www.garaza.biz
Viktimologija Advertisement
Naslovnica
Petak, 15 Veljaa 2019
 
 
POMOGNIMO OBITELJI HRVATSKOG BRANITELJA VELJKA MARIA!
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Lipanj 2012

U utorak 19. lipnja 2012. u 20 sati u športskoj dvorani OŠ I. B. MAURANI u Virovitici organizira se veliki humanitarni koncert
„DA SE NE ZABORAVI“

PRIHOD JE NEMIJENJEN OBITELJI HRVATSKOG BRANITELJA VELJKA MARIA IZ GRUBIŠNOG POLJA, KOJI JE NEOPRAVDANO OSUEN NA 12 GODINA ZATVORA U BEOGRADU.

Ulaznice po cijeni od 30 kuna (na dan koncerta po 50 kuna) moete nabaviti ve sada kod predstavnika Udruga Domovinskog rata (HVIDR-e) iz Virovitice i Grubišnog Polja, ili ih naruiti na adresu:
UBIUDR Podravka, 48000 Koprivnica, A. Starevia 32
tel/fax:048-651-573, 099-6651-562
.r.: 2360000-1101504874, M.B. 1291459
(na uplatnici obvezno napišite – za Veljka Maria)

TKO JE VELJKO MARI?

Jeste li uli za sluaj hrvatskog branitelja Veljka Maria? Veini ljudi kojima smo postavili ovo pitanje odgovorili su da su uglavnom uli, ali da ne znaju pojedinosti (a nisu baš ni iskazali neku veliku elju da se upoznaju s traginom problematikom još jednog od nas). Pa, tko je Veljko Mari (roen 18. lipnja 1951.)? Rije je o bivšem hrvatskom branitelju-dragovoljcu koji je prije dvije godine uhien kao voza kamiona na bugarsko-srpskoj granici i kojeg je Specijalni sud za ratne zloine iz Beograda pravomono osudio na 12 godina zatvora za ratni zloin protiv civilnog stanovništva. Prema sumnjivoj, teško ili bolje reeno niim dokazanoj optunici, proglašen je krivim jer je 31. listopada 1991. kao pripadnik 57. samostalnog bataljuna ZNG-a iz Grubišnog Polja u selu Rastovcu, prigodom ratnih operacija, navodno ubio civila Petra Slijepevia i to u vrijeme kad je bio sa svojom suprugom, koja se kao glavni svjedok uope nije pojavila na beogradskom sudu, ve je svoj iskaz, u nekoliko verzija, dala istraiteljima u Bjelovaru, ali i to je bilo dovoljno da Mari bude osuen na drastinu kaznu. Što je poduzela Hrvatska da spasi ovog istaknutog hrvatskog branitelja, za kojim ak nije bila raspisana ni tjeralica, niti ga je itko traio ili pitao za sluaj za koji se tereti, sve dok se nije kobnoga dana našao na srpskom graninom prijelazu, i kad je tamo neki slubenik u nekoj biljenici ugledao njegovo ime? Malo, ili bolje reeno – ništa. Sjetimo se samo da je slino prošao i vukovarski branitelj Purda, ali tada je cijela Hrvatska, na elu sa Vladom, bila "na nogama" i ovaj se ovjek iz BiH zrakoplovom hrvatske Vlade vratio kao heroj u Hrvatsku, te ga je posjetila i tadašnja predsjednica Jadranka Kosor, a bila mu je ak i kuma jednom djetetu, te se samo o tom kumstvu pisalo sto puta više nego o sudbini Veljka Maria, koji je ostavio troje malodobne djece i suprugu, koji danas gotovo sa simbolinim prihodima ive u podstanarskom stanu. Supruga mu je tek  nedavno zaposlena kao spremaica u jednoj obrazovnoj ustanovi, nedaleko Grubišnog Polja gdje stanuju. Zanimljivo je i naprosto neshvatljivo da je Maria osudio sud u Beogradu, dakle u Srbiji, dravi u kojoj nikada nije ratovao, ali koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku. To bi bilo isto tako kao da je nakon II. svjetskog rata  Njemaka osuivala ruske ili amerike vojnike što su navodno inili i zloine u vrijeme kad su se borili protiv fašizma. U presudi Veljku Mariu "u ime naroda" (od 23.rujna 2011.) meu ostalim piše (ujte sad ovo!): "...da je kršio pravila meunarodnog prava za vrijeme oruanog sukoba, koji se tada odvijao na tom dijelu Republike Hrvatske izmeu hrvatskih oruanih formacija u koje su spadale jedinice Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP), Zbora narodne garde (ZNG) i Narodne zaštite (NZ)  s jedne strane i pripadnika Teritorijalne obrane (TO)  Grubišnog Polja u kojem su veinom bila lica srpske nacionalnosti sa druge strane, te istovremeno u kontekstu oruanog sukoba na širem podruju Republike Hrvatske, a koji nije imao karakter meunarodnog sukoba, izmeu hrvatskih oruanih formacija i Jedinica Jugoslavenske Narodne Armije (JNA), (baš tako sve sa poetnim velikim slovima, op.a.), protivno lanu 3 stav 1 taka 1a IV. enevske konvencije o zaštiti graanskih lica za vrijeme rata od 12.8. 1949., te Dopunskog protokola iz enevske konvencije o zaštiti rtava nemeunarodnih oruanih sukoba"!

U presudi se dalje navodi da je ovo nedjelo "uinio prilikom akcije "išenja" sela Rastovac, koje su sprovodile hrvatske oruane formacije, te da je uniformiran i naoruan ušao u kuu porodice Slijepevi, gdje je u prisustvu njegove supruge, lišio ivota Petra Slijepevia, lice srpske nacionalnosti". Stoga ga je sud u Beogradu, prošle godine(!) osudio za "izvršeno krivino djelo ratni zloin protiv civilnog stanovništva iz lana 142 stav 1 KZ Socijalistike Republike Jugoslavije"!!!!
Dakle, drugim rijeima, svi koji su se do 15. sijenja 1992., kad je Hrvatska i meunarodno priznata,  borili protiv agresora Srbije (Jugoslavije) mogli bi, ukoliko dou u Srbiju proi kao Veljko Mari. To vai i za hrvatske branitelje iz Vukovara i Škabrnje, ali ne vai(!) za srpske zloince koji su do priznanja Hrvatske ubijali, klali, palili, otuivali, rušili... Sluaj Mari to, i samo to, potvruje.
Ono što je u cijeloj prii još alosnije je injenica da je ovaj hrvatski branitelj – dragovoljac iz Grubišnog Polja ostao sam, bez novanih sredstava, da mu je obitelj naprosto "na ulici", da im pomau u granicama svojih mogunosti tek neke gradske ustanove, pojedine Udruge proizašle iz Domovinskoga rata, tu i tamo neki pojedinci i nitko, nitko više. Od moralne potpore ne moe se ivjeti. A Mari je danas zatvoren u logoru u jednom od srbijanskih logora, gdje ga jednom mjeseno posjeuje supruga i svaki puta neko od njegove djece. Dou tamo i mogu s njim razgovarati "preko stakla" (telefonom jedan sat, a donedavno su mogli samo 30 minuta)!

I dok je Mari osuen i ostavljen da u zatvoru bivšeg agresora "trune" 12 godina, sjetimo se da je na Nurnberškom procesu, suenju njemakim fašistima koje su organizirali saveznici nakon II. svjetskog rata, Karl Donitz, zamjenik Hitlera, dobio tek deset godina robije! Gdje je tu pravda?

U ime organizatora:
Mladen Pavkovi
predsjednik Udruge branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata Podravke (UBIUDR)
tel/fax:048-651-573,
099-6651-562

 
IM MEMORIAM - MARKO MAJHEN
In memoriam
Utorak, 12 Lipanj 2012
 
  Marko Majhen (29. 03. 1927. – 04. 06. 2012.)

Majhen Marko roen je kao tree od petero djece Ivana i Ljube roene Cukovi u Gornjem Vratnu 29. oujka 1927. godine. Uz Marka, u siromašnoj seoskoj obitelji još su bili Antun, Mirko, Franjo i Stjepan. Za vrijeme Drugog svjetskog rata starija braa bila su u njemakoj vojsci, u jedinicama koje su djelovale na podruju NDH-a. 
 

O svojoj mladosti Marko mi je rekao - U Varadinu sam uio stolarski zanat kod Ivana Kutnjaka. Zanat nisam završio jer sam 09. rujna 1944. godine bio pozvan u Hrvatsku vojsku, u domobranstvo, tj. u prvu Hrvatsku udarnu diviziju. Moja jedinica bila je neko vrijeme stacionirana u Zboru (stari Zagrebaki velesajam na Savskoj cesti – današnji Tehniki muzej), a kasnije u školskom objektu u Samostanskoj ulici. Odande smo otišli na teren u Hrvatski Leskovac, gdje smo ostali neko vrijeme dok nisu poeli napadati partizani iz umberakog gorja. Kasnije sam se s jedinicom vratio u Zagreb gdje sam ostao do povlaenja naše vojske prema Sloveniji. U dogovoru s kolegama, poetkom svibnja mjeseca 1945. godine krenuli smo prema Varadinu, a doma u Gornje Vratno došao sam 6. svibnja. Ve 9. svibnja došli su partizani i odmah su nas naši seoski doušnici prijavili te su nam uzeli odijela i oruje pod prijetnjom da idemo s njima, ali sam imao sreu da sam im pobjegao te sam ostao skriven doma.

Ve 13. svibnja 45. morali smo se javiti u opinu Vinica (kod formiranja opine Kriovljan Cestica 1906. godine u sastav nove opine ušle su sva naselja KO Radovec, Babinec, Dubrava Kriovljanska i Natkriovljan, - kompletna KO Vratno, koju su sainjavala naselje Gornje i Donje Vratno ostalo je  pod opinu Vinica – iako je Gornje Vratno bilo pod upu Kriovljan – opaska franjo talan, do demokratskih promjena i osnivanja samostalne Republike Hrvatske porez se plaao na zemlju te se vjerojatno zbog toga nije dijelila KO Vratno) i dati sve podatke u kojoj jedinici je tko sluio od kojeg do kojeg datuma. Nakon dva dana morali smo se svi javiti u Varadin u objekt gdje je za vrijeme Nezavisne Drave Hrvatske bilo Hrvatsko popunidbeno  zapovjedništvo (kraj staroga grada u Varadinu).  Tamo su bili svi naši podaci koje smo dali svaki u svojoj opini te smo svi koji smo bili u jedinicama Hrvatske vojske poslije 25. sijenja 1945. godine otjerani u Katoliki dom (u Vrazovoj ulici, preko puta staroga grada u Varadinu, zgrada je poslije nacionalizirana) i istoga dana prebaeni u Zagreb, u barake na Maksimir (logor, op ft). Iz Maksimira smo nakon dva dana prebaeni u logor Preko.

U logoru Preko ostali smo do 15. lipnja, a nakon toga prebaeni smo u logor Švara u Karlovac, gdje smo ostali desetak dana nakon ega su nas otpremili u Dugu Resu te vratili natrag u logor Švara, gdje smo ostali do 10. srpnja 1945. godine kada su nas prebacili u Srbiju, u Zajear. Iz Zajeara smo nakon nekog vremena prebaeni u Knjaevac, gdje smo u rujnu mjesecu iste godine doekali amnestiju, za koju smo znali jedino po tome što nam je to pisalo na otpusnicama koje smo dobili kod izlaska iz logora.

Za cijelo vrijeme boravka po logorima vladala je neopisiva glad, a uasni dogaaju koji su se u ono vrijeme zbivali teško je opisati. Boravili smo stalno pod otvorenim nebom više goli i bosi nego obueni i obuveni.

