Mesiæ je imao tek dva posto podrške, a Rockefeller je veæ znao da je on novi predsjednik!

Kako vam 's ruba znanosti' izgleda skori moguæi ulazak Hrvatske u EU?

- Èim èovjek otvori samo jedno krmeljavo oko, vidi da je u prièi o Europskoj uniji rijeè o svjesnoj laži i manipulaciji. To se jasno vidi, izmeðu ostalog, i po zanemarivom postotku odluèivanja koji bi Hrvatska imala u EU, premda valja znati da tamo u stvari nitko ne odluèuje, odnosno odluèuje Europska komisija koja je nadnacionalna struktura. Definicija spoja tako nedemokratske i centralizirane vlade i korporacija zove se fašizam. U kojoj mjeri svaka odluka Europske unije ide u korist korporacija, može se proèitati u svim dnevnim novinama. Danas smo, meðutim, zasuti iznošenjem gomile floskula tipa: 'Moramo uæi u europsku obitelj' ili 'Nikad neæemo odluèivati sami o sebi više nego kada uðemo u EU', pa onda svi koji tako ne misle ispadaju nekakvi ognjištari odnosno primitivci. Meðu onima koji su protiv ulaska Hrvatske u EU ja meðutim nisam ni jednog takvog sreo.

Što mislite zbog èega Vesna Pusiæ prijeti u stilu: 'Što vam je ljudi, ako ne uðemo u EU, neæete dobiti mirovine'?

- Èim daje tako agresivne izjave, to znaèi da nešto ne ide po planu. Vjerojatno bi referendum mogao završiti onako kako nisu oèekivali, pa su im preostale jedino prijetnje i zastrašivanje naroda.

Zbog èega u javnosti prevladava stav da su oni koji su protiv EU neobrazovani i primitivni, dok su ovi drugi napredni i pametni?

- To je propaganda. Jedan politolog tako tvrdi da æemo otiæi u novu Jugoslaviju ako ne uðemo u EU. Ta tvrdnja je tako glupa i nerealna da me od nje oèi peku. No onima koji manipuliraju, istina nije važna. Jedna od uspješnih metoda manipulacije je i stavljanje etiketa. Danas mnogi jako paze na politièku korektnost, što je u stvari jednoumlje gore od bilo kojeg dosadašnjeg. David Icke ih naziva robotskim ljevièarima. Pri tehnici lijepljenja etiketa unaprijed se zna što je dobro, a svako drugaèije mišljenje dobiva etiketu zbog koje se svi boje bilo što reæi. Možeš dobiti etiketu ksenofoba, rasista, homofoba, pseudoznanstvenika, desnièara i slièno. U našim novinama ima mnogo takvih primjera. Èitao sam intervju s èovjekom koji vodi nekakvu stranku Finaca. Ništa posebno nije rekao, no u naslovu je istaknuto da je to ekstremni desnièar i ksenofob. Znaèi, mi ne trebamo doæi do zakljuèka veæ nam je on odmah nametnut. Èim nam prezentiraju èinjenice, odmah daju upute što iz toga moramo zakljuèiti.

Kako objašnjavate da baš sve hrvatske parlamentarne stranke podržavaju ulazak Hrvatske u EU, iako je velik dio naroda protiv? Ne bi li politièari trebali predstavljati narod?

- I tu se odgovor krije iza prièe o etiketatama. Rijeè je o nekoliko kategorija ljudi. Prvi su oni koji su, pjesnièki reèeno, hipnotizirani, koji su nasjeli na propagandu i onda prièaju i prenose dalje. Misle da su informirani, a nisu. Etikete koje su nalijepljene spreèavaju ih da odu u odreðena podruèja i vide o èemu se tu radi. Na drugoj razini su sitna koristoljublja. Svi se hoæe uguziti na dobro plaæena mjesta gdje se ništa ne radi. Nevjerojatno je mnogo ljudi spremno prodati se za sitnu lovu. To se pokazalo kad je CIA kupovala novinare te kad je kasnije obznanila da ih možeš kupiti za sto dolara. Ima meðutim i jedan broj ljudi koji su duboko unutra i koji svjesno lažu. Ne misle oni da je EU napredna, veæ namjerno lažu. Nije im, naime, nepoznato da EU nije nikakva demokracija, veæ da je to diktatura kroz legislativu. Èak nije tajna da je EU rezultat zakulisnih djelovanja odreðenih skupina. Ne moramo se tu baviti teorijama urote. Postoji knjiga 'Tajna povijest Europske unije' koja to detaljno opisuje. Povijest EU je, dakle, manipulacija duga pedeset i više godina. Kad vidimo da je Sarkozy postavljen od Bilderberga, da je Anglea Merkel na isti naèin postavljena, da je Cameron instaliran od Bilderberga, da imamo predsjednike i premijere koji dolaze iz svjetskih banaka, da su vodeæi politièari ili iz Trilateralne komisije ili su Bilderberzi ili Goldman Sachs, onda trebaš biti slijep da ne vidiš da je to sve isto. Na hrvatskoj razini takoðer su ljudi sa zadatkom. Ti ljudi nisu izabrani sluèajno. To se vrlo lijepo može pratiti veæ desetak godina.

