Naslovnica
PREDSTAVLJANJE ZBORNIKA: HRVATSKI MUÈENICI I ŽRTVE IZ VREMENA KOMUNISTIÈKE VLADAVINE |
Èetvrtak, 13 Veljaèa 2014 |
VICEPOSTULATURA
 | Postupak muèeništva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe« Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg; tel.: (039) 700-325; faks: (039) 700-326; www.pobijeni.info IB: 4227318660009; UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški: Hercegovaèka franjevaèka provincija Uznesenja BDM – Vicepostulatura žiro-raèun (BiH): 3381602276649744; devizni raèun (inozemstvo): IBAN: BA393381604876650839; SWIFT: UNCRBA22 | Mostar, 13. veljaèe 2014. (Josipa Vukoja / Vicepostulatura) – Sinoæ je, 12. veljaèe, u 18.00 u katedrali Marije Majke Crkve i Kraljice neba u Mostaru održana sveta misa zadušnica za pobijene u Drugom svjetskom ratu i poraæu, koju je predvodio biskup Mile Bogoviæ, uz sumisništvo druge dvojice biskupa i 20-ak sveæenika te zamjetan broj puka Božjega. Nakon toga je u Velikoj katedralnoj dvorani predstavljen zbornik Hrvatski muèenici i žrtve iz vremena komunistièke vladavine. Svetu misnu zadušnicu i predstavljanje glazbeno su popratili èlanovi Velikog mješovitog katedralnog zbora Marija pod ravnanjem maestra don Nike Luburiæa i uz orguljsku pratnju s. Mateje Krešiæ. Voditelj programa bio je fra Miljenko Stojiæ. Na poèetku programa nazoène je pozdravio mjesni biskup dr. Ratko Periæ. Podsjetio je kako je išao postupak za proglašenje blaženim Alojzija Stepinca i kako je iz Vatikana stigla vijest da æe Blaženi Alojzije uskoro biti proglašen svetim te je izrazio nadu kako æe i neke od žrtava iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije jednoga dana biti proglašene muèenicima, odnosno blaženicima i svecima. Prvi govornik, biskup dr. Tomo Vukšiæ, u svom izlaganju progovorio je o stradanju crkvenih osoba i vjernika u BiH te o moguæim blaženicima i svecima. U postotcima je izrazio gubitke pojedinih crkvenih zajednica: »Kad se gubitci svih pojedinih zajednica usporede s ukupnim brojem èlanova, koje su te iste zajednice bez ovih gubitaka mogle imati 1945., onda je Banjaluèka biskupija izgubila èak 41,93% svojih sveæenika, Mostarsko-Trebinjska 40%, hercegovaèki franjevci 36,77%, bosanski franjevci 24,47%, Sarajevska nadbiskupija 21,95% i trapisti 5%.« Dr. Marko Tokiæ govorio je o samom zborniku, koji se sastoji od radova s meðunarodnog simpozija održanog u Zagrebu 25. i 26. travnja 2012. pod nazivom »Hrvatski muèenici i žrtve iz vremena komunistièke vladavine«. Nastojeæi u slušateljima potaknuti zanimanje za zbornik, pored opæih podataka o njemu, iznio je i pojedine zanimljivosti i navode koje je smatrao bitnima za razumijevanje njegova sadržaja. Biskup dr. Mile Bogoviæ govorio je o radu Komisije HBK i BK BiH za hrvatski martirologij. Ukratko je predstavio povijest rada ove Komisije te iznio najvažnije stavke njezina djelovanja, posebno se osvrnuvši na popis svih žrtava komunistièke vladavine, koji æe se, u suradnji sa župnicima, provesti u svim biskupijama i nadbiskupijama. Naglasio je kako bi Crkva trebala popisati samo muèenike, ali buduæi da državne vlasti ne provode popis ostalih žrtava, Crkva æe popisati sve pobijene katolike. Biskup Bogoviæ izrazio je zadovoljstvo ovim održanim skupom, koji je bio jako dobro posjeæen, te se nada kako æe imati odjeka u daljnjem radu Komisije HBK i BK BiH, a posebno pri provoðenju popisa žrtava. |
POLOŽEN VIJENAC I ZAPALJENE SVIJEÆE ZA POBIJENE FRANJEVCE I PUK |
Srijeda, 05 Veljaèa 2014 |
VICEPOSTULATURA Postupak muèeništva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe« Kard. Stepinca 14, 88220 Široki Brijeg; tel.: (039) 700-325; faks: (039) 700-326; http://www.pobijeni.info/ IB: 4227318660009; UniCredit Bank d.d. Mostar, poslovnica Ljubuški: Hercegovaèka franjevaèka provincija Uznesenja BDM – Vicepostulatura žiro-raèun (BiH): 3381602276649744; devizni raèun (inozemstvo): IBAN: BA393381604876650839; SWIFT: UNCRBA22 Široki Brijeg, 5. veljaèe 2014. (http://www.sirokibrijeg.ba/) – Na Trgu širokobrijeških žrtava kod križa u središtu Širokog Brijega, u sklopu obilježavanja »Dana sjeæanja na pobijene franjevce i puk«, položen je vijenac i zapaljene svijeæe za sve pobijene franjevce i puk. Vijenac su položili, svijeæe zapalili i pomolili se za duše pobijenih opæinski naèelnik Miro Kraljeviæ, predsjednik Opæinskog vijeæa Vinko Topiæ, vicepostulator postupka muèeništva »Fra Leo Petroviæ i 65 subraæe« fra Miljenko Stojiæ i Pero Kožul, predsjednik Povjerenstva za obilježavanje i ureðivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraæa. Nazoèili su predstavnici opæinske i županijske izvršne i zakonodavne vlasti, te predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata.
