koji su bili ili jesu na vlasti u Hrvatskoj nakon 2000., uvijek je u izjavama podržavao generala Antu Gotovinu i ostale po njemu nepravedno optužene hrvatske èasnike i vojnike. Duboko moralan i èastan èovjek, kao što je Ševko Omerbašiæ, ne boji se iskazati što misli.

Novi muftija, Azis efendija Hasanoviæ vrhunski je intelektualac

U uvodu smo izrazili uvjerenje da æe muftija Azis Hasanoviæ voditi islamsku vjersku zajednicu u Hrvatskoj s jednakom mudrosti i ljubavi prema Hrvatskoj. To uvjerenje temelji se na onome što znamo o muftiji Hasanoviæu, i po tome što je bio dugogodišnji pomoænik muftije Omerbašiæa. Za predstavljanje novog zagrebaèkog muftije najbolje je pogledati i poslušati njegov intervju dan ove godine za emisiju HTV-a Duhovni izazovi.
Upeèatljive su njegove rijeèi kako je „sramota biti neuk u današnje vrijeme“, „glupost živjeti u katolièkom svijetu a ne poznavati ga“, kako se po dolasku u Zagreb želio što bolje upoznati s kršæanskim svijetom, pa je diplomirao (i) na Katolièko-Azis efen. Hasanociæ:"Glupost je živjeti u katolièkom svijetu a ne poznavati ga"bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predavaè je na Hrvatskom vojnom uèilištu, gdje poduèava hrvatske vojnike koji odlaze u mirovne misije u islamske zemlje, docent je na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove , a predaje i na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Voljeli bismo da se predstavnci svih zajednica, ne samo vjerskih, u Hrvatskoj odnose prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu kao što to èine naši muftije, dosadašnji Ševko Omerbašiæ i novoizabrani Azis Hasanoviæ. Kako je lijepo èuti kad muftija Hasanoviæ za Hrvate koji odlaze u mirovne misije kaže „naši èasnici i vojnici“.

Umirovljenom èasnom muftiji Ševku iskreno zahvaljujemo za njegov dugogodišnji rad i za ljubav za Hrvatsku. Uvjereni smo da æemo jednog dana isto moæi napisati i za novog predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftiju Azisa Hasanoviæa.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/djl/11923-muftija-evko-efendija-omerbai-otiao-u-mirovinu.html

 
BEZ KOMENTARA!
Vijesti
Utorak, 12 Lipanj 2012


Ivan Jaklin, Varaždin
 
HRVATSKI LIST: DR. JURÈEVIÆ VODEÆI JE AUTOR U OVOM, ZA HRVATSKU POVIJESNICU, KAPITALNOM PODRUÈJU!
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Lipanj 2012

 Hrvatski list: 7. lipnja 2012. - broj 402

„Izuzetno velika nestabilnost je osnovno obilježje cjelokupne povijesti hrvatske u 20. stoljeæu, smatra povjesnièar Josip Jurèeviæ i to blekodano dokazuje, prije svega knjigom Bleiburg - jugoslavenski poratni zloèini nad Hrvatim (Zagreb, 2005. str. 440). O Bleiburgu i križnim putovima postoji danas brojna i vrijedna literatura. O tome su pisali neposredni uèesnici kao što je to bio Vinko Nikoliæ, ali i Bruno Bušiæ, Ante Beljo, Ivo Bogdan, Danijel Crljen, Krunoslav Draganoviæ, Jozo Ivièeviæ, Jere Jereb, Kazimir Kataliniæ, Ivo Korsky, Zvonimir Kulunðiæ, Vjekoslav Lasiæ, fra Andrija Nikiæ i mnogi drugi, ali, danas se može slobodno reæi da ja najdublju brazdu zaorao i svoja djela znanstveno metodološki tako obradio da je Josip Jurèevi, ovaj povjesnièar srednje generacije, uèinio najveæi napor i postao vodeæim autorom u ovom za hrvatsku povjesnicu kapitalno podruèje. To vrijedi osobito i za ovu knjigu koju ovdje predstavljamo. Hrvatsko žrtvoslovno društvo u svojoj biblioteci Documenta coatica objavilo je nekoliko znaèajnih djela iz ovoga podruèja. Prije svega još u komunistièka vremena objavli smo knjigu Vladimira Žerjaviæa: Gubici stanovništva Jugoslavije u drtugom svjetskom ratu (Zagreb, 1989.) Nešto kasnije objavili smo monografiju Milana Marušiæa: Žrtve komunistièkih zlodjela u Zagrebu, svibanj 1945.- Sljemenska stratišta, Bolnica Brestovac i Graèani: (Zagreb 2003.). Objavili smo i knjigu Ivana Johna Prcele: Hrvatski holokaust, II izdanje.

To tragièno razdoblje naziva se ili samo kao Bleiburška tragedija (Nikolaj Tolstoj, Marko Veselica, èešæe se povezuje sa križnim putom: A. Mijatoviæ: „Križni put ili put smrti hrvatskoga naroda, M. Šimundiæ: Hrvatski smrtni put, J. Kolariæ: Hrvatski Križni put- Via  Crucis croatica, fra A. Nikiæ: Bleiburška tragedija ili Hrvatski križni put 1945. godine, J. Jurèeviæ Bleiburg – jugoslavenski poratni zloèini nad Hrvatima širi taj pojam na sve poratne zloèine. Jurèeviæ je u ovoj najnovijoj knjizi prije svega egzaktan – istražuje tri razine fenomena, tri osnovne grupe podataka prikuplja i analizira. Mjesta (stratišta, grobišta, logori), žrtve i poèinitelji (organizacije ili pojedinci). Njegov je postavljeni zadatak istraživanja, „sustavna masovna pogubljenja bez ikakvih suðenja, te umiranja od muèenja i iscrpljenosti na križnim putovima“ i dolazi do zakljuèka da su to bili „sustavno planirani, pripremani i organizirani i provoðeni s vrha jugokomunistièkog režima“. Ne samo da u komunistièka vremena nije bilo nikakvih istraživanja, veæ se prijetnjom kaznom zaustavljalo svaki pokušaj otkrivanja masovnih i pojedinaènih komunistièkih zloèina. Pojava je instuituconalna ostala prikrita, skrivena, nepoznata. Išlo se tako daleko da je donesen proglas da „svi oni koji su za NOB-a izgubili život na strani okupatora i domaæih izdajica ne smatraju se žrtvama rata.“ Saveznu SUP s potpisom ministra Vicka Krstuloviæa propisuje da se uništi grobove, grobove su preoravali, uklanjali svaki znak nasilja i smrti na masovnim stratištiba i grobištima.

Mi danas, zahvaljujuæi prof. Jurèeviæu iz njegove knjige saznajemo da je bilo 1.517 stratišta i grobišta u jugoslaviji. Sada znamo da to nije bila samo represija protiv vojnika (30%), veæ da su stradali civili i vojnici (28%), a ima stratišta i grobišta gdje su stradali samo civili (17%). Neka su mjesta posebno istaknuto po svom stradanju. Makarska ima 15 stratišta i grobišta, Ogulin 30, a Zagreb i okolica 116 stratišta i grobišta.



I na kraju nešto vrlo osobno. Na Korèuli je bilo više stratišta u Lumbardi, Veloj Luci i u Blatu, na Paklenici. Tamo su u krašku jamu doboku 40 metara komunisti žive, na sv. Roka 16. kolovoza 1943. godine bacili tri osobe meðu kojima je i moj stariji brat Dušan. Dobrotom ministra Karamarka prošle jeseni specijalna policijska postrojba izvadila je iz jame posmrtne ostatke ubijenih i u meðuvremenu je DNK metodom došlo do identifikacije žrtava. Na Svetoga Roka, 16. kolovoza ove godine, na groblju sv. Križa u Blatu biti æe pokopani ubijeni s jame Paklenice. Tužno, dostojanstveno, s molitvom za njihove duše.