Na koji naèin? Možete li se sjetiti nekog politièara koji javno govori da je puk preglup da odluèuje te da politièari moraju odluèiti umjesto njih?

 - Naravno. Najbolji primjer je bivši ministar Božinoviæ koji nas je ugurao u NATO i koji je rekao da je referendum suprostavljen demokraciji. Kazao je: Ako imamo predstavnièku demokraciju, što æe nam referendum? Jer se tobože ne može oèekivati od graðana da proèitaju sve te pravne akte te da donesu ispravnu odluku. No pitam se jesu li saborski zastupnici proèitali te silne dokumente na tisuæu stranica. Obje ruke mi reži da nisu. S druge strane imamo prièu o takozvanom 'uspjehu referenduma'. I upravo ta floskula 'uspjeh referenduma' odgovara na pitanje tko govori da su kod nas ljudi preglupi da bi sami ispravno odluèili. Referendum je sam po sebi uspješan, jer predstavlja glas naroda. Ne može se govoriti o uspjehu referenduma tako kako se kod nas govori. Hrvatski politièari kažu: Nadamo se da æe referendum biti uspješan. I ja se nadam, samo se bojim da ne mislimo na isti rezultat. Iluzija je, dakle, da su politièari neovisni. Oni imaju svoje šefove. I kad bi se èovjek malo udubio, mogao bi naæi indicije koje vode svakoga od njih prema nekome.

Imate li konkretan primjer?

- Imam. Jedan zagrebaèki politièar nedavno mi je preprièao razgovor koji je prije više od deset godina vodio s Rockefellerom èetvrtim. Kazao mu je tada da ima svog èovjeka koji æe biti novi predsjednik Hrvatske. Nije se, meðutim, mogao sjetiti imena buduæeg predsjednika. Naš politièar pokušao je pogoditi. Pitao je je li ovaj, je li onaj, na što je Rockefeller odmahivao glavom. I tek kada ga je upitao za Mesiæa, odgovorio je: Da, Mesiæ je taj. Nakon povratka u zemlju u èudu je èitao da Mesiæ ima svega dva posto glasova u anketama. No kasnije se dogodilo 'èudo'. Znalo se unaprijed da æe tadašnji autsajder pobijediti na predsjednièkim izborima. Na taj naèin mogu se pratiti ljudi koji su dolazili s torbama s lovom, potplaæivali ljude na radio stanicama i slièno. Kad su Matu Graniæa, primjerice, prije nekoliko godina pitali što ako referendum ne proðe, odgovorio je: 'Mora proæi' te dodao da æe se ponavljati ako ne proðe, kao što se ponavljao i u drugim zemljama. Nakon tih reèenica, koja sam prepisivao iz novina, a koje otprilike glase: Naša je zadaæa da ljude uvjerimo da je ulazak u EU dobra stvar, meni se otvara pitanje: a tko su to 'mi' i tko je tim 'mi' dao tu zadaæu.

Ne bi li mnogi hrvatski graðani na referendumu mogli postupiti upravo suprotno od onoga na što ih nagovaraju politièari, koji su ponajviše odgovorni za uništenu Hrvatsku?