»Dan sjeæanja na pobijene franjevce i puk« proglasilo je Opæinsko vijeæe Širokog Brijega 23. veljaèe 2012. Prema Odluci o proglašenju institucije na podruèju Opæine Široki Brijeg dužne su 7. veljaèe svoje radno vrijeme prilagoditi programu obilježavanja obljetnice komunistièkog ubojstva 66 franjevaca te mnoštvo puka Božjega. |
OTKRIVEN PRVI SPOMENIK ŽRTVAMA KOMUNISTIÈKOG REŽIMA U HRVATSKOJ |
Utorak, 04 Veljaèa 2014 |
Svima je znano kako su komunistièki zloèini bili 'najstrože èuvane tajne' više od pola stoljeæa, a njihovi izvršitelji i nalogodavci su poput sicilijanske mafije bili primorani na zavjet šutnje. Sedamdeset godina komunistièke 'omerte'. Ipak, razlika je što su komunistièki ubojice bili daleko okrutniji, i po broju ubijenih žrtava i posebno po naèinu izvršenja. Samo u Hrvatskoj ostalo je još preko 700 neistraženih stratišta, 'nijemih svjedoka' komunistièkog režima, koji je po brojnosti likvidiranih protivnika svrstan uz bok fašizmu i nacizmu. A njihov voða J.B.Tito na listi najveæih zloèinaca dvadesetog stoljeæa zauzima neslavno deseto mjesto. Meðutim, od uspostave neovisnosti hrvatske države premalo se grobišta istražilo i ekshumiralo, a još manje ih se dostojno obilježilo. E pa i to se konaèno mijenja! Tako se tek prošle 2013. godine država ozbiljnije uhvatila u koštac s rasvjetljavanjem komunistièkih zloèina poèinjenih nakon Drugog svjetskog rata. Otada se sustavno pristupilo iskapanjima na otoku Jakljanu i u Slanome na dubrovaèkom podruèju, u Graèanima na podsljemenskom dijelu Grada Zagreba, te u Lièko senjskoj županiji na lokaciji Tupale-Sinac pored Otoèca. Pronaðeni ostatci likvidiranih vojnika i civila su zapravo potvrdili svu istinu o monstruoznosti totalitarnog komunistièkog režima, 'diktature proleterijata' ponajviše nad hrvatskim narodom. Tako je niti godinu dana od donošenja Zakona o istraživanju, ureðenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja i manje od pola godine nakon što je Vlada Republike Hrvatske imenovala Povjerenstvo za istraživanje, ureðenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, prvi spomenik žrtvama komunistièkog režima konaèno je ugledao svijetlo dana. Nažalost, za takvo što trebalo je proæi punih 23 godine od uspostave hrvatske državnosti. Najviše zasluge pripadaju novoformiranom Vladinom Povjerenstvu koje broji 21-og èlana sastavljenih od predstavnika pet ministarstava, svih vjerskih zajednica, državnih institucija i nevladinih udruga, koji su od osnivanja u lipnju 2013. održali tri sjednice. Pored Poslovnika o radu, Povjerenstvo je usuglasilo tekstove više Pravilnika: onog o kriterijima i standardima za ureðenje groblja poslijeratnog razdoblja; Pravilnika o naèinu i sadržaju voðenja evidencije, obilježavanju i održavanju groblja vojnih i civilnih žrtava rata i poslijeratnog razdoblja, i najznaèajnijeg Pravilnika o tekstu natpisa, obliku i velièini i tehnièkom rješenju Spomen obilježja za groblja žrtava poslijeratnog razdoblja. Aktivni sudionik i tvorac najznaèajnih ispravaka na prvobitno predloženi Pravilnik jest èlan Udruge Hrvatski domobran, gdin Željko Kulišiæ, podpredsjednik Udruge ratnih veterana Hrvatske i predsjednik dubrovaèkog ogranka.

Na slici ispred prvog Spomen obilježja u SINCU, snimljenog 30.12.2013. godine su: (gledajuæi s lijeva na desno) 1. Željko Kulišiæ, predsjednik Udruge Hrvatski domobran iz Dubrovnika 2. Božo Sentiæ, èlan IO ogranka HD Dubrovnik 3. Franjo Talan, Varaždin - Cestica 4. Rajko Šurkoviæ, èlan IO Ogranka HD Dubrovnik
Slijedom nareèenog, u ponedjeljak 30. prosinca 2013. godine na lokalitetu Tupale, u župi Sinac otkriven je prvi spomenik žrtvama komunistièkog režima u spomen na petnaestoricu nevino ubijenih civila iz rujna 1946. godine. Državno izaslanstvo predvodio je predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko, Vladu RH ministar branitelja Predrag Matiæ, a Grad Otoèac gradonaèelnik Stjepan Kostelac. Vijence su takoðer položili èlanovi Vladinog Povjerenstva, èlanovi obitelji ubijenih civila i sumještani Sinca. I dok je s jedne strane ministar branitelja Predrag Matiæ iskazao ponos obavljenim poslom istièuæi kako je /citat/ "ova Vlada realizirala ono što su svi u demokratskoj Hrvatskoj pokušavali, a posljednjih sedamdesetak godina i namjeravali". Rekao je takoðer kako je „ovo jedno humano i civlizacijsko pitanje, jer svaka žrtva zaslužuje mjesto posebnog pijeteta. Kako što su crni obelisci spomenici žrtvama u Domovinskom ratu tako su ove 'kocke' spomenici žrtvama totalitarnih režima. Neæu stati sve dok se ne obilježe sva mjesta stradavanja nevinih, a novac neæe za tako nešto biti upitan“. S druge pak strane sam èin otkrivanja Spomen obilježja žrtvama komunistièkog terora u Sincu pretrpio je brojne kritike zbog postupka i naèin iskapanja nevinih žrtava iz Tupale pod vodstvom struènog tima pri Ministarstvu branitelja i njenog voditelja, zamjenika ministra pukovnika Ivana Grujiæa. Zbog toga prenosimo oèitovanje gospièkog Ordinarijata u cijelosti: „Cijela akcija bila je skrivana od rodbine ubijenih i od mještana. Oni su prosvjedovali i èak skupljali potpise protiv naèina kako se sve to odvijalo; zato na otkrivanju spomenika nema ni njih ni mjesnog župnika. Zacijelo bi se i župnik pojavio da ga je zamolila rodbina ubijenih ili mještani. Osim toga, kosti ubijenih nisu više na mjestu gdje se podiže spomenik i ne zna se hoæe li i kada æe doæi onamo. Prenesene su bez dogovora s rodbinom i mještanima, koji su se ondje povremeno okupljali. Kao da se željelo skriti zašto i kako su ljudi ubijani i tko su ubojice. Poznato je, naime, da se kod ovakvih sluèajeva analizira je li netko prethodno muèen, je li bio vezan žicom, je li ubijen vatrenim oružjem ili neèim drugim. Ništa od toga nije uèinjeno. Nije nevažno ni što je napisano na spomeniku, a što je ostala tajna do kraja. Juèer smo pokušali vidjeti što je na spomeniku, ali osiguranje nas nije pustilo. Nevjericu je pojaèala èinjenica da cijelom akcijom upravlja bivši pukovnik Udbe Ivan Grujiæ, pa se ljudi pribojavaju da Udba još uvijek nije bivša. U strahu su velike oèi!“, kaže se u priopæenju biskupa Mile Bogoviæa u ime Biskupskog ordinarijata iz Gospiæa, od 31. prosinca 2013. godine. Kako bi ubuduæe izbjegli neželjene probleme, koji su nastajali tijekom iskapanja, za vrijeme i nakon otkrivanja Spomenika žrtvama komunistièkog režima iz Otoèca, potrebno je izvuæi odreðene pouke. Tako je na sastanku predsjedništva Udruge Hrvatski domobran održanom 08. sijeènja 2014. godine u Zagrebu, odluèeno kako æe se na slijedeæoj sjednici Povjerenstva predložiti ostalim èlanovima usvajanje Zakljuèka o obvezi ukljuèivanja predstavnika udruge Hrvatski domobran prilikom svih buduæih istraživanja novih lokaliteta. Domobrani svoj zahtjev temelje na pozitivnim iskustvima steèenim za vrijeme ekshumacije ostataka likvidirane 214-ice zarobljenika s Jakljana, kada je pored službenih osoba, nazoèio i predstavnik Udruge HD. U Hrvatskoj je, što zbog rada Vladinog Povjerenstva, što zbog uhiæenja Josipa Boljkovca i predaje Josipa Perkoviæa SR Njemaèkoj, konaèno zapoèeo postupak 'tihe lustracije'. Zasada se ona oèituje podizanjem optužnih naloga Županijskih državnih odvjetništava koje, u suradnji s Ministarstvom branitelja, otkrivaju zloèine poèinjene nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i nevinim civilima, koje su komunistièke vlasti bez suðenja ili podizanja optužbe, nemilosrdno ubijali potkraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata. Nužno je potreban veæi angažman Županijskog Državnog Odvjetništva u rješavanju predmeta s obraðenim i neoborivim dokazima o poèinjenju zloèina, koji su pronaðeni na iskopištima Jakljana, Slanoga, Tupala ili u Graèanima. Svi ti sluèajevi 'vape' za podizanjem optužnica protiv poèinitelja i poticatelja zloèina, pa makar se radilo i o mrtvim osobama. Uostalom, otkrivanjem spomenika 15-ici nevinih žrtava komunistièkog režima, aktualna je vlast 'de facto' i preuzela odgovornost za poèinjene zloèine svojih prednika u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraæa. Tekst priredio èlan Povjerenstva za istraživanje, ureðenje i održavanje vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, Željko Kulišiæ |
Utorak, 04 Veljaèa 2014 |
Krašiæ, (IKA) – Na ovogodišnje Stepinèevo, 54. obljetnicu preminuæa bl. Alojzija Stepinca, sveèanu spomen-misu u ponedjeljak 10. veljaèe u 10.30 sati u crkvi Presvetog Trojstva blaženikove rodne župe u Krašiæu, predvodi mons. Juraj Batelja, postulator Stepinèeve kauze, a popodnevnu službu Božju u 17 sati krašiæki župnik vlè. Dragutin Kuèan.