 Dr. Zvonimir Šeparoviæ
Predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva

 
HRVATSKI LIST - SUSRET U HAAGU
Vijesti
Nedjelja, 10 Lipanj 2012
 HRVATSKI LIST
dr. Zvonimir Šeparoviæ

S U S R E T I  U  H A A G U

Nije lako Hrvatu biti u Haagu. Tamo èami pod optužbom osam Hrvata. Cijela je atmosfera deprimirajuæa. Veæ sam pogled na zgradu na Trgu Churcila broj 1. s onim nekakvim vodoskokom i mutnom vodom bazena, sve u rešetkama, kao neka utvrda- sve je to muèno jer tamo su se za nas dogodila zla. Naš Blaženik Alojzije Stepinac bi rekao: Tamo se dogodilo zlo Hrvatska je žrtva velikih zala!“ Nepravda do neba. Na onoj zelenoj površini prije nekoliko godina došli smo gvardijan vukovarski fra Zlatko Špehar i ja sa 110 èlanova udruge „Vukovarske majke“, koje su položile upaljene svijeæe u obliku srca i to goruæe crveno zapaljeno srce, sa hrvatskim zastavama i slikama ubijenih na Ovèari na prsima majki i udovica, sve to i onda molitva, molitva za one unutra, za naše uznike. Došli smo prosvjedovati protiv nepravedne, apsurdne, blage i nikakve presude krvavoj 'vukovarskoj trojki' na èelu sa Šljivanèaninom. Još je teže u Sheweningenu. Istina, tamo je morska obala i pijesak, i puno golemih hotela, ali na kilometar prije mora siva zgrada, sa dva tornja i ulazom u Pritvor suda Ujedinjenih naroda. Tamo èame hrvatski uznici. Prije godinu dana u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa prosvjedovali smo protiv ovog i ovakvog haaškog suda pod parolom CRVENI KARTON ZA HAAG. Prosvjedovali smo pred desecima tisuæa Hrvata u Stuttgartu i Munchenu, a glavni je prosvjed i najviše crvenih kartona bilo ovdje pred ovim i ovakvim sudom u Haagu.

U Haagu sam boravio od 20. do 25. svibnja 2012., da bih pribivao Svjetskom žrtvoslovnom simpoziju na temu žrtava u današnjem svijetu, da bih u ponedjeljak 21. svibnja posjetio našeg generala Antu Gotovinu, da bih u utorak 22. svibnja na World Forumu, na tom istom Churchilov trgu predsjedavao i govorio na panelu o meðunarodnom kaznenom sudovanju, i da bih u srijedu 23. svibnja pribivao statusnoj sjednici pred Haaškim Tribunalom za bivšu Jugoslaviju protiv dvojice naših generala. Primila me je i naša veleposlanica Vesela Mrðen Koraè, koja je vrlo zauzeta za naše generale.

Svjetski žrtvoslovni simpozij trajao je pet dana, zapoèeo je u Dvorani vitezova sa svom patetikom primjerenoj dvorani u kojoj Kraljica jednom godišnje prima svoje uzvanike, u kojem su i na ovom skupu naglasili da je Nizozemska „zemlja mira i pravde“. Doista u Haagu koji je prijestolnica, imaju Palaèu mira u kojoj su održane mnoge mirovne konferencije pa i ona o bivšoj Jugoslaviji 7. rujna 1991. na kojoj smo predsjednik Franjo Tuðman i ja zastupali Hrvatsku, Stipe Mesiæ i Budimir Lonèar bili su na strani Jugoslavije koju je vehementno zastupao Slobodan Miloševiæ. Sudjelovali su u radu konferencije i svi drugi predstavnici republika bivše Jugoslavije. To je konferencija koja nije donijela mir nego je iz naftalina izvukla Lorda Carringtona da on pokuša izmiriti „zaraæene strane“, nikada ne spominjuæi da je na djelu bila otvorena agresija iz Beograda za Veliku Srbiju. Za nas je Palaèa mira posebno znaèajna iz još jednog razloga jer tamo zasjeda Meðunarodni sud pravde (International Court of Justice) na kojem sam 14. rujna 1999., kao ministar pravosuða RH obrazložio tužbu Republike Hrvatske protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za agresiju, genocid i sa zahtjevom za naknadu ratne štete. Unatoè svim pokušajima nekih hrvatskih politièara da se tužbu povuèe, sud se proglasio nadležnim i nadajmo se da æe tužba biti prihvaæena. Haag smatraju gradom pravde jer ima osim spomenutog Meðunarodnog suda pravde koji sudi državama, još nekoliko sudova od kojih su za nas najvažniji ad hoc sud Meðunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju i stalni sud Meðunarodni kazneni sud koji sude pojedincima. Eto, kao što je Nizozemska zemlja tulipana i vjetrenjaèa, tako se može dodati da je i zemlja meðunarodnih sudova, ali, nismo sigurni da ispunjavaju sva naèela pravde. To sigurno možemo ustvrditi kada se sjetimo prvostupanjske presude našim generalima. Istina, na sud su izvedeni Miloševiæ, Mile Martiæ i Babiæ, a u novije vrijeme Šešelj, Karaðiæ, Mladiæ i Goran Hadžiæ, ali nisu izvedeni i optuženi Blagoje Adžiæ i Veljko Kadijeviæ i drugi visoki vojni zapovjednici JNA, koji su rat planirali, organizirali, vodili i u njemu velika zla u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu izazvali. Osim toga haaški tribunal pokazao se kao pristran – na jednoj strani drastièno kažnjavanje hrvatskih generala i na drugoj zanemariva strogost osuda srpskih mega zloèinaca, osobito na primjeru tzv. „vukovarske trojke“, na èelu sa Šljivanèaninom. Najveæe je zlo, posebno ono haaškog glavnog tužiteljstva, što se hoæe proširiti povijesnu lažnu konstrukciju o nekakvom hrvatskom zloèinaèkom pothvatu, a radilo se samo o obrani i oslobaðanju vlastitoga teritorija od agresivnog susjeda.

O sudovima i žrtvama

Na sveèanoj sjednici viktimološkog simpozija glavni tajnik Svjetskog viktimološkog društva prof. Gerd Kirchhoff je, govoreæi o prošlim skupovima, istaknuo da je poslije Jeruzalema, Bostona, Muenster i Tokija, peti svjetski simpozij održan uspješno 1985. godine u Zagrebu, po prvi i posljednji puta u jednoj komunistièkoj zemlji, što je bilo pravo èudo. Naglasio je i veliku vrijednost poslijediplomskog viktimologije studija koji se održava u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku kontinuirano od 1984. s prekidom od dvije godine za vrijeme Domovinskog rata, a tada je studij održan na Slobodnom sveuèilištu u Amsterdamu. Simpozij je bio dobra prilika da se ukaže na ulogu spomenutih sudova. Predsjedavao sam posebnom sjednicom na temu Meðunarodno kazneno sudovanje, na kojem je analizirana uloga i posebno odnos prema žrtvama zloèine. Sudjelovali su dr. Elizabeth King, australska odvjetnica koja radi za Meðunarodni kazneni sud i John Cubbon, viši savjetnik Haaškog Tribunala za bivšu Jugoslaviju. U razmjeni ideja i pogleda zakljuèili smo da za razliku od Tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je politièki sud na kojem nema nikakve kompenzacije za žrtve, koji je stvoren kao politièki sud od Vijeæa sigurnosti, stalni Meðunarodni kazneni sud osigurava autonomiju stranaka, nije politièka tvorba veæ dobro utemeljen Rimskim Statutom iz 1998. godine kao stalni kazneni sud.