- Nisu politièari u stvari ništa uništili, veæ postoji sustavna propaganda uništavanja vjere u vlastite sposobnosti. Tako sluèajno doznam da je brod izgraðen u splitskom škveru proglašen najboljim brodom na svijetu i da je u zadnjih dvadeset godina bilo dvadeset takvih brodova, no o tome u novinama nema ni rijeèi. Samo da brodogradnja guta i guta. Negdje izaðe vijest da je Vukovarska županija poveæala izvoz za 300 posto, no to je bila izrazito sitna vijest. O uspjesima se nikad nigdje ne govori, ali zato su novine prepune floskula tipa: Hrvati su neradnici, Hrvati su lijeni.... I što je najveæi problem? Problem je u tome što ljudi vrlo lako odbacuju vlastito iskustvo, a prihvaæaju ono što im netko kaže u novinama. Zbog toga sam rekao: Èekaj malo, idem pogledati oko sebe. Nisam primijetio ni lijene ni neorganizirane, veæ sam vidio ljude koji se ubijaju od posla. To vrijedi za sva podruèja. Mi smo godinama imali besplatno školstvo, a sada nas uvjeravaju da je to nemoguæe. Imali smo besplatno zdravstvo, a sada nas uvjeravaju da je i to nemoguæe. Za razliku od SAD-a, koji je u takvom sustavu oduvijek, mi imamo iskustvo da se vrtiæ gradio doprinosima. Nije bilo kredita od banaka. Dvadeset godina živimo bez Europske unije, a živjeli smo i prethodnih sto i sad je odjednom to nemoguæe. I neki politolog odjednom na televiziji prijeti da æe se, ako ne odemo u EU, poveæati carine, da æemo uæi u novu Jugoslaviju, politièari prijete da æemo propasti. To su obiène laži i bilo bi najbolje kad se nitko ne bi dao prestrašiti.

Kako se zaštititi od sveprisutne propagande?

- U vremenima sustavne manipulacije, najpouzdaniji komunikacijski kanal je usmena predaja. Kao nekad. Prièaj s Maðarom, Èehom, Francuzom, Slovencem pa æeš èuti što æe ti reæi. U novinama proèitam divovski intervju sa slovenskim pregovaraèem za poljoprivredu koji prièa kako slovenska gospodarstva stasaju i rastu. U isto vrijeme, na granici sa Slovenijom je prièa potpuno drugaèija. Oni su posve upropašteni. Ako èovjek osobno prièa s nekim, možda æe èuti i neki krivi podatak. No nije važno jesu li banane poskupjele 300 ili 400 posto. Bitno je znati da su skupe jer su im nabili kvotu uvoza banana. Zakon u EU æe, dakle, svakog dotaknuti u njegovom domu.

 Tko od hrvatskih politièara prednjaèi u propagandi?

- U svojoj knjizi sam, izmeðu ostalih, naveo i citat Sanadera iz 2004. koji je rekao: Moramo napraviti javnu raspravu o Europskoj uniji, ali bez suprostavljanja euroskeptika i euroentuzijasta, jer Europska unija nema alternativu. Kada to èitaš, ulazi ti u podsvijest, pa ne percipiraš o èemu se tu radi. Samo dobivaš dojam plašenja. I straha. No svi ljudi o kojima prièam, a koji svjesno lažu, stvarno su ogromna iluzija. To je šaèica ljudi koja vlada šaèicom medijskih kanala. Zamislimo da ih se na tri mjeseca ugasi i zabrani pristup medijima. Svijet bi i dalje funkcionirao. Zašto? Jer svijet ne funkcionira zbog njih. I kada ne bi bilo stresova, stvari bi išle u pozitivnom smjeru, što je naravno problem. Jer cilj je koraèanje prema svjetskoj totalitaristièkoj državi, èega je Europska unija dio. I naravno da se tim putem ne može iæi bez šokova. Tko æe išta mijenjati kad je dobro? Samo èovjek suicidalnih tendencija može, dakle, pomisliti da bi trebao biti za Europsku uniju. To je moje skromno mišljenje, ako ga smijem suprostaviti drugim mišljenjima kojih ima bar 300 puta više u novinama. Nakon svih laži, ljudi su zaista zaslužili malo istine.

Mnogi vaši gosti u emisiji govore o sve prisutnijim obilježjima totalitarnog Novog svjetskog poretka kojim se upravlja s jednog mjesta. Slažete li se s tvrdnjom da danas ta obilježja mogu vidjeti èak i oni koji na takve teorije obièno odmahuju rukom nazivajuæi ih posprdno teorijama zavjere?