Za vrijeme boravka u logorima i na krinim putovima partizansko-komunistika vlast u rodnom mjestu, kao i na cijelom podruju, i dalje je radila na
pronalaenju narodnih neprijatelja, a u tom duhu odrani su i poslijeratni izbori. U progonima desetak stanovnika naselja bude zatvoreno i mueno, a Franjo Ivani bude od Udbe odveden i „zatvoren“ u opinskom zatvoru u Vinici. Od domaih „aktivista“ odveden je i ubijen, tijelo mu i danas poiva na mjestu smaknua. Odveden i osuen je i upnik Josip Bakan, naslijedio ga iz logora Stara Gradiška „pušten“ sveenik Nikola Doreši. To je doba nacionalizacije, agrarnih i svakih drugih reformi. U Varadin dolazi i „veliki voa“, 20. svibnja, a u organizaciji nove vlasti iz svih mjesta na doek krenule su kolone te je impozantan skup odran na današnjem Kapucinskom trgu. Posebno je oduševljeno išla omladina, a klicanja novoj vlasti bili su pošteeni tek oni koje seoski aktivisti nisu zatekli doma, naravno i oni koji su bili u nekom logoru ili pak u nekom od grobišta u okolici grada. Kako i dolikuje nova vlast organizira i uspomenu na slavne dane, pa tako u spomen na etniki pokolj hodoasnika crkvi Svete Ane u Kosovu kod Knina koji se s mise vraahu doma, proglašava „Danom ustanka“, 27. srpnja 1941., a povodom tog slavnog dogaaja lokalni list izlazi u posebnom prilogu.

Marko ponovno mora u vojsku, ovaj puta u „narodnu“, ali i tu partija i uvari vlasti ostaju budni, te Marko, na vojnom sudu u Sarajevu, 15. prosinca 1949., bude osuen na pet godina prisilnog rada „zbog harangiranja protiv drave i vlasti“. Na „preodgoj“ Marka  otpremaju u Zenicu. Tu bude „pomilovan“ 17. travnja 1953. godine i pušten kui.

Oenio se 1954. godine Elizabetom Dregari, kerkom Josipa i Marte s kojima je mlada obitelj nastavila ivjeti. Bavio se poljoprivredom, a znanje steeno na izuavanju stolarskog zanata koristi za izradu krovišta što mu je kasnije postalo i redovito zanimanje. Krovopokrivaki obrt registrira 1962. godine, a zahvaljujui znanju i iskustvu pokojnog Marka mnoge su kue i zgrade dobile kvalitetni krov. Pa je tako i 1980. prekrivena upna crkva Uzvišenja sv. Kria, sanirano krovište upne crkve u Maruševcu, „plod“ vrijednih Markovih ruku su i klupe u upnoj crkvi, a ve kao umirovljenik iste je napravio i za spomen kapelu hrvatskog muenika, blaenog kardinala Alojzija Stepinca sagraenoj uz grobište Pancerica u Otok Virju.
Marko i Elizabeta roditelji su etvero djece, najstariji Ivan roen je 1955., a potom slijede Josip (1959.), Marijan (1963.) i Slavica (1971.). Odrastanjem djeca formiraju vlastite obitelji, grade se kue, dolaze unuci, pa i praunuci, a s roditeljima ivot nastavlja kerka Slavica i suprug joj Krešimir. Prvo su obitelji formirali stariji, tj. sinovi, supruge Amalija, urica i Majda, a potom su dolazili i mlai naraštaji. Unuci su Andrej, Bla, Gregor, Ilija, Ivan, Marko i Nikolina, a od najmlaih tu je praunuka Mia roena 3. srpnja 2011. godine.
Posljednjih godine Marko je dosta bolovao i esto je bio u bolnici za plune bolesti u Klenovniku gdje je i umro u ponedjeljak, 4. lipnja ove godine. Sprovod e se odrati na groblju u Cestici, u srijedu,  6. lipnja s poetkom u 16 sati, a potom e vl Ivan Koši, u upnoj crkvi Uzvišenja sv. Kria u Radovcu odsluiti i misu zadušnicu.
Za vrijeme rada Komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava – Istraivako središte Varadin Marko Majhen dao je znaajan doprinos utvrivanju stradanja i poratnih komunistikih zloina na podruju opine Cestica, a jedan je od osnivaa
Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava. Na osnivakoj skupštini odranoj 20. rujna 2000. godine izbran je u Izvršni odbor Društva. Veliku pomo dao je kod izgradnje spomen kapele u Virje Otoku, a uz Stjepana Mihina (pok.) sudjelovao je u popisivanju rtava rata i poraa u Gornjem Vratnu, bio lan Opinske komisije za utvrivanje ratnih i poratnih rtava Drugog svjetskog rata za opinu Cestica.
Zajedno s danas takoer pokojnim Mijom Ivani bio je i jedan od osnivaa podrunice Hrvatskog društva politikih zatvorenika Varadin, a u izaslanstvu Društva sudjelovao je i u više komemoracija na podruju Hrvatske i Slovenije.

U ime Društva za obiljeavanje grobišta ratnih i poratnih rtava supruzi Elizabeta, djeci, unucima i praunuci, te ostalim oalošenim lanovima obitelji  izraavam kršansku suut s nadom susreta u Vjenosti.

Poivao u miru Bojem, laka mu hrvatska gruda!

Franjo Talan
 
VINKOVCI - POZIV NA DOKUMENTARNU IZLOBU POSVEENA 2. BOJNOJ 3. BRIGADE ZNG
Vijesti
Utorak, 12 Lipanj 2012



Povijest 3. gardijske brigade

Ratni pripadnici ove legendarne postrojbe koji su sudjelovali u velikim akcijama HV od Vinkovaca, Vukovara i Osijeka, pa sve do Maslenice i Zadarskog zalea.
Brigada je osnovana u Vinkovcima 29. travnja 1991. godine, po zapovijedi ministra obrane RH, iz specijalnih postrojbi MUP-a, a bila je jedna od etiri elitne brigade HV, koja je dala nemjerljiv doprinos u obrani Domovine i oslobaanju privremeno okupiranih dijelova Republike Hrvatske.
Tijekom Domovinskog rata 367 pripadnika brigade je poginulo, 1088 pripadnika je ranjeno, a za 17 se još uvijek traga.
Brigada je ratnim putem utkala svoj nemjerljiv doprinos u obrani, oslobaanju i stvaranju hrvatske drave. Ova brigada bila je jedan od kamena temeljaca stvaranja modernog i uinkovitog sustava HV-a, koji ve godinama uspješno doprinosi miru u svijetu sudjelujui u mirovnim misijama u Afganistanu i na Kosovu.
Prema tadašnjem ratnom ustroju, brigada se sastojala od etiri pješake bojne, jedne postrojbe potpore i jedne pristoerne postrojbe. Prva bojna djelovala je u Osijeku, trea bojna u Slavonskom Brodu, dok je etvrta bojna djelovala u Vukovaru. Kroz brigadu je prošlo preko 10.000 ljudi. Pripadnici i dijelovi 3. gardijske brigade u obrani Domovine prošli su gotovo sva ratišta od obrane Vukovara, proboja za Vukovar, Vinkovaca, Osijeka, preko zapadne Slavonije, Posavine, do završnih operacija Bljesak i Oluja.

Povijest 2. bojne

Na podruju Vinkovaca, Nuštra i upanje djelovala je 2. bojna pod zapovjedništvom brigadira Damira Dujia. Ova bojna bila je ustrojena od tri satnije, jednog pozadinskog voda, prateeg voda i zapovjedništva. Prva satnija bila je smještena na stadionu NK Cibalia, druga satnija bila je smještena u tvornici Vintex, dok je trea satnija bila smještena u upanji. Prema rijeima brigadira Dujia do prvog srpnja 1991. godine 2. bojna brojila je preko 550 gardista. Prvo vatreno krštenje bojne i najcrnji dan bio je 22. srpnja 1991. godine u akciji na Mirkovce kada je zbog loše pripreme i loše minobacako-topnike potpore akcija loše odraena i tom je prigodom u jednom danu poginulo 13 pripadnika 3. satnije. Nakon te akcije dolazi do reorganizacije bojne. Tada nakon tenkovske blokade JNA prometnice Bogdanovci Luac – Vukovar pratei vod probija "kukuruzni put" kojim se tada iz Bogdanovaca dolazilo u Vukovar. Nakon brojnih akcija na bojišnici oko Vukovara i Vinkovaca, zapovjednik odluuje da se zapovjedništvo bojne tijekom listopada preseli u Nuštar. Nakon pada Vukovara i hrvatskih mjesta oko Vinkovaca, crta bojišnice se utvruje oko Nuštra, gdje 2. bojna 3. gardijske brigade ima najznaajniju ulogu u ouvanju ovog djela crte bojišnice od prodora agresora. U Nuštru i Vinkovcima bojna ostaje do lipnja 1992. godine, nakon ega po odluci Glavnog stoera OS RH odlazi na druge operacije i bojišta. Poetkom prosinca 1992. godine 2. bojna prelazi u sastav 5. gardijske brigade koja je smještena u Vinkovcima, te u njezinu sastavu nastavlja dalje djelovati.
Tijekom Domovinskog rata kroz 2. bojnu prošlo je 1940 gardista, poginulo je 45, nestalo 12, dok je ranjeno 273 gardista. (danas imamo 48 poginulih i 9 nestalih zbog toga što su tijela nekih pronaena i ne vode se više kao nestali).
Nakon dvadeset godina od poetka Domovinskog rata, pripadnici legendarnih kuna su se osjetili zapostavljeni, pa su osnovali udrugu veterana pripadnika 3. A gardijske brigade iji je predsjednik brigadir Marko Leko, a krajem travnja i udrugu pripadnika 2. bojne 3. A gardijske brigade iji je predsjednik tadašnji zapovjednik brigadir Damir Duji. Prema rijeima predsjednika udruge, brigadira Dujia, udruga planira brojne aktivnosti, prvenstveno širenja istine o Domovinskom ratu, susretu i druenju nekadašnjih pripadnika 2. bojne, obiljeavanju znaajnih datuma, ouvanja uspomene na poginule i nestale pripadnike bojne, rješavanju problema svojih pripadnika, izradu spomen monografije postrojbe i sl. Zbog toga ovim putem poziva sve pripadnike ove legendarne postrojbe da se ukljue u rad ove udruge.

Popis poginulih pripadnika 2. bojne
 
1.DraenAbramovi
2.MarkoBariši
3.TomislavBatini
4.MiroBorii
5.MatoBoi
6.Perica Buši
7.Josiperven
8.Dubravkoori
9.Nenad Damjankovi
10.VinkoDandi
11.Tiboreke
12.Stjepan Hodak
13.IvicaIštokovi
14.DragoIvi
15.DankoJaman
16.JosipJozanovi
17.eljkoJurevi
18.FranjoJuri
19.ZdravkoJuri
20.VladoKarli
21.MarkoKneevi
22.ZdenkoKovaevi
23.TomislavKuševi
24.IlijaMarii
25.IlijaMarinovi
26.IvoMarinovi
27.IvanMaroš
28.AndrijaMii
29.Stjepan Miji
30.TomoNikoli
31.TunjoPeji
32.IvanPranji
33.MarioPrusina
34.IvicaRadoš
35.NadeRogi
36.eljkoStojanovi
37.AntunSvitlanovi
38.MarioŠari
39.GoranŠimunac
40.MarinkoŠimunac
41.DamirŠimunovi
42.DamirŠokevi
43.DraenTomši
44.ValterToth
45.VladimirVii
46.eljkoVrki
47.Andrija Vukosavi
48.BrunoZeevi


Popis nestalih pripadnika 2. bojne 

1.