Na 54. obljetnicu smrti blaženog kardinala Alojzija Stepinca, u ponedjeljak 10. veljaèe središnje misno slavlje u zagrebaèkoj prvostolnici u 19 sati predvodit æe i propovijedati zagrebaèki nadbiskup kardinal Josip Bozaniæ. Blagdanske mise su još u 7, 8, 9, 10 i 11.30 sati. Proslavi prethodi trodnevna duhovna priprava od 7. do 9. veljaèe 2014. Mise s propovijedi u 18 sati predvode zagrebaèki pomoæni biskupi Petak, 7. veljaèe mons. Mijo Gorski Subota, 8. veljaèe mons. Ivan Šaško Nedjelja 9. veljaèe mons. Valentin Pozaiæ Pozivamo hrvatske branitelje, èlanove njihovih obitelji i sve stradalnike Domovinskog rata na nazoènost Klub veterana 148. br. HV, Zagreb-Trnje
Bl. Alojzije Stepinc - rad Miljenka Romiæa, akad. slikara |
PREPORUÈUJEMO SVIM LJUBITELJIMA NOGOMETA I NAŠE LIJEPE DOMOVINE |
Nedjelja, 02 Veljaèa 2014 |
Proèitajte EKSLUZIVAN ÈLANAK preporuèujemoVELIKA PODVALA HRVATSKOJ, HRVATIMA I ŠIMUNIÆU http://fenix-magazin.com/16415/velika-podvala-hrvatima-hrvatskoj-i-simunicu/ Na stranicama FENIX-a objavljen FIFINO obrazloženje u cijelosti, a više se može proèitati u papirnatom izdanju FENIXA. Radi ove reèenice i uèenja nove "povijesti" ... informirajte se, ovo je veæ tako poznato: ... a današnjem teritoriju Republike Hrvatske za vrijeme NDH, Hrvati su bili manjina, tamo su živjeli milioni Srba, Jevreja i Roma koje su Hrvati pobili…
|
U ŽUPI SVETE OBITELJI SVEÈANO OBILJEŽENA 22. OBLJETNICA MEÐUNARODNOG PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE |
Srijeda, 01 Sijeèanj 2014 |
Ozraèje priprema za obilježbu 22. obljetnice meðunarodnog priznanja Hrvatske poèelo je spontano tijekom tradicionalnog božiænog susreta župljana u Pastoralnom centru Župe Svete obitelji, pod pokroviteljstvom župnika, vlè. Ivice Zlodi, susreta na kojem se uz okrjepu i zakusku u obiteljskom raspoloženju razgovaralo o raznim temama, posebno o nadolazeæem najradosnijem blagdanu Božiæu. Prvi put u sedam godina otkad sam župljanin naše Župe, bio sam sudionik tog susreta, koji æe mi zasigurno ostati u dugom pamæenju. Bila su tu meni poznata lica koja sam susretao na nedjeljnim misnim slavljima, no nismo se osobno poznavali i sada je za to bila prigoda. Dalibor, Željko, Branko, Nedjeljko, Jakov, Slavko, Zoran, Milan, Krešimir…, samo su neka od imena osoba s kojima sam proveo lijepo predbožiæno druženje. A onda, u jednom trenutku Dalibor je rekao: „Deèki, pa imamo meðu nama èovjeka koji je èlan Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva, misleæi na mene, neka zamoli profesora Šeparoviæa da nam bude gost na Tribini koju æemo organizirati povodom 22. obljetnice meðunarodnog priznanja Hrvatske!“. Svi prisutni s oduševljenjem su prihvatili prijedlog, a Župnik je rekao: „Deèki, imate moje odobrenje, poènite s pripremama.“ Predloženo, dogovoreno, jer profesor je rado prihvatio poziv. Pripreme za Tribinu u koje su se ukljuèili i èlanovi Župnog pastoralnog vijeæa odraðene su u planiranom roku i sve tehnièke pojedinosti dogovorene su do 9. sijeènja 2014. kada je bio zadnji dogovor u Župnom dvoru, na kojemu je uz Župnika bio i pater Majiæ. Bila je nedjelja, 12. sijeènja 2014.,i veèernja misa u èast Dana krštenja Gospodinovog, euharistijsko slavlje predvodio je vlè. Mirian Šuvak, župnik in solidum, koji je nakon podjele blagoslova prisutnim vjernicima, najavio poèetak Tribine u povodu sveèane obilježbe 22. obljetnice meðunarodnog priznanja Hrvatske. Oglasila su se zvona na zvoniku crkve Svete obitelji, zvoniku skromno izgraðenom od drveta, kakve li simbolike. Atmosfera je bila sveèana, spontana i jednostavna, gosti su pristizali bez pompoznog blještavila rasvjete televizijskih snimatelja i novinarskih foto aparata. Tako je bilo planirano i tako je i bilo. Zbog velikog broja župljana Tribina se nije mogla održati u Župnom pastoralnom centru nego je održana u crkvi, a Župni zbor je najljepšom i najdražom pjesmom u Hrvata, Lijepa naša Domovino najavio sveèani poèetak. Nakon minute šutnje u èast poginulim hrvatskim vitezovima Domovinskog rata i Prvom hrvatskom Predsjedniku dr. Franji Tuðmanu, uslijedile su pozdravne rijeèi svim prisutnima, posebno dragim gostima, dr. Zvonimiru Šeparoviæu, professor emeritus, ministru vanjskih poslova u vrijeme meðunarodnog priznanja Hrvatske i njegovoj supruzi, gospoði Branki Šeparoviæ, novinarki, profesoru Ivi Livljaniæu, prvom veleposlaniku Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici (1992.-1998.), profesoru Hrvoju Kaèiæu, predsjedniku saborskog Odbora za vanjsku politiku (1990.-1992.), mag. Jasminki Petra Petter, predstavnici njemaèke nacionalne manjine grada Zagreba, Željku Glasnoviæu, umirovljenom generalu Hrvatske vojske i svim hrvatskim braniteljima prisutnim na Tribini. Nadahnutim govorom, s puno domoljubnih poruka, pater Majiæ je uvodnim rijeèima pozdrava veæ na poèetku dao znati prisutnima, da je sveèanost u èast 22. obljetnice meðunarodnog priznanja naše Domovine samo formalnog naziva Tribina i da u nastavku slijedi svjedoèanstvo dr. Zvonimira Šeparoviæa, èovjeka koji je svojim aktivnostima u svojstvu Ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske u vrijeme meðunarodnog priznanja dao veliki doprinos meðunarodnom priznanju hrvatske Države, što je važan dogaðaj za hrvatski narod, za sadašnji i buduæi hrvatski naraštaj. Dovijeka se treba pamtiti da su za to najzaslužniji hrvatski dragovoljci, hrvatski branitelji i najbolji meðu njima, poginuli hrvatski vitezovi koji su tijekom Domovinskog rata dali najviše što su mogli, svoj život na Oltar Domovine. O dogaðajima na svjetskoj diplomatskoj pozornici koji su prethodili 15-om sijeènju 1992.godine, Danu meðunarodnog priznanja Hrvatske i dogaðajima koju su potom slijedili, u povijesnom retrospektivnom prikazu, s puno emocija govorio je dr. Šeparoviæ, doajen hrvatske diplomacije, a osim toga i hrvatskog i svjetskog žrtvoslovlja. Bio je