Poruke i želje našim generalima Gotovini i Markaèu

Dan prije polaska u Haag uputio sam pismo prijateljima i znancima, kojih rijeè nešto znaèi u našoj javnosti, da æu 'rado prenijeti njihovu poruku ili želju našem vitezu Anti generalu Gotovini. Odaziv je bio izvanredan. Navest æu nekoliko karakteristiènih poruka.
Krešimir Mihajloviæ koji je izgubio radno mjesto ravnatelja OŠ „Petar Zrinski“ u Zagrebu, zato što je na ulazu u školu izložio slike naših generala u Haagu: „Vi ste junak, istinski vitez našega Domovinskog rata. Duboko me pogaða nepravda koja Vam je nanesena. Još više me pogaða izdajnièko ponašanja ljudi koji su obnašali vlast. Hrvatski narod treba voðu koji æe ujediniti razjedinjene domoljube. Gospodine generale èekamo Vas, èekamo Vašu zapovijed.“ Jasna Poliæ-Biliško i njezina udruga Hrvatska bašæina poruèuju da su generala imali u mislima, molitvi i pjesmi na hodoèašæu u Lurda i da æe na sv. Antu biti s njegovim rodnim Pakoštancima: „Hrvatska nije slobodna dok su njeni osloboditelji zatoèeni!“
Pravnik i pjesnik Mile Prpa spjevao je pjesmu generalu naglašavajuæi njegovo muèeništvo za istinu i pravdu i da æe njegova žrtva za naše buduæe naraštaje biti „MORALNI STUP SVJETLOSTI“. Ivan Biondiæ smatra da „buduæi nije onemoguæila haaški scenarij organizirana akademska elita duguje javnu ispriku generalu Gotovini. Zvonimir Zoriæ „Kao što Hrvatski narod nije prihvatio presudu Alojziju Stepincu, tako ne prihvaæamo sramni sudski postupak koji se vodi u Haagu“.
Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava (Nada Balen i Nikola Muslim) poruèuju: „Vi ste generale, naš novi Jelaèiæ Ban. Dr. Ružica Æavar poruèuje da veæ 12 godine svakog petka u 10 sati mole krunicu za sve zatoèene hrvatske generale pred likom Majke Božje na Kamenitim vratima u Zagrebu. Božidar Ruèeviæ iz Dubrovnika „Ante Gotovina veæ sada postaje sokol širokih krila zaštitnièki raširenih nad našom domajom.“ Prof. Nikica Radoš pod naslovom „Moj general Gotovina“ piše kako od poèetka ljudske povijesti napadnuti ima pravo na obranu. Željko Tomaševiæ, pravnik iz Zagreba poruèuje: „Mi svi znamo da si potpuno nevin, èist pred Bogom i ljudima, prvostupanjska presuda nije utemeljena na istini i pravu.“ Luka Laus novinar iz Sydneya: „ Hrvatskom Leonidi, istinskom borcu za hrvatsku slobodu. Hrvatski viteže znaj da nisi usamljen. S Tobom su milijuni Hrvata širom svijeta u mislima, u molitvi, u èekanju i nadi.“ Hrvatski branitelji poruèuju da su molili u Lurdu da Bog podari mudrost i hrabrost sudcima koji odluèuju o njihovoj pravednosti. Oskar Šaruniæ: “Dragi Ante, od kad si uhiæen 7. prosinca 2005. pa do danas, kao i drugi naši nevini generali u Haaškim uzama, mi smo isto tako nevini zatoèeni u Haagu. I mi èekamo oslobaðajuæu presudu da se skupa s Vama vratimo u Hrvatsku. Imam knjigu s oko 25 000 potpisa na peticiju poslije sramotne presude.“. Prof. Ivo Soljaèiæ poruèuje neka mu ohrabrenje bude gospodin Isus Krist koji je nevino osuðen, hrvatski je narod izgubljen kao ovce bez pastira. Hrvatski narod treba voðu, oèekujemo da doðeš, jer si u mukama svojim sazrio.“
Nenad Bach, glazbenik, aktivist iz New Yorka: „Sve æe proæi pa i ova žrtva i nepravda koju Vi osobno snosite. Želim Vas èim prije u domovini, neka Vas Bog èuva, srce junaèko veæ imate. Pozivam Vas na svoj koncert u Lisinskom 30. studenog. Èekat æe Vas dvije karte i treæa za malog Antu. Franjo Talan, iz Varaždina poruèuje: „Nadamo se i iskreno oèekujemo razumnu i oslobaðajuæu presudu. Alfred Obraniæ, predsjednik Hrvatskog društva politièkih zatvorenika: „U ime svih naših ostarjelih èlanova prenesite pozdrave ohrabrenja našem generalu. Vjerujem da æe uskoro postati èlan naše udruge kao slobodan èovjek.
Jackie Pirkiæ, Chicago: „Istina æe pobijediti jer Bog sve vidi i prati. Ostani vjeran i znajte da radimo i molimo za Vaše osloboðenje uskoro.
Tomislav Beram, predsjednik Hrvatskog meðudruštvenog odbora za zajednièku suradnju, Sydney: „Šaljem dobre želje i pozdrave generalu Gotovini i svima koji su nepravedno suðeni, koji pate u politièkim zatvorima.“
Prof. don Josip Èoriæ, Split: „Veoma sam Vam zavidan što æete imati priliku gledati oèi u oèi našem Pakoštancu. Svaki dan molim za njega i njegovu obitelj, posebno za malog krizmanika. Grlim mog Pakoštanca kojeg sam stalno tjerao da se oženi i želim mu što svaki pošteni èovjek njemu želi, uz molitve bez prestanka.“ Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, Basel: “Predložiti æu Glavnom odboru HAZUD-a „da imenujemo našeg diènog osloboditelja, gospodina generala HV Antu Gotovinu poèasnim èlanom naše Hrvatske akademije u dijaspori.“
Ante Nazor, ravnatelj Memorijalnog dokumentarnog centra Domovinskog rata, Zagreb: „Prenesite mu moje iskrene želje da saèuva zdravlje i dostojanstvo koje je pokazao i na zadnjoj raspravi na Haaškom tribunalu. Sa svakim njegovim nastupom moje poštovanje prema njemu sve je veæe, kao što je sve veæi prezir prema onima koji obezvreðuju njegovu ulogu u Domovinskom ratu. Moje pozdrave prenesite i generalu Markaèu.“
Prof. Josip Farièiæ, Sveuèilište u Zadru: „Generalu Anti Gotovini možete poruèiti da, bez obzira na konaèlnu presudu, ustraje u svojem dostojanstvu te da ima na umu da se svaki Hrvat koji imalo drži do svoje nacionalne svijesti s ponosom sjeæa slavnih trenutaka nedavne hrvatske prošlosti koju je on kao istaknuti vojni zapovjednik èasno i profesionalno gradio.“

Susret i razgovor sa našim generalom

Naveo sam skraæeno samo neke od poruka koje sam dobio prije polaska u Haag. Kako postoji vrlo strog režim predviðen Pravilnikom o pritvoru u Haagu koji nameæe obavezu „da neæu uèiniti ništa što bi ugrozilo sigurnost, zdravlje ili dobrobit bilo kog pritvorenika ili bilo kog službenika Pritvorske jedinice UN-a, pa ni o zdravstvenom stanju pritvorenika kojeg posjeæujem.“
Tražio sam i dobio samo susret sa generalom Gotovinom. Susret sa generalom Mladenom Markaèem, nije bio moguæ ovom zgodom, ali može se dogoditi naknadno. Naravno, prenijeli smo naše poruke i dobre želje i za našeg generala Markaèa.

Susret s našim generalom bio je srdaèan, razgovor otvoren, poruke jasne. On nema prigovora na ponašanje zatvorskog osoblja. Najvrjednije je onih dva sata dnevno na zraku i u rekreaciji. To se vidi na njegovom izgled, osunèanom licu i športskom izgledu. Zahvalan je na javljanjima, jedva stigne sve pregledati i proèitati. Ima mnogo knjiga koje je dobio. Toplo se sjeæa nekih susreta. Na spomen da je jedan branitelj koji ga je sreo na poèeku rata u Slavoniji, dobro zapamtio kad im je rekao: „Kad prolaziš ovom zemljom nikad nemojte zaboraviti da æete se jednom ovdje vratiti!“ Spominjem propovijed nadbiskupa Prenðe vojnicima o ratu, vrijednostima i etici rata. Posebno lijepim rijeèima govori o nadbiskupu zadarskom Oblaku i kaže da je proèitao zahvaljujuæi njemu djela Paula Claudela, slavnog katolièkog pjesnika i dramatièara. Na moje spominjanje da je ovih dana u Zagrebu otvoren Institut Konfucije koji æe se posebno baviti kineskim jezikom, kulturom i poslovanjem, navodi kako bi Hrvatska dobro uèinila da otvori i institut Cervantesa, jer je kultura na španjolskom izvanredno bogata. Kaže da gleda dva programa HTV (Veselim se svakoj „Škrinji“). Veseli se našem moru, otocima. Voli spremiti ribu, koja i nije tako loša... Biskup Škvorèeviæ ih je posjetio i održao za njih sv. Misu. Rekao sam mu da bi se vojni ordinarij biskup Jezerinac radovao posjetu. Sjeæa se hrabre prof. dr. Mirne Šitum, koja je u ratu vrlo uspješno vodila sanitet. Ne zanima ga previše politika, jedva èeka da se vrati na more meðu svoje. Dunja i sin Ante i kæerka dolaze kod njega. Veseli se svakom susretu. Za Ratka Mladiæa kaže da je zla osoba. Zahvalan je svojim braniteljima s kojima je zadovoljan. Zahvalan je i veleposlanici Mrðen-Koraè koja u svemu pomaže. Na kraju završnu poruku našega generala: „Pozdravite moje prijatelje i moju Hrvatsku!“

Usputni susret sa Ratkom Mladiæem

U prolazu kroz labirinte pritvora spazio sam kroz debele staklene stjenke Ratka Mladiæa kojeg su vodila dvojica stražara. Prepoznao sam ga, a èini se i on mene. Na trenutak kao da je htio pozdraviti, podigao je palac prema gore. U tren sam se sjetio da je samo prije nekoliko dana u sudnici udovicama i majkama iz Srebrenice pokazao prstom ispod vrata. Uèinio sam isto prema njemu. On se nekako zgurio i krenuo dalje i nestao u mraku susjednog hodnika. Ne bih ja njemu prerezao grkljan samo sam mu htio reæi da je okrutno postupio prema onim žrtvama iz Srebrenice i da mu zloèin iz Nadina i Škabrnje, za koje mu u Haagu i ne sude, neæemo nikada zaboraviti ni oprostiti. Njegovi su tenkovi prešli preko živih ljudi u Škabrnji.