NikolaAdi
2.MatoBiani
3.VinkoJurevi
4.MarkoKneevi
5.BoidarMiši
6.AntunPetrii
7.GoranStojanovi
8.PavoTadi
9.MirkoTikvi









Udruga ratnih veterana 2. bojne 3. gardijske brigade ZNG

Udruga u svome sastavu ima i programske grupe – odjele koje su formirane u skladu s osnovnim programskim opredjeljenjima udruge. Ove grupe pokrivaju šest podruja za koja su lanovi iskazali poseban interes i svatko se po ulanjenju izjasnio za eljeno podruje u kojem bi htio dati i svoj aktivni doprinos. Programske grupe su slijedee:

Programska grupa – odjel za knjievnost i kulturu
Programska grupa – odjel za prikupljanje arhivske grae i digitalizaciju dokumentacije vezane uz Domovinski rat i obranu RH
Programska grupa – odjel za sport i rekreaciju
Programska grupa – odjel za humanitarni rad
Programska grupa – odjel za multimediju i film
Programska grupa za obiljeavanje obljetnica poginulih pripadnika 2. bojne i ostalih znaajnih datuma
 
Muftija zagrebaki evko efendija Omerbai i njegov nasljednik
Vijesti
Utorak, 12 Lipanj 2012
http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/djl/11923-muftija-evko-efendija-omerbai-otiao-u-mirovinu.html

Primjerni odnosi Islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj i Republike Hrvatske djelo su i dosadašnjeg i budueg muftije zagrebakog

Nimalo udno, gotovo je nezapaeno u hrvatskim medijima popraena vijest da je Aziz efendija Hasanovi zamijenio, nakon pune 22 godine, Ševka efendiju Omerbašia, koji odlazi u mirovinu, na mjestu muftije zagrebakog. Hasanovi je bio dugogodišnji pomonik Omerbašia . Uvjereni smo da e muftija Hasanovi voditi islamsku vjersku zajednicu u Hrvatskoj s jednakom mudrosti i ljubavi prema Hrvatskoj, kao što je to inio Ševko Omerbaši.

Odnosi izmeu islamske vjerske zajednice i Hrvatske izvrsni su, još od 1916., kad je Hrvatski sabor izglasao zakon o priznanju islama kao slubene vjere u Hrvatskoj, koja je tada bila u sklopu Austro-Ugarske. Podsjetimo da su inicijatori tog zakona bili zastupnici Hrvatske stranke prava, i da je u tom asu u Hrvatskoj bilo 204 muslimana. Prije Hrvatske, islam je kao slubenu vjeru priznala tek Austrija 1912., a do dana današnjeg, od svih europskih zemalja osim spomenutih, tek Belgija i Španjolska. Dakle, meu tim dravama nema „lidera ljudskih prava“ poput Velike Britanije, Nizozemske, Francuske, Njemake.

Muftija Ševko efendija Omerbaši, ovjek koji voli Hrvatsku i hrvatski narod

O ovjeku najbolje govore njegove rijei i djela, kada su, naravno, meusobno u skladu, što je nedvojbeno u sluaju Ševka Omerbašia. Punih je 22 godine radio na odnosima muslimanske zajednice u Hrvatskoj s drugim vjerskim zajednicama i dravom. Nikada nije propustio naglasiti kako odnosi Republike Hrvatske i islamske vjerske zajednice u Hrvatskoj mogu biti primjer svima u Novi list, 13. 3. 2002.:"Tako su se za odbijanje izruenja Gotovine svojim potpisom zaloili i zagrebaki muftija Šefko Omerbaši..."Europi. Posebno pamtimo njegove istupe u Hrvatskom saboru u sklopu raznih proslava. Uvijek je vrsto branio islam kao religiju, muslimane kao vjernike i osuivao terorizam u ime islama, jednako kao i poistovjeivanje islama s terorizmom.

Ne emo zaboraviti njegovu trajnu zahvalnost Hrvatskoj i Hrvatima na pomoi koju su pruali stotinama tisua muslimana iz Bosne i Hercegovine tijekom rata u BiH, ukljuujui i tijekom sukoba Hrvata i Bošnjaka-muslimana. Uvijek je naglašavao da se radilo o isprovociranom sukobu, pri emu nikada nije, za razliku od mnogih koji su obnašali, i još uvijek obnašaju, najviše politike dunosti u Hrvatskoj, za taj sukob okrivljavao Hrvate ili Hrvatsku. Kako je jednom rekao, sponzori sukoba izmeu Hrvata i Bošnjaka-muslimana u BiH bili Britanci.

Muftija Ševko Omerbaši se svake godine o obljetnici Oluje biranim rijeima prisjeao te kljune hrvatske vojno-redarstvene akcije. Ponovno za razliku od mnogih koji su bili ili jesu na vlasti u Hrvatskoj nakon 2000., uvijek je u izjavama podravao generala Antu Gotovinu i ostale po njemu nepravedno optuene hrvatske asnike i vojnike. Duboko moralan i astan ovjek, kao što je Ševko Omerbaši, ne boji se iskazati što misli.

Novi muftija, Azis efendija Hasanovi vrhunski je intelektualac

U uvodu smo izrazili uvjerenje da e muftija Azis Hasanovi voditi islamsku vjersku zajednicu u Hrvatskoj s jednakom mudrosti i ljubavi prema Hrvatskoj. To uvjerenje temelji se na onome što znamo o muftiji Hasanoviu, i po tome što je bio dugogodišnji pomonik muftije Omerbašia. Za predstavljanje novog zagrebakog muftije najbolje je pogledati i poslušati njegov intervju dan ove godine za emisiju HTV-a Duhovni izazovi.
Upeatljive su njegove rijei kako je „sramota biti neuk u današnje vrijeme“, „glupost ivjeti u katolikom svijetu a ne poznavati ga“, kako se po dolasku u Zagreb elio što bolje upoznati s kršanskim svijetom, pa je diplomirao (i) na Katoliko-Azis efen. Hasanoci:"Glupost je ivjeti u katolikom svijetu a ne poznavati ga"bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Predava je na Hrvatskom vojnom uilištu, gdje poduava hrvatske vojnike koji odlaze u mirovne misije u islamske zemlje, docent je na Filozofskom fakultetu Drube Isusove , a predaje i na Diplomatskoj akademiji Ministarstva vanjskih i europskih poslova.

Voljeli bismo da se predstavnci svih zajednica, ne samo vjerskih, u Hrvatskoj odnose prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu kao što to ine naši muftije, dosadašnji Ševko Omerbaši i novoizabrani Azis Hasanovi. Kako je lijepo uti kad muftija Hasanovi za Hrvate koji odlaze u mirovne misije kae „naši asnici i vojnici“.

Umirovljenom asnom muftiji Ševku iskreno zahvaljujemo za njegov dugogodišnji rad i za ljubav za Hrvatsku. Uvjereni smo da emo jednog dana isto moi napisati i za novog predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftiju Azisa Hasanovia.

http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/djl/11923-muftija-evko-efendija-omerbai-otiao-u-mirovinu.html

 
BEZ KOMENTARA!
Vijesti
Utorak, 12 Lipanj 2012


Ivan Jaklin, Varadin
 
HRVATSKI LIST: DR. JUREVI VODEI JE AUTOR U OVOM, ZA HRVATSKU POVIJESNICU, KAPITALNOM PODRUJU!
Vijesti
Ponedjeljak, 11 Lipanj 2012

 Hrvatski list: 7. lipnja 2012. - broj 402

„Izuzetno velika nestabilnost je osnovno obiljeje cjelokupne povijesti hrvatske u 20. stoljeu, smatra povjesniar Josip Jurevi i to blekodano dokazuje, prije svega knjigom Bleiburg - jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatim (Zagreb, 2005. str. 440). O Bleiburgu i krinim putovima postoji danas brojna i vrijedna literatura. O tome su pisali neposredni uesnici kao što je to bio Vinko Nikoli, ali i Bruno Buši, Ante Beljo, Ivo Bogdan, Danijel Crljen, Krunoslav Draganovi, Jozo Ivievi, Jere Jereb, Kazimir Katalini, Ivo Korsky, Zvonimir Kuluni, Vjekoslav Lasi, fra Andrija Niki i mnogi drugi, ali, danas se moe slobodno rei da ja najdublju brazdu zaorao i svoja djela znanstveno metodološki tako obradio da je Josip Jurevi, ovaj povjesniar srednje generacije, uinio najvei napor i postao vodeim autorom u ovom za hrvatsku povjesnicu kapitalno podruje. To vrijedi osobito i za ovu knjigu koju ovdje predstavljamo. Hrvatsko rtvoslovno društvo u svojoj biblioteci Documenta coatica objavilo je nekoliko znaajnih djela iz ovoga podruja. Prije svega još u komunistika vremena objavli smo knjigu Vladimira erjavia: Gubici stanovništva Jugoslavije u drtugom svjetskom ratu (Zagreb, 1989.) Nešto kasnije objavili smo monografiju Milana Marušia: rtve komunistikih zlodjela u Zagrebu, svibanj 1945.- Sljemenska stratišta, Bolnica Brestovac i Graani: (Zagreb 2003.). Objavili smo i knjigu Ivana Johna Prcele: Hrvatski holokaust, II izdanje.

To tragino razdoblje naziva se ili samo kao Bleiburška tragedija (Nikolaj Tolstoj, Marko Veselica, eše se povezuje sa krinim putom: A. Mijatovi: „Krini put ili put smrti hrvatskoga naroda, M. Šimundi: Hrvatski smrtni put, J. Kolari: Hrvatski Krini put- Via  Crucis croatica, fra A. Niki: Bleiburška tragedija ili Hrvatski krini put 1945. godine, J. Jurevi Bleiburg – jugoslavenski poratni zloini nad Hrvatima širi taj pojam na sve poratne zloine. Jurevi je u ovoj najnovijoj knjizi prije svega egzaktan – istrauje tri razine fenomena, tri osnovne grupe podataka prikuplja i analizira. Mjesta (stratišta, grobišta, logori), rtve i poinitelji (organizacije ili pojedinci). Njegov je postavljeni zadatak istraivanja, „sustavna masovna pogubljenja bez ikakvih suenja, te umiranja od muenja i iscrpljenosti na krinim putovima“ i dolazi do zakljuka da su to bili „sustavno planirani, pripremani i organizirani i provoeni s vrha jugokomunistikog reima“. Ne samo da u komunistika vremena nije bilo nikakvih istraivanja, ve se prijetnjom kaznom zaustavljalo svaki pokušaj otkrivanja masovnih i pojedinanih komunistikih zloina. Pojava je instuituconalna ostala prikrita, skrivena, nepoznata. Išlo se tako daleko da je donesen proglas da „svi oni koji su za NOB-a izgubili ivot na strani okupatora i domaih izdajica ne smatraju se rtvama rata.“ Saveznu SUP s potpisom ministra Vicka Krstulovia propisuje da se uništi grobove, grobove su preoravali, uklanjali svaki znak nasilja i smrti na masovnim stratištiba i grobištima.

Mi danas, zahvaljujui prof. Jureviu iz njegove knjige saznajemo da je bilo 1.517 stratišta i grobišta u jugoslaviji. Sada znamo da to nije bila samo represija protiv vojnika (30%), ve da su stradali civili i vojnici (28%), a ima stratišta i grobišta gdje su stradali samo civili (17%). Neka su mjesta posebno istaknuto po svom stradanju. Makarska ima 15 stratišta i grobišta, Ogulin 30, a Zagreb i okolica 116 stratišta i grobišta.



I na kraju nešto vrlo osobno. Na Koruli je bilo više stratišta u Lumbardi, Veloj Luci i u Blatu, na Paklenici. Tamo su u krašku jamu doboku 40 metara komunisti ive, na sv. Roka 16. kolovoza 1943. godine bacili tri osobe meu kojima je i moj stariji brat Dušan. Dobrotom ministra Karamarka prošle jeseni specijalna policijska postrojba izvadila je iz jame posmrtne ostatke ubijenih i u meuvremenu je DNK metodom došlo do identifikacije rtava. Na Svetoga Roka, 16. kolovoza ove godine, na groblju sv. Kria u Blatu biti e pokopani ubijeni s jame Paklenice. Tuno, dostojanstveno, s molitvom za njihove duše.