to sat povijesti, a najvrjednije po èemu æe Tribina ostati u pamæenju svih sudionika, neposredni je razgovor s profesorom Šeparoviæem, kojemu su prisutni postavljali pitanja, a on je strpljivo i s puno nadahnuæa odgovarao. U mnoštvu pitanja jedno se odnosilo i na izgradnju Pelješkog mosta, na što je s puno pojedinosti odgovorila gospoða Branka Šeparoviæ, inaèe predsjednica udruge 'Gradimo Pelješki most'. Tijekom razgovora, sudionike Tribine je pozdravila i mag. Jasminka Petter, predstavnica njemaèke nacionalne manjine grada Zagreba i general Željko Glasnoviæ. Sat i nešto više vremena, trajao je razgovor prisutnih na Tribini s profesorom Šeparoviæem i na kraju je završio na najljepši naèin, naime nakon što je župnik, vlè. Ivica Zlodi uputio pozdravne rijeèi zahvale gostima i svim prisutnima na Tribini, na trenutak su utihnula zvona, a prostorom crkve Svete obitelji odzvanjala je pjesma „Bože èuvaj Hrvatsku“, nakon èega su svi sudionici na poziv Župnika pošli u Župnu dvoranu i zdravicom uz najbolje župnikovo vino u èast obljetnice priznanja Domovine, nastavili druženje. Tekst napisao Dragutin Bauman, ing.kem. žitelj Župe Svete obitelji èlan Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva U Zagrebu, 1.veljaèe 2014.


 prof. Ive Livljaniæu, prvi veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, u drugom redu prof. Zvonimir Šeparoviæ i supruga mu gða Branka Šeparoviæ, predsjednica Udruge Gradimo Pelješki most
 Dragutin Bauman, èlan Predsjendištva Hrvatskog žrtvolsovnog društva, prof. Zvonimir Šeparoviæ i pater Majiæ
 Prof. Zvonimir Šeparoviæ, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva


Fotografije: Arhiva HŽD Željko Èeliæ |
MILE PRPA: SUDBONOSNI TRENUTAK HRVATSKOG BEZNAÐA |
Èetvrtak, 30 Sijeèanj 2014 |
Ljudski ego, ili ego neke vlade je nešto najsramotnije što si neka vlast bilo gdje u svijetu sama sebi dopušta. Ako to priušti sebi još i demokratski izabrana vlast, tada najsramotniji element vladanja - njen egoizam, prelazi u instrument duhovnog i svakog drugoga nasilja nad vlastitim narodom. Biti egoist, makar kao i pojedinac, to je dovoljan razlog da ga se svi prijatelji klone, da ga zaobilaze u širokom luku, a od takvih se najèešæe ograðuju i èlanovi njegove najuže obitelji. Uz egoizam uvijek ide i velika umišljenost. A kamoli ako je Vlada u nekom narodu egoistièna, bahata, agresivna, nepromišljena, prijetvorna, a k tome još i jako umišljena, sve zemlje svijeta æe joj okretati leða i isto tako izbjegavati je u širokom luku i najradije s njom nitko ne želi imati nikakva posla ako to ne mora. Svjedoci smo da Hrvatsku strani investitori zaobilaze u širokom luku. Svjedoci smo da se našu muèenièku Hrvatsku na svakom koraku bruka i iz Banskih dvora, a nerijetko i s Pantovèaka. Svjedoci smo da se u brojnim metropolama Europe, ali i znatno šire podozrivo gleda na Hrvatsku, samo jedino i iskljuèivo zbog neprimjernih osoba na njenom politièkom vrhu, i nekontrole onoga što javno izjavljuju. Zbog politièara koji ne kontroliraju svoje izjave, zbog politièara koji èim progovore za njih se odmah uoèi da su totalne neznalice, da lupaju napamet pa èak i o najosjetljivijim temama, gdje se traži duboko znanje, ali i dobronamjernost. Davati s vrha vlasti neodgovorne izjave i izgovarati s vrha vlasti neistine, a poglavito one povijesne, mogu imati itekakve posljedice za narod i državu. Ta èinjenica govori nešto o onome tko takve nepromišljene i neznalaèke rijeèi izgovara, ali govori i o samome narodu koji je takve ljude izabrao na demokratskim izborima. Po principu kakav narod takva i vlast. Doista. Evo saznasmo iz usta našeg Premijera da su Hrvati bili prvi i nacisti i fašisti u svijetu, da su prvi ideolozi i praktièari u genocidnom istrebljenju drugih naroda samo zbog toga što su - drugi i drugaèiji kakve ih je Bog dao. Da su prvi poèeli s egzekucijama drugih naroda u dvadesetom stoljeæu. Jedan nesvršeni srednjoškolac bi dobro znao da to nije istina, ni kronološki, a i sadržajno je tvrdnja upitna, jer je dvadeseto stoljeæe od samog poèetka puno pokolja naroda. Prisjetimo se samo pokolja Bura od strane Engleza u Južnoaj Afriki još sa samog poèetka dvadesetog stoljeæa. Možemo se prisjetiti i prvog pokolja Hrvata (hrvatskih domobrana, ratnih zarobljenika) u Odesi 1916 od strane srpske vojske gdje ih je zaglavilo negdje do deset tisuæa samo zato što su bili Hrvati. Sjetimo se pokolja tzv. kulaka u SSSR-a od strane Lenjina gdje ih je zaglavilo oko èetiri milijuna, od èega se ni do dan danas ruska i ukrajnska i dr. poljoprivreda nije oporavila. Sjetimo se najveæeg genocida i holokausta u povijesti svijeta tzv. Gladomora gdje je Staljin glaðu i sl. likvidirao negdje izmeðu šest i devet milijuna Ukrajinaca, a meðu njim i tri miliuna djece. Sjetimo se i Katynske šume s èetrdesetak tisuæa pobijenih poljskih èasnika i visokih intelektualaca od strane Staljina. Možemo se sjetiti i masovnog progona židova u Njemaèkoj pod nacistima prije 1941.g., i u Beogradu prije travanjskog rata u Kraljevini Jugoslaviji. Dalo bi se nabrojiti još mnogo toga. Hrvatsku vlast osim nedomoljublja “krasi” još i opasniji mazohizam i kontinuirano samoptuživanje pred cijelim svijetom, što veæ odavno za naš narod ima tragiène posljedice. Narod je doveden u totalno – beznaðe. Kao da se provodi ona politika iz stare komunistièke prakse – što gore to bolje. Hrvatska se razara iznutra, kao da je rijeè o dirigiranom kaosu da se Hrvatsku uvuèe u nemire, unutarnje sukobe s tragiènim posljedicama. Razara se i duhovno i materijalno, u to su se ukljuèili i mediji, i sav medijski mainstream. Na svakom koraku se osjeæa to djelovanje i podrivanje; prekomjernim zaduženjem, rasprodajom, uništenjem institucija od strateške važnosti, razaranjem morala i sl. Unaprijed pozivanje stranih naftnih kompanija da preuzmu crpljenje nafte u Jadranu, i brojnih drugih