Opet na sudu

Dva dana kasnije vidjeli smo se u sudu, na statusnoj sjednici. Predsjedava Theodor Meron, predsjednik Tribunala i Žalbenog vijeæa, kojeg sam upoznao prije godinu dana na Meðunarodnoj konferenciji Instituta za kulturalnu diplomaciju u Berlinu. U prepisci smo u svezi moga posjeta sudu. Više od toga se ovdje i ne može reæi. Statusna sjednica bila je vrlo kratka. Na poèetku predsjedavajuæi je upitao generala Gotovinu ima li kakvih zdravstvenih ili drugih problema, na što je vitez Ante uljudno rekao da je sve u redu. Kada je to isto pitanje postavio generalu Mladenu Markaèu odgovor nismo èuli jer je ukinuta javnost rasprave. Iz razumljivih razloga. Poznato je da general Markaè ima ozbiljnih teškoæa, ali, to njegovo stanje neæe utjecati na tijek rasprave i njezino trajanje. Na sjednici je predstavnica glavnog tužitelja dobila rok u kojem mora precizirati svoje zahtjeve koje su postavili nedavno na raspravi povodom žalbe optuženih.

Raspravi je nazoèila i hrvatska veleposlanica Mrðen-Koraè.
Nakon sudske sjednice susret sa braniteljima Lukom Mišetiæem i Gregory W. Kehoe.

Što reæi na kraju? U zraku neki optimizam. Osmjesi na licima. Nada na bolje. Vidjeti æemo u prosincu ove godine.
 
SRETAN TI IMENDAN GENERALE!
Vijesti
Nedjelja, 10 Lipanj 2012
SRETAN TI IMENDAN GENERALE!
ANTUNOVO U PAKOŠTANAMA i ZAGREBU 2012.

U srijedu, 13. lipnja 2012.g.  u 18  sati
, u župnoj crkvi Uzašašæa Gospodinova u Pakoštanima,  rodnom mjestu poštovanog i voljenog generala Hrvatske vojske i heroja  Domovinskog rata  ANTE GOTOVINE, a povodom Generalovog imendana, župnik don Mario Sikiriæ æe slaviti Sv. Misu za Domovinu, sve hrvatske branitelje, osobito zatoèenike u Haagu. Misno æe slavlje uzvelièati svojom pjesmom pjevaèi zagrebaèkih crkvenih zborova okupljeni u udruzi Hrvatska bašæina.

Nakon misnog slavlja  ispred crkve æe pjevaèi, èlanovi uduge “Hrvatska bašæina”, održati kratki koncert domoljubnih pjesama, a svi nazoèni æe moæi potpisati imendansku èestitku Generalu.  

U subotu,
16. lipnja,  u 19 sati, u Crkvi Sv. Mati slobode u Zagrebu, povodom imendana Ante Gotovine, misno slavlje æe predvoditi don Ante Vasilj. Svojim molitvama i pjesmom preporuèit æemo našu Domovinu,  sve hrvatske branitelje, osobito sve uznike i  Antu Gotovina, njegovom i našem zaštitniku Sv. Anti.

Svjesni smo da se Hrvatska još uvijek brani, danas u Haagu, zahvalni Anti i svim hrvatskim braniteljima koji su u oružanoj borbi s krunicom oko vrata i zagledani u Križ obranili  naše pravo na život i POBIJEDILI,  znamo da ovozemaljske pravde – nema.

Ali smo uvjereni da Patnja i Križ nemaju zadnju Rijeè. Vjerujemo u Pobjedu Božje  PRAVDE, ISTINE I LJUBAVI! 

Pozivamo vas da se prikljuèite MOLITVAMA u Pakoštanama ili Zagrebu, èestitate imendan i izrazite podršku generalu  Hrvatske pobjednièke vojske - ANTI GOTOVINI.

Jer s Antom su Istina i  mi - Hrvatski narod, a Hrvatska nije slobodna dok su njeni osloboditelji zatoèeni!

Organizatori
:
Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH G. Zagreba i zagrebaèke županije, Rozalija Bartoliæ, predsjednica;
Hrvatska bašæina, Jasenka Poliæ Biliško i Milka Gojèeta;
HVIDR-a Èrnomerec, Renato Šelj, predsjednik
 
Primjer èestitih i diènih uèiteljica...
Vijesti
Petak, 08 Lipanj 2012
Primjer èestite i diène hrvatske uèiteljice koja svoju školsku djecu odgaja u Bogoljublju kojemu su rodoljublje i domoljublje s ljubavlju i poštovanjem žrtava, njegove neodvojive vrjednote!

Željko Tomaševiæ
èlan predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva



OŠ Novi Marof, PŠ Remetinec

Lidija Vukaloviæ, dipl. uèitelj i Zlata Krušarovski, prof



OŠ NOVI MAROF

PŠ REMETINEC
Zagorska 23 - 42 220 Novi Marof

IZVEDBENI PLAN I PROGRAM ŠKOLSKOG IZLETA VUKOVAR  - VRPOLJE -  ÐAKOVO
4. r. PŠ REMETINEC

U Remetincu, 16. ožujka 2012.                 Voditeljica šk. izleta /razrednica:
                                                               Lidija Vukaloviæ, dipl. uèitelj

Cilj i zadaæe:

U neposrednom okruženju spoznati osnovna prirodno – zemljopisna obilježja nizinskih predjela panonskog prostora Hrvatske

- nauèiti povijesne nazive za pojedine krajeve panonskog prostora Hrvatske
- imenovati i uoèiti nizine uz rijeke
- uoèiti prostorni razmještaj i osnovna obilježja nizinskih rijeka
- upozoriti na povezanost i meðusobnu uvjetovanost klime, tla i biljnog svijeta
- razvijati sposobnost mišljenja, zakljuèivanja i povezivanja znanja u neposrednom okruženju
- razvijati pozitivan odnos prema posebnostima razlièitih krajeva naše domovine
- uoèiti vezu izmeðu prirodno – zemljopisnih èinitelja i gospodarske moguænosti nizinskih krajeva
- odrediti i ponoviti ratarske kulture ( žitarice, uljarice, industrijsko i krmno bilje )
- vinogradarstvo: vukovarsko- iloèko vinogorje
- voæarstvo: Borinci
- ponoviti i odrediti obilježja ratarstva i ribnjaèarstva oko Slavonskog Broda i u Poilovlju
- utvrditi šumarstvo kao jedno od prirodnih bogatstava, šumar i književnik  Josip Kozarac
- ponoviti obnovljive i neobnovljive izvore energije
- prirodna bogatstva:
- plodno tlo
- šume hrasta lužnjaka daju najkvalitetnije drvo u poplavnom podruèju istoèno od Županje
- nafta: u Podravini blizu Donjeg Miholjca, u Moslavini blizu Ivaniæ Grada i Kutine te u Zapadnom Srijemu u Ðeletovcima,

  20 km južno od Vukovara
- zemni plin: u Podravini oko Ðurðevca
- termalni i mineralni izvori: Bizovaèke toplice u Bizovcu kod Osijeka
- pijesak i šljunak: iz naslaga koje su nataložile rijeke, rabi se kao graðevni materijal











Neka Bog blagoslovi hrvatski narod ovakvim uèitelj/icama i zdravo odgajanom djecom da nam budu Ljudi na èast, hvalu  i slavu Bogu i narodu!


       

 DANUVIUS


I teèe
taj Dunav,
teèe!

I teèe
taj Danuvius stari,
teèe.

Tiho teèe,
ali valove mu stvara
vrisak Vukovara.

I teèe
taj Dunav
teèe,
ali bol mu stvara
rana Vukovara.

Teèe Danuvius,
bistar teèe,
ali mulj mu stvara
pepeo Vukovara.

I teèe
taj Danuvius stari,
tužno teèe.

Kud li šumi
svijetu reèe –
da žal mu stvara
tuga Vukovara.

I teèe
taj Dunav.
teèe,
i silu ne gubi.

Kud li šumi
svijetu reèe

- Vukovar vam prašta,
Vukovar vas ljubi.

I teèe
taj Danuvius stari,
teèe.

Mile Prpa

  
Opširnije...
 
IN MEMORIAM - THOMAS CROWLEY - IRAC
Vijesti
Petak, 08 Lipanj 2012

IN MEMORIAM
THOMAS CROWLEY – IRAC
(14. veljaèe 1949. – 10. lipnja 1995.)

»ONI SU HRVATSKA! NJIMA JE DUGUJEMO!«
(M.P.)

Obilježavajuæi 17-u obljetnicu smrti nikada prežaljenog Junaka Domovinskog rata - bojnika Hrvatske vojske: THOMAS-a CROWLEY-a - IRCA, legendarnog pripadnika IX-e bojne HOS-a »Rafael vitez Boban« - POGINULOG ZA HRVATSKU, u nedjelju, dne 10. lipnja A.D. 2012. s poèetkom u 19.00 sati u splitskoj prvostolnici,tj. u katedrali sv. Dujma na Peristilu bit æe prikazana sv. Misa zadušnica u spomen na ovog nezaboravnog i iznad svega hrabrog hrvatskog Viteza.