 Dr. Zvonimir Šeparovi
Predsjednik Hrvatskog rtvoslovnog društva

 
HRVATSKI LIST - SUSRET U HAAGU
Vijesti
Nedjelja, 10 Lipanj 2012
 HRVATSKI LIST
dr. Zvonimir Šeparovi

S U S R E T I  U  H A A G U

Nije lako Hrvatu biti u Haagu. Tamo ami pod optubom osam Hrvata. Cijela je atmosfera deprimirajua. Ve sam pogled na zgradu na Trgu Churcila broj 1. s onim nekakvim vodoskokom i mutnom vodom bazena, sve u rešetkama, kao neka utvrda- sve je to muno jer tamo su se za nas dogodila zla. Naš Blaenik Alojzije Stepinac bi rekao: Tamo se dogodilo zlo Hrvatska je rtva velikih zala!“ Nepravda do neba. Na onoj zelenoj površini prije nekoliko godina došli smo gvardijan vukovarski fra Zlatko Špehar i ja sa 110 lanova udruge „Vukovarske majke“, koje su poloile upaljene svijee u obliku srca i to gorue crveno zapaljeno srce, sa hrvatskim zastavama i slikama ubijenih na Ovari na prsima majki i udovica, sve to i onda molitva, molitva za one unutra, za naše uznike. Došli smo prosvjedovati protiv nepravedne, apsurdne, blage i nikakve presude krvavoj 'vukovarskoj trojki' na elu sa Šljivananinom. Još je tee u Sheweningenu. Istina, tamo je morska obala i pijesak, i puno golemih hotela, ali na kilometar prije mora siva zgrada, sa dva tornja i ulazom u Pritvor suda Ujedinjenih naroda. Tamo ame hrvatski uznici. Prije godinu dana u organizaciji Hrvatskog svjetskog kongresa prosvjedovali smo protiv ovog i ovakvog haaškog suda pod parolom CRVENI KARTON ZA HAAG. Prosvjedovali smo pred desecima tisua Hrvata u Stuttgartu i Munchenu, a glavni je prosvjed i najviše crvenih kartona bilo ovdje pred ovim i ovakvim sudom u Haagu.

U Haagu sam boravio od 20. do 25. svibnja 2012., da bih pribivao Svjetskom rtvoslovnom simpoziju na temu rtava u današnjem svijetu, da bih u ponedjeljak 21. svibnja posjetio našeg generala Antu Gotovinu, da bih u utorak 22. svibnja na World Forumu, na tom istom Churchilov trgu predsjedavao i govorio na panelu o meunarodnom kaznenom sudovanju, i da bih u srijedu 23. svibnja pribivao statusnoj sjednici pred Haaškim Tribunalom za bivšu Jugoslaviju protiv dvojice naših generala. Primila me je i naša veleposlanica Vesela Mren Kora, koja je vrlo zauzeta za naše generale.

Svjetski rtvoslovni simpozij trajao je pet dana, zapoeo je u Dvorani vitezova sa svom patetikom primjerenoj dvorani u kojoj Kraljica jednom godišnje prima svoje uzvanike, u kojem su i na ovom skupu naglasili da je Nizozemska „zemlja mira i pravde“. Doista u Haagu koji je prijestolnica, imaju Palau mira u kojoj su odrane mnoge mirovne konferencije pa i ona o bivšoj Jugoslaviji 7. rujna 1991. na kojoj smo predsjednik Franjo Tuman i ja zastupali Hrvatsku, Stipe Mesi i Budimir Lonar bili su na strani Jugoslavije koju je vehementno zastupao Slobodan Miloševi. Sudjelovali su u radu konferencije i svi drugi predstavnici republika bivše Jugoslavije. To je konferencija koja nije donijela mir nego je iz naftalina izvukla Lorda Carringtona da on pokuša izmiriti „zaraene strane“, nikada ne spominjui da je na djelu bila otvorena agresija iz Beograda za Veliku Srbiju. Za nas je Palaa mira posebno znaajna iz još jednog razloga jer tamo zasjeda Meunarodni sud pravde (International Court of Justice) na kojem sam 14. rujna 1999., kao ministar pravosua RH obrazloio tubu Republike Hrvatske protiv Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) za agresiju, genocid i sa zahtjevom za naknadu ratne štete. Unato svim pokušajima nekih hrvatskih politiara da se tubu povue, sud se proglasio nadlenim i nadajmo se da e tuba biti prihvaena. Haag smatraju gradom pravde jer ima osim spomenutog Meunarodnog suda pravde koji sudi dravama, još nekoliko sudova od kojih su za nas najvaniji ad hoc sud Meunarodni tribunal za bivšu Jugoslaviju i stalni sud Meunarodni kazneni sud koji sude pojedincima. Eto, kao što je Nizozemska zemlja tulipana i vjetrenjaa, tako se moe dodati da je i zemlja meunarodnih sudova, ali, nismo sigurni da ispunjavaju sva naela pravde. To sigurno moemo ustvrditi kada se sjetimo prvostupanjske presude našim generalima. Istina, na sud su izvedeni Miloševi, Mile Marti i Babi, a u novije vrijeme Šešelj, Karai, Mladi i Goran Hadi, ali nisu izvedeni i optueni Blagoje Adi i Veljko Kadijevi i drugi visoki vojni zapovjednici JNA, koji su rat planirali, organizirali, vodili i u njemu velika zla u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu izazvali. Osim toga haaški tribunal pokazao se kao pristran – na jednoj strani drastino kanjavanje hrvatskih generala i na drugoj zanemariva strogost osuda srpskih mega zloinaca, osobito na primjeru tzv. „vukovarske trojke“, na elu sa Šljivananinom. Najvee je zlo, posebno ono haaškog glavnog tuiteljstva, što se hoe proširiti povijesnu lanu konstrukciju o nekakvom hrvatskom zloinakom pothvatu, a radilo se samo o obrani i oslobaanju vlastitoga teritorija od agresivnog susjeda.

O sudovima i rtvama

Na sveanoj sjednici viktimološkog simpozija glavni tajnik Svjetskog viktimološkog društva prof. Gerd Kirchhoff je, govorei o prošlim skupovima, istaknuo da je poslije Jeruzalema, Bostona, Muenster i Tokija, peti svjetski simpozij odran uspješno 1985. godine u Zagrebu, po prvi i posljednji puta u jednoj komunistikoj zemlji, što je bilo pravo udo. Naglasio je i veliku vrijednost poslijediplomskog viktimologije studija koji se odrava u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku kontinuirano od 1984. s prekidom od dvije godine za vrijeme Domovinskog rata, a tada je studij odran na Slobodnom sveuilištu u Amsterdamu. Simpozij je bio dobra prilika da se ukae na ulogu spomenutih sudova. Predsjedavao sam posebnom sjednicom na temu Meunarodno kazneno sudovanje, na kojem je analizirana uloga i posebno odnos prema rtvama zloine. Sudjelovali su dr. Elizabeth King, australska odvjetnica koja radi za Meunarodni kazneni sud i John Cubbon, viši savjetnik Haaškog Tribunala za bivšu Jugoslaviju. U razmjeni ideja i pogleda zakljuili smo da za razliku od Tribunala za bivšu Jugoslaviju, koji je politiki sud na kojem nema nikakve kompenzacije za rtve, koji je stvoren kao politiki sud od Vijea sigurnosti, stalni Meunarodni kazneni sud osigurava autonomiju stranaka, nije politika tvorba ve dobro utemeljen Rimskim Statutom iz 1998. godine kao stalni kazneni sud.

Poruke i elje našim generalima Gotovini i Markau

Dan prije polaska u Haag uputio sam pismo prijateljima i znancima, kojih rije nešto znai u našoj javnosti, da u 'rado prenijeti njihovu poruku ili elju našem vitezu Anti generalu Gotovini. Odaziv je bio izvanredan. Navest u nekoliko karakteristinih poruka.
Krešimir Mihajlovi koji je izgubio radno mjesto ravnatelja OŠ „Petar Zrinski“ u Zagrebu, zato što je na ulazu u školu izloio slike naših generala u Haagu: „Vi ste junak, istinski vitez našega Domovinskog rata. Duboko me pogaa nepravda koja Vam je nanesena. Još više me pogaa izdajniko ponašanja ljudi koji su obnašali vlast. Hrvatski narod treba vou koji e ujediniti razjedinjene domoljube. Gospodine generale ekamo Vas, ekamo Vašu zapovijed.“ Jasna Poli-Biliško i njezina udruga Hrvatska bašina poruuju da su generala imali u mislima, molitvi i pjesmi na hodoašu u Lurda i da e na sv. Antu biti s njegovim rodnim Pakoštancima: „Hrvatska nije slobodna dok su njeni osloboditelji zatoeni!“
Pravnik i pjesnik Mile Prpa spjevao je pjesmu generalu naglašavajui njegovo mueništvo za istinu i pravdu i da e njegova rtva za naše budue naraštaje biti „MORALNI STUP SVJETLOSTI“. Ivan Biondi smatra da „budui nije onemoguila haaški scenarij organizirana akademska elita duguje javnu ispriku generalu Gotovini. Zvonimir Zori „Kao što Hrvatski narod nije prihvatio presudu Alojziju Stepincu, tako ne prihvaamo sramni sudski postupak koji se vodi u Haagu“.
Hrvatsko društvo za zaštitu i promicanje ljudskih prava (Nada Balen i Nikola Muslim) poruuju: „Vi ste generale, naš novi Jelai Ban. Dr. Ruica avar poruuje da ve 12 godine svakog petka u 10 sati mole krunicu za sve zatoene hrvatske generale pred likom Majke Boje na Kamenitim vratima u Zagrebu. Boidar Ruevi iz Dubrovnika „Ante Gotovina ve sada postaje sokol širokih krila zaštitniki raširenih nad našom domajom.“ Prof. Nikica Radoš pod naslovom „Moj general Gotovina“ piše kako od poetka ljudske povijesti napadnuti ima pravo na obranu. eljko Tomaševi, pravnik iz Zagreba poruuje: „Mi svi znamo da si potpuno nevin, ist pred Bogom i ljudima, prvostupanjska presuda nije utemeljena na istini i pravu.“ Luka Laus novinar iz Sydneya: „ Hrvatskom Leonidi, istinskom borcu za hrvatsku slobodu. Hrvatski vitee znaj da nisi usamljen. S Tobom su milijuni Hrvata širom svijeta u mislima, u molitvi, u ekanju i nadi.“ Hrvatski branitelji poruuju da su molili u Lurdu da Bog podari mudrost i hrabrost sudcima koji odluuju o njihovoj pravednosti. Oskar Šaruni: “Dragi Ante, od kad si uhien 7. prosinca 2005. pa do danas, kao i drugi naši nevini generali u Haaškim uzama, mi smo isto tako nevini zatoeni u Haagu. I mi ekamo oslobaajuu presudu da se skupa s Vama vratimo u Hrvatsku. Imam knjigu s oko 25 000 potpisa na peticiju poslije sramotne presude.“. Prof. Ivo Soljai poruuje neka mu ohrabrenje bude gospodin Isus Krist koji je nevino osuen, hrvatski je narod izgubljen kao ovce bez pastira. Hrvatski narod treba vou, oekujemo da doeš, jer si u mukama svojim sazrio.“
Nenad Bach, glazbenik, aktivist iz New Yorka: „Sve e proi pa i ova rtva i nepravda koju Vi osobno snosite. elim Vas im prije u domovini, neka Vas Bog uva, srce junako ve imate. Pozivam Vas na svoj koncert u Lisinskom 30. studenog. ekat e Vas dvije karte i trea za malog Antu. Franjo Talan, iz Varadina poruuje: „Nadamo se i iskreno oekujemo razumnu i oslobaajuu presudu. Alfred Obrani, predsjednik Hrvatskog društva politikih zatvorenika: „U ime svih naših ostarjelih lanova prenesite pozdrave ohrabrenja našem generalu. Vjerujem da e uskoro postati lan naše udruge kao slobodan ovjek.
Jackie Pirki, Chicago: „Istina e pobijediti jer Bog sve vidi i prati. Ostani vjeran i znajte da radimo i molimo za Vaše osloboenje uskoro.
Tomislav Beram, predsjednik Hrvatskog meudruštvenog odbora za zajedniku suradnju, Sydney: „Šaljem dobre elje i pozdrave generalu Gotovini i svima koji su nepravedno sueni, koji pate u politikim zatvorima.“
Prof. don Josip ori, Split: „Veoma sam Vam zavidan što ete imati priliku gledati oi u oi našem Pakoštancu. Svaki dan molim za njega i njegovu obitelj, posebno za malog krizmanika. Grlim mog Pakoštanca kojeg sam stalno tjerao da se oeni i elim mu što svaki pošteni ovjek njemu eli, uz molitve bez prestanka.“ Dragan Hazler, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, Basel: “Predloiti u Glavnom odboru HAZUD-a „da imenujemo našeg dinog osloboditelja, gospodina generala HV Antu Gotovinu poasnim lanom naše Hrvatske akademije u dijaspori.“
Ante Nazor, ravnatelj Memorijalnog dokumentarnog centra Domovinskog rata, Zagreb: „Prenesite mu moje iskrene elje da sauva zdravlje i dostojanstvo koje je pokazao i na zadnjoj raspravi na Haaškom tribunalu. Sa svakim njegovim nastupom moje poštovanje prema njemu sve je vee, kao što je sve vei prezir prema onima koji obezvreuju njegovu ulogu u Domovinskom ratu. Moje pozdrave prenesite i generalu Markau.“
Prof. Josip Farii, Sveuilište u Zadru: „Generalu Anti Gotovini moete poruiti da, bez obzira na konalnu presudu, ustraje u svojem dostojanstvu te da ima na umu da se svaki Hrvat koji imalo dri do svoje nacionalne svijesti s ponosom sjea slavnih trenutaka nedavne hrvatske prošlosti koju je on kao istaknuti vojni zapovjednik asno i profesionalno gradio.“