sluèajeva. Ako se doista otkriju velika nalazišta nafte u Jadranu, mi smo se unaprijed opredjelili za nigerijski model gdje naftno bogatstvo uglavnom ide u ruke stranih kompanija, pa u zemlji vlada bijeda i jad, umjesto da se opredjelimo za norveški model gdje sve ostaje u rukama države, pa cijeli narod od svega toga ima velike koristi. Neka se politièki pojedinci na vrhu vlasti dobro zabrinu za svoje neznalaèki i neodgovorno izreèene rijeèi, jer se takve rijeèi veæ dobrano obijaju o glavu cijelog naroda i države. Ne može se i ne smije biti na èelu vlasti ako se ne kontrolira svaka izgovorena rijeè, ako se javno izgovara neistina prvenstveno o svome vlastitom narodu, tada takvi politièari ne znaju ni prvo slovo abecede i to one politièke od koje žive. To su ljudi koji su zbog svoga èastohleplja zalutali u politiku, došli su tamo gdje im nije mjesto. Prije puštanja jezika u pogon, molim ukljuèiti mozak. (Izreka koju sam proèitao na zidu u jednom uredu). Onaj koji to ne radi ne smije se niti pojaviti u politici, niti u onim najnižim funkcijama, a poglavito ne na samom vrhu države. Poznata je misao da onaj koji ne zna što govori, da pogotovo ne može ni znati što èini. Hrvatski politièki brod se opasno nasukao, ovaj put na vrlo oštre hridi.. Politièari pazite što govorite! I nikada nemojte govoriti iz glave, veæ unaprijed planirajte i odvagnite svoje rijeèi koje æete javno izreèi. U doba komunizma je bilo nezamislivo da neki politièar javno lupa nešto iz glave. Odmah bi odletio s vlasti, a možda bi mu i glava odletjela. Za vrijeme komunizma su izmislili i poseban naèin izražavanja, vokabular i sl. da, kad javno govore, da u stvari ništa i ne kažu, a održali su govor. Djeca komunizma koja su na vlasti od svojih oèeva nisu nauèili tu govornu mudrost. Kad politièari zakažu u politièkom znanju i prirodnoj mudrosti, toga momenta poèinju gurati vlastiti narod na slijepi kolosjek, na kolosijek beznaða. Beznaðe se pretvara u sudbonosni trenutak zemlje kad se stvari normalnim putem ne mogu razriješiti, pa se poput Gordijskog èvora sve sijeèe ili lomi. Hrvatskom je zavladalo toliko beznaðe da je narod duboko ušao u fazu šutnje. Narodna izreka – Ne boj se psa koji laje jer taj ne grize. Šutnja naroda je vrlo rjeèita i znakovita – izražava duboka neslaganja i najavljuje revolucionarni duh, najavljuje zatišje pred buru. Mudar politièar bi to odmah shvatio i ako ne zna poduzeti mjere, na vrijeme bi se povukao da ne ugrozi ni sebe ni druge. Trenutak hrvatskog beznaða je na putu da se pretvori u sudbonosni trenutak hrvatske suvremene povijesti, s dalekosežnim posljedicama pozitivnim ili negativnim – ovisno o pameti i razumu onih koji æe morati otiæi i onih koji æe ih doæi zamijeniti. Mile Prpa http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=31086%3Amile-prpa-sudbonosni-trenutak-hrvatskog-beznaa&catid=109%3Amile-prpa&Itemid=382 |
POZIVAMO VAS NA MOLITVU KRUNICE NA TRG BANA JELAÈIÆA ZA SLOBODU MARKA FRANCIŠKOVIÆA |
Srijeda, 29 Sijeèanj 2014 |
U srijedu, èetvrtak i petak ovoga tjedna, tj. 29., 30. i 31. 1. 2014., svake veèeri u 17 sati, na Trgu bana Josipa Jelaèiæa u Zagrebu, bit æe molitva krunice za slobodu Marka Franciškoviæa i supatnika koji trpe psihijatrijsku torturu u zatvorskim bolnicama. Uprilièiti æemo i 14 stajališta umjetnièke izrade Branimira Èiliæa koje ste imali prilike vidjeti prošle godine u Vukovaru na Dan sjeæanja, 18. 11. 2013. Molimo sve ljude dobre volje da se pridruže toj molitvi od 30 minuta i doðu na Jelaèiæev trg. Svi smo svjesni da je naše najjaèe oružje protiv zla molitva krunice Majci Božjoj odvjetnici Hrvatske. Ponijeti sa sobom svijeæu tko može ili mali lampaš! |
POZIVAMO VAS NA OKRUGLI STOL U DOM SPECIJALNE POLICIJE |
Utorak, 28 Sijeèanj 2014 |
|
LOJZO BUTURAC: POSLJEDNJI MOJ ZOV HRVATSKOJ JAVNOSTI |
Èetvrtak, 23 Sijeèanj 2014 |
POSLJEDNJI MOJ ZOV HRVATSKOJ JAVNOSTI ZA UKIDANJE LAŽNOG DANA ANTIFAŠISTIÈKE BORBE Devedeset mi je godina života pa je ovo, nakon nekoliko neuspješnih èlanaka u tisku, posljednji moj zov hrvatskoj javnosti da se konaèno napusti obilježavati i proslavljati 22. lipnja lažni Dan antifašistièke borbe. Toga dana, 22. lipnja 1941. godine, dvojica istaknutih europskih zloèinaca, Hitler i Staljin, prekršili su neki svoj sporazum i zaratili, što nema nikakve veze s Hrvatskom niti postoji neki razlog da mi taj datum još i danas obilježavamo i proslavljamo.  Ante Beljo, dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i Lojze Butorac - Sisak 15. lipnja 2013. g. U Hrvatskoj se za komunistièke vladavine proširila jedna laž, da je tobože 22. lipnja 1941. godine u šumi Brezovica kod Siska osnovan prvi partizanski odred protiv fašizma, što nije istina. Ta je laž ušla i u priznate povijesne knjige, pa ona u knjizi povjesnièara Ive Goldsteina „Hrvatska 1918.-2008.“ na str. 79. glasi: „22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovan je Sisaèki partizanski odred pod zapovjedništvom Vlade Janiæa – Cape i Marijana Cvetkoviæa sa 77 boraca, a veæ sutradan je odred minirao prugu Sisak-Sunja kod Blinjskog Kuta“. Od kuda Goldsteinu ova oèita laž? Pa prepisuje ju od onih koji su ju izmislili. Osjeæam se pozvanim prije smrti pozvati hrvatsku javnost da konaèno odbaci komunistièke laži o tobožnjem sisaèkom partizanskom odredu i da o dogaðajma oko Siska, u mjesecima lipanj-rujan 1941. godine, usvoji istinu. Nakon što preko 20 godina živimo u neovisnoj Hrvatskoj državi, imamo pravo odbaciti laži i živjeti u istini. Dužni smo to uèiniti i prema današnjim i buduæim naraštajima. Od kuda meni pravo da upravo ja, nepoznato ime u javnosti, upuæujem ovaj poziv hrvatskoj javnosti. Pa otuda što sam ja možda još jedini živi svjedok, koji sam imao èast o ondašnjim zbivanjima razgovarati upravo s Vladom Janiæem, komu se pripisuje osnivanje partizanskoga odreda. Bilo je to daleke 1955. godine, sastao