- To je toèno. Èitao sam jedan intervju sa Sai Babom, koji je rekao da nije danas situacija gora nego što je nekad bila, nego je samo svjetlost jaèa. I to je odlièna usporedba. Imaš prljavi podrum sa slabim svjetlom i èini se da je sve uredno, no kada staviš jaèu žarulju vidiš mrtve štakore, vlažne kutije i prljavštinu po kutovima. U stvari, ove iste metode manipulacije o kojima sam govorio možeš pratiti i prije Drugog i Prvog svjetskog rata, u Francuskoj revoluciji... To traje jako dugo. No iz nekog razloga prije trideset, èetrdeset, sedamdeset godina vrlo rijetki su imali neku sliku o tome. Svijet je bio manje umrežen, mada je danas umrežen iz drugih razloga. Da smo ulazili u EU prije deset ili petnaest godina, stvari bi bile drugaèije. Mislio bi: Ovaj zli Tuðman sprjeèava nas jer nitko ga nigdje ne prima, a mi bi htjeli s drugima. U Sloveniji i drugim zemljama bila je podrška od 90 posto. I danas u sklopu propagande u novinama pišu kako je podrška Europskoj uniji u Slovaèkoj i Sloveniji bila toliko i toliko posto. Da, ali kada je to bilo? U vrijeme kada se nitko još nije probudio. U isto vrijeme Slovenci danas kažu: Mi smo izgubljen sluèaj, nemamo vlastitu monetarnu vlast, ne možemo izdavati novac, nemamo ništa. Osuðeni smo na milost i nemilost. Drugim rijeèima, da danas bude izjašnjavanje u tim istim zemljama, rezultat bi bio još gori nego što æe to biti kod nas. Prièao mi je èovjek u Èeškoj kako se naveèer slavilo, a ujutro se bukvalno plakalo, kad su vidjeli cijene u trgovinama i kioscima. To je dogaðaj koji se zbio, no to ne možeš proèitati u novinama, kao što ne možeš proèitati da su u Maðarskoj neprekidno demonstracije protiv Europske unije. Nigdje ne možeš proèitati da Maðari nemaju ni pedlja svoje zemlje, samo okuænice. To je sve.

Po èemu bi mi bili bolji od Maðarske, Italije, Grèke, Španjolske u kojima je kriza neviðenih razmjera?

- Bio je dobar naslov u jednim engleskim novinama s tim u vezi, a kaže: 'Znaju li Hrvati nešto što mi ne znamo?' Novine, meðutim, pišu kako je Grèka sama kriva jer je uzimala kredite, a nitko ne piše da su im gledali kroz prste, kao što je amerièki šef federalnih rezervi Greenspan dopustio da se snize osiguravajuæi faktori za izdavanje kredita, da bi stvorio krizu. To su prevaranti koje treba nazvati pravim imenom. Prièaju o rješavanju krize eura, no nemaju namjeru riješiti krizu veæ je žele produbiti. I nema tu velike razlike izmeðu Europe i Amerike. Na vrhu Europe i Amerike su ljudi koji pripadaju istim krugovima.

Tko je na vrhu te piramide?

- Ne zna se jer vrh piramide je obavijen oblacima. To se može pratiti do razine javnih agencija, poput EU-a, MMF-a, Svjetske banke. Za neka društva se zna da postoje, ali se ne zna toèno što rade, kao Vijeæe za vanjske odnose, Kraljevsko vijeæe za vanjske odnose, Trilateralna komisija, Bilderbergška družba. Iza njih su još neke skupine za koje ne znaš postoje li doista. Što se zbiva iza njih, to zapravo ne znaš, jer na ovoj piramidi veze možeš pratiti do nekih obitelji poput Rockefellera i Rotshilda... koje stalno iskrsavaju. Ovaj financira Trockog i Lenjina, ovaj Hitlera, ovaj Roosevelta i slièno. Kad ljudi kažu promijenila se vlast u Americi, ne znaju da svaki amerièki predsjednik ima od 140 do 200 savjetnika iz Vijeæa za vanjske odnose. Uvijek je to ista ekipa, samo kruže. Agencije koje odreðuju kreditni rejting su dobar primjer takve manipulacije, jer one stvore krizu tako što napišu jedan minus, a nikome nisu odgovorne.

Postoje li obrnuti primjeri?