Sveto misno slavlje predvodi i propovijeda ugledni hrvatski katolièki sveæenik – DON TOMISLAV ÈUBELIÆ, kanonik Metropolitanskog kaptola u Splitu, župnik župe Uznesenja Blažene Djevice Marije (u puku poznatije kao Sv. Duje - katedrala).



Mole se sva Thomas-ova 'braæa po oružju' – svi hrvatski vojnici, kao i svekoliko splitsko (i ino) puèanstvo, te svi hrvatski: Bogoljubi, èovjekoljubi, domoljubi, istinoljubi, pravdoljubi i rodoljubi da u što veæem broju nazoèe ovom sv. misnom slavlju pod geslom: »ZA BOGA I HRVATSKU!«


THOMAS CROWLEY – IRAC S NAMA JE!
 
Organizator: HRVATSKI NAROD
PREPORUÈUJEMO: http://www.youtube.com/watch?v=pbgK2ftY-cQ&feature=youtu.be

 
KADA ÆE SE SANKCIONIRATI RATNI ZLOÈINI SILOVANJA - DVADESET GODINA JE PROŠLO
Vijesti
Èetvrtak, 07 Lipanj 2012
Preproèujemo: http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/198151/Udovice-hrvatskih-branitelja-Pusic-se-ruga-zrtvama.html

NOVI UDAR NA MINISTRICU

Udovice hrvatskih branitelja: Pusiæ se ruga žrtvama


Ministrica Pusiæ nedavno je izrazila oèekivanje da æe svi koji su bili žrtve nasilja i bore se protiv njega biti dosljedni te biti u prvim redovima i na gay prideu. Komentirajuæu juèer tvrdnje kako nije našla vremena da primi žene silovane u ratu dok se istodobno zalaže za prava LGBT osoba, Pusiæ je izrazila apsolutnu spremnost da sa ženama silovanim u ratu razgovara o sankcioniranju ratnih zloèina i upozorila da je silovanje u ratu jedan od najtežih zloèina.
 
ŽENE U DOMOVINSKOM RATU - VESNI PUSIÆ
Vijesti
Èetvrtak, 07 Lipanj 2012

Preproèujemo: http://www.politikaplus.com/novost/58167/zene-u-domovinskom-ratu-pisu-vesni-pusic-za-nas-nemate-vremena-a-idete-na-gay-pride

PROSVJED

'Žene u Domovinskom ratu' pišu Vesni Pusiæ: Za nas nemate vremena, a idete na gay pride

'Zalažete se za prava gay populacije, a ignorirate prava žena nad kojima je izvršen ratni zloèin.'

 
Protest hrvatskog branitelja Zvonka Èuline
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012

 Zbog teške financijske i stambene situacije u kojoj se našao, hrvatski branitelj Zvonko Èulina, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko posavske županije danas (1. lipnja) se obratio novinarima kako bi uputio apel za pomoæ svojoj obitelji. Konferenciju je održao ispred stambene zgrade u kojoj trenutno živi kao podstanar, a kako je istaknuo, danas poslijepodne æe morati iseliti.

- Problem je što se hrvatskim graðanima koji su prije devedesete napustili Hrvatsku i možda sudjelovali u pobuni protiv naše države, danas grade kuæe. Te kuæe su obnovljene novcima nas poreznih obveznika, a ja kao hrvatski branitelj danas napuštam stan u kojem sam stanovao. Iza mene je šest godina braniteljskog staža, prošao sam puno toga, ja æu završiti na cesti. Izlazim van i ne znam što æu dalje. Nisam zadovoljan rješenjima niti sadašnje, a ni bivše vlasti, nikoga ne želim vrijeðati, ali mislim da se hrvatskom branitelju treba pomoæi. Ministarstvo branitelja mi je dalo negativan odgovor za stambeno zbrinjavanje jer po njihovom mišljenju ne ispunjavam uvjete Zakona o pravima hrvatskih branitelja. U Ustavu RH, èl. 57 stoji da hrvatskom branitelju, udovici, nestalom ili poginulom branitelju se može pomoæi – navodi Èulina.
- Podržavam inicijativu ministra branitelja Predraga Matiæa da se objavi registar hrvatskih branitelja. Ja smatram da brojka od 500.000 branitelja nije realna i to se pitanje mora riješiti.


 Dobio sam potporu od Zagrebaèke nadbiskupije, Caritasa Požeške biskupije, braniteljskih udruga, Braniteljskog portala, ABH-a. Moja supruga je 80-postotni invalid, dvoje djece ide na fakultet. Raèuni su mi blokirani od 2010. godine i moja obitelj veæ dvije godine živi od 2.000 kuna. Znam da ima ljudi koji žive i sa još manjim sredstvima, stoga želim izraziti svoj protest.

Kiša pada, poslijepodne moram iznijeti namještaj jer vlasniku moram predati njegov stan. Hvala svima koji su mi uputili rijeèi potpore kao hrvatskom branitelju i želim istaknuti da ovaj moj èin nema nikakve veze s politikom niti bilo kojom politièkom opcijom. Podržavam èovjeka, hrvatskog branitelja i èlanove njihovih obitelji. Ako sam nešto pogriješio, svi oni koji to smatraju mogu me kazneno prijaviti. Smatram da to nisam zaslužio i da se moje i dostojanstvo svih branitelja treba oèuvati – istaknuo je Zvonko Èulina.

Izvješæe sa tiskovne konferencije u N. Gradišci

Sanja Bukviæ



 

Opširnije...
 
Sliškoviæ: Podržavate gay populaciju, a niste našli vremena za silovane žene
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=140614C3-B683-4695-A458-FE5EAAC3B54C

VESNI PUSIÆ Predsjednica Udruge Žene u Domovinskom ratu

Sliškoviæ: Podržavate gay populaciju, a niste našli vremena za silovane žene

Kada se zalažete za ljudska prava, a ignorirate prava žena nad kojima je izvršen ratni zloèin, vi gospoðo Pusiæ vršite nasilje nad demokracijom, vi selektirate, što je suprotno istinskom zalaganju za dostojanstvo svih, istièe u pismu Marija Sliškoviæ

Maja SAJLER GARMAZ

Objavljeno: 03. 6. 2012. u 19:30 Zadnja izmjena: 03. 6. 2012. u 20:13

Predsjednica Udruge Žene u Domovinskom ratu, Marija Sliškoviæ, uputila je otvoreno pismo ministrici vanjskih poslova Vesni Pusiæ u kojem izražava negodovanje zbog toga što ministrica zadnjih dana iskazuje podršku i razumijevanje za prava gay populacije te najavljuje svoje sudjelovanje na paradi u Splitu, dok istodobno nije našla vremena naæi se sa ženama žrtvama silovanja u Domovinskom ratu, iako su joj zamolbu za susret uputile još u sijeènju ove godine.


FOTO: EMICA ELVEÐI

»Prešutili ste zamolbu žrtava da vam osobno svjedoèe strahote, niste htjeli ni poslušati najstrašnije gaženje ljudskih prava i poniženja proživljenog. Mislite li da se za njih nije potrebno založiti? To se vas ne tièe ni kao žene, intelektualke Vesne Pusiæ, ni kao Ministrice u Vladi RH? Jesu li i one ljudi s pravima?«, navodi u pismu Marija Sliškoviæ.

Naime, Sliškoviæ je još 4. sijeènja ove godine u ime Udruge i u ime žena žrtava ratnog zloèina silovanja uputila ministrici Pusiæ zamolbu za prijem u kojoj je, meðu ostalim, navedeno: »Molimo vas da nam dozvolite iznijeti istinita svjedoèanstva žena nad kojima je izvršen ratni zloèin silovanje kako biste imali uvid u dimenziju poèinjenih zloèina u vrijeme agresije Srbije i JNA na prostor Hrvatske. Zamolit æemo Vas da se zauzmete za pravno procesuiranje poèinitelja i pripadajuæi status žrtava«.

Iako je istoga dana iz kabineta ministrice dobila odgovor kako æe njezin upit biti dostavljen ministrici Pusiæ, Sliškoviæ istièe kako do danas nisu dobile poziv na sastanak i susret.

»Vjerujem da vam u kabinetu nisu zatajili našu zamolbu, stoga moram naglasiti da pitanje silovanih žena, posljedica, izostale pravde, odnosa sa zemljom iz koje je pokrenuto djelovanje i provedbe ratnog zloèina za vas oèito ne predstavljaju pitanje pravde i ljudSkih prava, ne predstavljaju ni poticaj ženske solidarnosti i pokazanog razumijevanja za strahote koje su trpjele. Ovih dana iskazujete podršku i razumijevanje za prava gay populacije, a kritike od meðunarodne zajednice za slobodu manifestiranja spolne orijentacije prihvaæate na naèin da pronalazite vrijeme za osobno sudjelovanje na paradi u Splitu. Kada se zalažete za ljudska prava, a ignorirate prava žena nad kojima je izvršen ratni zloèin, vi gospoðo Pusiæ vršite nasilje nad demokracijom, vi selektirate, što je suprotno istinskom zalaganju za dostojanstvo svih«, istièe u pismu Marija Sliškoviæ.