sam se s Vladom Janiæem u Sisku u kuæi njegove sestre i zeta mu zvanoga Panèa na jednom podužem razgovoru. Bili smo trojica, Nikola Zeèiæ. tada student šumarstva, Vlado i ja, a razgovor je uz kavicu nešto duže potrajao. Vlado Janiæ nam je tada isprièao punu istinu o onim danima: travanja – rujan 1941. godine. Prvih dana travnja 1941. srušen je noæu u Sisku spomenik kralja Petra Karaðorðeviæa. Za taj su èin osumnjièeni sisaèki komunisti i tako zvani „frankovci“ (kasnije su se prozvali ustašama), jer su im ciljevi bili podjednaki u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju. Na kratko su se našli zajedno u zatvoru. Zbog toga a i radi toga što su Hitler i Staljin potpisali neki svoj sporazum, u vremenu travanj – lipanj izmeðu sisaèkih komunista i ustaša nije bilo nekih veæih problema. Meðutim, problemi su nastali, i to veoma ozbiljni, kad je Hitler prekršio sporazum sa Staljinom i 22. lipnja 1941. napao Sovjetski savez. Isti taj dan je Janiæ pošao u Petrinju i to, kako nam je rekao, partijskim biciklom, da se s tamošnjim komunistima dogovori o povlaèenju u ilegalnost. Marijan Cvetkoviæ je po istom zadatku pošao vlakom u Sunju i Kostajnicu. U veèer istoga dana, i Janiæ i Cvetkoviæ, našli su se u selu Žabno kod Siska, kod partijskih drugova Ive Lovrekoviæa i Jose Lasiæa. Uz još po nekoga èlana partije, koji se tu zatekao, odluèeno je da se viðeniji komunisti povuku u ilegalnost i u prvo vrijeme da to bude Žabenska šuma. Ilegalcima treba odmah dopremiti oružje, koje su komunisti u svoje vrijeme spremili na tavan kapele svetoga Fabijana u selu Vurot. Tu u Žabnu su Janiæ i Cvetkoviæ i prespavali. Kao što se vidi, nema toga, dana 22. lipnja 1941., nikakve Brezovice i nikakvoga odreda. Sljedeæih dana, prièao nam je Janiæ, tražili su i našli pogodna skloništa za svoje baze u Žabenskoj šumi. Jedno su sklonište nazvali „Šikara“, a drugo, 500 metara dalje, „Mali koliæevac“. U Šikaru se smjestio Janiæ i Cvetkoviæ, a nekoliko dana im se pridružila i Nada Dimiæ. U Koliæevac su se poèeli okupljati sljedeæih dana, na èelu s Mikom Špiljakom, pa ih se za mjesec dana skupilo desetak ustanika. Meðutim, tu su nakon mjesec dana bili otkriveni, pa ih je 22. srpnja napala hrvatska vojska. Sklonište Šikara nije otkriveno, ali je otkriven Mali koliæevac, kojom su prilikom dvojica ustanika poginula, a ostali se povukli i Gornju Posavinu. Janiæ nam reèe i da im je u Žabensku šumu na èetiri dana došao iz Zagreba Ivan Rukavina, koji je govorio da bi trebalo osnovati neku vojnu postrojbu, meðutim tada nije za tako nešto još bilo uvjeta. Odmah drugi dan, nakon vojne akcije na Žabensku šumu, Janiæ je poslao Cvetkoviæa na Banovinu da tamo pronaðe sigurnije sklonište, jer ovdje blizu grada nisu sigurni. A Nadu Dimiæ je poslao u Sisak da izvidi tamošnju situaciju i da vidi zašto su im iz Žabna prestali donositi hranu. Nadu su tom prilikom uhitili, ali je ona uspjela pobjeæi i to na karlovaèko podruèje i nije se više vraæala Janiæu. Tako je Janiæ nekoliko dana ostao sam samcat u Žabenskoj šumi bez hrane, vode i veze sa selom Žabno. Konaèno je i on napustio Žabensku šumu, vratio se u Sisak i mjesec dana, kako nam reèe, skrivao se po savskim vrbacima. Koncem kolovoza je saznao da su se neki ustanici poèeli okupljati u šumi Brezovici, pa je uspio i on doæi do njih.Sredinom rujna su iz Brezovice uspjeli izvesti i neke diverzije, èime su i tu bili otkriveni. Predusreli su hrvatsku vojsku, koja je oko 20 rujna krenula na Brezovicu, oni su dan ranije u Crncu prešli Savu i preselili se na Banovinu. Tamo ih je doèekao èetnièki voða Vasilj Gaæeša, s kojim je Janiæ prvi dan došao u sukob, napustivši Banovinu i skupinu ustanika koju je tamo doveo.To mi je u grubo isprièao Vlado Janiæ – Capo, komu se pripisuje da je 22. lipnja 1941. u šumi Brezovica osnovao Prvi partizanski odred u Jugoslaviji. Navodim ovdje i literaturu, svakomu dostupnu, koja djelomièno ili potpuno potvrðuje istinu, koju mi je isprièao Janiæ. Iako je literatura iz komunistièkog vremena, pa se pokušava spominjeti neki odred, ona je ipak u svojoj osnovi istinita. U njoj nema Brezovice ni odreda, koji da je tamo osnovan. l. Miroslav Matovina i Dragan Božiæ „Prvi partizanski odred“, Zagreb 1981. Sisaèki novinari Matovina i Božiæ razgovarali su s Vladom Janiæem i drugim sisaèkim prvoborcima pa im je knjiga gotovo u cijelosti istinita.U knjizi se opisuje stanje oko Siska od lipnja do rujna 1941. Dana 22. lipnja 1941. se spominje samo Sisak – Petrinja – Sunja – Kostajnica – Žabno. Zatim mjesec dana Žabenska šuma, mjesec dana potpuno zatišje i mjesec dana Brezovica, u koju je Janiæ došao tek koncem kolovoza. 2. Muzej Sisak i Turistièka zajednica Sisak izdali su letak „Sisak-Brezovica, spomenik Prvom partizanskom odredu“, Turistkomerc Zagreb 1981. U letku ima istine ali i neistine ili laži. Istina je da se sisaèki komunisti u lipnju i srpnju 1941. nisu okupljali u Brezovici nego u Žabenskoj šumi. A laž je da su u nekoj šumi Šikara 22. lipnja 1941. osnovali partizanski odred. 3. Dragan Božiæ, „Žabenska šuma“ èlanak u èasopisu „Forum“ 1985. i pretiskan u Božiæevoj knizi „Povijest rijetke ptice“, Sisak 2009. str. 5-36. Božiæ kao novinar a pomalo i kao književnik, nakon što je detaljno razgovarao sa sisaèkim prvoborcima, jednako je tako detaljno opisao što se je dogaðalo 22. lipnja 1941. i sljedeæih dana u Sisku, Petrinji, Sunji, Kostajnici, Žabnu i Žabenskoj šumi. Bitno je da u tom detaljnom opisu na 30 stranica nema nikakve Brezovice niti partizanskoga odreda. 