Susret i razgovor sa našim generalom

Naveo sam skraeno samo neke od poruka koje sam dobio prije polaska u Haag. Kako postoji vrlo strog reim predvien Pravilnikom o pritvoru u Haagu koji namee obavezu „da neu uiniti ništa što bi ugrozilo sigurnost, zdravlje ili dobrobit bilo kog pritvorenika ili bilo kog slubenika Pritvorske jedinice UN-a, pa ni o zdravstvenom stanju pritvorenika kojeg posjeujem.“
Traio sam i dobio samo susret sa generalom Gotovinom. Susret sa generalom Mladenom Markaem, nije bio mogu ovom zgodom, ali moe se dogoditi naknadno. Naravno, prenijeli smo naše poruke i dobre elje i za našeg generala Markaa.

Susret s našim generalom bio je srdaan, razgovor otvoren, poruke jasne. On nema prigovora na ponašanje zatvorskog osoblja. Najvrjednije je onih dva sata dnevno na zraku i u rekreaciji. To se vidi na njegovom izgled, osunanom licu i športskom izgledu. Zahvalan je na javljanjima, jedva stigne sve pregledati i proitati. Ima mnogo knjiga koje je dobio. Toplo se sjea nekih susreta. Na spomen da je jedan branitelj koji ga je sreo na poeku rata u Slavoniji, dobro zapamtio kad im je rekao: „Kad prolaziš ovom zemljom nikad nemojte zaboraviti da ete se jednom ovdje vratiti!“ Spominjem propovijed nadbiskupa Prene vojnicima o ratu, vrijednostima i etici rata. Posebno lijepim rijeima govori o nadbiskupu zadarskom Oblaku i kae da je proitao zahvaljujui njemu djela Paula Claudela, slavnog katolikog pjesnika i dramatiara. Na moje spominjanje da je ovih dana u Zagrebu otvoren Institut Konfucije koji e se posebno baviti kineskim jezikom, kulturom i poslovanjem, navodi kako bi Hrvatska dobro uinila da otvori i institut Cervantesa, jer je kultura na španjolskom izvanredno bogata. Kae da gleda dva programa HTV (Veselim se svakoj „Škrinji“). Veseli se našem moru, otocima. Voli spremiti ribu, koja i nije tako loša... Biskup Škvorevi ih je posjetio i odrao za njih sv. Misu. Rekao sam mu da bi se vojni ordinarij biskup Jezerinac radovao posjetu. Sjea se hrabre prof. dr. Mirne Šitum, koja je u ratu vrlo uspješno vodila sanitet. Ne zanima ga previše politika, jedva eka da se vrati na more meu svoje. Dunja i sin Ante i kerka dolaze kod njega. Veseli se svakom susretu. Za Ratka Mladia kae da je zla osoba. Zahvalan je svojim braniteljima s kojima je zadovoljan. Zahvalan je i veleposlanici Mren-Kora koja u svemu pomae. Na kraju završnu poruku našega generala: „Pozdravite moje prijatelje i moju Hrvatsku!“

Usputni susret sa Ratkom Mladiem

U prolazu kroz labirinte pritvora spazio sam kroz debele staklene stjenke Ratka Mladia kojeg su vodila dvojica straara. Prepoznao sam ga, a ini se i on mene. Na trenutak kao da je htio pozdraviti, podigao je palac prema gore. U tren sam se sjetio da je samo prije nekoliko dana u sudnici udovicama i majkama iz Srebrenice pokazao prstom ispod vrata. Uinio sam isto prema njemu. On se nekako zgurio i krenuo dalje i nestao u mraku susjednog hodnika. Ne bih ja njemu prerezao grkljan samo sam mu htio rei da je okrutno postupio prema onim rtvama iz Srebrenice i da mu zloin iz Nadina i Škabrnje, za koje mu u Haagu i ne sude, neemo nikada zaboraviti ni oprostiti. Njegovi su tenkovi prešli preko ivih ljudi u Škabrnji.

Opet na sudu

Dva dana kasnije vidjeli smo se u sudu, na statusnoj sjednici. Predsjedava Theodor Meron, predsjednik Tribunala i albenog vijea, kojeg sam upoznao prije godinu dana na Meunarodnoj konferenciji Instituta za kulturalnu diplomaciju u Berlinu. U prepisci smo u svezi moga posjeta sudu. Više od toga se ovdje i ne moe rei. Statusna sjednica bila je vrlo kratka. Na poetku predsjedavajui je upitao generala Gotovinu ima li kakvih zdravstvenih ili drugih problema, na što je vitez Ante uljudno rekao da je sve u redu. Kada je to isto pitanje postavio generalu Mladenu Markau odgovor nismo uli jer je ukinuta javnost rasprave. Iz razumljivih razloga. Poznato je da general Marka ima ozbiljnih teškoa, ali, to njegovo stanje nee utjecati na tijek rasprave i njezino trajanje. Na sjednici je predstavnica glavnog tuitelja dobila rok u kojem mora precizirati svoje zahtjeve koje su postavili nedavno na raspravi povodom albe optuenih.

Raspravi je nazoila i hrvatska veleposlanica Mren-Kora.
Nakon sudske sjednice susret sa braniteljima Lukom Mišetiem i Gregory W. Kehoe.

Što rei na kraju? U zraku neki optimizam. Osmjesi na licima. Nada na bolje. Vidjeti emo u prosincu ove godine.
 
SRETAN TI IMENDAN GENERALE!
Vijesti
Nedjelja, 10 Lipanj 2012
SRETAN TI IMENDAN GENERALE!
ANTUNOVO U PAKOŠTANAMA i ZAGREBU 2012.

U srijedu, 13. lipnja 2012.g.  u 18  sati
, u upnoj crkvi Uzašaša Gospodinova u Pakoštanima,  rodnom mjestu poštovanog i voljenog generala Hrvatske vojske i heroja  Domovinskog rata  ANTE GOTOVINE, a povodom Generalovog imendana, upnik don Mario Sikiri e slaviti Sv. Misu za Domovinu, sve hrvatske branitelje, osobito zatoenike u Haagu. Misno e slavlje uzveliati svojom pjesmom pjevai zagrebakih crkvenih zborova okupljeni u udruzi Hrvatska bašina.

Nakon misnog slavlja  ispred crkve e pjevai, lanovi uduge “Hrvatska bašina”, odrati kratki koncert domoljubnih pjesama, a svi nazoni e moi potpisati imendansku estitku Generalu.  

U subotu,
16. lipnja,  u 19 sati, u Crkvi Sv. Mati slobode u Zagrebu, povodom imendana Ante Gotovine, misno slavlje e predvoditi don Ante Vasilj. Svojim molitvama i pjesmom preporuit emo našu Domovinu,  sve hrvatske branitelje, osobito sve uznike i  Antu Gotovina, njegovom i našem zaštitniku Sv. Anti.

Svjesni smo da se Hrvatska još uvijek brani, danas u Haagu, zahvalni Anti i svim hrvatskim braniteljima koji su u oruanoj borbi s krunicom oko vrata i zagledani u Kri obranili  naše pravo na ivot i POBIJEDILI,  znamo da ovozemaljske pravde – nema.

Ali smo uvjereni da Patnja i Kri nemaju zadnju Rije. Vjerujemo u Pobjedu Boje  PRAVDE, ISTINE I LJUBAVI! 

Pozivamo vas da se prikljuite MOLITVAMA u Pakoštanama ili Zagrebu, estitate imendan i izrazite podršku generalu  Hrvatske pobjednike vojske - ANTI GOTOVINI.

Jer s Antom su Istina i  mi - Hrvatski narod, a Hrvatska nije slobodna dok su njeni osloboditelji zatoeni!

Organizatori
:
Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata RH G. Zagreba i zagrebake upanije, Rozalija Bartoli, predsjednica;
Hrvatska bašina, Jasenka Poli Biliško i Milka Gojeta;
HVIDR-a rnomerec, Renato Šelj, predsjednik
 
Primjer estitih i dinih uiteljica...
Vijesti
Petak, 08 Lipanj 2012
Primjer estite i dine hrvatske uiteljice koja svoju školsku djecu odgaja u Bogoljublju kojemu su rodoljublje i domoljublje s ljubavlju i poštovanjem rtava, njegove neodvojive vrjednote!

eljko Tomaševi
lan predsjedništva Hrvatskog rtvoslovnog društva



OŠ Novi Marof, PŠ Remetinec

Lidija Vukalovi, dipl. uitelj i Zlata Krušarovski, prof



OŠ NOVI MAROF

PŠ REMETINEC
Zagorska 23 - 42 220 Novi Marof

IZVEDBENI PLAN I PROGRAM ŠKOLSKOG IZLETA VUKOVAR  - VRPOLJE -  AKOVO
4. r. PŠ REMETINEC

U Remetincu, 16. oujka 2012.                 Voditeljica šk. izleta /razrednica:
                                                               Lidija Vukalovi, dipl. uitelj

Cilj i zadae:

U neposrednom okruenju spoznati osnovna prirodno – zemljopisna obiljeja nizinskih predjela panonskog prostora Hrvatske

- nauiti povijesne nazive za pojedine krajeve panonskog prostora Hrvatske
- imenovati i uoiti nizine uz rijeke
- uoiti prostorni razmještaj i osnovna obiljeja nizinskih rijeka
- upozoriti na povezanost i meusobnu uvjetovanost klime, tla i biljnog svijeta
- razvijati sposobnost mišljenja, zakljuivanja i povezivanja znanja u neposrednom okruenju
- razvijati pozitivan odnos prema posebnostima razliitih krajeva naše domovine
- uoiti vezu izmeu prirodno – zemljopisnih initelja i gospodarske mogunosti nizinskih krajeva
- odrediti i ponoviti ratarske kulture ( itarice, uljarice, industrijsko i krmno bilje )
- vinogradarstvo: vukovarsko- iloko vinogorje
- voarstvo: Borinci
- ponoviti i odrediti obiljeja ratarstva i ribnjaarstva oko Slavonskog Broda i u Poilovlju
- utvrditi šumarstvo kao jedno od prirodnih bogatstava, šumar i knjievnik  Josip Kozarac
- ponoviti obnovljive i neobnovljive izvore energije
- prirodna bogatstva:
- plodno tlo
- šume hrasta lunjaka daju najkvalitetnije drvo u poplavnom podruju istono od upanje
- nafta: u Podravini blizu Donjeg Miholjca, u Moslavini blizu Ivani Grada i Kutine te u Zapadnom Srijemu u eletovcima,

  20 km juno od Vukovara
- zemni plin: u Podravini oko urevca
- termalni i mineralni izvori: Bizovake toplice u Bizovcu kod Osijeka
- pijesak i šljunak: iz naslaga koje su nataloile rijeke, rabi se kao graevni materijal











Neka Bog blagoslovi hrvatski narod ovakvim uitelj/icama i zdravo odgajanom djecom da nam budu Ljudi na ast, hvalu  i slavu Bogu i narodu!