Dodaje kako veæ dvadeset godina silovane žene, one koje nisu imale pravo na izbor, koje su prisiljene šakom, puškom, premlaæivanjem, trpe posljedice zloèina i šutnju onih koji su se morali boriti za njih te izboriti prava koja im omoguæuju medicinsku skrb i materijalnu sigurnost.

»Tu svakako pripadate i vi goSpoðo Pusiæ. Kao što danas osjeæate da se trebate boriti za prava drukèije seksualne orijentacije na poziciji državnog službenika, prioritetno bi bilo da ste se na isti naèin založili za žrtve seksualnog nasilja. Ignoriranje ratnog zloèina i izostanak uspostavljanja pravde i prava od osoba koje su imenovane na važne državne funkcije sigurno nije put stvaranja tolerancije, prihvaæanja razlièitosti, slobode svih. Takav stav stvara nepovjerenje za Vaše istinsko zalaganje za bilo koja ljudska prava«, zakljuèuje Sliškoviæ u otvorenom pismu.


 
DANI SJEÆANJA NA ŽRTVE KOMUNISTIÈKIH ZLOÈINA U GRAÈANIMA 1945.
Vijesti
Subota, 26 Svibanj 2012


FOTOGRAFIJE: Berislav Banek

http://www.gracani.hr/290507_dani%20sjecanja/misa.htm

DANI SJEÆANJA  NA  ŽRTVE KOMUNISTIÈKIH  ZLOÈINA
U GRAÈANIMA 1945. GODINE

SVETA MISA ZA POSLIJERATNE ŽRTVE U GRAÈANIMA  U SVIBNJU 1945. g.

U nedjelju 10. svibnja 2009. brojni vjernici Graèana, okolnih župa, prijatelji i gosti iz drugih dijelova grada te èak i iz drugih dijelova Hrvatske, zajednièki su svetom misom obilježili spomen na žrtve komunistièkog zloèina koji se dogodio u poslijeratnim danima u svibnju 1945. godine.

Svetoj misi prethodila je sveèana procesija koja je krenula od OŠ Graèani do raspela zvanog Pri Isusu, u šumi iznad Lonjšèine. Kao i uvijek, krasno je bilo vidjeti vjernike, posebno mlade, odjevene u narodne nošnje koje uvijek pridonose dostojanstvu i sveèanosti trenutka, a ujedno nas povezuju i s našom tradicijom i prošlošæu. Ova procesija i sveta misa bile su snažno podsjeæanje na prošlost - ovaj puta onu tragiènu - koja vapi da se o njoj govori i da se iz nje izvuèe po(r)uka. 

Prije mise kod raspela su položeni vijenci i svijeæe kao znak sjeæanja na sve žrtve. Sveèanu svetu misu predvodio je o.Vjenceslav Mihetec, karmeliæanin. On je nadahnuto kroz Božju rijeè prenio prisutnom puku i svoje osobno, obiteljsko iskustvo o tim strašnim poslijeratnim danima te je svim okupljenima, a posebno mladim obiteljima, mladima i djeci, stavio na srce da ljube Boga i jedni druge, da ljube i poštuju svoje sunarodnjake te žive u skladu s Božjim zakonom kako se ovakve tragedije ne bi više nikad ponovile. Misu su pjesmom uvelièali HSPD Podgorac i zbor Bašèina, a na kraju su gosp. Ratimir Mlinariæ i gosp. Ivan Kos izrekli nekoliko prigodnih stihova.

Dostojanstveno, molitvom i pjesmom završili su ovogodišnji Dani sjeæanja na žrtve komunistièkih zloèina u Graèanima 1945. godine koje su, na inicijativu mladog Tomislava Èegelja, zajednièki organizirala i podržala sva graèanska društva (HPD  Graèani, Udruga za oèuvanje i razvoj Graèana, HSPD Podgorac, ŠRD Graèani, DVD Graèani, Lovaèko društvo Sljeme) i Župa sv. Mihaela – Graèani.  

Bili su ovo dani prepuni teških i bolnih sjeæanja za sve one èiji su najmiliji ovdje stradali, za sve one koji su bili svjedoci, a morali su o tome destljeæima šutjeti. S druge pak strane, vidjeli smo  i osjetili koliko upravo njima znaèi sve ovo što se proteklih dana zbivalo u Graèanima, koliko je važno bilo progovoriti javno, prozboriti o istini i podijeliti je s drugima. Stoga nam je dužnost nastaviti tražiti istinu o žrtvama, njihovom broju, njihovim grobovima, govoriti o tome mladima, djeci, ali i svima onima koji ne znaju kakve su se sve strahote zbivale nakon Drugog svjetskog rata u ovom našem prelijepom pitomom kraju.

Nadamo se da æe Dani sjeæanja postati tradicionalni te da æe se upravo kroz njih vratiti dostojanstvo svim znanim i neznanim žrtvama èije kosti i tragiène sudbine leže razasute po našim graèanskim i prigorskim brežuljcima.




















Poštovani prijatelji, mještani, kolege i suradnici,

Veæ èetvrtu godinu za redom udruga "Falaèek Prigorja" organizira obilježavanje tragedije koja se dogodila u Graèanima neposredno nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. U èetiri godine uspjeli smo obilježiti spomen ploèama najznaèajnija stratišta, snimiti dokumentarni film "Sjene djetinjstva", objaviti niz èlanaka o graèanskoj tragediji, održati referat i objaviti rad u Zborniku V. hrvatskog žrtvoslovnog kongresa te pokrenuti proces za utvrðivanjem broja žrtava u graèanskim grobnicama. 

Središnje obilježavanje nazvali smo "Dani sjeæanja", koje i ove godine održavamo na središnjem graèanskom stratištu. Dogaðaj  æe biti obilježen misnim slavljem koje æe predvoditi uzoriti biskup Juraj Jezerinac. Na skupu neæe biti politièkih govora što je bila i naša dosadašnja praksa, veæ æe se nakon misnog slavlja, kraæeg historiografskog osvrta i rijeèi organizatora, položiti vijenci i zapaliti svijeæe u podnožju raspela "Pri Isusu". Nakon toga planira se kao i svake godine tih i miran razlaz u tišini, kako bi se i na taj naèin odalo poštovanje žrtvama.

Unaprijed Vam zahvaljujem na dolasku te molim da ovaj mail proslijedite na adrese svojih prijatelja!

S poštovanjem, 
Za udrugu "Falaèek Prigorja"
Domagoj Novosel, predsjednik

 
10-TO SPOMEN HODOÈAŠÆE U CRNGROB KRAJ ŠKOFIJA LOKE
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012
 Udruga „Hrvatska bašæina“ pod vodstvom predsjednice Jasenke Poliæ Biliško ove je godine 27. svibnja 2012. ostvarila svoje veæ 10-to spomenhodoèašæe u Crngrob kraj Škofje Loke, èime je ono veæ zadobilo istinsku bašæinsku narav.

U predivnoj gotièkoj crkvi Uznesenja Majke Božje u Crngrobu služena je Sveta Misa u spomen na hrvatske civilne žrtve poraæa 1945., koju je predslavio Dr. Alojzije Snoj, Strološki župnik i rektor crkve u Crngrobu, uz sudjelovanje vlè. Marka, misijskog dušebrižnika za Hrvate u Mariboru i okolnim slovenskim župama u kojima žive hrvatski vjernici.

U pripremi i provedi ovogodišnjeg spomenhodoèašæa sudjelovali su Hrvatsko društvo Ljubljana pod vodstvom predsjednik Petra Antunoviæa, koji je ujedno i predsjednik Saveza društava Hrvata u Republici i tajnika Hrvatskog društva Ljubljana Larija Luèiæa, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog odbora za istraživanje žrtava poraæa pri savezu Hrvata u Republici Sloveniji i Opæinska komisija za istraživanje žrtava poraæa Škofja Loka.

Uz èlanove Udruge „Hrvatska bašæina“i pjevaèe zagrebaèkih crkvenih zborova, spomenhodoèašæu u Crngrob pridružili su se i èlanovi HVIDRA-e Zagreb s njezinim ranijim predsjednikom Ivanom Pandžom, dopredsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata grada Zagreba Dragica Nikoliæ, hrvatski književnik i publicist Mile Pešorda, novinar i urednik „Hrvatskog lista“ VJEKOSLAV MAGAŠ, predsjednik HÈSP-a Josip Miljak i  predstavnik Hrvatskog žrtvoslovnog društva Željko Tomaševiæ.