- Island je najbolji primjer da je moguæe voditi i drugaèiju politiku. Kad su rekli 'morate sanirati banke', oni su rekli ne. Ljudi su izlazili na ulice sve dok se nije napravio referendum. Rekli su neka banke propadnu, jer mi neæemo preuzeti njihov dug, kao što su sve druge zemlje napravile. Banke su u Islandu propale i 2007. i 2008. godine o tome se pisalo puno. Danas se, meðutim, nigdje ne spominju. Postoje, dakle, i druge opcije, samo se sustavno skrivaju. Umjesto njih dobivaš ovakve floskule tumaèenja da si glup, da si jadan i slièno. Tu su dakako i lažne ankete, kao i primjeri velike podrške Europskoj uniji od prije petnaest godina, koje nemaju veze s današnjicom.  Ljudi su u vrijeme svinjske gripe mislili da su se farmaceutske kompanije infiltrirale u Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Ne, one su je stvorile. Oni samo slijede scenarij, oni ne reagiraju na dogaðaje, ali zato mi reagiramo jer nam stišæu gumbiæe, kad ti pobuðuju emocije. Zato bi ljudi jasnije vidjeli stvari kada ne bi uopæe èitali novine ni slušali radio ni televiziju.

Mislite li da bi se ljudi trebali više oslanjati na intuiciju?

- Intuicija ili zdravi razum je ono što se po novinama èesto pljuje. Prije godinu dana je bila anketa koja je istraživala što Hrvati misle o tržišnom gospodarstvu, da li bi htjeli jakog voðu i slièno. I sad su Hrvati odgovorili sve razumno, iz svog iskustva. Kazali su tržišna ekonomija nam se ne sviða ovakva kakva je, odreðeni oblik samoupravljanja je bio dobar, dakle rekli su sve razumno. No u novinama je to predstavljeno na naèin: Hrvati su glupi, oni žele Tita, njima je žao što više ne mogu besposlièariti i takve stvari. To uopæe nije bio zakljuèak koji se vidio iz odgovora na pitanja koja su postavljena. Takvi primjeri mogu se vidjeti na svakom koraku, hoæeš uspjeh referenduma, hoæeš interpretacija anketa. I kad se govori da ne vjerujemo Saboru, Vladi, opet se govori Hrvati su glupi. A možda nisu, možda imaju razlog da im ne vjeruju. Je li se netko upitao zašto? Jedino što nije svima jasno je do koje mjere ide ta manipulacija. Ljudi teško mogu zamisliti da postoje operativci, ljudi koji su dovedeni da budu na vlasti, koji su tu sa zadatkom.

Je li nešto što se dogaða potajno, iza kulisa, uopæe moguæe znanstveno rastumaèiti?

Sve društvene znanosti su stvar konsenzusa. Kako se, primjerice, gradi takozvana teorija urote? Izvadiš odreðene podatke, povežeš ih i složiš prièu. Kako se gradi povijest? Na potpuno isti naèin. U povijesnom istraživanju dolaziš do papira, zapisnika i slièno. Tamo nema onog što se usmeno govori, no mi znamo kako se èovjek pere od upletenosti u bilo što: usmenom zapovijedi. Kažeš potèinjenom i nema pismenog traga. Na slièan naèin je povijesnoj znanosti nedohvatljivo ono što se dogaðalo iza zatvorenih vrata. A logièno je da se upravo tako najèešæe bitne stvari dogovaraju. Ljudi najprije prièaju meðu sobom, a kasnije naprave sjednicu i formaliziraju ono što je veæ dogovoreno. Ali se tome ipak može uæi u trag. Ima kod nas puno knjiga o tim temama, o pojedinim podruèjima. Ima o NASI, o Bilderberzima, o nafti i novcu ili o Europskoj uniji. Takoðer postoje autori poput Davida Ickea koji radi upravo ovo o èemu prièamo. On povezuje toèkice. Nekakvi tragovi uvijek ostaju. Jer kad vidiš tko je otišao prije raspada SSSR-a na sastanak s Gorbaèovom, kad vidiš poslije što se tamo dogodilo te ako u moru informacija takve slièice složiš na hrpu, poèet æe ti iskakati ista imena i iste metode. I ne samo to. Na nekim od tih sastanaka su reèene neke stvari. Kao što je Icke u ovoj emisiji primjetio: Jean Monnet, otac Europe, davno je rekao da je cilj u što manjim koracima stvoriti državu u kojoj æe se poništiti suvereniteti, ali tako da to nitko ne shvati. To je reèeno i u knjigama zapisano. Kad poèneš takve stvari prouèavati i snabdjevati se informacijama, stvar postaje oèigledna. Slièno je istraživanju bilo èega drugog.