       

 DANUVIUS


I tee
taj Dunav,
tee!

I tee
taj Danuvius stari,
tee.

Tiho tee,
ali valove mu stvara
vrisak Vukovara.

I tee
taj Dunav
tee,
ali bol mu stvara
rana Vukovara.

Tee Danuvius,
bistar tee,
ali mulj mu stvara
pepeo Vukovara.

I tee
taj Danuvius stari,
tuno tee.

Kud li šumi
svijetu ree –
da al mu stvara
tuga Vukovara.

I tee
taj Dunav.
tee,
i silu ne gubi.

Kud li šumi
svijetu ree

- Vukovar vam prašta,
Vukovar vas ljubi.

I tee
taj Danuvius stari,
tee.

Mile Prpa

  
Opirnije...
 
IN MEMORIAM - THOMAS CROWLEY - IRAC
Vijesti
Petak, 08 Lipanj 2012

IN MEMORIAM
THOMAS CROWLEY – IRAC
(14. veljae 1949. – 10. lipnja 1995.)

»ONI SU HRVATSKA! NJIMA JE DUGUJEMO!«
(M.P.)

Obiljeavajui 17-u obljetnicu smrti nikada prealjenog Junaka Domovinskog rata - bojnika Hrvatske vojske: THOMAS-a CROWLEY-a - IRCA, legendarnog pripadnika IX-e bojne HOS-a »Rafael vitez Boban« - POGINULOG ZA HRVATSKU, u nedjelju, dne 10. lipnja A.D. 2012. s poetkom u 19.00 sati u splitskoj prvostolnici,tj. u katedrali sv. Dujma na Peristilu bit e prikazana sv. Misa zadušnica u spomen na ovog nezaboravnog i iznad svega hrabrog hrvatskog Viteza.

Sveto misno slavlje predvodi i propovijeda ugledni hrvatski katoliki sveenik – DON TOMISLAV UBELI, kanonik Metropolitanskog kaptola u Splitu, upnik upe Uznesenja Blaene Djevice Marije (u puku poznatije kao Sv. Duje - katedrala).



Mole se sva Thomas-ova 'braa po oruju' – svi hrvatski vojnici, kao i svekoliko splitsko (i ino) puanstvo, te svi hrvatski: Bogoljubi, ovjekoljubi, domoljubi, istinoljubi, pravdoljubi i rodoljubi da u što veem broju nazoe ovom sv. misnom slavlju pod geslom: »ZA BOGA I HRVATSKU!«


THOMAS CROWLEY – IRAC S NAMA JE!
 
Organizator: HRVATSKI NAROD
PREPORUUJEMO: http://www.youtube.com/watch?v=pbgK2ftY-cQ&feature=youtu.be

 
KADA E SE SANKCIONIRATI RATNI ZLOINI SILOVANJA - DVADESET GODINA JE PROLO
Vijesti
etvrtak, 07 Lipanj 2012
Preproujemo: http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/198151/Udovice-hrvatskih-branitelja-Pusic-se-ruga-zrtvama.html

NOVI UDAR NA MINISTRICU

Udovice hrvatskih branitelja: Pusi se ruga rtvama


Ministrica Pusi nedavno je izrazila oekivanje da e svi koji su bili rtve nasilja i bore se protiv njega biti dosljedni te biti u prvim redovima i na gay prideu. Komentirajuu juer tvrdnje kako nije našla vremena da primi ene silovane u ratu dok se istodobno zalae za prava LGBT osoba, Pusi je izrazila apsolutnu spremnost da sa enama silovanim u ratu razgovara o sankcioniranju ratnih zloina i upozorila da je silovanje u ratu jedan od najteih zloina.
 
ENE U DOMOVINSKOM RATU - VESNI PUSI
Vijesti
etvrtak, 07 Lipanj 2012

Preproujemo: http://www.politikaplus.com/novost/58167/zene-u-domovinskom-ratu-pisu-vesni-pusic-za-nas-nemate-vremena-a-idete-na-gay-pride

PROSVJED

'ene u Domovinskom ratu' pišu Vesni Pusi: Za nas nemate vremena, a idete na gay pride

'Zalaete se za prava gay populacije, a ignorirate prava ena nad kojima je izvršen ratni zloin.'

 
Protest hrvatskog branitelja Zvonka uline
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012

 Zbog teške financijske i stambene situacije u kojoj se našao, hrvatski branitelj Zvonko ulina, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata policije Brodsko posavske upanije danas (1. lipnja) se obratio novinarima kako bi uputio apel za pomo svojoj obitelji. Konferenciju je odrao ispred stambene zgrade u kojoj trenutno ivi kao podstanar, a kako je istaknuo, danas poslijepodne e morati iseliti.

- Problem je što se hrvatskim graanima koji su prije devedesete napustili Hrvatsku i moda sudjelovali u pobuni protiv naše drave, danas grade kue. Te kue su obnovljene novcima nas poreznih obveznika, a ja kao hrvatski branitelj danas napuštam stan u kojem sam stanovao. Iza mene je šest godina braniteljskog staa, prošao sam puno toga, ja u završiti na cesti. Izlazim van i ne znam što u dalje. Nisam zadovoljan rješenjima niti sadašnje, a ni bivše vlasti, nikoga ne elim vrijeati, ali mislim da se hrvatskom branitelju treba pomoi. Ministarstvo branitelja mi je dalo negativan odgovor za stambeno zbrinjavanje jer po njihovom mišljenju ne ispunjavam uvjete Zakona o pravima hrvatskih branitelja. U Ustavu RH, l. 57 stoji da hrvatskom branitelju, udovici, nestalom ili poginulom branitelju se moe pomoi – navodi ulina.
- Podravam inicijativu ministra branitelja Predraga Matia da se objavi registar hrvatskih branitelja. Ja smatram da brojka od 500.000 branitelja nije realna i to se pitanje mora riješiti.


 Dobio sam potporu od Zagrebake nadbiskupije, Caritasa Poeške biskupije, braniteljskih udruga, Braniteljskog portala, ABH-a. Moja supruga je 80-postotni invalid, dvoje djece ide na fakultet. Rauni su mi blokirani od 2010. godine i moja obitelj ve dvije godine ivi od 2.000 kuna. Znam da ima ljudi koji ive i sa još manjim sredstvima, stoga elim izraziti svoj protest.

Kiša pada, poslijepodne moram iznijeti namještaj jer vlasniku moram predati njegov stan. Hvala svima koji su mi uputili rijei potpore kao hrvatskom branitelju i elim istaknuti da ovaj moj in nema nikakve veze s politikom niti bilo kojom politikom opcijom. Podravam ovjeka, hrvatskog branitelja i lanove njihovih obitelji. Ako sam nešto pogriješio, svi oni koji to smatraju mogu me kazneno prijaviti. Smatram da to nisam zasluio i da se moje i dostojanstvo svih branitelja treba ouvati – istaknuo je Zvonko ulina.

Izvješe sa tiskovne konferencije u N. Gradišci

Sanja Bukvi



 

Opirnije...
 
Slikovi: Podravate gay populaciju, a niste nali vremena za silovane ene
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012
http://www.vjesnik.hr/Article.aspx?ID=140614C3-B683-4695-A458-FE5EAAC3B54C

VESNI PUSI Predsjednica Udruge ene u Domovinskom ratu

Sliškovi: Podravate gay populaciju, a niste našli vremena za silovane ene

Kada se zalaete za ljudska prava, a ignorirate prava ena nad kojima je izvršen ratni zloin, vi gospoo Pusi vršite nasilje nad demokracijom, vi selektirate, što je suprotno istinskom zalaganju za dostojanstvo svih, istie u pismu Marija Sliškovi

Maja SAJLER GARMAZ

Objavljeno: 03. 6. 2012. u 19:30 Zadnja izmjena: 03. 6. 2012. u 20:13

Predsjednica Udruge ene u Domovinskom ratu, Marija Sliškovi, uputila je otvoreno pismo ministrici vanjskih poslova Vesni Pusi u kojem izraava negodovanje zbog toga što ministrica zadnjih dana iskazuje podršku i razumijevanje za prava gay populacije te najavljuje svoje sudjelovanje na paradi u Splitu, dok istodobno nije našla vremena nai se sa enama rtvama silovanja u Domovinskom ratu, iako su joj zamolbu za susret uputile još u sijenju ove godine.


FOTO: EMICA ELVEI

»Prešutili ste zamolbu rtava da vam osobno svjedoe strahote, niste htjeli ni poslušati najstrašnije gaenje ljudskih prava i ponienja proivljenog. Mislite li da se za njih nije potrebno zaloiti? To se vas ne tie ni kao ene, intelektualke Vesne Pusi, ni kao Ministrice u Vladi RH? Jesu li i one ljudi s pravima?«, navodi u pismu Marija Sliškovi.

Naime, Sliškovi je još 4. sijenja ove godine u ime Udruge i u ime ena rtava ratnog zloina silovanja uputila ministrici Pusi zamolbu za prijem u kojoj je, meu ostalim, navedeno: »Molimo vas da nam dozvolite iznijeti istinita svjedoanstva ena nad kojima je izvršen ratni zloin silovanje kako biste imali uvid u dimenziju poinjenih zloina u vrijeme agresije Srbije i JNA na prostor Hrvatske. Zamolit emo Vas da se zauzmete za pravno procesuiranje poinitelja i pripadajui status rtava«.

Iako je istoga dana iz kabineta ministrice dobila odgovor kako e njezin upit biti dostavljen ministrici Pusi, Sliškovi istie kako do danas nisu dobile poziv na sastanak i susret.

»Vjerujem da vam u kabinetu nisu zatajili našu zamolbu, stoga moram naglasiti da pitanje silovanih ena, posljedica, izostale pravde, odnosa sa zemljom iz koje je pokrenuto djelovanje i provedbe ratnog zloina za vas oito ne predstavljaju pitanje pravde i ljudSkih prava, ne predstavljaju ni poticaj enske solidarnosti i pokazanog razumijevanja za strahote koje su trpjele. Ovih dana iskazujete podršku i razumijevanje za prava gay populacije, a kritike od meunarodne zajednice za slobodu manifestiranja spolne orijentacije prihvaate na nain da pronalazite vrijeme za osobno sudjelovanje na paradi u Splitu. Kada se zalaete za ljudska prava, a ignorirate prava ena nad kojima je izvršen ratni zloin, vi gospoo Pusi vršite nasilje nad demokracijom, vi selektirate, što je suprotno istinskom zalaganju za dostojanstvo svih«, istie u pismu Marija Sliškovi.

Dodaje kako ve dvadeset godina silovane ene, one koje nisu imale pravo na izbor, koje su prisiljene šakom, puškom, premlaivanjem, trpe posljedice zloina i šutnju onih koji su se morali boriti za njih te izboriti prava koja im omoguuju medicinsku skrb i materijalnu sigurnost.

»Tu svakako pripadate i vi goSpoo Pusi. Kao što danas osjeate da se trebate boriti za prava drukije seksualne orijentacije na poziciji dravnog slubenika, prioritetno bi bilo da ste se na isti nain zaloili za rtve seksualnog nasilja. Ignoriranje ratnog zloina i izostanak uspostavljanja pravde i prava od osoba koje su imenovane na vane dravne funkcije sigurno nije put stvaranja tolerancije, prihvaanja razliitosti, slobode svih. Takav stav stvara nepovjerenje za Vaše istinsko zalaganje za bilo koja ljudska prava«, zakljuuje Sliškovi u otvorenom pismu.