4. Konaèno, uredniku Novog sisaèkog tjednika od 24. lipnja 2010., Željku Maljevcu, dala je veliki intervju na cijeloj stranici Ljubica Èulig, bivša partizanka iz sela Žabno. Ona za sebe tvrdi da je 1941. godine, kao 19 godišnja djevojka, bila komunistièka aktivistkinja i da je usko suraðivala s vodeæim komunistima u Žabnu, Ivom Lovrekoviæem i Josom Tuškancem. Poznato joj je da su 22. lipnja 1941. u Žabno došli Vlado Janiæ i Marijan Cvetkoviæ i da su se sljedeæih mjesec dana, do 22. srpnja, s još nekoliko drugova, skrivali u Žabenskoj šumi. Ona je svakodnevno po selu skupljala hranu i druge potrebštine, koje su nošene drugovima u Žabensku šumu. Iako je bila veoma aktivno ukljuèena u tadašnja zbivanja, ona tvrdi da tada, u to vrijeme, nije èula za nikakvo osnivanje partizanskoga odreda. Kad sve ovo znademo, obvezni smo, dužnost nam je, odbaciti do sada nam nametane laži i usvojiti istinu. Obveza nam je to prema Europi, èiji smo èlan, prema RH, u kojoj živimo veæ preko 20 godina, ali i prema današnjim i buduæim naraštajima, koji imaju pravo živjeti u istini. Ne postoji nikakav razlog da laži, koje nam je nametala komunistièka vlast, još i dalje podržavamo u državi, koja je osudila zloèine komunistièkog poretka. Zloèine komunistièkog poretka je osudila i Europa. Deklaracija Europskog parlamenta od 23. kolovoza 2008. je proglasila 23. kolovoza Danom europskog sjeæanja na žrtve staljinizma i nacizma, što je potvrðeno i Rezolucijom Europskog parlamenta od 2. travnja 2009.. Konaèno, Hrvatski je sabor 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zloèina poèinjenih tijekom totalitarnog komunistièkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1999. (NN,76/2006.), u kojoj je navedeno da je totalni komunistièki režim bio, bez iznimke, oznaèen masovnim povredama ljudskih prava. Na kraju, pozivam sve mjerodavna i konaèno Hrvatski sabor da se iz naših kalendara, naših glava i naših sjeæanja briše lažni Dan antifašistièke borbe 22. lipnja i usvoji istiniti Dan sjeæanja na žrtve totalitarnih režima – nacizma, fašizma i komunizma 23. kolovoza. Toèan naziv praznika i njegov datum neka se odrede prema našim prilikama. Lojzo Buturac, Sisak |
|
POZIVAMO VAS NA OKRUGLI STOL O SLUÈAJU MARKA FRANCIŠKOVIA |
Èetvrtak, 23 Sijeèanj 2014 |
POŠTOVANI PRIJATELJI, obavještavam Vas da æe se OKRUGLI STOL O SLUÈAJU MARKA FRANCIŠKOVIÆA - POLITIÈKOG ZATVORENIKA - ODRŽATI U ÈETVRTAK 23. sijeènja 2014. g. s poèetkom u 18 sati U PROSTORIJAMA "UDRUGE SPECIJALNE POLICIJE“ Predsjednik udruge Josip Klemm NA ADRESI: TRG ŽRTAVA FAŠIZMA 1 – ZAGREB (UGAO Ulice Raèkoga i Trga žrtava fašizma) Molim Vas da o ovome obavijestite Vaše prijatelje, poznanike i sve zainteresirane. Zahvaljujem na podršci i brizi za Marka Markov otac, Jure Franciškoviæ 098 228 990 |
|
PRIOPÆENJE ZA JAVNOST - SVIMA |
Petak, 17 Sijeèanj 2014 |
|
|
STALNO RASTE CIJENA KRUHU, A PADA CIJENA ŽIVOTU |
Petak, 17 Sijeèanj 2014 |
Oh, kako sam se grdo prevario Misleæi da je crvena avet skonèala U ropotarnici povijesti, I da æu u svoja staraèka pluæa Konaèno udahnuti svježi hrvatski zrak, No, ponovno me poèe obuzimati vrtoglavica, Nesigurnost i sablasni mrak. A kako i ne bi, Kad su se u sve državne institucije Uvukli opaki virusi, Mita, korupcije, nasilja i prostitucije. Upitaše li se ikada u svojoj obijesti, Novokomponirani državnici i 'domoljubi', Otkud na poèetku treæeg milenija Toliko sirotinjskih veèera pri fenjeru? Ili što to traže hrvatske ruke, U smrdljivom kontejneru? Zar nije jadno Da po najljepšem zagrebaèkom trgu U miru prošetat ne mogu, A da mi iza svakoga ugla Prosjaci ne zapinju za nogu. I dok mi nisu isprali još ovo malo mozga Imam li bar pravo pitati Zašto smo odjednom izgubili osjeæaj Za plemenitost, ljubav i dobrotu? Zašto u mojoj domovini Stalno raste cijena kruhu, a pada cijena životu? Pejo Šimiæ, iz zbirke OLUJNA VREMENA |  |
http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/hrvatska?start=6 |
|
RADIO KNIN: GOST UMIROVLJENI PUKOVNIK IVICA PANDŽA ORKAN |
Èetvrtak, 16 Sijeèanj 2014 |
Hrvatski branitelj Urednik: Nives Hladniæ Autor: Nives Hladniæ Emitirano: Petak, 10.01.2014 12:00 Gost emisije je umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan. Razgovaramo o nekažnjenim ratnim zloèinima, uz ostale, i o onima u Baæinu i Erveniku. O emisiji Hrvatski branitelj Emisija obraðuje teme vezane uz braniteljsku populaciju i promovira istinu o Domovinskom ratu. |
|
POZIV VARAŽDINCIMA NA SVETU MISU ZA DOMOVINU |
Srijeda, 15 Sijeèanj 2014 |
Dragi moji prijatelji, evo nam veæ i 22. obljetnice meðunarodnog priznanja Naše Lijepe Domovine. Ne zaboravimo taj znaèajni datum najnovije hrvatske povijesti, iz one krvave, ratne 1992. godine. Pridružimo se dakle sutra, 15. sijeènja našoj zajednièkoj molitvi "Za Domovinu". Moje varaždince pozivam uveèer 15. sijeènja u 18:00 sati u našu Župnu crkvu svetog Nikole biskupa na svetu Misu za Domovinu. I u drugim mjestima i gradovima diljem Lijepe naše biti æe molitvena slavlja. Ukljuèimo se! Budimo svi zajedno! Za Našu Hrvatsku. Vjeènu i Jedinu. U privitku vam šaljem posvetnu Molitvu za Domovinu, koju možemo moliti u našim obiteljima, i još nešto, Ispovijest vjere Hrvata-katolika, koju smo mi u Varaždinskoj biskupiji ostavljali u obiteljima prilikom Blagoslova obitelji 2011. godine, želeæi saèuvati naše narodno obeæanje dano prilikom obilježavanja Branimirove godine u Ninu 1979. godine. Èestitam vam svima Dan meðunarodnog priznanja Lijepe Naše Domovine. BVB+ Ivan Jaklin
|
Opširnije...
|
|
KRUNO POLJAK: KOMENTAR O SINOÆNOJ HTV-OVOJ EMISIJI FOKUS |
Srijeda, 15 Sijeèanj 2014 |
Èelni èovjek Hrasta govorio besmilice: Èlanstvo stranke èine 'neuprljani' ljudi poput komunistièkog partijca Hitreca! Ilèiæ je zamalo upao u nepotreban fajt s Gabriæem spoèitnuvši mu da je bio aktivan u Socijalitièkom savezu, ali se valjda prisjetio da je i on po „višoj“ sili tadašnjeg sistema morao biti u istoj toj organizaciji pa nije nastavio tupiti u tom smjeru, ali je zato mantrao o njihovoj „vjerodostojnosti“. U sinoænoj HTV-ovoj emisiji Fokus, sudjelovali su predstavnici neparlamentarnih stranaka Nikica Gabriæ (Nacionalni forum), Mirela Holy (Orah) i Ladislav Ilèiæ (Hrast).