Ovogodišnje spomehodoèašæe zbilo se na veliki rimokatolièki blagdan Duhova što je ispunilo i glazbeni sadržaj  koji je zbor crkvenih pjevaèa uvelièao svetomisno slavlje. Tako je okupljeni vjernièki puk uživao u izvedbi skladbi „Doði duše presveti“, Peranovoj „Sv. Misi“,  „Panis angelicus-u“ Cesara Francka, vokalnoj izvedbi solistice mezzosopranistice MILKA GOJÈETA koja je otpjevala Bach-Gounodovu skladbu „Ave Maria“ uz pratnju solistice Antonije Vrbaniæ i orguljašku pratnju Darjane Blaže Šojat, kao i završnoj pjesmi „Zdravo Djevo“, toj Majci Božjoj posvetnoj skladi hrvatskog naroda koju je skladao takoðer od jugokomunista muèki na otoèiæu Daksi umoreni hrvatski muèenik fra Petar Perica.

Zborom crkvenih pjevaèa je ravnao dirigent TOMICA ÈEKOLJ.

Svetomisnom slavlju i cijelom hodoèašæu nazoèni su bili i Želimir Kužatko, koji je jedan od poticatelja održavanja Svete Mise u Crngrobu u èast i spomen nnevinim hrvatskim civilnim žrtvama, dožupan grada Škofje Loke, predstavnik Hrvatskog veleposlanstva u Sloveniji Ivan Orsag, kao i predsjednik i tajnik Hrvatskog društva Ljubljana Petar Antunoviæ i Lari Luèiæ.

Prije završnog blagoslova vjernicima je svetomisno slavlje uvelièao hrvatski književnik Mile Pešorda recitalom svoje antologijske pjesme „Moj otac“ na hrvatskom i slovenskom jeziku, što je nazoène slovenske i hrvatske vjernike ispunilo ozraèjem snažnih osjeæaja ljubavi i poštovanja prema bližnjima koji su nas vojim življenjem i žrtvom zadužili i uputili vrjednotama ljudskoga življenja.

Predsjednica Udruge „Hrvatska bašæina“ Jaenka Poliæ Biliško darovala je vlè. Dr. Snoja, uvažene goste i predstavnike organizatora prigodnim darovima, a isto je uèinio i predsjednik Hrvatskog društva Ljubljana Petar Antunoviæ i Želimir Kužatko osobno.

Nakon završnog blagoslova kojeg je vjernicima uputio vlè. Dr. Snoj, vjernièko mnoštvo se neprekinutom molitvom „Zdravo Marijo“ koju je predvodio vlè. Dr. Snoj, procesijom zaputilo do svih pet do sada znanih i Svetim Križem obilježenih mnoštvenih grobnica u kojima leže zemni ostatci nevinih hrvatskih civilnih žrtava, ukljuèujuæi i velik broj malene nevine djeèice.

Zbor crkvenih pjevaèa je prigodu molitvu odriješenja na svakoj postaji tog Crngrobskog Križnog puta uresio prigodnom pobožnom pjesmom.

Po okonèanju procesijske molitve, hodoèasnièko se mnoštvo okrijepilo objedom i napitcima koje su za njih priredili organizatori, posebno Hrvati koji žive u Republici Sloveniji, nakon èega su se hrvatski spomenhodoèasnici zaputili prema Zagrebu, gdje su ispunjeni radošæu duhovnog susreta s muèenicima i susreta sa živuæom subraæom u vjeri, sretno prispjeli u popodnevnim satima.

Željko Tomaševiæ

Opširnije...
 
MARTIN PLANINIÆ: JASENOVAC PRIÈA BEZ POKRIÆA
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012

From: fra.martin
To: 'Glas Koncila'
Sent: Monday, June 04, 2012 2:52 PM
Subject: Poslano

 GLAS KONCILA

Cijenjeni Naslove, ovaj sam tekst s datotekom OkBl poslao Stankoviæu. Pratio sam Vašega glavnoga urednika zadivio mu je te èestitam u Vama i njemu Pozdrav!

Fra Martin Planiniæ
 

Gospodinu Aleksandru Stankoviæu

Gospodine Stankoviæu,
poznato Vam je moje mišljenje i o umjetnoj oplodnji i o gay paradama. Dostatno mi je kazati da se u svemu tomu slažem s mons. Ivanom Mikleniæem, glavnim urednikom Glasa Koncila. Ukoliko želite neku nadopunu, spreman sam Vam je dati.

Ovdje bih se osvrnuo na postotke zloèina, s molbom da me ispravite ako me pamæenje vara. Prema povjesniku Josipu Jurèeviæu zloèini komunista dostižu 98%, Talijana i Nijemaca nepuna 2%, a ustaša 0,13%.

Izjavu dr. Jurèeviæa niti osporavam niti uz nju pristajem jer mi manjka struèno znanje o toj temi. Poznato je svakomu da sam Hrvat desetotravanjske tradicije što nikada nisam krio niti sada krijem. No, unatoè malom postotku ustaških zloèina, istraživanje dr. Jurèeviæa me nije razveselilo jer, naèelno govoreæi, nije bitno koliko ih je stradalo, koliko je bitno da nitko ne smije ubiti nevina èovjeka. Stoga, kao èovjek, kršæanin-katolik te katolièki sveæenik i propovjednik, izjavljujem: Ustaše, sram vas bilo, što ste dignuli ruku na nevine ljude. I, u 0,13% ima sinova što ih oèekuju otac i majka, momaka što ih oèekuju djevojke, maštajuæi o svadbenoj sveèanosti, te muževa što ih oèekuju žene i oèeva što ih oèekuju djeca. Zbog èinjenice da je ustaška zla ruka dignuta na nevine ljude, ostaju roditelji bez sinova, djevojke bez momaka, žene bez muževa i djeca bez oèeva.

Opširnije...
 
IZ DALEKE KANADE DOŠLA NAM JE VERA VALÈIÆ BELIÆ U ZAGREB
Vijesti
Ponedjeljak, 04 Lipanj 2012

Iz Zbornika radova Petog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa
ŽRTVA ZNAK VREMENA
Vera Valèiæ Beliæ

SJEÆANJE NA ŠPANOVICU

Èula sam od Maje (a ona od Zdravke) da je na misi u Pakracu bilo mnogo nazoènih, i da ste u autobusu proèitali moju pjesmu (Stoji), da ste rekli i nešto o mojem iskustvom s tim krajem. Ništa mi nije bilo reèeno o samom posjetu spomeniku. Taj je spomenik samo nekoliko stotina metara od škole koju sam napustila, radi neljudskih uvjeta života. Ali to je manje važno od onoga što sam željela da se spomene i posjeti, ako nema tamo više mina, a to je da je iza škole jedan bunar za kojega su mi rekli neka ne trošim tu vodu jer su tu bacali „ustaše“. Jako želim da se taj bunar ukljuèi u mjesta hrvatske tragedije i da se tamo isto uèini neki znak da je to isto grob hrvatskih žrtava i zapali koja svijeæa i stavi koji cvijet. Ne znam jesu li se tamo vratili domaæi ljudi tj. Srbi, koji su pobjegli od tamo nakon ili za vrijeme Domovinskog-oslobodilaèkog rata, krivci za pobijene Španovèane. Za vrijeme Juge zvala se Španovica: Novo selo, i tamo im je Juga zidala neke manje kuæe; mogli su u te kuæe useliti Srbi iz tih po brdima srpskih sela. Jedan je bio iz mojeg prvog sela Popovci nedaleko od Buèja. Svoju jednosobnu kuæu u Popovcima je dao za školu pa sam onda imala svoju sobu za stan bez školskih klupa. Ali tamo u toj novoj „školi“ isto nije bilo prozora sa staklim, a èesto je bilo nevrijeme sa strašnim gromovima. Nisam smjela djeci pokazati da se i ja bojim. Kad sam se tamo u Branescima, selu do Španovice, još za vrijeme Juge, zaustavila s mojim suprugom, u toj školi, koja je tada bila gostionica, i zamolila mlaðeg èovjeka tamo da bih željela izaæi iza škole i rekla mu da je tamo bio neki bunar, on je rekao s veoma ponosnim glasom: „Da tu smo bacali ustaše.“ Mislim da nije bio niti roðen kad sam tamo bila uèiteljica, ali je ipak znao da se ima s èime hvaliti.