 
DANI SJEANJA NA RTVE KOMUNISTIKIH ZLOINA U GRAANIMA 1945.
Vijesti
Subota, 26 Svibanj 2012


FOTOGRAFIJE: Berislav Banek

http://www.gracani.hr/290507_dani%20sjecanja/misa.htm

DANI SJEANJA  NA  RTVE KOMUNISTIKIH  ZLOINA
U GRAANIMA 1945. GODINE

SVETA MISA ZA POSLIJERATNE RTVE U GRAANIMA  U SVIBNJU 1945. g.

U nedjelju 10. svibnja 2009. brojni vjernici Graana, okolnih upa, prijatelji i gosti iz drugih dijelova grada te ak i iz drugih dijelova Hrvatske, zajedniki su svetom misom obiljeili spomen na rtve komunistikog zloina koji se dogodio u poslijeratnim danima u svibnju 1945. godine.

Svetoj misi prethodila je sveana procesija koja je krenula od OŠ Graani do raspela zvanog Pri Isusu, u šumi iznad Lonjšine. Kao i uvijek, krasno je bilo vidjeti vjernike, posebno mlade, odjevene u narodne nošnje koje uvijek pridonose dostojanstvu i sveanosti trenutka, a ujedno nas povezuju i s našom tradicijom i prošlošu. Ova procesija i sveta misa bile su snano podsjeanje na prošlost - ovaj puta onu traginu - koja vapi da se o njoj govori i da se iz nje izvue po(r)uka. 

Prije mise kod raspela su poloeni vijenci i svijee kao znak sjeanja na sve rtve. Sveanu svetu misu predvodio je o.Vjenceslav Mihetec, karmelianin. On je nadahnuto kroz Boju rije prenio prisutnom puku i svoje osobno, obiteljsko iskustvo o tim strašnim poslijeratnim danima te je svim okupljenima, a posebno mladim obiteljima, mladima i djeci, stavio na srce da ljube Boga i jedni druge, da ljube i poštuju svoje sunarodnjake te ive u skladu s Bojim zakonom kako se ovakve tragedije ne bi više nikad ponovile. Misu su pjesmom uveliali HSPD Podgorac i zbor Bašina, a na kraju su gosp. Ratimir Mlinari i gosp. Ivan Kos izrekli nekoliko prigodnih stihova.

Dostojanstveno, molitvom i pjesmom završili su ovogodišnji Dani sjeanja na rtve komunistikih zloina u Graanima 1945. godine koje su, na inicijativu mladog Tomislava egelja, zajedniki organizirala i podrala sva graanska društva (HPD  Graani, Udruga za ouvanje i razvoj Graana, HSPD Podgorac, ŠRD Graani, DVD Graani, Lovako društvo Sljeme) i upa sv. Mihaela – Graani.  

Bili su ovo dani prepuni teških i bolnih sjeanja za sve one iji su najmiliji ovdje stradali, za sve one koji su bili svjedoci, a morali su o tome destljeima šutjeti. S druge pak strane, vidjeli smo  i osjetili koliko upravo njima znai sve ovo što se proteklih dana zbivalo u Graanima, koliko je vano bilo progovoriti javno, prozboriti o istini i podijeliti je s drugima. Stoga nam je dunost nastaviti traiti istinu o rtvama, njihovom broju, njihovim grobovima, govoriti o tome mladima, djeci, ali i svima onima koji ne znaju kakve su se sve strahote zbivale nakon Drugog svjetskog rata u ovom našem prelijepom pitomom kraju.

Nadamo se da e Dani sjeanja postati tradicionalni te da e se upravo kroz njih vratiti dostojanstvo svim znanim i neznanim rtvama ije kosti i tragine sudbine lee razasute po našim graanskim i prigorskim breuljcima.




















Poštovani prijatelji, mještani, kolege i suradnici,

Ve etvrtu godinu za redom udruga "Falaek Prigorja" organizira obiljeavanje tragedije koja se dogodila u Graanima neposredno nakon svršetka Drugoga svjetskog rata. U etiri godine uspjeli smo obiljeiti spomen ploama najznaajnija stratišta, snimiti dokumentarni film "Sjene djetinjstva", objaviti niz lanaka o graanskoj tragediji, odrati referat i objaviti rad u Zborniku V. hrvatskog rtvoslovnog kongresa te pokrenuti proces za utvrivanjem broja rtava u graanskim grobnicama. 

Središnje obiljeavanje nazvali smo "Dani sjeanja", koje i ove godine odravamo na središnjem graanskom stratištu. Dogaaj  e biti obiljeen misnim slavljem koje e predvoditi uzoriti biskup Juraj Jezerinac. Na skupu nee biti politikih govora što je bila i naša dosadašnja praksa, ve e se nakon misnog slavlja, kraeg historiografskog osvrta i rijei organizatora, poloiti vijenci i zapaliti svijee u podnoju raspela "Pri Isusu". Nakon toga planira se kao i svake godine tih i miran razlaz u tišini, kako bi se i na taj nain odalo poštovanje rtvama.

Unaprijed Vam zahvaljujem na dolasku te molim da ovaj mail proslijedite na adrese svojih prijatelja!

S poštovanjem, 
Za udrugu "Falaek Prigorja"
Domagoj Novosel, predsjednik

 
10-TO SPOMEN HODOAE U CRNGROB KRAJ KOFIJA LOKE
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012
 Udruga „Hrvatska bašina“ pod vodstvom predsjednice Jasenke Poli Biliško ove je godine 27. svibnja 2012. ostvarila svoje ve 10-to spomenhodoaše u Crngrob kraj Škofje Loke, ime je ono ve zadobilo istinsku bašinsku narav.

U predivnoj gotikoj crkvi Uznesenja Majke Boje u Crngrobu sluena je Sveta Misa u spomen na hrvatske civilne rtve poraa 1945., koju je predslavio Dr. Alojzije Snoj, Strološki upnik i rektor crkve u Crngrobu, uz sudjelovanje vl. Marka, misijskog dušebrinika za Hrvate u Mariboru i okolnim slovenskim upama u kojima ive hrvatski vjernici.

U pripremi i provedi ovogodišnjeg spomenhodoaša sudjelovali su Hrvatsko društvo Ljubljana pod vodstvom predsjednik Petra Antunovia, koji je ujedno i predsjednik Saveza društava Hrvata u Republici i tajnika Hrvatskog društva Ljubljana Larija Luia, koji je ujedno i predsjednik Hrvatskog odbora za istraivanje rtava poraa pri savezu Hrvata u Republici Sloveniji i Opinska komisija za istraivanje rtava poraa Škofja Loka.

Uz lanove Udruge „Hrvatska bašina“i pjevae zagrebakih crkvenih zborova, spomenhodoašu u Crngrob pridruili su se i lanovi HVIDRA-e Zagreb s njezinim ranijim predsjednikom Ivanom Pandom, dopredsjednica Udruge udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata grada Zagreba Dragica Nikoli, hrvatski knjievnik i publicist Mile Pešorda, novinar i urednik „Hrvatskog lista“ VJEKOSLAV MAGAŠ, predsjednik HSP-a Josip Miljak i  predstavnik Hrvatskog rtvoslovnog društva eljko Tomaševi.

Ovogodišnje spomehodoaše zbilo se na veliki rimokatoliki blagdan Duhova što je ispunilo i glazbeni sadraj  koji je zbor crkvenih pjevaa uveliao svetomisno slavlje. Tako je okupljeni vjerniki puk uivao u izvedbi skladbi „Doi duše presveti“, Peranovoj „Sv. Misi“,  „Panis angelicus-u“ Cesara Francka, vokalnoj izvedbi solistice mezzosopranistice MILKA GOJETA koja je otpjevala Bach-Gounodovu skladbu „Ave Maria“ uz pratnju solistice Antonije Vrbani i orguljašku pratnju Darjane Blae Šojat, kao i završnoj pjesmi „Zdravo Djevo“, toj Majci Bojoj posvetnoj skladi hrvatskog naroda koju je skladao takoer od jugokomunista muki na otoiu Daksi umoreni hrvatski muenik fra Petar Perica.

Zborom crkvenih pjevaa je ravnao dirigent TOMICA EKOLJ.

Svetomisnom slavlju i cijelom hodoašu nazoni su bili i elimir Kuatko, koji je jedan od poticatelja odravanja Svete Mise u Crngrobu u ast i spomen nnevinim hrvatskim civilnim rtvama, doupan grada Škofje Loke, predstavnik Hrvatskog veleposlanstva u Sloveniji Ivan Orsag, kao i predsjednik i tajnik Hrvatskog društva Ljubljana Petar Antunovi i Lari Lui.

Prije završnog blagoslova vjernicima je svetomisno slavlje uveliao hrvatski knjievnik Mile Pešorda recitalom svoje antologijske pjesme „Moj otac“ na hrvatskom i slovenskom jeziku, što je nazone slovenske i hrvatske vjernike ispunilo ozrajem snanih osjeaja ljubavi i poštovanja prema blinjima koji su nas vojim ivljenjem i rtvom zaduili i uputili vrjednotama ljudskoga ivljenja.

Predsjednica Udruge „Hrvatska bašina“ Jaenka Poli Biliško darovala je vl. Dr. Snoja, uvaene goste i predstavnike organizatora prigodnim darovima, a isto je uinio i predsjednik Hrvatskog društva Ljubljana Petar Antunovi i elimir Kuatko osobno.

Nakon završnog blagoslova kojeg je vjernicima uputio vl. Dr. Snoj, vjerniko mnoštvo se neprekinutom molitvom „Zdravo Marijo“ koju je predvodio vl. Dr. Snoj, procesijom zaputilo do svih pet do sada znanih i Svetim Kriem obiljeenih mnoštvenih grobnica u kojima lee zemni ostatci nevinih hrvatskih civilnih rtava, ukljuujui i velik broj malene nevine djeice.

Zbor crkvenih pjevaa je prigodu molitvu odriješenja na svakoj postaji tog Crngrobskog Krinog puta uresio prigodnom pobonom pjesmom.

Po okonanju procesijske molitve, hodoasniko se mnoštvo okrijepilo objedom i napitcima koje su za njih priredili organizatori, posebno Hrvati koji ive u Republici Sloveniji, nakon ega su se hrvatski spomenhodoasnici zaputili prema Zagrebu, gdje su ispunjeni radošu duhovnog susreta s muenicima i susreta sa ivuom subraom u vjeri, sretno prispjeli u popodnevnim satima.

eljko Tomaševi

Opirnije...
 
MARTIN PLANINI: JASENOVAC PRIA BEZ POKRIA
Vijesti
Utorak, 05 Lipanj 2012

From: fra.martin
To: 'Glas Koncila'
Sent: Monday, June 04, 2012 2:52 PM
Subject: Poslano

 GLAS KONCILA

Cijenjeni Naslove, ovaj sam tekst s datotekom OkBl poslao Stankoviu. Pratio sam Vašega glavnoga urednika zadivio mu je te estitam u Vama i njemu Pozdrav!

Fra Martin Planini
 

Gospodinu Aleksandru Stankoviu

Gospodine Stankoviu,
poznato Vam je moje mišljenje i o umjetnoj oplodnji i o gay paradama. Dostatno mi je kazati da se u svemu tomu slaem s mons. Ivanom Mikleniem, glavnim urednikom Glasa Koncila. Ukoliko elite neku nadopunu, spreman sam Vam je dati.

Ovdje bih se osvrnuo na postotke zloina, s molbom da me ispravite ako me pamenje vara. Prema povjesniku Josipu Jureviu zloini komunista dostiu 98%, Talijana i Nijemaca nepuna 2%, a ustaša 0,13%.

Izjavu dr. Jurevia niti osporavam niti uz nju pristajem jer mi manjka struno znanje o toj temi. Poznato je svakomu da sam Hrvat desetotravanjske tradicije što nikada nisam krio niti sada krijem. No, unato malom postotku ustaških zloina, istraivanje dr. Jurevia me nije razveselilo jer, naelno govorei, nije bitno koliko ih je stradalo, koliko je bitno da nitko ne smije ubiti nevina ovjeka. Stoga, kao ovjek, kršanin-katolik te katoliki sveenik i propovjednik, izjavljujem: Ustaše, sram vas bilo, što ste dignuli ruku na nevine ljude. I, u 0,13% ima sinova što ih oekuju otac i majka, momaka što ih oekuju djevojke, maštajui o svadbenoj sveanosti, te mueva što ih oekuju ene i oeva što ih oekuju djeca. Zbog injenice da je ustaška zla ruka dignuta na nevine ljude, ostaju roditelji bez sinova, djevojke bez momaka, ene bez mueva i djeca bez oeva.