Napisali ste na blogu da osjeæate kako se steže obruè oko nas, jer svi prièaju o nekakvom napretku, a sve gore živimo. Možete li to pojasniti?

- Svi se danas tako osjeæaju, jer te sa svih strana dresiraju. Takozvana teorija urote pruža nevjerojatnu moguænost predviðanja. Kad povežeš informacije o velikoj nadnacionalnoj strukturi, svjetskoj državi, težnji ka elektronièkom novcu, mikroèipiranju...  sve ti postaje jasnije. Kažu primjerice da æe Europa propasti. To je ciljani raspad i to ne znaèi da æe se raspasti na nacionalne države. Raspast æe se u svjetsku državu. Kad se pojavi Barack Obama, možeš odmah reæi da neæe izvršiti ništa od onog što je obeæao. S lakoæom je moguæe svaku odluku predvidjeti. Zahvaljujuæi tome, svijet se danas zapravo ni ne može interpretirati bez takozvane teorije urote. Sve drugo je tapkanje u mraku.

Možemo li u hrvatskim medijima vidjeti principe vladavine nevidljive ruke?

- Naravno. Kako vjerovati velikim medijima, kada glavni kolumnist jednog dnevnika, Davor Butkoviæ, piše: 'Ove novine su oduvijek podržavale bezuvjetni ulazak Hrvatske u Europsku uniju'. Nakon te reèenice trebaš zatvoriti novine i reæi da u ovdje nema ni trunka istine. To više nije novinarstvo. To nisu vijesti.. Ako mi netko ne vjeruje, neka proèita sam. A onda neka se zapita što se može tim novinama vjerovati. Meni je nevjerojatno kako neke dnevne novine imaju tako neskriveno propagandistièke naslove. Sramotno je kada na naslovnici osvane naslov MMF: Propast æete! To su pamfleti, trebali su iæi lijepiti ih na stupove. Ne znam koji kanali vode do toga, ali vidim uèinke. Dao bih ljudima savjet: Ne slušaj što govore, slušaj što žele. Jer kad znaš što žele, neæeš slušati što govore. Kad primjerice kažu da je EU strateški interes Hrvatske, zanima me tko je odredio da je to strateški interes. Zašto bi mi u to povjerovali?

Gdje se u cijeloj prièi o svjetskoj piramidi moæi nalaze Hrvatska i konkretna vlast u Hrvatskoj?

- Rekao bih da je vlast u Hrvatskoj jedna mala operativna podružnica daleko od vrha. Naši nisu u Bilderburgu jer smo presitna riba.

Spomenuli ste da ste meðu izjavama predstavnika desnice pronašli dosta istine. Zašto se u današnjem svijetu desne politièke opcije smatraju negativnim, dok je lijevo i liberalno pozitivno?

- Zato jer kroz nametnutu politièku korektnost vlada jednoumlje. Politièka korektnost diktira da je lijevo i liberalno pozitivno, a desno negativno. Zašto? Zato jer je to dobra poluga za globalizaciju i voðenje globalne diktature. Nažalost, danas se svi protiv EU bore iz perspektive nacionalizma. To je glupo, jer mogli bi svijet decentralizirati još više na regije, gradove, sela, pa da ljudi doista odluèuju sami o sebi. No na trenutnom stupnju povijesnog razvoja, države su ti etniteti koji su zamišljeni da zastupaju i štite ljude i zbog toga su nacionalne države danas prepreka nadnacionalnim strukturama jer imaju carinu, socijalnu zaštitu, tekovine koje su napravljene za graðane... Normalno da su 'desnièari' trenutno brana toj nadnacionalnoj strukturi i zato su im poèeli lijepiti etikete nacionalizma. Znaš onu prièu kako više neæemo moæi kupiti sira i vrhnja, èemu smo se prije neku godinu rugali. Odjednom vidiš da je u tim stvarima velika kolièina istine, odjednom se iznenadiš, èak se uplašiš da su desnièari u pravu. No u stvari se ne radi o tome je li netko desnièar ili nije, nego o tome da su desnièari povezani s nacionalnom državom, a nacionalna država je prepreka uvoðenju globalne diktature i zato desnica nije poželjna.