Vera Valèiæ Beliæ, (iz Vancouvera, Canada) - roðena je u Osijeku 1925. godine. U rodnome gradu završila je uèiteljsku školu 1944. U to ratno vrijeme, upravo tijekom velike mature, škola je bila bombardirana. Tada je obavila, u NDH obvezatnu, godinu radne službe u Zagrebu u knjižari Križarska, gdje je dnevno susretala sestru Maricu Stankoviæ. To je bilo vrijeme obogaæivanja duhovnih vrijednosti. U to su doba Osijek poèeli Rusi bombardirati iz Baranje èuvenim Staljinovim orguljicama. Nakon dolaska komunista na vlast dobila je namještenje u selu kraj danas poznatog po, zlu Buèja kod Pakraca. To nije bilo pravo namještenje, nego kao neki prisilni rad bez najosnovnijih uvjeta za život, pa nakon napuštanja tog posla
1948. godine, upisala se na 6 godišnji studij teologije na Katolièkom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu, koji je završila 1954. Nakon završenog studija uspjela je otiæi u Belgiju, i tamo završila u Louvainu studij sociologije. Put ju je nakon toga odveo u Kanadu gdje i danas živi. U Ottawi je predavala na sveuèilištu 6 godina sociološke predmete, a po dolasku u Vancouver je osnovala jedan djeèji vrtiæ za 60 djece, te tako ostvarila svoj ideal iz mladih dana raditi s malom djecom tridesetak godina. Sve ove promjene su je dovele do pisanja, pa tako i pisanja pjesama. Objavila je zbirku Zapaljene svijeæe. (Pismo upuæeno prof. Šeparoviæu poslije Kongresa.)

Nisu zaboravili svoja „slavna djela“. Ja postanem jako emocionalna kad govorim o svojem „uèiteljevanju“, jer to je Hrvatska, ali kad sam tamo bila uèiteljica (1946 i 1947.) imala sam osjeæaj da je taj prekrasni dio Hrvatske tuðina. Kad ste bili u Španovici, onda ste bili na drugoj strani istog brda na kojem je Voæin, kojega smo posjetili na koncu Žrtvoslovnog Kongresa ove godine. Tako ti Srbi, koji su èinili ta zla nisu bili obièni Srbi, nego èetnici, koji su kasnije prešli u partizane, ali znamo „da vuk dlaku mijenja...“ Popovci, moje prvo uèiteljsko selo, koje sam tu veæ spomenula je toèno u tom pravcu gdje je na drugoj strani brda Voæin. Pokušat æu Vam poslati kartu tog kraja s imenima sela. Spomenici na mjestu gdje su imena pobijenih su dirljivi. Nadam se da je netko slikao te dirljive rijeèi, Imam ih i ja, ali ne baš najuspjelije slike. Mislim da sve što organizirate s tim sadržajima zaslužuje neizmjernu pohvalu, jer to osigurava „DA SE NE ZABORAVI“.

PRED JAMOM
u s v i b n j u 1 9 4 5 .

Stoji
i broji:

Još ih je devet
ispred njega.
Broj se smanjuje.

Boji li se?

Boji se za majku
koja više nikada
ne æe prestati plakati.

Boji se za dragu
koja nikad
ne æe prestati èekati.

Boji se za djecu
koja se nikada
ne æe roditi.

Boji se za Hrvatsku
koju više
ne æe moæi braniti.

Boji se kad ode deveti
polumrtav æe i on padati,
stopit æe se krv i uzdasi
muèenika
a molitve
æe se utišati.


Vera Valèiæ Beliæ u posjeti Zagrebu i voljenoj Hrvatskoj u društvu drage prijateljice Olge Vovnik

 
IN MEMORIAM - JOSIP TALAN 1930. - 2012.
In memoriam
Subota, 02 Lipanj 2012
Cjelokupnoj rodbini, svim dragim prijateljima i poznanicima javljam da je u noæi, 31. svibnja 2012. godine u u 23,30 o bolnici u Varaždinu preminuo moj dragi otac Josip Talan (01. ožujka 1930. - 31. 05. 2012.), otac šestero djece, djed dvadeset unuka i pradjed 17 unuka. Nijednom nije propustio nedjeljnu misu, kao ni za blagdane, a posljednji puta bio je na ranoj misi u nedjelju ujutro, 27. svibnja 2012. Posljednjih godina na mise je odlazio svakodnevno, dok je mogao, iako bolestan.

Brat sveæenika, fra Franje Talana, sin Terezije i Antuna zvonara župne crkve Uzvišenja Svetog Križa - Križovljan.

Nakon rata, pedesetih godina zaposlio se na Dalekovodu, potom je otišao u obveznu vojsku, a 1954. godine oženio se Terezijom Grmec, kæerkom Stjepana i Marije. Mladi braèni par nastavio je živjeti s roditeljima Antunom i Terezijom bavio se poljoprivredom, a da bi prehranio brojnu obitelj, petero djece, zaposlio se 1965. godine u Austriji. 1971. godine rodio se na ponos obitelji i sin Tomislav. Nedjeljom popodne odlazio je u Graz, a kuæi se vraæao petkom naveèer. U Grazu je kao tesar radio na raznim gradilištima, sve do odlaska u invalidsku mirovinu 1989. godine, kao srèani bolesnik. 

Posljednjih godina zdravstveno stanje se pogoršalo, a redovite kontrole kod lijeènika prešlo su u tjedne posjete.

U ponedjeljak na veèer, 28. svibnja 2012. odlazi na hitnu u Varaždin odakle je prebaèen na interni odjel. Na oproštaju, pred ponoæ zamolio me da obavijestim Kapucine, fra Josipa da ga posjeti i podijeli bolesnièko pomazanje, iako je na ispovijedi bio za Spasovo, 17. svibnja. Želju mu je fra Josip ispunio. 

Pokop æe biti na groblju u Cestici, u nedjelju u 15 sati, a misa zadušnica biti æe nakon sprovoda, u župnoj crkvi Uzvišenja Svetog Križa, u crkvi gdje je kršten, primio sakramente prve ispovijedi, prièesti, potvrde (krizme), kao i djeca mu, a tu se i vjenèao.

Ostajemo Bogu zahvalni za trenutke koje smo zajedno proživjeli.

Franjo Talan



Dragi Franjo,

svima nama koji Te znamo i volimo ova vijest o smrti Tvog dragog Oca nas je pogodila. Što reæi nego da primiš Ti i Tvoja obitelj izraze naše iskrene suæuti i da pokojniku poželimo neka mu je pokoj vjeèni. Znaj da smo s Tobom i da smo spremni pomoæi koliko je u našoj moæi. Iz podataka koje si nam dao vidi se da je sada pokojni Tvoj otac Josip Talan bio vrijedan èovjek koji se muèio i teško je radio, pod stare dane je i bolovao ali imao je duboku vjeru u Isusa Krista pa je tražio i dobio posljednju pomast. Pokoj vjeèni daruj mu gospodine!

Zvonimir Šeparoviæ



Gosp. Talan,

Pogoðeni tugom izražavamo duboku suæut zbog gubitka Vašeg dragog oca Josipa. S vjerom u vjeèni život želimo Vam osnažiti nadu da odlazak nije kraj puta, nego ulazak u svjetlost koja sjedinjuje.

Predsjedništvo Hrvatskog žrtvoslovnog društva

 
POKRENUT POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA MAJCI VUKOVARSKOG JUNAKA JEAN-MICHELA NICOLIERA
Vijesti
Èetvrtak, 31 Svibanj 2012
Pokrenut postupak za ostvarivanje prava majci vukovarskog junaka Jean- Michela Nicoliera

Udruga dr. Ante Starèeviæ – Tovarnik pokrenula je postupak da se obitelji ubijenog vukovarskog junaka Jean-Michela Nicoliera dodijeli zaslužena mirovina i sve drugo što proilazi iz zakona o pravima hrvatskih branitelja.

Majka Lyliane Fournier proteklih mjeseci prikupila je sve potrebita dokumente i poslala ih našoj udruzi koja ih je dala prevesti na hrvatski jezik i ovjeriti kod sudskog tumaèa, a nakon toga dokumente smo predali u Gradski ured za zdravstvo i branitelje u Zagrebu tim èinom zapoèeo je postupak za ostvarivanja prava za obiteljsku mirovinu za majku Jean- Michela Nicoliera. Iskreno se nadamo da æe se postupak kojeg vrlo uspješno vodi gospoða Gordana Skorup iz ureda za branitelje brzo okonèati i da æe se majci dodijeliti mirovina na koju je imala pravo sve protekle godine.


Otkrivanje ubijenoga hrvatskoga branitelja Francuza Jeana-Michela Nicoliera, vraæanje na zahtjev Udruge njegova imena u Registar hrvatskih branitelja, organizacija i financiranje dolaska njegove obitelji u Vukovar na dvadesetu obljetnicu komemoracije, prijedlog za posthumno odlikovanje predsjedniku RH dr. Ivi Josipoviæu, koji je dodijelio odlièje majci ubijenoga branitelja, komunikacija s pukovnikom Ivanom Grujiæem koji je uzeo krv za identifikaciju, osiguranje smještaja u Zagrebu i Vukovaru za istu obitelj, osiguranje prevoditelja za francuski jezik, bivšega veleposlanika u Vatikanu prof. Ive Livljaniæa.

 
Više...
«« Poèetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeæa » Kraj »»

Stranice 521 - 650 od 1223
 
Top! Top!