Gabriæ se predstavio na svoj karakteristièan naèin, bio je temperament, argumentiran i tolerantan. Holy je bila blijeda, doimala se kao da se sve to nju nimalo ne tièe a Ilèiæ, ovaj put nesvadljiv, ali je zato govorio besmilice. Šteta za èelnog èovjeka Hrasta koji tako rijetko dobiva svojih medijskih 5 minuta da ovo vrijeme nije bolje iskoristio od razbacivanja floskulama tipiènima za nekoga tko ne dolazi iz realnog sekora. Uz sve to istovario je i svu silu neistina o èlanstvu Hrasta koje je po njegovim rijeèima sastavljeno od politikom neuprljanih mladih obiteljskih ljudi, naroèito ne bivšom totalistaristièkom ideoligijom, a što jednostavno nije istina. Ako odete na stranice pokreta/stranke Hrast vidjeti æete da uz sve te neiskusne mladce ponosno stoji ime Hrvoja Hitreca, knjiženika koji je bio èlan KP-a, a po uspostavi demokracije priklonio se kao mnogi drugi iz tih struktura HDZ-u. Nije dakle, niti politièki neiskusan niti mlad. Nije to niti Mario Marcos Osojiæ èlan njihova savjeta, dugogodišnji predsjednik minorne stranke Hrvatska republikanska zajednica. Ilèiæ je zamalo upao u nepotreban fajt s Gabriæem spoèitnuvši mu da je bio aktivan u Socijalitièkom savezu, ali se valjda prisjetio da je i on po „višoj“ sili tadašnjeg sistema morao biti u istoj toj organizaciji pa nije nastavio tupiti u tom smjeru, ali je zato mantrao o njihovoj „vjerodostojnosti“. Bolji poznavatelji prilika znaju da je upravo Ladislav Ilèiæ prije dvije i pol godine znaèajno doprinio tome da se razbuca poèetna ideja Hrasta kao politièkog pokreta nakon èega se sve svelo na još jednu politièku stranèicu formalno demokršæanskog predznaka. Unatoè tome, još se uvijek vole nazivati „pokretom“ iako ne objedinjuju pa èak niti ne povezuju srodne politièke snage. Pregovori s HSP AS stoje na mrtvoj toèki tri godine, a s Obiteljskom strankom nisu niti na vidiku. Ali zato mogu trgovati. Sjeæate se Ladonje? Bili su spremni na prethodne parlamentarne izbore iæi s njima iako ih baš ništa ideološki ne veže?! U meðuvremenu su u nekoj tamo mjesnoj jedinici koalirali s SDP-om a sad „pregovaraju“ s „umirovljenicima“, kojih je dakako ogroman broj pa su vrlo poželjna udavaèa i „seljacima“, propalom politièkom opcijom kojoj kolikotoliko glavu iznad vode drže zasluge biše saborske zastupnice Marijane Petir. Ove neprirodne koalicije govore da je rijeè o populistièkom, a ne demokršæanskom pokretu koji za cilj oèito ima, poštopoto „neke“ ljude lansirati u Sabor. Glasaèi æe lako odluèiti treba li im još jedna neautentièna i neprincipijelna politika. Šteta za cijelu tu prièu koja je imala potencijal. Naroèito u poèecima. Autor: Karlo Poljak |
|
DA SE NE ZABORAVI! - IVICA PANDŽA ORKAN |
Srijeda, 15 Sijeèanj 2014 |
Prva crta - Spomen soba u Baæinu U mjestu Baæin radi se Spomen soba svim žrtvama Domovinskog rata s podruèja Hrvatske Dubice. Masovna grobnica u Baæinu druga je po velièini masovna grobnica u Hrvatskoj, koju su, smatraju u tom kraju, zanemarile sve politike.
PREPORUÈUJEMO: http://radio.hrt.hr/ep/spomen-soba-u-bacinu/50415/ O emisiji Prva crta Emisija govori o ljudima koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, onima koji su se prilagodili poslijeratnom životu ali i onima koji to, iz razlièitih razloga, još nisu uspjeli.

 |
|
TRIBINA U POVODU DANA MEÐUNARODNOG PRIZNANJA REPUBLIKE HRVATSKE |
Utorak, 14 Sijeèanj 2014 |
Prije 22 godine, 15. sijeènja 1992. godine Hrvatska je konaèno postala meðunarodno priznata zemlja. Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Maðarska, Norveška, Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska, a to su veæ prije uèinile Sveta Stolica, Njemaèka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino. Toga dana utemeljitelj hrvatske države dr. Franjo Tuðman je rekao: "Današnji dan - 15. sijeènja 1992. - bit æe zlatnim slovima uklesan u cijelu, èetrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu izmeðu Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i meðunarodno priznanje svoje neovisnosti". U povodu Dana meðunarodnog priznanja Republike Hrvatske, pozivamo vas na tribinu koja æe se održati 15. sijeènja (srijeda) 2014. godine u Velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog doma u 18.00 sati. P R O G R A M 18.00 Uvod, Dajana Antonija Bebek, glasnogovornica HDZ-a 18.10 dr. Zvonimir Šeparoviæ, tadašnji ministar vanjskih poslova RH 18. 25 Ivan Vekiæ, tadašnji ministar unutarnjih poslova 18.40 prof. dr. sc.Zdravko Tomac, tadašnji potpredsjednik Vlade RH 18.55 dr. Andrija Hebrang, tadašnji ministar zdravstva RH 19.10 Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a |
|
HRVATSKO SLOVO: POZIV NA PREDSTAVLJANJE KNJIGE PROF. JOSIPA JURÈEVIÆA |
Nedjelja, 12 Sijeèanj 2014 |
| POZIV NA PREDSTAVLJANJE KNJIGE U HRVATSKO SLOVO prof. Josipa Jurèeviæa
SLUÈAJ PERKOVIÆ / Spašavanje zloèinaèke buduænosti utorak 14. sijeènja 2014. g. u 19 sati
Prof. dr. sc. Zvonimir Šeparoviæ predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i ministar vanjskih poslova RH (1991.-1992.), te ministar pravosuða RH (1999.-2000.); Zvonimir Hodak, odvjetnik; prof. dr. sc. Josip Jurèeviæ - autor knjige | |
|
IZASLANSTVO HRVATSKOG ŽRTVOSLOVNOG DRUŠTVA POLOŽILI VIJENAC U GVOZDANSKOM |
Ponedjeljak, 13 Sijeèanj 2014 |

Željko Tomaševiæ, èlan Predsjedništva i Ante Beljo dopredsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva u Gvozdanskom
Gvozdansko - 12. sijeènja 2014. Fotografija. Arhiva HŽD Željko Èeliæ |
|
| | «« Poèetak « Prethodna 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Sljedeæa » Kraj »»
| Stranice 1 - 30 od 1223 |
|