Opirnije...
 
IZ DALEKE KANADE DOLA NAM JE VERA VALI BELI U ZAGREB
Vijesti
Ponedjeljak, 04 Lipanj 2012

Iz Zbornika radova Petog hrvatskog rtvoslovnog kongresa
RTVA ZNAK VREMENA
Vera Vali Beli

SJEANJE NA ŠPANOVICU

ula sam od Maje (a ona od Zdravke) da je na misi u Pakracu bilo mnogo nazonih, i da ste u autobusu proitali moju pjesmu (Stoji), da ste rekli i nešto o mojem iskustvom s tim krajem. Ništa mi nije bilo reeno o samom posjetu spomeniku. Taj je spomenik samo nekoliko stotina metara od škole koju sam napustila, radi neljudskih uvjeta ivota. Ali to je manje vano od onoga što sam eljela da se spomene i posjeti, ako nema tamo više mina, a to je da je iza škole jedan bunar za kojega su mi rekli neka ne trošim tu vodu jer su tu bacali „ustaše“. Jako elim da se taj bunar ukljui u mjesta hrvatske tragedije i da se tamo isto uini neki znak da je to isto grob hrvatskih rtava i zapali koja svijea i stavi koji cvijet. Ne znam jesu li se tamo vratili domai ljudi tj. Srbi, koji su pobjegli od tamo nakon ili za vrijeme Domovinskog-oslobodilakog rata, krivci za pobijene Španovane. Za vrijeme Juge zvala se Španovica: Novo selo, i tamo im je Juga zidala neke manje kue; mogli su u te kue useliti Srbi iz tih po brdima srpskih sela. Jedan je bio iz mojeg prvog sela Popovci nedaleko od Buja. Svoju jednosobnu kuu u Popovcima je dao za školu pa sam onda imala svoju sobu za stan bez školskih klupa. Ali tamo u toj novoj „školi“ isto nije bilo prozora sa staklim, a esto je bilo nevrijeme sa strašnim gromovima. Nisam smjela djeci pokazati da se i ja bojim. Kad sam se tamo u Branescima, selu do Španovice, još za vrijeme Juge, zaustavila s mojim suprugom, u toj školi, koja je tada bila gostionica, i zamolila mlaeg ovjeka tamo da bih eljela izai iza škole i rekla mu da je tamo bio neki bunar, on je rekao s veoma ponosnim glasom: „Da tu smo bacali ustaše.“ Mislim da nije bio niti roen kad sam tamo bila uiteljica, ali je ipak znao da se ima s ime hvaliti.

Vera Vali Beli, (iz Vancouvera, Canada) - roena je u Osijeku 1925. godine. U rodnome gradu završila je uiteljsku školu 1944. U to ratno vrijeme, upravo tijekom velike mature, škola je bila bombardirana. Tada je obavila, u NDH obvezatnu, godinu radne slube u Zagrebu u knjiari Kriarska, gdje je dnevno susretala sestru Maricu Stankovi. To je bilo vrijeme obogaivanja duhovnih vrijednosti. U to su doba Osijek poeli Rusi bombardirati iz Baranje uvenim Staljinovim orguljicama. Nakon dolaska komunista na vlast dobila je namještenje u selu kraj danas poznatog po, zlu Buja kod Pakraca. To nije bilo pravo namještenje, nego kao neki prisilni rad bez najosnovnijih uvjeta za ivot, pa nakon napuštanja tog posla
1948. godine, upisala se na 6 godišnji studij teologije na Katolikom Bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu, koji je završila 1954. Nakon završenog studija uspjela je otii u Belgiju, i tamo završila u Louvainu studij sociologije. Put ju je nakon toga odveo u Kanadu gdje i danas ivi. U Ottawi je predavala na sveuilištu 6 godina sociološke predmete, a po dolasku u Vancouver je osnovala jedan djeji vrti za 60 djece, te tako ostvarila svoj ideal iz mladih dana raditi s malom djecom tridesetak godina. Sve ove promjene su je dovele do pisanja, pa tako i pisanja pjesama. Objavila je zbirku Zapaljene svijee. (Pismo upueno prof. Šeparoviu poslije Kongresa.)

Nisu zaboravili svoja „slavna djela“. Ja postanem jako emocionalna kad govorim o svojem „uiteljevanju“, jer to je Hrvatska, ali kad sam tamo bila uiteljica (1946 i 1947.) imala sam osjeaj da je taj prekrasni dio Hrvatske tuina. Kad ste bili u Španovici, onda ste bili na drugoj strani istog brda na kojem je Voin, kojega smo posjetili na koncu rtvoslovnog Kongresa ove godine. Tako ti Srbi, koji su inili ta zla nisu bili obini Srbi, nego etnici, koji su kasnije prešli u partizane, ali znamo „da vuk dlaku mijenja...“ Popovci, moje prvo uiteljsko selo, koje sam tu ve spomenula je tono u tom pravcu gdje je na drugoj strani brda Voin. Pokušat u Vam poslati kartu tog kraja s imenima sela. Spomenici na mjestu gdje su imena pobijenih su dirljivi. Nadam se da je netko slikao te dirljive rijei, Imam ih i ja, ali ne baš najuspjelije slike. Mislim da sve što organizirate s tim sadrajima zasluuje neizmjernu pohvalu, jer to osigurava „DA SE NE ZABORAVI“.

PRED JAMOM
u s v i b n j u 1 9 4 5 .

Stoji
i broji:

Još ih je devet
ispred njega.
Broj se smanjuje.

Boji li se?

Boji se za majku
koja više nikada
ne e prestati plakati.

Boji se za dragu
koja nikad
ne e prestati ekati.

Boji se za djecu
koja se nikada
ne e roditi.

Boji se za Hrvatsku
koju više
ne e moi braniti.

Boji se kad ode deveti
polumrtav e i on padati,
stopit e se krv i uzdasi
muenika
a molitve
e se utišati.


Vera Vali Beli u posjeti Zagrebu i voljenoj Hrvatskoj u društvu drage prijateljice Olge Vovnik

 
IN MEMORIAM - JOSIP TALAN 1930. - 2012.
In memoriam
Subota, 02 Lipanj 2012
Cjelokupnoj rodbini, svim dragim prijateljima i poznanicima javljam da je u noi, 31. svibnja 2012. godine u u 23,30 o bolnici u Varadinu preminuo moj dragi otac Josip Talan (01. oujka 1930. - 31. 05. 2012.), otac šestero djece, djed dvadeset unuka i pradjed 17 unuka. Nijednom nije propustio nedjeljnu misu, kao ni za blagdane, a posljednji puta bio je na ranoj misi u nedjelju ujutro, 27. svibnja 2012. Posljednjih godina na mise je odlazio svakodnevno, dok je mogao, iako bolestan.

Brat sveenika, fra Franje Talana, sin Terezije i Antuna zvonara upne crkve Uzvišenja Svetog Kria - Kriovljan.

Nakon rata, pedesetih godina zaposlio se na Dalekovodu, potom je otišao u obveznu vojsku, a 1954. godine oenio se Terezijom Grmec, kerkom Stjepana i Marije. Mladi brani par nastavio je ivjeti s roditeljima Antunom i Terezijom bavio se poljoprivredom, a da bi prehranio brojnu obitelj, petero djece, zaposlio se 1965. godine u Austriji. 1971. godine rodio se na ponos obitelji i sin Tomislav. Nedjeljom popodne odlazio je u Graz, a kui se vraao petkom naveer. U Grazu je kao tesar radio na raznim gradilištima, sve do odlaska u invalidsku mirovinu 1989. godine, kao srani bolesnik. 

Posljednjih godina zdravstveno stanje se pogoršalo, a redovite kontrole kod lijenika prešlo su u tjedne posjete.

U ponedjeljak na veer, 28. svibnja 2012. odlazi na hitnu u Varadin odakle je prebaen na interni odjel. Na oproštaju, pred pono zamolio me da obavijestim Kapucine, fra Josipa da ga posjeti i podijeli bolesniko pomazanje, iako je na ispovijedi bio za Spasovo, 17. svibnja. elju mu je fra Josip ispunio. 

Pokop e biti na groblju u Cestici, u nedjelju u 15 sati, a misa zadušnica biti e nakon sprovoda, u upnoj crkvi Uzvišenja Svetog Kria, u crkvi gdje je kršten, primio sakramente prve ispovijedi, priesti, potvrde (krizme), kao i djeca mu, a tu se i vjenao.

Ostajemo Bogu zahvalni za trenutke koje smo zajedno proivjeli.

Franjo Talan



Dragi Franjo,

svima nama koji Te znamo i volimo ova vijest o smrti Tvog dragog Oca nas je pogodila. Što rei nego da primiš Ti i Tvoja obitelj izraze naše iskrene suuti i da pokojniku poelimo neka mu je pokoj vjeni. Znaj da smo s Tobom i da smo spremni pomoi koliko je u našoj moi. Iz podataka koje si nam dao vidi se da je sada pokojni Tvoj otac Josip Talan bio vrijedan ovjek koji se muio i teško je radio, pod stare dane je i bolovao ali imao je duboku vjeru u Isusa Krista pa je traio i dobio posljednju pomast. Pokoj vjeni daruj mu gospodine!

Zvonimir Šeparovi



Gosp. Talan,

Pogoeni tugom izraavamo duboku suut zbog gubitka Vašeg dragog oca Josipa. S vjerom u vjeni ivot elimo Vam osnaiti nadu da odlazak nije kraj puta, nego ulazak u svjetlost koja sjedinjuje.

Predsjedništvo Hrvatskog rtvoslovnog društva

 
POKRENUT POSTUPAK ZA OSTVARIVANJE PRAVA MAJCI VUKOVARSKOG JUNAKA JEAN-MICHELA NICOLIERA
Vijesti
etvrtak, 31 Svibanj 2012
Pokrenut postupak za ostvarivanje prava majci vukovarskog junaka Jean- Michela Nicoliera

Udruga dr. Ante Starevi – Tovarnik pokrenula je postupak da se obitelji ubijenog vukovarskog junaka Jean-Michela Nicoliera dodijeli zasluena mirovina i sve drugo što proilazi iz zakona o pravima hrvatskih branitelja.

Majka Lyliane Fournier proteklih mjeseci prikupila je sve potrebita dokumente i poslala ih našoj udruzi koja ih je dala prevesti na hrvatski jezik i ovjeriti kod sudskog tumaa, a nakon toga dokumente smo predali u Gradski ured za zdravstvo i branitelje u Zagrebu tim inom zapoeo je postupak za ostvarivanja prava za obiteljsku mirovinu za majku Jean- Michela Nicoliera. Iskreno se nadamo da e se postupak kojeg vrlo uspješno vodi gospoa Gordana Skorup iz ureda za branitelje brzo okonati i da e se majci dodijeliti mirovina na koju je imala pravo sve protekle godine.


Otkrivanje ubijenoga hrvatskoga branitelja Francuza Jeana-Michela Nicoliera, vraanje na zahtjev Udruge njegova imena u Registar hrvatskih branitelja, organizacija i financiranje dolaska njegove obitelji u Vukovar na dvadesetu obljetnicu komemoracije, prijedlog za posthumno odlikovanje predsjedniku RH dr. Ivi Josipoviu, koji je dodijelio odlije majci ubijenoga branitelja, komunikacija s pukovnikom Ivanom Grujiem koji je uzeo krv za identifikaciju, osiguranje smještaja u Zagrebu i Vukovaru za istu obitelj, osiguranje prevoditelja za francuski jezik, bivšega veleposlanika u Vatikanu prof. Ive Livljania.

 
Vie...
«« Poetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedea » Kraj »»

Stranice 521 - 650 od 1223
 
Top! Top!